REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2420/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, protiv I. Lovačko društvo SRNDAĆ Bertovina- Strmec, Bukevje, Bukevje 40, OIB: 59324156390, kojeg zastupa Đurđica Kos, odvjetnica u Svetom Ivanu Zelini, Trg Ante Starčevića 1 i II. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, uz sudjelovanje umješača na strani I. tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. listopada 2024. u prisutnosti odvjetničkog vježbenika BI, zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnice I. tuženika, punomoćnika po zaposlenju II. tuženika CI i punomoćnice po zaposlenju umješača na strani I. tuženika DI, dana **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku Lovačkom društvu SRNDAĆ Bertovina-Strmec, isplatiti tužitelju iznos od 1.361,57 EUR s zateznim kamatama od 14. studenog 2020. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev prema II. tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. za solidarnu isplatu iznosa od 1.361,57 EUR s zateznim kamatama od 14. studenog 2020. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se I. tuženiku Lovačkom društvu SRNDAĆ Bertovina-Strmec naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.604,64 EUR s zateznim kamatama od 6. prosinca 2024. dok isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,01 EUR EUR s zateznim kamatama od 6. prosinca 2024. do isplate, kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev I. tuženika Lovačko društvo SRNDAĆ Bertovina- Strmec za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se je 2. listopada 2020. dogodila prometna nezgoda u mjestu Donje Psarjevo, Ulici Donje Psarjevo 2, na način da je RI, upravljajući vozilom marke Peugeot 3008, reg. oznake [registarska oznaka], naletio na divljač

– srnu, koja je istrčala na cestu. Tužitelj tvrdi da vozač nije povrijedio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle, da se je kretao po propisima i unutar propisanog ograničenja brzine, a kako se je nalet na divljač dogodio na području lovišta kojim gospodari I. tuženik, to da je isti odgovoran i za naknadu imovinske štete koja je nastala na vozilu RI od navedene divlje životinje koja se smatra opasnom stvari (čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO/). Osim toga, odgovornim smatra i II. tuženika, jer na mjestu prometne nezgode nije bio postavljen prometni znak ''divljač na cesti'' (čl. 50. Zakona o cestama /Narodne novine, broj: 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019., dalje u tekstu: ZC/). Kako je tužitelj bio kasko osiguratelj oštećenog vozila, to da je oštećeniku/osiguraniku isplatio naknadu iz osiguranja za otklanjanje nastale štete u iznosu od 10.258,74 kn/1.361,57 EUR dana 13. studenog 2020., kada je stupio u pravnu poziciju oštećenika i stekao pravo regresa prema I. i II. tuženicima (čl. 963. st. 1. ZOO-a). Budući da su mu I. i II. tuženici odbili dobrovoljno isplatiti navedeni iznos, to od istih u ovom postupku potražuje solidarnu isplatu iznosa od 1.361,57 EUR s zateznim kamatama od 14. studenog 2020. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu II. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. (dalje u tekstu: II. tuženik) navodi da se je prometna nezgoda dogodila na županijskoj cesti ŽC3013 kojom upravlja nadležna županijska uprava za ceste, a ne on, slijedom čega da on ne može biti odgovoran za eventualne propuste u upravljanju i održavanju predmetne ceste. Dakle, osporava postojanje vlastite odgovornosti, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.

