Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-853/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o.[adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Borčiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika T. H. d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marti Jelaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ostermann i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi smetanja posjeda, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Psp-79/2021-27 od 23. svibnja 2023., ispravljenog rješenjem istog suda broj Psp-79/2021-36 od 25. rujna 2024., dana 6. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba tužitelja, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Psp-79/2021-27 od 23. svibnja 2023., ispravljeno rješenjem istog suda broj Psp- 79/2021-36 od 25. rujna 2024. i rješava:
Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o., [adresa] smetao tužitelja A. H. d.o.o., [adresa] u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi u [adresa], čk.br. 409/2 [adresa] stambena zgrada [adresa],6,8, 10,12,14,16,18,20,22, površine 2339 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 10. kata opisane stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela, horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te da je postavio svoje ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade, pa mu se nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade, postavljene kabele u horizontalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade kao i postavljene ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade, sve u roku od 10 dana, uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće.
Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o., [adresa] smetao tužitelja A. H. d.o.o., [adresa] u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi u [adresa], čk.br. 409/2 [adresa] stambena zgrada [adresa],6,8, 10,12,14,16,18,20,22, površine 2339 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 10. kata opisane stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela, horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te da je postavio svoje ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade, pa mu se nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade, postavljene kabele u horizontalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrada kao i postavljene ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade, sve u roku od 10 dana, uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 384,90 EUR sa zateznom kamatom od 10. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 8 dana, dok se tuženik odbija sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 152,64 EUR, u roku od 8 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem pod toč. I.) odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja A. H. d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme
– kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zk.č.br. 409/2 [adresa] STAMBENA ZGRADA [adresa],6,8,10,12,14,16,18,20,22 površine 2339 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela, da je koristio horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade, pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene kabele u horizontalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade te postavljene ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade, sve u roku od 10 (slovima: deset) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.
2. Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja A. H. d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme
– kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zk.č.br. 409/2 [adresa] STAMBENA ZGRADA [adresa],6,8,10,12,14,16,18,20,22 površine 2339 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela, da je koristio horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade, pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene kabele u horizontalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade te postavljene ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade, sve u roku od 10 (slovima: deset) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.
3. Nalaže se tuženiku T. H. d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju A. H. d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućima od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, u roku od osam dana."
1.1. Istim rješenjem pod toč. II.) izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 497,50 EUR.
1.2. Predmetno rješenje prvostupanjski sud je ispravio rješenjem broj Psp-79/2021-36 od 25. rujna 2024. na način da se u izreci istog, I. točka, 16. i 34. redak, iza riječi „...do 10. kata stambene zgrade, kao i da ukloni..“ ima dodati tekst „...postavljene kabele u horizontalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade te...“.
2. Pravodobnom, dopuštenom i potpunom žalbom tužitelj pobija navedeno rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, a podredno isto ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta tužitelja, predlažući drugostupanjskom sudu potvrditi prvostupanjsko rješenje uz dosudu nagrade za sastav odgovora na žalbu i sudske pristojbe odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom kanalica kroz koje prolaze njegovi telekomunikacijski kablovi koji su sredstvo pružanja telekomunikacijskih usluga (internet, telefon i tv) krajnjim korisnicima, odnosno suvlasnicima stambene zgrade u [adresa] (koje kanalice je postavio prednik tužitelja B. H., a tužitelj ih redovno održava), iz razloga što je tuženik postavio svoje telekomunikacijske kablove u predmetne kanalice i ormariće na iste kanalice od prizemlja do 10. kata predmetne stambene zgrade, što je tužitelj utvrdio 2. prosinca 2021. prilikom izlaska vanjskog suradnika – JB iz trgovačkog društva AKVIZIJA USLUGE d.o.o. radi provjere instalacija postavljenih u kanalicama u predmetnoj stambenoj zgradi.
6. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud polazi od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne – da je tuženik u već postojeće kanalice tužitelja u predmetnoj stambenoj zgradi položio svoje telekomunikacijske kablove putem kojih pruža svoje telekomunikacijske usluge krajnjim korisnicima – suvlasnicima stambene zgrade, da se u postojećim kanalicama nalaze telekomunikacijski kablovi putem kojih tužitelj pruža telekomunikacijske usluge (dalje: TK usluge) svojim korisnicima, da se radi o plastičnim kanalicama sa poklopcem koji se jednostavno otvaraju i kojima može pristupiti svaka osoba koja se nalazi u zgradi, da kanalice imaju i ulogu prikrivanja kablova s ciljem da oni „ne vise i ne vire iz zidova“, što potvrđuje njihovu pravnu prirodu pripatka toj stambenoj zgradi jer je njihova uloga zaštita telekomunikacijskih kablova i poboljšanje izgleda zajedničkih dijelova te stambene zgrade, da tužitelj nema ključ predmetne stambene zgrade, da su suvlasnici navedene stambene zgrade zastupani po svojem predstavniku HB dali suglasnost tuženiku da u postojeće kanalice postavi svoje telekomunikacijske kablove, na temelju čega je zaključio da u trenutku smetanja tužitelj nije imao faktičnu vlast na predmetnim kanalicama, jer su iste u faktičnoj vlasti suvlasnika stambene zgrade obzirom su trajno povezane s predmetnom stambenom zgradom i dostupne svim stanarima, koji odlučuju tko i na koji način može koristiti te kanalice, tim više što se suvlasnici predmetne stambene zgrade ponašaju kao vršitelji faktične vlasti na tim kanalicama. Obzirom na sve izneseno, prvostupanjski sud predmetni pravni odnos ocjenjuje primjenom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. 81/15. - pročišćeni tekst i 94/17. - ispravak; dalje u tekstu: ZV) kojim je propisano da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, čl. 22. st. 1. i 2. ZV kojim je propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, time da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu te primjenom čl. 21. st. 3. ZV prema kojem pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.
7. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka - iskaze svjedoka RB (zaposlenika tužitelja) i svjedoka JB, prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da tužitelj u predmetnoj zgradi za određeni broj korisnika pruža TK usluge (internet, televiziju i telefon) i to upravo putem kabla koji su provučeni kroz plastične kanalice od prizemlja do posljednjeg (desetog) kata, da se pri tom radi o plastičnim kanalicama koje imaju poklopac (koji se može jednostavno otvoriti), da je predmetne kanalice postavio pravni prednik tužitelja B. H., da se na svakom katu nalaze i plastične horizontalno položene kanalice koje spajaju vertikalne kanalice sa stanovima, da su vertikalne kanalice na svojem početku povezane sa razvodnim ormarom (tzv. čvorištem) postavljenim po tužitelju koji je zaključan i da ključ istog posjeduju isključivo zaposlenici tužitelja no da otvaranje kanalica ni na koji način ne ovisi o navedenom razvodnom ormaru.
7.1. Povezujući prethodna utvrđenja sa sadržajem odredbe čl. 7. ZV prema kojoj je pripadak (pertinencija ili pobočna stvar) pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi glavne, a koja stoji u takvu prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni, prvostupanjski sud zaključuje da kanalice koje su pričvršćene uz zid građevine i kroz koje su položeni kabeli kojima se u građevini omogućava korištenje TK usluga, služe toj građevini i predstavljaju njezin pripadak zbog čega iste ne mogu biti ni samostalan objekt posjedovanja od strane tužitelja, već se tek posjedovanjem građevine ostvaruje faktična vlast (posjed) i na takvim kanalicama kao njezinom pripatku. Navedeno obzirom na strogo ograničenu namjenu i svrhu kanalica – a to je da se u građevini i za potrebe posjednika te građevine omogući korištenje određenih telekomunikacijskih usluga, slijedom čega iste ne mogu biti predmet samostalnog i isključivog posjedovanja po tužitelju i to neovisno od daljnje činjenice što su postavljene po tužiteljevom pravnom predniku i što su se u istima ranije nalazili isključivo kabeli tužitelja, jer da su posjednici kanalica osobe koje su posjednici predmetne stambene zgrade i da posjed tih kanalica ostvaruju posjedovanjem zgrade. Tužitelj kao pružatelj telekomunikacijskih usluga čiji kabeli prolaze predmetnim kanalicama stoga ima tek svojstvo pomoćnika u posjedovanju u smislu odredbe čl. 12. ZV, a ne kako tvrdi tužitelj – svojstvo neposrednog suposjednika zajedničkih dijelova zgrade u opsegu koji mu je potreban za pristup i održavanje telekomunikacijske infrastrukture, obzirom da tek u određenim situacijama tužitelj putem svojih stručnih djelatnika ostvaruje faktičnu vlast onog posjednika koji koristi njegovu uslugu radi čijeg pružanja se poduzimaju radnje na kanalicama.
