Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1883/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik TB, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ZB d.d. [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici KK i DM, odvjetnici iz OD M, K & p d.o.o. [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-557/2019-18 od 12. veljače 2024., dana 6. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika kao osnovana i ukida rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-557/2019-18 od 12. veljače 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

II O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je pod točkom I. izreke određen prekid postupka.

Pod točkom II. izreke je odlučeno da će se postupak nastaviti kada Vrhovni sud Republike Hrvatske okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači, koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadao zbog ništetnosti navedenih ugovornih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na daljnji postupak, a radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.

3. Žalba je osnovana.

4. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja je navedeno sljedeće:

- da je tužitelj protiv tuženika podnio tužbu dana 31. svibnja 2019. radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, istaknuvši da je kao korisnik kredita s tuženikom, kao kreditorom, sklopio ugovor o kreditu broj: 3207826601 od 13.studenog 2006. s valutnom klauzulom u CHF (švicarskih franaka), kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 183.000,00 CHF, u kojem je tuženik koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke,

- da je tužitelj s tuženikom, sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN-102/15, dalje ZIDZPK/15), sklopio Aneks uz Ugovor o kreditu broj : 3207826601 5.veljače 2016., kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, no unatoč izvršenoj konverziji tuženik nije u cijelosti tužitelju vratio preplaćeni iznos nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi,

- da se tuženik u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu jer smatra da je prihvatom konverzije i potpisivanjem Dodatka ugovoru na strani tužitelja prestalo bilo kakvo potraživanje tužitelja po ugovoru u CHF i da tužitelj više nema pravni interes za vođenje ovog postupka,

- da u vezi pravnih učinaka dodatka ugovora o kreditu zaključenog na temelju čl. 19.c st. 1. t. 6. ZIDZPK/15, Vrhovni sud Republike Hrvatske do sada nije donio službeno pravno shvaćanje te da je na službenoj mrežnoj stranici, nakon sjednice Građanskog odjela održane 13. i 20. prosinca 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je 21. prosinca 2022. objavio tri različita pravna shvaćanja:

 da prema prvom shvaćanju potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st.1. toč. 6. ZISZPK/15, nakon sklapanja sporazuma ne bi imao pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koji bi predstavljali možebitnu razliku između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa čl. 19. c ZIDZOK/15,

 da prema drugom pravnom shvaćanju potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imao bi pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnica kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19. c ZIDZPK/15,

 da prema trećem pravnom shvaćanju potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imao bi pravo samo na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa čl. 19. c ZIDZPK/15, od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije,

- da niti jedno od navedenih pravnih shvaćanja nije konačno službeno pravno shvaćane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jer do sada nije niti jedno od njih prošlo službenu evidenciju prakse na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske,

- da je općepoznato da se u Republici Hrvatskoj vodio, i još uvijek se vodi, veliki broj parnica sa identičnim tužbenim zahtjevima kao u ovom slučaju, kao što je općepoznato da su u sudskoj praksi u ovakvim predmetima općinski sudovi donosili dijametralno suprotne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva (u nekim odlukama su tužbeni zahtjevi odbijeni, a u nekima usvojeni), da su neke od donesenih odluka postale pravomoćne, što znači da su i županijski sudovi u takvim predmetima zauzimali različita dijametralno suprotna pravna shvaćanja, te da se povodom podnesenih revizija stranaka takvi predmeti trenutno nalaze na rješavanju na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, u kojima još nije donesena niti jedna revizijska meritorna odluka,

pa je cijeneći da su pravna shvaćanja koje zauzme Vrhovni sud Republike Hrvatske snagom pravnog autoriteta tog suda obvezujuća za sve nižestupanjske sudove, sud prvog stupnja, odlučivši da sam ne rješava o navedenom prethodnom pitanju, temeljem odredbe čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a, odredio prekid postupka. Pored toga, prvostupanjski sud je odlučio da će se postupak nastaviti kad Vrhovni sud Republike Hrvatske okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma, imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadao zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka (točka II./ izreke pobijanog rješenja).

5. Osnovano žalitelj ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 213. st. 1. ZPP-a, kao niti ijedna od pretpostavki iz čl. 213. st. 2. ZPP-a za određivanje prekida postupka.

6. Odredbom čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a, na koju se pozvao prvostupanjski sud, propisano je da će sud odrediti prekid postupka i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.), dok je u čl. 12. st. 1. i 2. ZPP-a propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

7. Zauzimanje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o određenom pravnom pitanju u nedefiniranom predmetu nije prethodno pitanje u ovom sporu zbog kojeg bi u smislu citirane odredbe čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a bilo moguće odrediti prekid postupka (bez obzira što se to u konkretnoj pravnoj situaciji čini oportunim).

8. Naime, razlozi za prekid postupka su taksativno navedeni u odredbama čl. 212. i čl. 213. ZPP te izvan tih razloga nije moguće postupak prekinuti.

9. S obzirom na razlog na koji se prvostupanjski sud poziva na prekid postupka, a to je da Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije zauzeo konačno pravno shvaćanje o istovrsnom pravnom pitanju da li potrošači koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma, imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZIDZPK/15) nije razlog predviđen odredbama čl. 212. i čl. 213. ZPP za prekid postupka, to je temeljem čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

10. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka donesena je na osnovi odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (točka II izreke).

U Zagrebu 6. prosinca 2024.

Sudac:

Diana Preglej