1              Poslovni broj: Gž -1813/2022-3

 

   

 

 

    Poslovni broj: Gž-1813/2022-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća,  Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. R. iz O., OIB  …. kao pravnog slijednika pok. D. R. i pok. Z. R., zastupanog po punomoćniku D. K. odvjetniku iz O., protiv tuženika  C. b.  d.d. Z.,  P. O., OIB:…., radi brisanja prava zaloga, odlučujući o žalbi tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 27 P-540/2017-28 od 18. srpnja 2017., u sjednici vijeća održanoj  20. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 27 P-540/2017-28 od 18. srpnja 2017.u točkama I. i II. izreke presude.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom  u točki I. izreke naloženo je tuženiku izdati predniku tužitelja ispravu podobnu za brisanje prava zaloga upisanog  na nekretnini u zk.ul….., podulošku …. k.o. O. dok je u toč. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.149,51 Eur/23.730,00 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2017. pa do isplate.

2. Navedenu presudu u dosuđujućem dijelu u točkama I. i II. izreke pravodobno podnesenom žalbom, pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,

 

28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom  sudu na ponovno suđenje, podredno da se presuda preinači te odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.             

5. Ispitujući pobijanu odluku u granicama razloga iznijetim u žalbi valja istaći da u donošenju pobijane presude nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354.st.2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje ZPP) na koju izrijekom upućuje tuženik. Prvostupanjska presuda nema nedostatak zbog kojih se ne može ispitati, sadrži razloge o spornim pitanjima, provedenim dokazima i činjeničnim utvrđenjima određeno navedeni te koji nisu u proturječju.

6. Također u donošenju pobijane presude nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

7. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev.

8. Predmet spora je zahtjev za izdavanje isprave podobne za brisanje prava zaloga u iznosu od 30.000,00 DEM upisanog u korist tuženika kao založnog vjerovnika na nekretnini u zemljišnoj knjizi označenoj kao k.č.br. ….u naravi  stan na III katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe,  kupaonice i hodnika, ukupne površine 67,51 m2 upisanoj u zk.ul….., podulošku …. k.o. O..

9. Predmetni postupak   pokrenuo je  prednik tužitelja D. R. kao založni dužnik  te tada upisani vlasnik nekretnine. Isti je tijekom postupka preminuo pa je postupak nastavljen s njegovom slijednicom i zakonskom nasljednicom Z. R. koja je preminula nakon donošenja prvostupanjske presude tako da je nakon prekida postupka isti nastavljen sukladno odredbi čl.  215.st.1. ZPP-a sa slijednikom  V. R..

10. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

-da je između A.-C. d.o.o. kao korisnika kredita i tuženika C. b. d.d. kao kreditora 22. svibnja 1996. sklopljen Ugovor o kreditu naziva Ugovor  o međusobnom poslovnom odnosu  broj 230-7-96,

-da navedeni Ugovor glasi na iznos od 30.000,00 DEM što na dan sklapanja ugovora iznosi 108.000,00 kn obračunato po srednjem tečaju NBH za DEM,

- da je radi osiguranja  naplate potraživanja tuženika iz tog  Ugovora  za zajamsku glavnicu u iznosu od 30.000,00 DEM  u zemljišnoj knjizi upisano založno pravo-hipoteka, na nekretnini tada u vlasništvu D. R., kč.br….., u naravi stanu na III katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje,  izbe,  kupaonice, hodnika, ukupne površine 67.51 m2 u stambenoj zgradi u O., upisanom u u zk. ul. br. 4.,  poduložak …. k. o. O.,

 

- da su A. C. d.o.o. kao korisnik kredita i tuženik C. b. d.d. kao kreditor 12. veljače 1998. sklopili Ugovor o kratkoročnom kreditu na  iznos od 250.000,00 kn s rokom vraćanja do 12. veljače 1998. jednokratno uz kamatnu stopu od 21% godišnje.

-da je kao sredstvo osiguranja naplate tuženika po tom Ugovoru o kreditu ugovoreno: 5. bianco akceptnih naloga s ovlaštenjem za popunu, 1. bianco mjenica s  mjeničnim očitovanjem, te zalog – hipoteka prema Ugovoru o međusobnom poslovnom odnosu 230-6-97 te prijenos vlasništva pljenidbenim popisom  javnog bilježnika  nad pokretninama prema Ugovoru o  međusobnom poslovno odnosu  broj 230-6-97.,

- da naprijed navedeni Ugovor o kratkoročnom kreditu iz 1998. nije osiguran hipotekom odnosno pravom zaloga na nekretnini  kč.br……, u naravi stanu na III katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje,  izbe,  kupaonice, hodnika, ukupne površine 67.51 m2 u stambenoj zgradi u O., upisanom u u zk. ul. br. ….,  poduložak …. k. o. O.,

- da tuženik u svojoj evidenciji nema potraživanje proizašlo iz Ugovor o kreditu br. 230-7-96 od 22. svibnja 1996.  osigurano zalogom za zajamsku glavnicu  u iznosu od 30.000,00 DEM.

