Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1140/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić u Križevcima, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Kruno Knežević i Damir Metelko, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-685/2023-6 od 14. prosinca 2023., dana 6. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-685/2023-6 od 14. prosinca 2023.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak ili isto preinačiti sukladno žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari je predmet spora zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetnosti određenih odredbi Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/ 51400607-5102468110 od 14. lipnja 2005. koje se odnose na korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

6. U tijeku prvostupanjskog postupka i pri donošenju rješenja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a na koje se poziva žalitelj.

7. S obzirom da pobijano rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka rješenja je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je podnesak tužitelja od 22. studenoga 2023. (u kojem je istaknuo da je odredba o ugovorenoj nadležnosti nepoštena) dostavljen tuženiku dana 24. studenoga 2023. pa se tuženik na te tvrdnje mogao očitovati, zbog čega nije onemogućen u raspravljanju te nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

9. Pobijano rješenje je prvostupanjski sud donio pozivom na odredbe čl. 49., 50. i 56. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14, 110/15 i 14/19).

10. No, valja reći da je u vrijeme sklapanja spornog Ugovora na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine", br. 96/03 – dalje. ZZP/03), koji je u odredbi čl. 81. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). U odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 je bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. U obrazloženju pobijanog rješenja je sud prvog stupnja naveo da iz svih dokaza koje je tužitelj priložio uz tužbu kao i dokaza koje je priložio sam tuženik – banka, proizlazi da je Ugovor o kreditu unaprijed pripremila banka na formuliranom obrascu pa se temeljem zakonske presumcije može smatrati da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale te tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na njegov sadržaj; da je nesporna činjenica da tužitelj ima prebivalište u [adresa], a prema sjedištu tuženika bio bi nadležan sud u mjestu sjedišta banke te bi u tom slučaju tužitelj bio doveden u znatno težu situaciju jer bi morao putovati na sud u Rijeku što iziskuje i troškove i vrijeme pa je sigurno takva odredba nepoštena i kao takva ne može biti osnova za određivanje mjesne nadležnosti.

12. Pravilnost zaključka o nepoštenosti, a time i ništetnosti odredbe o ugovorenoj nadležnosti, tuženik nije uspio dovesti u sumnju svojim opširnim žalbenim navodima.

13. Prvenstveno treba dodati da se Zakonom o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16 - dalje: ZPK) uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje taj Zakon.

13.1. Navedenim Zakonom određena je i nadležnost sudova pa je tako odredbom čl. 19.l. st. 1. propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu, potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

13.2. Iz stanja spisa proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu, pokrenutom pred Općinskim sudom u Bjelovaru dana 7. lipnja 2023.; da tužitelj ima prebivalište u [adresa], te da je tuženik u svom odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti tog suda pozivom na odredbu čl. 14. st. 1. Ugovora o kreditu od 14. lipnja 2005. sklopljenog između stranaka u ovom postupku, a kojim je ugovorena nadležnost u mjestu sjedišta tuženika.

13.3. U situaciji kada je tužitelj kao mjesno nadležnom sudu za spor u vezi s Ugovorom o kreditu, tužbu podnio Općinskom sudu u Bjelovaru kao sudu prebivališta potrošača, postupio je sukladno odredbi čl. 19.l. st. 1. Zakona o kreditiranju (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gr1-143/19 od 11. prosinca 2019.).

14. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u točki I izreke.

15. S obzirom da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 6. prosinca 2024.

Sudac:

Diana Preglej