Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž -1864/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku po sucu Božidaru Horvatu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Kristina Miklić Dminić, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženice SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Kožuharov, odvjetnik iz Krka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-1303/2022-17 od 18. listopada 2024., 6. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba se uvažava kao osnovana i preinačava presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-1303/2022-17 od 18. listopada 2024. i sudi:

1. Nalaže se tuženici SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 411,40 eura (3.099,68 kuna) sa zateznom kamatom od 1. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18. listopada 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I O d b i j a s e tužitelj ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 3.099,68 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom od 30. rujna 2022. godine do isplate.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak prouzročen ovim sporom, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II N a l a ž e s e tužitelju ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 250,00 EUR (dvjestopedeseteura) u roku od 15 (petnaest) dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinači sukladno navodima žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženica ističe da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u kojemu se žalba ne može izjaviti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 353. st. 1. toč. 2. ZPP-a. te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u kojem se presuda kojom završava spor može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 411,40 eura (3.099,68 kuna) na ime potrošnje električne energije, za razdoblje od 1. ožujka 2022. do 31. kolovoza 2022., za mjerno mjesto na adresi [adresa], koji prostor je u navedenom razdoblju koristila tuženica, temeljem ugovora o zakupu.

7. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao zakupodavac i vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] i tuženica kao zakupnik, sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora koji se sastoji od jedne prostorije i kupaone s WC-om u gradu [adresa], u [adresa]. Također nije sporno da se tuženica navedenim ugovorom obvezala tužitelju plaćati mjesečnu zakupninu u iznosu od 2.500,00 kuna kao i troškove struje, vode i odvoza smeća te da je ista redovito plaćala zakupninu, a da je istekom razdoblja na koji je ugovor o zakupu bio zaključen, tužitelj tuženici vratio iznos pologa. Nadalje, nije sporno da na navedenom poslovnom prostoru, koji je bio predmet zakupa, nije bilo postavljeno kontrolno brojilo za struju te da se obračun električne energije odnosio na cijelu zgradu, u prizemlju koje je bio poslovni prostor, a na katu stan kojega je koristio tužitelj, kao i da je među strankama postojao usmeni dogovor da će tužitelj sudjelovati u troškovima potrošnje struje i vode za mjesec srpanj i kolovoz 2022.

8. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio da je tuženica za razdoblje od 1. ožujka 2022. do 31. kolovoza 2022. plaćala mjesečni paušalni iznos od 80,00 kuna na ime potrošnje električne energije, a da je, nakon što je ista napustila poslovni prostor (istekom ugovora), učinjen konačni obračun potrošnje električne energije za razdoblje u kojemu je tuženica koristila navedeni poslovni prostor (1.ožujka 2022. do 31. kolovoza 2022.) te da je tužitelju, kao vlasniku nekretnine ispostavljen račun u iznosu od 3.719,68 kuna, što proizlazi iz uplatnice HEP-a (list 20 spisa) s datumom dospijeća 30. rujna 2022.

9. Također, prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelj nije dokazao koji se iznos električne energije odnosi na mjesečnu potrošnju za mjesec srpanj i kolovoz 2022., te da je tužitelj samoinicijativno došao do izračuna potrošnje električne energije za navedene mjesece na način da je ukupni iznos od 3.719,68 kuna podijelio na šest mjeseci, a zatim mjesečne iznose od 620,00 kuna podijelio s dva, na koji način je izračunao iznos za koji smatra da je bio u obvezi samostalno podmiriti u vidu participacije u ukupnom iznosu računa.

10. Slijedom navedenih nespornih činjenica i utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj nije dokazao visinu potraživanja s obzirom da nije bilo moguće utvrditi kolika je bila potrošnja električne energije za mjesec srpanj i kolovoz 2022., a zbog čega se ne može utvrditi niti obveza tuženice za plaćanjem iznosa s osnove potrošnje električne energije i zbog čega je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Navedeni stav prvostupanjskog suda se međutim ne može prihvatiti.

12. Naime, a kako to pravilno žalbom upire tužitelj, prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka budući da je presuda protivna sadržaju isprava (ugovora o zakupu) i iskaza danih u postupku iz kojih nedvojbeno proizlazi obveza tuženice o plaćanju troškova struje, vode i odvoza smeća kao i opseg navedene obveze koji obuhvaća troškove cijele zgrade (pa tako i prostora koji nije bio predmetom zakupa), a koju je obvezu tuženica prihvatila.

13. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i da je isti odgovoran za njezino ispunjenje.

14. S obzirom da se tuženica ugovorom o zakupu od 30. prosinca 2021. (list 12-13 spisa) i od 27. lipnja 2022. (list 16-17 spisa), obvezala tužitelju pored zakupnine plaćati i troškove struje, vode i odvoza smeća i to za cijelu zgradu, a što je potvrdila i svojim iskazom na ročištu 7. listopada 2024. iz kojega proizlazi da je usmeni dogovor bio da će ona plaćati u početku svu struju i režije, a da će tužitelj postaviti kontrolno brojilo te da će tužitelj platiti polovicu režija za mjesec srpanj i kolovoz 2022), a imajući na umu da tuženica tijekom postupka nije niti tvrdila niti dokazivala da bi ugovor u odnosu na obvezu plaćanja troškova cijele zgrade bio izmijenjen, ista je odgovorna za ispunjenje ugovorom preuzete obveze - naknade troškova struje koji su u nastali u razdoblju od 1.ožujka 2022. do 31. kolovoza 2022., (odnosno u razdoblju u kojemu je tuženica bila u zakupu poslovnog prostora temeljem zaključenog Ugovora), a koji su teretili cijelu nekretninu na adresi [adresa].

15. Također, a kako to pravilno žalbom upire žalitelj, dispozicija je tužitelja umanjiti obvezu tuženice, čime ne dolazi do prestanka njezine obveze na ispunjenje, odnosno čime ne dolazi do gubitka prava tužitelja na potraživanje preostalog dijela obveze.

16. Slijedom navedenoga, a kako je u konkretnom slučaju bitne činjenice za donošenje odluke bilo moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza, ispunjene su pretpostavke za donošenje presude iz odredbe čl. 373. a st. 1. ZPP-a, zbog čega je valjalo uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu.

17. Budući da je uvažavanjem žalbe preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka zbog promjene uspjeha stranaka u sporu (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

18. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje u tekstu: Tarifa).

18.1. Tužitelju je valjalo priznati trošak sastava tužbe od 6. prosinca 2022. u iznosu od 50 bodova (prema Tbr. 7.1. Tarife i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje u tekstu: Tarifa)), trošak zastupanja na ročištima od 12. ožujka 2024., 11. rujna 2024. i 7. listopada 2024., za svako ročište u iznosu od 50 bodova ((ukupno 150 bodova) prema Tbr. 9.1. Tarife), odnosno ukupno 200 bodova što uvećano za iznos PDV-a (25%), čini ukupno iznos od 500,00 eura.

19. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 373. a st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 6. prosinca 2024.

Sudac

Božidar Horvat