11. Slijedom naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud ocjenjuje tužbeni zahtjev osnovanim zaključujući da Ugovor o kratkoročnom kreditu sklopljen između stranka 12. veljače 1998. nije osiguran zalogom na nekretnini u odnosu na koju se zahtjeva izdavanje brisovnog očitovanje te da je  kredit broj 230-7-96 od 22. svibnja 1996. na iznos od 30.000,00 DEM osiguran zalogom otplaćen u cijelosti budući da tuženik, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka D. V. po tom kreditu ne potražuje ništa pa prihvaća tužbeni zahtjev.

12. Iako se u razlozima pobijane presude prvostupanjski sud nije pozvao na materijalni propis na kojem je utemeljio odluku o meritumu spora a što bi u smislu odredbe čl. 338.st.4. ZPP-a  trebao biti dio obrazloženja pismeno izrađene presude treba navesti da isto nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost donesene presude jer primjenom mjerodavnog materijalnog prava treba jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

13. Naime, odredbom čl. 297.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV)  propisano je da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnjeg vlasnik( založni dužnik) dužan je to trpjeti.

14. Založnim se pravom osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene novčane tražbine, ili tražbine kojoj je vrijednost izražena u novcu; dovoljno je određena tražbina kojoj su određeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina, ili barem najviši iznos do kojeg se osigurava zalogom ( čl. 301. st.1. ZV-a).

 

15. Na temelju pravnog posla kojemu je cilj osnivanje založnog prava na određenoj stvari ili pravu radi osiguranja namirenja određene tražbine iz vrijednosti zaloga osniva se dobrovoljno založno pravo njegovim izvođenjem iz vlasništva stvari, odnosno pripadanjem prava koje se njime opterećuje, a na način određen zakonom ( čl. 306.st.1. ZV-a)

16. Dobrovoljno ugovorno založno pravo na nekretnini (dobrovoljna ugovorna hipoteka) i na pravu izjednačenom sa nekretninom stječe vjerovnik uknjižbom toga prava u zemljišnu knjigu kao tereta na njime opterećenoj nekretnini, ako zakonom nije što drugo određeno ( čl. 309.st.1. ZV-a).

17. Dakle iz naprijed citiranih odredbi ZV-a proizlazi da se na temelju pravnog posla kojemu je cilj osnivanje založnog prava isto stječe uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi a sve radi osiguranja namirenja iz vrijednosti zaloga određene novčane tražbine osigurane zalogom.

18. Založno pravo na temelju pravnog posla kakav je dobrovoljni  založni ugovor,  kao što je Ugovor od 22. svibnja 1996.  temeljem kojeg je izvršen upisa založnog prava tuženika te zasnovana hipoteka u korist istoga stječe se samo radi namirenja  one tražbine koja je upisana u zemljišnoj knjizi a u zemljišnoj knjizi upisano je  pravo namirenja tražbine tuženika u iznosu od 30.000,00 DEM po Ugovoru od 22. svibnja 1996.

19. U konkretnom slučaju u zemljišnoj knjizi upisano založno pravo ne predstavlja osiguranja naplate po Ugovoru o kratkoročnom kreditu br. 500114-230-11-98 od 12. veljače 1998.  iz kojeg Ugovora tuženik kako to ukazuje  u podnesenoj žalbi te tijekom postupka ima  tražbinu prema dužniku jer takvo osiguranje nije upisano u zemljišnoj knjizi.

20. Založno pravo dakle na temelju pravnog posla kakav je dobrovoljni  založni ugovor  kao što je Ugovor od 22. svibnja 1996.  temeljem kojeg je izvršen upisa založnog prava tuženika stječe se samo radi namirenja  one tražbine koja je upisana u zemljišnoj knjizi.

21. U postupku je utvrđeno, a što tuženik konačno i ne spori sadržajem žalbe da je založno pravo u konkretnom slučaju u zemljišnoj knjizi uknjiženo kao teret temeljem Ugovora od 22. svibnja 1996. ovjerenog pod br. Ov-1629/96 za zajamsku glavnicu u iznosu od 30.000,00 DEM. Založno pravo dakle na temelju pravnog posla kakav je dobrovoljni  založni ugovor  kao što je Ugovor od 22. svibnja 1996.  temeljem kojeg je izvršen upisa založnog prava tuženika stječe se samo radi namirenja  one tražbine koja je upisana u zemljišnoj knjizi.

