1              Poslovni broj: Gž R-1009/2022-3

Poslovni broj: Gž R-1009/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. F. iz T., OIB: ….kojeg zastupa punomoćnik O. K., odvjetnik u O. društvu K. & A. u Z., protiv tuženika H. p.p. d.o.o., Z., OIB: ….radi naknade štete, odlučujući po žalbi tužitelja podnijetoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2332/2019-42 od 31. svibnja 2022.,u sjednici vijeća održanoj  20. prosinca 2023.,

p r e s u d i o   j e

I.Odbija se  žalba tužitelja te se potvrđuje  presuda  Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Pr-2332/2019-42 od 31. svibnja 2022. točkama  I. i II. izreke presude. 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja  za naknadu  neimovinske  i imovinske štete u sveukupnom novčanom iznosu od 46.250,00 kn s  zakonskom zateznom kamatom te zahtjev tužitelja za naknadu mu troškova parničnog postupka dok je u točki II. izreke presude  naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 kn.

2.Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te da se naloži tuženiku naknaditi mu parnični trošak uključujući i troškove žalbenog postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

              3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja u  pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava.  Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP)  na koju upire tužitelj u žalbi.

6. Isto tako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

7. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude  pa nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Na potpuno  i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo pa se tužitelj sadržajem podnesene žalbe neosnovano poziva  i na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

9.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i fizičko zdravlje kao i imovinske štete na ime izgubljene zarade koju je tužitelj pretrpio uslijed ozljeđivanja na radu od 20. veljače 2018.

10. Među strankama nije sporno da je 20. veljače 2018. prilikom obavljanja redovnog posla tužitelja kod tuženika, u svojstvu strojovođe vlaka koji je prometovao u Z., 500 m južnije od kbr. 195 došlo do tragičnog događaja  na način da je I. R. iznenada skočila pred putnički vlak kojim je  kao strojovođa upravljao tužitelj te počinila samoubojstvo.

11. U postupku pred prvostupanjski sudom je utvrđeno:

-da je tužitelj obavljajući poslove strojovođe 20. veljače 2018. između 14 i 14,59 sati pretrpio ozljedu na radu u vidu šoka uslijed naleta na osobu koja je izvršila suicid uslijed čega nije bio sposoban za   daljnju vožnju,

- da je suicid izvršila I. R., rođ. 1960. skakanjem pred vlak kojim je kao strojovođa upravljao tužitelj,

-da je pregledom mjesta događaja  i prikupljenim obavijestima utvrđeno da je I. R., kada se je putnički vlak kojim je upravljao tužitelj kao strojovođa nalazio kod naselja B. iznenada iskočila iza zidane kućice od automatskog pružnog bloka na željeznički kolosijek ispred lokomotive putničkog vlaka uslijed čega je došlo do naleta lokomotive na istu te je tijelo I. R. pregaženo i odbačeno uz željezničku prugu,

-da je ista  uslijed zadobivenih ozljeda  preminula na mjestu događaja.

12. Prvostupanjski sud slijedom naprijed iznijetih utvrđenja cijeneći sadržaj odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/2014, 127/2017 i 98/2019, - dalje: ZR) i odredbe čl. čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018 i 96/2018, - dalje: ZZR) odbija tužbeni zahtjev tužitelja  zaključujući  da se I. R. koja je u konkretnom slučaju izvršila suicid bacanjem pod vlak kojim je upravljao tužitelj kao strojovođa smatra trećom osobom u smislu odredbe čl. 25. ZZR-a,  da se tužitelj s osobama koje namjeravaju izvršiti suicid prema redovnom tijeku stvari ne treba susretati u svom poslu strojovođe vlaka te da takav događaj nije predvidiv niti stoji u tehnološkoj domeni tuženika kao poslodavca, pa kako je u konkretnom slučaju šteta nastala namjerom treće osobe na koju tuženik kao poslodavac tužitelja nije mogao utjecati niti je posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu te kako tuženik kao poslodavac ne odgovara za štetu koja je nastala namjerom treće osobe na koju nije mogao utjecati niti je posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Ispitujući prvostupanjski presudu u granicama razloga određenih u žalbi za navesti je  da je neosnovano pozivanje tužitelja u konkretnom slučaju na postojanje odgovornosti tuženika kao poslodavca za nastanak štetnog događaja te posljedično tome postojanje odgovornosti tuženika kao njegova poslodavca za naknadu mu štete prouzročene u istoj.

14. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara u načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

15. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je odredbom čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) pa je tako st. 1. citiranog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Odredbom st. 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz st. 1. ovog članka odnosi na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

16. Odredbom čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) propisano je da za štetu Od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi (kriterij objektivne odgovornosti).

