REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3255/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Marina Veljak, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1570/19 od 12. lipnja 2023., 6. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1570/19 od 12. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 7.746,56 kn / 1.028,15 eura , uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 27.03.2019. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve do isplate, sve u roku od 8 dana“, kao neosnovan (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 682,90 eura / 5.145,32 kn u roku od 8 dana (točka II. izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv te presude pobijajući ju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Iznosi da prvostupanjski sud neosnovano smatra da bi se u konkretnom slučaju trebala primijeniti odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Smatra da odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju predstavljaju poseban propis kojim je uređena materija štete koju tužitelj trpi isplatom mirovine svojim osiguranicima. Smatra da je teret dokazivanja na tuženiku jer se radi o takvom prigovoru kojim se pobija osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na visinu pa je osnovanost takvog prigovora dužan dokazivati upravo tuženik.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.028,15 EUR s osnove naknade štete koju je tužitelj, prema svojim tvrdnjama, pretrpio isplatama invalidske mirovine svom osiguraniku u razdoblju od 1. ožujka 2017. do 28. veljače 2019.

6. U žalbenoj fazi postupka i dalje je ostala sporna primjena materijalnog prava, odnosno primjenjuje li se za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

7. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučujući o tužiteljevom pravu na naknadu štete odlučio primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Naime, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

8. Odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje: ZOOP) je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

9. Prema tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je teret dokazivanja odlučnih činjenica o visini pretrpljene štete na tužitelju sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a.

10. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud na ročištu od 9. svibnja 2023. sukladno načelu otvorenog pravosuđenja iz članka 288.a stavka 2. ZPP-a sa strankama raspravio činjenična i pravna pitanja u vezi visine potraživanja, no da je tužitelj na tom ročištu izričito izjavio da neće predložiti financijsko vještačenje radi utvrđivanja visine potraživanja.

11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se visina štete sukladno odredbi članka 27. ZOOP-a ne može utvrditi bez stručnog znanja financijske struke jer je potrebno utvrditi koliko bi iznosila invalidska mirovina koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, za što je potrebno financijsko vještačenje te bi potom bilo potrebno utvrditi razmjeran iznos u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. S obzirom na to da tužitelj nije predložio dokaze kojim bi dokazao visinu štete koju potražuje, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. Također, neosnovan je tužiteljev žalbeni navod da je na tuženiku bio teret dokaza. Naime, kada je sud zauzeo stav da se primjenjuje drugo materijalno pravo od onog koje je tužitelj primijenio prilikom izračuna štete, teret dokaza je na tužitelju da uskladi svoje potraživanje s mjerodavnim odredbama materijalnog prava.

14. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 6. prosinca 2024.

Sudac

Marina Veljak