3. U odgovoru na tužbu i kasnije tijekom postupka I. tuženik Lovačko društvo Srndać (dalje u tekstu: I. tuženik), navodi da policijska potvrda o prometnoj nezgodi nije dokaz nastale prometne nezgode, jer je ista sačinjena prema kazivanju vozača RI. Nadalje, da se za sada, dok se ne utvrdi kojoj životinji je pripadala izuzeta dlaka s vozila RI, ne može utvrditi da li je vozilo naletjelo na divljač ili na neku drugu, domaću životinju, za koju tuženik nikako ne može odgovarati. Nadalje, da se za sada ne može isključiti postojanje odgovornosti vozača za nastanak predmetne prometne nezgode (čl. 80. st. 1. al. 1. Zakona o lovstvu /Narodne novine, broj: 99/2018., 32/2019., 32/2020., 127/2024., dalje u tekstu: Zakon o lovstvu/). S obzirom da tužitelj smatra da bi I. tuženik odgovarao po principu odgovornosti vlasnika za štetu nastalu od opasne stvari, I. tuženik naglašava da je i vozilo u pokretu opasna stvara pa da bi odgovornost u konkretnom slučaju trebalo procjenjivati po principu krivnje. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže o predmetnoj parnici obavijestiti njegova osiguratelja od odgovornosti za štete koje počini divljač, Croatia osiguranje d.d.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, PU zagrebačke, PP Sv. Ivan Zelina od 12. listopada 2020. (list 8. – 9. spisa), policijski zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 10. spisa), preslika prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 11. spisa), prijava štete Croatia osiguranju d.d. od odgovornosti – lovci od 6. svibnja 2021. (list 12. spisa), prijava štete tužitelju iz kasko osiguranja cestovnih vozila (list 13. – 15. spisa), polica kasko osiguranja cestovnih vozila 03068200015093 izdana od strane tužitelja (list 16. – 17. spisa), tužiteljevi Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 18. – 45. spisa), obvezujuća ponuda kasko osiguranja cestovnih vozila 03068200015093 (list 46. – 47. spisa), ispis iz tužiteljevog informacijskog sustava (list 48. spisa), preslika vozačke dozvole (list 49. spisa), tužiteljev izvid štete na vozilu s fotografijama (list 50. – 53. spisa) tužiteljev dopunski izvid štete (list 54. spisa), tužiteljev obračun djelomične štete (list 55. spisa), račun za popravak izdan od strane Automobila Lončar d.o.o. RI (list 56. spisa), bankovna potvrda o izvršenom nalogu za plaćanje od 13. studenog 2020. (list 57. spisa), regresni zahtjev tužitelja (list 58. spisa), Ispis iz registra udruga za I. tuženika (list 59. – 61. spisa), karta lovišta I. tuženika (list 62. spisa), službena bilješka MUP, PU zagrebačke PP Sv. Ivan Zelina od 2. listopada 2020. (list 96. – 97. spisa), policijska kisca prometne nezgode (list 98. spisa), pregledana je izuzeta životinjska dlaka (list 99. spisa) i fotografije nastale za vrijeme policijskog očevida (CD na listu 100. spisa), saslušan je svjedok RI (list 83. – 84. spisa) i izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću (list 106. – 116. spisa – pisani nalaz i mišljenje i list 131. – 132. spisa – usmeni iskaz vještaka).

5. Predmet spora jest ostvarivanje prava regresa za isplatu naknade iz osiguranja radi otklanjanja imovinske štete nastale na kasko osiguranom vozilu naletom istog na divljač na kolniku ceste, od I. tuženika kao lovoovlaštenika na području na kojem je došlo do navodnog istrčavanja divljači te od II. tuženika kao navodnog upravitelja javne ceste na kojoj je došlo do prometne nezgode.

6. Među strankama je nesporno da je tužitelj u vrijeme prometne nezgode, 2. listopada 2020., bio kasko osiguratelj vozila kojim je upravljao RI i da je do naleta tog vozila na životinju došlo na javnoj cesti na lovačkom području kojim gospodari I. tuženik kao lovoovlaštenik.

7. Sporno je da li je do naleta na životinju došlo na državnoj cesti kojom upravlja II. tuženik (sporna odgovornost II. tuženika), da li je životinja na koju je vozilo naletjelo bila divlja (sporna odgovornost I. tuženika), da li je za prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tužitelja te visina nastale štete na vozilu.

8. Iz potvrde Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Sv. Ivan Zelina od 12. listopada 2020. proizlazi da se je 2. listopada 2020. u 9,50 sati u mjestu Donje Psarjevo, Ulica Donje Psarjevo 2, dogodila prometna nezgoda na cesti naletom vozila kojim je upravljao RI na divlju životinju – srnu, kojom prilikom je vozilo oštećeno u predjelu prednjeg branika, nosača registarske pločice, ukrasne maske i prednjeg lijevog putnog svjetla za maglu. Mjesto događaja je fotografirano, vozač je podvrgnut alkotestiranju (nije utvrđena prisutnost alkohola), srna nije pronađena, ali je na vozilu pronađena dlaka životinjskog podrijetla. Za taj dio ceste nije postavljen prometni znak ''divljač na cesti''.

9. Predmetna policijska potvrda jest izdana temeljem odredba čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/2009., 110/2021., dalje u tekstu: ZUP) i čl. 296. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020.).

10. Prema odredbi čl. 159. st. 1. i 2. ZUP-a javnopravna tijela izdaju potvrde o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju i takve potvrde su javne isprave.

11. Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

12. Međutim, dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 2. ZPP-a).

13. Dakle, sve dok se ne dokaže protivno, predmetna policijska potvrda dokazuje da se je 2. listopada 2020. u mjestu Donje Psarjevo, Ulici Donje Psarjevo 2, dogodila prometna nezgoda naletom vozila RI, osiguranog kod tužitelja, na životinju, da su tom prilikom oštećeni određeni dijelovi tog vozila, da na tom mjestu nije bili prometnog znaka ''divljač na cesti'', da nije utvrđeno da bi vozač RI počinio bilo kakav prometni prekršaj te da su na njegovom vozilu pronađeni tragovi dlake životinjskog podrijetla.

14. Niti jedna od tuženika u ovom postupku nije predložio dokaze kojima bi se osporile te činjenice.

15. Iz Odluke o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (Narodne novine, broj: 17/2010.) proizlazi da je cesta 3013 koja obuhvaća dionicu od Ž3010 preko Donjeg Psarjeva do D3 razvrstana u županijsku cestu.

16. Isto proizlazi i iz službene bilješke Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Sv. Ivan Zelina od 2. listopada 2020., sačinjene povodom predmetne prometne nezgode (nalet na životinju dogodio se je na kolniku županijske ceste 3013).

17. Županijskim (i lokalnim) cestama upravlja nadležna županijska uprava za ceste, dok Hrvatske ceste d.o.o., ovdje II. tuženik, upravlja državnim cestama (čl. 2. st. 1. t. 18. i 19. ZC-a).

18. Prema odredbi čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač po osnovi krivnje, ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, a i inače ako je šteta posljedica propusta te pravne osobe.

19. Stoga, kako II. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. ne upravlja cestom na kojoj se je dogodila predmetna prometna nezgoda, to isti ne može biti odgovoran za štetu koja je tužiteljevom osiguraniku nastala naletom na životinju za koju se tvrdi da je divljač. 20. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti u odnosu na II. tuženika zbog promašene pasivne legitimacije.

21. Svjedok RI je u svom iskazu naveo da se sjeća nezgode koja se je dogodila 2. listopada 2020. u Donjem Psarjevu, da je on upravljao osobnim vozilom brzinom od oko 60 do 70 km/h, u jutarnjim satima, a da mu je s desne strane na kolnik istrčala srna, da je siguran da se je radilo o srni, jer prepoznaje tu životinju, a i da je bio dan pa ju je mogao dobro vidjeti. Srna da nije uginula od udarca, već da je pobjegla natrag preko livade, ali da je od udarca u njeno tijelo na njegovom vozilu ostala dlaka koju su policijski službenici izuzeli. Pojasnio je da je srna doskočila na kolnik s njive koja se je nalazila s desne strane ceste, a da je razina njive bila viša od razine kolnika te da srnu nije uspio uočiti prije nego li je ista doskočila na kolnik, otprilike dva do tri metra ispred njegova vozila. Naveo je da je počeo kočiti čim je srnu uočio, ali da nije uspio zaustaviti vozilo prije udarca. Na vozilu da su nastala oštećenja u vidu puknuća prednjeg branika, a popravak da je platio osiguratelj. Protiv njega da se nije vodio nikakav prekršajni postupak.

22. Sud je prihvatio navode svjedoka RI kao uvjerljive i istinite.

23. Iz iskaza navedenog svjedoka sud je utvrdio da je životinja na koju je svjedok naletio bila srna, dakle, divlja životinja. S obzirom da nije potrebno stručno znanje za prepoznavanje te vrste životinje, sud nije smatrao potrebnim radi utvrđenja te činjenice izvoditi daljnje dokaze (vještačenje i sl.).

24. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

25. Nesporno je da u konkretnom slučaju do istrčavanja srne na cestu nije došlo iz razloga što je tuženik u to vrijeme provodio lov.

26. Međutim, prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odgovornost lovoovlaštenika postoji i prema odredbama ZOO-a o odgovornosti vlasnika opasne stvari za štete nastale od te stvari.

27. Naime, odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu određeno je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj zakon ne propisuje drugačije.

28. Budući da odredbama Zakona o lovstvu, kao posebnog zakona, nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač izvan situacije provođenja lova, te se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe ZOO-a.

29. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. - 1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu.

30. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a mora dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili mora dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (vlasnik opasne stvari/osoba koja je dužna nadgledati opasnu stvar – se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete).

31. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odluci Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024. odgovorio na postavljeno revizijsko pitanje na način da se ''na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ... već se na njegovu odgovornost primjenjuje i Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis u skladu s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači''.

32. Radi utvrđenja dinamike nastanka predmetne prometne nezgode (eventualne isključive odgovornosti ili doprinosa oštećenika nastaloj šteti) te visine štete nastale na vozilu osiguranika tužitelja određeno je izvođenje dokaza prometnim vještačenjem.