8. Zaključivši da tužitelj nije posjednik predmetnih kanalica i da one ne mogu biti samostalan predmet posjedovanja, prvostupanjski sud zauzima stajalište da tužitelju ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu u smislu ranije citiranih odredbi ZV, već bi to bili ovlašteni zahtijevati tek posjednici predmetne stambene zgrade, no kako su isti putem svog predstavnika suvlasnika dali suglasnost tuženiku za postavljanje njegovih kabela u već postojeće kanalice, to je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. 9. Pobijajući navedeno rješenje zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužitelj u žalbi ističe da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da postoji proturječnost u obrazloženju pobijanog rješenja i da ne sadrži valjane razloge, zbog čega smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj faktičnu vlast na predmetnim kanalicama ostvaruje isključivo kao pomoćnik u posjedovanju, te da protivno tom utvrđenju, tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije priznao da se suvlasnici stambene zgrade ponašaju kao vršitelji faktične vlasti nad kanalicama, zbog čega je obrazloženje pobijanog rješenja protivno sadržaju isprava i zapisnika sadržanih u spisu. Tužitelj u žalbi nadalje navodi da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na horizontalne kanalice, iako je tužbom zahtijevao da se tuženiku naloži uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni i postavljene kabele u horizontalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 10. kata stambene zgrade, a što je prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja pod toč. I.) 1. i 2. propustio navesti.
9.1. Razmatrajući stoga pobijano rješenje i stanje prvostupanjskog predmeta u odnosu na izneseno uopćeno obrazloženje žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, valja navesti da je ovaj sud utvrdio da prvostupanjska presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Naprotiv, ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega ne nalazi ostvarenom ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj, a niti bilo koju drugu bitnu povredu na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
10. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a na koju se tužitelj također poziva u žalbi jer je prvostupanjski sud proveo i ocijenio predložene dokaze sukladno pravilu o ocjeni dokaza koje je sadržano u čl. 8. ZPP-a.
11. Tužitelj pobija navedeno rješenje i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je sporne kanalice postavio njegov pravni prednik, da su se do utuženog čina smetanja u kanalicama nalazili samo kabeli koje je on postavio i putem kojih pruža telekomunikacijske usluge svojim korisnicima te da je tuženik svoje kabele provukao upravo kroz te kanalice i povezao ih sa svojim razvodnim ormarićem. Navodi da su kanalice postavljene okomito kroz zgradu od prizemlja do 10. kata stambene zgrade, dok horizontalne kanalice spajaju stanove korisnika s vertikalnim kanalicama, da je vertikalne i horizontalne kanalice postavio njegov pravni prednik, da je tuženik svoje kabele provukao upravo kroz te iste kanalice postavljene od strane prednika tužitelja, da su vertikalne kanalice na svojem početku povezane sa razvodnim ormarom (čvorištem) kojeg je postavio tužitelj i koji je zaključan, a njegov ključ imaju samo zaposlenici tužitelja i njegovi kooperanti, da kanalice imaju poklopac, da nisu zaključane i da se istima pristupa otvaranjem poklopca, ali da postojanje poklopca na kanalicama ukazuje na mogućnost isključenja tuđih zahvata u kanalice i dostupnost stvari, pa usprkos tome