R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: P-586/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Marinku Brajko i Marinu Brajko, odvjetnicima u Đakovu, protiv tužene CROATIA BANKA d.d., OIB: 32247795989, iz Zagreba, R. Frangeša [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Račkom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Pisarnica Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 22. listopada 2024., u nazočnosti tužitelja BB, osobno, punomoćnika tužitelja Marinu Brajko, odvjetniku, i punomoćnice tuženika Marine Konrad, odvjetnice, nakon javne objave presude, 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj 5140460457- 2200112850 sklopljenog dana 16. srpnja 2008. godine između prednika tužitelja IB i tuženika Croatia banke d.d., a koja odredba glasi: „ Korisnik kredita i zalogodavac suglasni su da Kreditor može u toku korištenja i otplate kredita promijeniti kamatne stope i visinu naknade iz ovog ugovora na način i pod uvjetima važećih Odluka o kamatnim stopama te Odluka o visini naknada za usluge propisanim od strane kreditora, koji se smatraju sastavnim dijelom ovog ugovora.“, te ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 32247795989, da tužitelju ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 959,69 eura (slovima: devetsto pedeset devet eura i šezdeset devet centi) na ime ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke s pripadajućim zateznim kamatama počev od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do isplate, tj. od 1. rujna 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to na:

-Iznos od 6,91 eura počev od 01.09.2008. godine pa sve do isplate

-Iznos od 6,84 eura počev od 01.10.2008. godine pa sve do isplate

-Iznos od 6,77 eura počev od 01.11.2008. godine pa sve do isplate

-Iznos od 6,69 eura počev od 01.12.2008. godine pa sve do isplate

-Iznos od 6,62 eura počev od 01.01.2009. godine pa sve do isplate

-Iznos od 6,55 eura počev od 01.02.2009. godine pa sve do isplate

-Iznos od 6,46 eura počev od 01.03.2009. godine pa sve do isplate

-Iznos od 22,03 eura počev od 01.04.2009. godine pa sve do ispate

-Iznos od 21,76 eura počev od 01.05.2009. godine pa sve do isplate

-Iznos od 21,48 eura počev od 01.06.2009. godine pa sve do isplate

-Iznos od 21,21 eura počev od 01.07.2009. godine pa sve do isplate

-Iznos od 20,94 eura počev od 01.08.2009. godine pa sve do isplate

-iznos od 29,31 eura počev od 01.09.2009. godine pa sve do isplate

-iznos od 28,90 eura počev od 01.10.2009. godine pa sve do isplate

-iznos od 28,49 eura počev od 01.11.2009. godine pa sve do isplate

-iznos od 28,07 eura počev od 01.12.2009. godine pa sve do isplate

-iznos od 27,63 eura počev od 01.01.2010. godine pa sve do isplate

-iznos od 27,20 eura počev od 01.02.2010. godine pa sve do isplate

-iznos od 26,76 eura počev od 01.03.2010. godine pa sve do isplate

-iznos od 26,31 eura počev od 01.04.2010. godine pa sve do isplate

-iznos od 25,84 eura počev od 01.05.2010. godine pa sve do isplate

-iznos od 25,38 eura počev od 01.06.2010. godine pa sve do isplate

-iznos od 24,91 eura počev od 01.07.2010. godine pa sve do isplate

-iznos od 24,42 eura počev od 01.08.2010. godine pa sve do isplate

-iznos od 23,93 eura počev od 01.09.2010. godine pa sve do isplate

-iznos od 23,43 eura počev od 01.10.2010. godine pa sve do isplate

-iznos od 22,93 eura počev od 01.11.2010. godine pa sve do isplate

-iznos od 22,42 eura počev od 01.12.2010. godine pa sve do isplate

-Iznos od 21,88 eura počev od 01.01.2011. godine pa sve do isplate

-iznos od 21,36 eura počev od 01.02.2011. godine pa sve do isplate

-iznos od 20,82 eura počev od 01.03.2011. godine pa sve do isplate

-iznos od 20,27 eura počev od 01.04.2011. godine pa sve do isplate

-iznos od 19,71 eura počev od 01.05.2011. godine pa sve do isplate

-iznos od 19,14 eura počev od 01.06.2011. godine pa sve do isplate -iznos od 18,56 eura počev od 01.07.2011. godine pa sve do isplate

