REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-1192/2023-11
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, na prijedlog sudskog savjetnika Mislava Radojevića, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja MOTO NOVA d.o.o. iz Slavonskog Broda, E. Kumičića 101A, OIB: 79855056524, kojega zastupa direktorica društva BB, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Slavonski Brod, Slavonski Brod, Vukovarska 11, OIB: 91547293790, kojega zastupa FB, službena osoba, radi obavijesti o kršenju ugovornih obveza i poziva na povrat sredstava, 6. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Tužba se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 11. rujna 2023. podnio tužbu kojom predlaže poništavanje Obavijesti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Slavonski Brod, o kršenju ugovornih obveza i poziv na povrat sredstava, KLASA: 103-05/21-01/1406, URBROJ: 2178-16-96/12-23-23 od 7. srpnja 2023. (dalje: Obavijest)
2. U tužbi, u bitnome, navodi da je tuženik tužitelju dostavio Obavijest od 7. srpnja 2023., u kojoj se navodi kako je od strane tužitelja došlo do kršenja članka 7. stavka 4. Ugovora o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja osoba bez staža, KLASA: 103-05/21-01/1406, URBROJ: 2178-16-04/2-21-07 od 15. travnja 2021., a sve iz razloga što je kod tužitelja kao poslodavca na dan 1. studenog 2021. uslijed isteka ugovora o radu smanjen broj radnika s kojim tužitelj ima sklopljen ugovor o radu te što u roku od 60 dana od dana smanjena broja radnika nisu zaključeni novi ugovori o radu kako bi se zadržao broj radnika sukladno Izjavi o broju zaposlenih. Tužitelj ističe kako je tuženik propustio utvrditi da je do smanjenja broja radnika došlo isključivo zbog razloga na strani samog radnika, a ne na strani tužitelja. Navodi kako je s predmetnim radnikom imao sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme te je tužitelj iskazao namjeru da radnika zadrži u radnom odnosu produžavanjem ugovora o radu, međutim radnik je odlučio da ne želi više raditi kod tužitelja. Dakle, da tužitelj kao poslodavac ne može biti odgovoran za situaciju kada je radnik taj koji je odlučio da ne želi nastaviti radni odnos. Smatra da je ova konkretna situacija identična po pravnom učinku situaciji kada dođe do raskida ugovora o radu od strane radnika, koja je predviđena odredbom članka 7. stavka 2. Ugovora. Pojašnjava kako glede samog učinka nema razlike između situacije kada radnik daje otkaz i situacije kada ne želi produžiti ugovor o radu. Tvrdi da tuženik strogim i pretjeranim pravnim formalizmom donosi pogrešnu odluku i stavlja tužitelja u nepovoljan položaj. Ističe da tuženik neosnovano poziva tužitelja na povrat sredstava.
3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode iz tužbe i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj se podneskom očitovao na odgovor na tužbu u kojemu, u bitnome, ponavlja navode tužbe.
5. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24., - dalje: ZUS), predmet upravnog spora jesu: ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (točka 1.), ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (točka 2.), ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu (točka 3.) te ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora (točka 4.).
6. Odredba članka 43. ZUS-a propisuje, između ostaloga, da sud nakon primitka tužbe ispituje postojanje pretpostavki za vođenje spora.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su 15. travnja 2021., na temelju programa Mjera aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti tuženika, u skladu s Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera iz 2021., koje je utvrdilo Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te Programa potpora za zapošljavanje i usavršavanje u nadležnosti tuženika za 2021., tuženik i tužitelj sklopili Ugovor o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja osoba bez staža osiguranja.
8. Iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o mjeri aktivne politike zapošljavanja koju provodi tuženik sukladno odredbama Zakona o tržištu rada („Narodne novine“ 118/18., 32/20.).
9. Člankom 7. Zakona o tržištu rada taksativno su utvrđena prava koja se ostvaruju na temelju tog zakona, a kojima se odlučuje u upravnom postupku, među kojima nije mjera aktivne politike zapošljavanja. Naime, mjere aktivne politike zapošljavanja sukladno članku 36. Zakona o tržištu rada provodi tuženik, a upravno vijeće tuženika donosi uvjete i način korištenja sredstava za provođenje tih mjeri. Nadalje, sukladno članku 36. stavku 3. Zakona o tržištu rada, dodjeljivanje potpora za zapošljavanje i obrazovanje u okviru mjera aktivne politike zapošljavanja nije upravna stvar.
10. Polazeći od navedenog, sud ocjenjuje da tuženik nije odlučivao u upravnom postupku, odnosno da nije donio upravni akt te da u takvoj situaciji nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora propisane odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a. S obzirom da je navedeno stajalište, proizlazi da nije bilo mjesto meritornom odlučivanju o tužbi tužitelja, već je tužbu tužitelja trebalo odbaciti primjenom odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, jer je podnesena u stvari koja ne može biti predmetom upravnog spora.
11. Takvo stajalište je zauzeto i u recentnoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u usporednoj situaciji, konkretno u predmetu pod poslovnim brojem Usž-1181/23, u kojemu je odbačena tužba.
12. S obzirom da je sud ocijenio kako ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, za napomenuti je da su stranke Ugovorom o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja osoba bez staža osiguranja, u članku 11. ugovorile da će eventualne sporove koji proisteknu iz toga Ugovora rješavati sporazumno, a ukoliko to nije moguće, spor će rješavati pred stvarno i mjesno nadležnim sudom.
13. Stoga je Sud odbacio tužbu sukladno članku 46. stavku 1. točki 7. ZUS-a i odlučio kao u izreci rješenja.
U Osijeku 6. prosinca 2024.
Sutkinja
Blanka Sajter
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