što poklopac plastičnih kanalica nije zaključan da isti ispunjava kriterij vanjske vidljivosti i ukazuje na činjenicu da kanalice i kabeli položeni uz te kanalice nalaze u posjedu tužitelja i da svako neovlašteno zadiranje u te kanalice predstavlja čin smetanja posjeda. Ističe da su mu pristup u unutrašnjost zgrade u kojoj se nalaze pristupni ormarići i kanalice omogućile osobe koje su imale ključeve ulaznih vrata predmetne stambene zgrade, iz čega proizlazi da je tužitelj imao neposredan posjed same zgrade u ograničenom opsegu potrebnom za pristup pristupnim ormarićima, kanalicama i kabelima, radi njihova postavljanja i održavanja. Navodi da su suvlasnici stambene zgrade ovlašteni dati suglasnost za pristup kanalicama koje se nalaze u njihovom posjedu i vlasništvu, ali ne i za pristup kanalicama koje se nalaze u posjedu tužitelja ili neke treće osobe, da suprotno utvrđenju suda prvog stupnja nikada nije priznao da se suvlasnici ponašaju kao vršitelji faktične vlasti nad predmetnim kanalicama, obzirom da je isključiva svrha kanalica zaštita kabela tužitelja koji se nalaze u tim kanalicama, zbog čega je isključivi vršitelj faktične vlasti nad istima upravo tužitelj.
11.1. Konačno, kako se kabeli koji su položeni u kanalice i putem kojih tužitelj pruža uslugu krajnjim korisnicima nalaze u isključivom posjedu i vlasništvu tužitelja, kao i same kanalice, kako tužitelju nije potrebno nikakvo odobrenje za bilo kakve radove na telekomunikacijskoj opremi i kanalicama već se tužitelj obvezao predstavnika suvlasnika predmetne stambene zgrade obavijestiti o izvođenju radova i pridržavati se odredbi kućnog reda zgrade, te kako niti jedan od suvlasnika predmetne zgrade ne koristi kanalice ni na koji način niti istima pristupa, to smatra da niti jedan suvlasnik stambene zgrade ne vrši faktičnu vlast na predmetnim kanalicama. Ponavlja u žalbi da kanalice imaju zaštitnu funkciju i služe isključivo zaštiti od vanjskih utjecaja na kabele koji su u posjedu tužitelja, te da se tužitelj u odnosu na kanalice ne pokorava ničijoj tuđoj vlasti.
12. Zbog svega navedenog, tužitelj smatra da je dokazao da je isključivo on koristio predmetne kanalice, sve do neovlaštenog upada tuženika u iste, da činjenica da je tuženik u predmetne kanalice postavio svoje kabele nije bila sporna tijekom postupka, posljedično čemu zaključuje da je dokazao svoj mirni posjed i smetanje istog od strane tuženika.
13. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj nije posjednik spornih kanalica jer da iste, obzirom na svoju svrhu i namjenu, ne mogu biti samostalan objekt posjedovanja, već su pertinencija stambene zgrade, osnovano je dovedeno u sumnju žalbom tužitelja.
14. Naime, pobijajući prvostupanjsko rješenje tužitelj opširno iznosi činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i materijalno-pravnu osnovu predmetnog spora sadržanu u ranije iznesenim odredbama ZV te ističe da činjenica što su predmetne kanalice postavljene po njegovom predniku i što se u istima nalaze njegovi kabeli koje isključivo on održava, dokazuje da se upravo tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu predmetnih kanalica. S tim u vezi, tužitelj posebno u žalbi naglašava da, protivno pravnom stajalištu suda prvog stupnja, sporne kanalice ne mogu imati svojstvo pertinencije stambene zgrade, jer je njihova temeljna svrha zaštita kabela tužitelja od vanjskih utjecaja zbog kojih bi moglo doći do prekida ili drugih oštećenja kablova, čime bi tužitelj bio onemogućen u isporuci TK usluge svojim korisnicima, što znači da kanalice služe svrsi kablova, a ne svrsi stambene zgrade u kojoj se nalaze.