17. Odredbom čl. 1067. st. 1. ZOO-a propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, dok je st. 2. istog članka propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti iako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći niti otkloniti.

18. Za navesti je da je pravilno prvostupanjski sud po provedenom postupku u konkretnom slučaju utvrdio i ocijenio da tuženik ne odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu 20. veljače 2018. jer je šteta nastala namjerom treće osobe na koju tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

19. Neosnovano  tužitelj  u žalbi ukazuje da tuženik kao poslodavac u konkretnom slučaju odgovara po načelu objektivne odgovornosti  kao imatelj opasne stvari kojom se je tužitelj kao radnik koristio te neosnovano smatra tužitelj da se I. R. koja je u konkretnom slučaju bacanjem pod vlak kojim je kao strojovođa upravljao tužitelj ne može smatrati trećom osobom te da je tužitelj kao strojovođa obavljajući poslove svog radnog mjesta nužno izložen riziku bacanja osoba pod vlak odnosno pokušaja suicida, kakva radnja je u konkretnom slučaju uzrokovala neimovinsku i imovinsku štetu naknadu koje tužitelj zahtjeva u ovom postupku.

20. U ovom postupku tuženik  kao poslodavac koji se bavi opasnom djelatnošću i imalac je opasne stvari (lokomotive u pokretu) ne odgovara za štetu svom radniku  ovdje tužitelju na temelju odredbe čl. 25. st. 2. ZZR-a, u svezi čl. 1067. toč. 1. ZOO-a kada tužitelj trpi štetu zbog činjenice da je osoba svojom krivnjom ( iznenadnim iskakanjem pred lokomotivu) pregažena lokomotivom u pokretu, jer se takva osoba ima smatrati trećom osobom i njena radnja i postupanje kao  nastradale osobe suprotno navodima tužitelja  ima karakter radnje treće osobe koja se nije mogla predvidjeti i čije se posljedice nisu mogle spriječiti.

21. Okolnosti konkretnog slučaja ne upućuju na nešto drugo jer između stranaka i  nije sporno  da je tužitelj  kao strojovođa upravljajući lokomotivom naletio na osobu koja je iznenada skočila pred putnički vlak  vršeći samoubojstvo to  je pravilno prvostupanjski sud ocijenio   da na strani tuženika kao poslodavca postoje razlozi koji ga oslobađaju odgovornosti.

22. Za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, osobito za razvoj prava kroz sudsku praksu u presudi poslovnog broja Rev-335/2023-2 od 10. svibnja 2023. po prethodno dopuštenoj reviziji  odgovorio na postavljeno pitanje te iznio pravno shvaćanje koje glasi: Hrvatske željeznice kao poslodavac koji se bavi opasnom djelatnošću i imalac je opasne stvari (lokomotive u pokretu) ne odgovara za štetu svom radniku na temelju odredbe čl. 25. st. 2. ZZR-a, u svezi čl. 1067. toč. 1. ZOO-a kada radnik trpi štetu zbog činjenice da je osoba svojom krivnjom (kretanje prugom prema nadolazećoj lokomotivi) pregažena lokomotivom u pokretu, jer se takva osoba ima smatrati trećom osobom i njena radnja i postupanje nastradale osobe ima karakter radnje treće osobe koja se nije mogla predvidjeti i čije se posljedice nisu mogle spriječiti, osim ako okolnosti slučaja ne upućuju na nešto drugo s time da je teret dokaza o postojanju takvih okolnosti koje imaoca opasne stvari i nositelja opasne djelatnosti oslobađaju odgovornosti leže na tuženiku jer na strani tužitelja vrijedi oboriva pravna pretpostavka (praesumtio iuris) iz čl. 1064. ZOO-a.

23. Slijedom iznijetog pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete te je pravilno  odlučio na način kako je to navedeno u toč. I.  pobijane presude.

24. Kako je neosnovana žalba u odnosu na odluku o glavnoj stvari te kako je tužitelj nije uspio u sporu to je isti dužan tuženiku sukladno odredbi čl. odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a nadoknaditi trošak kako je  to odlučeno u toč.II. izreke pobijane presude.

25. Slijedom naprijed iznijetog žalbu tužitelja  kao neosnovanu je valjalo odbiti  te prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u toč. I. i II izreke potvrditi primjenom odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a uz napomenu prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

26. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1. ZPP jer tužitelj nije uspio s žalbom te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

U Rijeci 20. prosinca 2023.

                                                                                                                          Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Filka Pejković, v.r.