22. S obzirom na navedeno pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da Ugovor o kratkoročnom kreditu sklopljen između stranka 12. veljače 1998. na iznos od 33.180,70 Eur /250.000,00 kn nije osiguran upisanim založnim pravom na nekretnini založnog dužnika jer je iz podatka zemljišne knjige evidentno da radi osiguranja tražbine tuženika proizašle iz tog Ugovora u zemljišnoj knjizi nije upisano založno pravo.

23. Stoga su od irelevantnog značenja žalbeni navodi tuženika da je korisniku kredita po Ugovoru o kratkoročnom kreditu od 12. veljače 1998. odobren kredit na iznos od 33.180,70 Eur/250.000,00 kn te njegovi navodi da predmetni kredit tuženiku od strane dužnika nije vraćen te da tuženik iz predmetnog kreditnog odnosa ima nenamirenu tražbinu prema dužniku jer tražbina tuženika iz predmetnog Ugovora suprotno žalbenim navodima tuženika nije osigurana zalogom na nekretninu upisanoj u zk.ul….., podulošku …. k.o. O. pa tuženiku ne pripada niti mu je pripadalo pravo namiriti predmetu tražbinu iz vrijednosti založene nekretnine.

24. U konkretnom slučaju založno pravo u zemljišnoj knjizi upisano je radi osiguranja naplate tražbine tuženika u visini od 30.000,00 DEM po Ugovoru od 22. svibnja 1996. pa kako tuženik iz predmetnog Ugovora  kako je to utvrđeno u postupku nema tražbinu prema dužniku to je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku izdavanje tabularne isprave podobne za brisanje tog upisanog prava zaloga.

25. S obzirom da ne egzistira  osigurana tražbina tuženika  prema dužniku iz Ugovora od 22. svibnja 1996. obveza je tuženika kao založnog vjerovnika omogućiti brisanje upisanog zaloga na nekretnini u zemljišnoj knjizi pa je u konkretnom slučaju tužitelj ovlašten zahtijevati izdavanje brisovnog očitovanja slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku izdavanje istoga.

              26. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud povrijedio pravila postupka odbijajući dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem zakonske zastupnice dužnika M. R.. Ovo iz razloga jer sukladno odredbi čl. 220.st.1. ZPP-a sud  odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica  a u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odlučne činjenice utvrdio na temelju sadržaja  priležećih isprava te vještačenjem.

              27. Tuženik sadržajem žalbe neosnovano osporava i  pravilnost odluke o parničnom trošku te neosnovano smatra da tužitelju ne pripada pravo na naknadu parničnog troška za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku vezano uz sastav podneska od 3. veljače 2015. te zastupanja na ročištima 11. veljače 2015., 11. svibnja 2016. i 20. lipnja 2016.  a za koje radnje navodi da su poduzete za vrijeme kada su već nastupili učinci prekida postupka zbog  činjenici smrti prednika tužitelja D. R. preminulog 1. studenog 2013.

              28. Iako su u konkretnom slučaju naprijed navedene radnje poduzimane za vrijeme kada su nastupili učinci prekida postupka, tužitelju prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika  pripada pravo na naknadu troškova istih od tuženika kao stranke koja je izgubila spor sukladno odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a kako je to pravilno prvostupanjski sud i obvezao tuženika u toč. II. izreke pobijane presude.

29. Ovo iz razloga jer je postupak nastavljen s pravnim slijednikom u odnosu na koga je donesena prvostupanjska presuda  time da je odluka koja je donesena nakon što su prestali učinci prekida  temeljena na svim navodima i radnjama poduzimanim tijekom postupka pa i onima poduzimanim za vrijeme prekida. Kako je  učinak ovih radnji sukladno odredbi čl. 214. st.3. ZPP-a počeo nakon što je postupak nastavljen to tužitelju pripada pravo na naknadu troškova istih.

              30. Zbog navedenog pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika na naknadu tužitelju troškova istih sve prema Tarifi te je pravilno tuženika koji je izgubio spor primjenom odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a obvezao na naknadu parničnog troška tuženiku u visini od ukupno 3.149,51 Eur/ 23.730,00 kn.

 

 

31. Slijedom naprijed iznijetog žalbu tuženika kao neosnovanu je valjalo odbiti  te prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u toč. I. i II. izreke potvrditi primjenom odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a te odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

32. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer tuženik nije uspio s žalbom pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

 

              U Rijeci 20. prosinca 2023.

 

         Predsjednica vijeća

Filka Pejković, v.r.