15. I prema ocjeni ovoga suda, osnovano tužitelj ukazuje na pogrešno materijalno- pravno stajalište suda prvog stupnja o svrsi predmetnih kanalica koje je nesporno postavio pravni prednik tužitelja, koje su montažne i služe isključivo zaštiti (zatvaranju) kablova kojim tužitelj pruža TK uslugu svojim korisnicima (ovdje suvlasnicima predmetne stambene zgrade). Posjed navedenih kanalica ne izvršavaju korisnici TK usluga tužitelja, već isključivo tužitelj obzirom na činjenicu da su u njima položeni kablovi putem kojih tužitelj pruža TK usluge suvlasnicima stambene zgrade, a kojim kanalicama je isključiva svrha – zaštita kablova koje je dužan tužitelj održavati sukladno odredbi Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj: 76/22; dalje u tekstu: ZEK) što ga nedvojbeno legitimira posjednikom kanalica te nastavno tome i ovlaštenikom zaštite takvog svog posjeda (tako i rješenje ovoga suda broj Gž-944/2022-3 od 2. siječnja 2023.).
16. Valja naglasiti da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd- 4220/2023-2 od 3. siječnja 2024. dopušteno tamo tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog pravnog pitanja: „Je li tuženik postupao samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) u skladu s čl. 24.b Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14. i 72/17.)?“, te da je rješenjem broj Rev-390/2024-3 od 22. svibnja 2024. Vrhovni sud Republike Hrvatske na gore navedeno pitanje dao slijedeći odgovor: „Tuženik postupa samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) bez sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, odnosno ukoliko nije postupio po odredbi čl. 24.b. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14. i 72/17.).“ Istovjetno pravno stajalište Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je i u svojim odlukama broj Rev-69/2024-2 od 6. veljače 2024. i broj Rev-391/2024-2 od 5. lipnja 2024.
17. Imajući dakle u vidu da je tužitelj osnovano za čin smetanja odredio demontažu vertikalnih i horizontalnih kanalica kojih je on posjednik i povlačenje kroz iste tuženikovog optičkog kabla, to je valjalo usvojiti njegovu žalbu i pozivom na odredbu čl. 373. toč.3. ZPP preinačiti pobijano rješenje i utvrditi počinjeno smetanje na opisani način i obvezati tuženika na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije počinjenog smetanja na način da iz spornih kanalica ukloni svoj optički kabel. 18. Obzirom da je prvostupanjsko rješenje preinačeno, to je valjalo temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka te istu utemeljiti na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 155. ZPP i obvezati tuženika naknaditi tužitelju potreban trošak postupka.
19. Dosuđeni troškovi obuhvaćaju jednokratnu nagradu za zastupanje po Tbr. 7. toč. 2. i Tbr. 42. primjenjive Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.; dalje u tekstu: Tarifa) mjerodavne u trenutku pokretanja postupka i to u iznosu od 265,45 EUR/2.000,00 kn uz pripadajući PDV (ukupno: 331,81 EUR/2.500,00 kn). Tužitelju su priznati i izdaci s osnova pristojbene obveze na tužbu i rješenje o smetanju posjeda u ukupnom iznosu od 53,10 EUR/400,00 kn temeljem Tar.br. 1. toč. 1. i Tar.br. 2. toč. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23.; dalje u tekstu: Uredba). Stoga je valjalo naložiti tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 384,90 EUR sa zateznom kamatom od 10. svibnja 2024. do isplate.
20. Obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom, to mu je primjenom čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a valjalo priznati nagradu za sastav žalbe prema Tbr. 10. toč. 2. i Tbr. 42 Tarife u iznosu od 79,63 EUR/600,00 kn uz pripadajući PDV (ukupno: 99,54 EUR/750,00 kn) i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,10 EUR/400,00 kn temeljem Tar. br. 3. st. 1. Uredbe, i posljedično navedenom tuženiku naložiti naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 152,64 EUR/1.150,07 kn.
21. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom, to je tuženika primjenom odredbe čl. 155. st.
1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu.
U Varaždinu 6. prosinca 2024.
Sudac
Milko Sambolek