33. Vještak Igor Jakoplić u nalazu i mišljenju navodi da iz utvrđenih oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja (prikazanih na sačinjenim fotografijama – prednji branik, nosač registarske oznake, donja rešetka prednjeg branika, set rešetki, set letvica svjetla za maglu, donja obloga branika i zatvarač prednjeg branika) proizlazi da je naletna brzina vozila na životinju bila oko 75 km/h, a da se je tom brzinom vozilo kretalo i prije naleta, jer vozač nije imao dovoljno vremena za dovođenje vozila u kočeno stanje. Propisano ograničenje brzine na mjestu nezgode da je iznosilo 50 km/h, budući da se je radilo o cesti u naseljenom mjestu. Vozač da je mogao uočiti životinju 0,72 sekunde prije naleta, kada je od mjesta naleta bio udaljen za oko 15 metara. Na toj udaljenosti da bi vozač uspio izbjeći nalet na životinju forsiranim kočenjem da se je prije naleta kretao brzinom do 38 km/h. Vještak nije imao primjedbi na opseg štete kojeg je utvrdio tužitelj u izvidu štete, uz napomenu da na vozilu nije nastala totalna šteta, već je popravak bio isplativ. Stoga da, uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za Peugeot vozila na dan izrade nalaza i mišljenja i ugovorne cijene radnog sata od 15,93 EUR za ovlaštene radionice, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete Audatex koji prezentira podatke dobivene izravno od proizvođača, proizlazi da bi troškovi popravka vozila s PDV-om na dan izrade nalaza i mišljenja iznosili 2.050,43 EUR. Vještak nije imao primjedbi na obračunske elemente računa za popravak predmetnog vozila na kojem da se temelji tužbeni zahtjev.

34. Stranke niti umješač nisu imali prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića

35. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer su jasni, razumljivi, logični i objektivno provjerljivi te izraženi u skladu s pravilima konkretne znanosti i struke.

36. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka sud je utvrdio da se osiguranik tužitelja, RI, nije kretao brzinom u okviru propisanog ograničenja (ograničenje je bilo 50 km/h, a on se je kretao brzinom od 75 km/h, čime je postupio protivno odredbi čl. 53. st. 1. ZSPC-a), međutim, navedeno prekoračenje brzine nije bilo u uzročno – posljedičnoj vezi s naletom na srnu, budući da isti ne bi uspio zaustaviti vozilo niti da se je kretao dozvoljenom brzinom, između 39 i 50 km/h, a s obzirom da na predmetnoj cesti nije bilo prometnog znaka koji bi upućivao na pojavu divljači na cesti, to osiguranik tužitelja nije imao razloga brzinu kretanja vozila smanjivati ispod 39 km/h, a sve uzimajući u obzir utvrđenja vještaka da bi nalet bio izbjegnut isključivo pri brzinama do 38 km/h.

37. Dakle, ne postoji niti isključiva niti djelomična odgovornost osiguranika tužitelja za nalet na divlju životinju u konkretnom slučaju, u smislu odredbe čl. 80. st. 6. al. 1. Zakona o lovstvu.

38. Stoga je za nastalu imovinsku štetu na vozilu osiguranika tužitelja isključivo odgovoran I. tuženik kao osoba koja je dužna brinuti se za i nadgledati divlje životinje (koje se smatraju opasnim stvarima) na svom lovnom području.

39. Budući da je tužitelj isplatom naknade iz osiguranja u iznosu od 10.258,74 kn/1.361,57 EUR (koji je odgovarao troškovima popravka nastalih oštećenja) dana 13. studenog 2020. stupio u pravnu poziciju svog osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu (čl. 963. st. 1. ZOO-a), to ima pravo potraživati naplatu tog iznosa od I. tuženika, s zateznim kamatama od 14. studenog 2020. do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa.

40. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici u odnosu na I. tuženika, I. tuženik mu je dužan naknaditi troškove parničnog postupka, dok će vlastite troškove I. tuženik sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

41. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.361,57 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za tužbu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za ročište od 11. prosinca 2023. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 6. veljače 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za podnesak od 28. kolovoza 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 23. listopada 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za plaćeni predujam za prometno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 26,55 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 53,09 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno mu pripada 1.604,64 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 1.729,65 EUR, za iznos od 125,01 EUR zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

42. II. tuženik koji je u cijelosti uspio u osporavanju tužbenog zahtjeva, nije podnio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

43. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- I. tuženiku po punomoćnici

- II. tuženiku po punomoćniku

- umješaču na strani I. tuženika po punomoćnici