-iznos od 17,98 eura počev od 01.08.2011. godine pa sve do isplate

-iznos od 17,39 eura počev od 01.09.2011. godine pa sve do isplate

-iznos od 16,78 eura počev od 01.10.2011. godine pa sve do isplate

-iznos od 16,16 eura počev od 01.11.2011. godine pa sve do isplate

-iznos od 15,54 eura počev od 01.12.2011. godine pa sve do isplate

-iznos od 14,90 eura počev od 01.01.2012. godine pa sve do isplate

-Iznos od 14,26 eura počev od 01.02.2012. godine pa sve do isplate

-iznos od 13,61 eura počev od 01.03.2012. godine pa sve do isplate

-iznos od 12,95 eura počev od 01.04.2012. godine pa sve do isplate

-iznos od 12,27 eura počev od 01.05.2012. godine pa sve do isplate

-iznos od 11,59 eura počev od 01.06.2012. godine pa sve do isplate

-iznos od 10,90 eura počev od 01.07.2012. godine pa sve do isplate

-iznos od 10,19 eura počev od 01.08.2012. godine pa sve do isplate

-iznos od 9,47 eura počev od 01.09.2012. godine pa sve do isplate

-iznos od 8,75 eura počev od 01.10.2012. godine pa sve do isplate

-iznos od 8,01 eura počev od 01.11.2012. godine pa sve do isplate

-iznos od 7,26 eura počev od 01.12.2012. godine pa sve do isplate

-iznos od 6,51 eura počev od 01.01.2013. godine pa sve do isplate

-iznos od 5,73 eura počev od 01.02.2013. godine pa sve do isplate

-Iznos od 4,94 eura počev od 01.03.2013. godine pa sve do isplate

-iznos od 4,15 eura počev od 01.04.2013. godine pa sve do isplate

-iznos od 3,34 eura počev od 01.05.2013. godine pa sve do isplate

-iznos od 2,53 eura počev od 01.06.2013. godine pa sve do isplate

-iznos od 1,69 eura počev od 01.07.2013. godine pa sve do isplate

-iznos od 0,86 eura počev od 01.08.2013. godine pa sve do isplate.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 32247795989, da tužitelju ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.534,34 eura (slovima: jedna tisuća petsto trideset četiri eura i trideset četiri centa) sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 16. srpnja 2008. godine prednik tužitelja IB kao nositelj OPG-a s tuženikom sklopio Ugovor o dugoročnom namjenskom kreditu s valutnom klauzulom broj 2200112850 na iznos od 20.741,49 EUR u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate na 5 godina, sa svrhom kupovine poljoprivredne mehanizacije te je kredit u cijelosti otplaćen 2013. godine. **.**.2015. IB Ugovorom o ustupanju prava i obveza prenosi svu imovinu svog OPG-a (sva prava i obveze) na ovdje tužitelja BB, novog nositelja OPG-a, zajedno sa ovim potraživanjem prema tuženiku. Člankom 5. Ugovora ugovorena je kamatna stopa u iznosu od 8,50 % godišnje kao promjenjiva, dok je člankom 10. Ugovora ugovoreno da je korisnik kredita suglasan da kreditor može u toku korištenja i otplate kredita promijeniti kamatne stope i visinu naknade iz ovog ugovora na način i pod uvjetima važećih Odluka o kamatnim stopama te Odluka o visini naknada za usluge propisanim od strane kreditora, koji se smatraju sastavnim dijelom ovog ugovora. Uvidom u članak 10. Ugovora proizlazi da bi kreditor svojom jednostranom odlukom mogao mijenjati način obračuna ugovornih kamata što nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obveznopravnih odnosa koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka i u očitoj je protivnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu propisan člankom 3. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05, (dalje: ZOO). Navedena neravnopravnost stranaka u njihovim pravima i obvezama proizlazi iz činjenice da kreditor može mijenjati ugovornu odredbu bez ikakvog obrazloženja i navođenja određenih kriterija i parametara, a da druga ugovorna strana mora to prihvatiti. Upravo takav način promjene visine kamatne stope kao bitnog elementa Ugovora, odnosno cijene, nije u skladu s pravnom prirodom obveznopravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe članka 269. st. 2. ZOO-a kojim je propisano da činidba, u ovom slučaju kamata, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, članka 271. ZOO-a kojim je propisano da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, i članka 272. ZOO-a kojim je propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti. Isto tako odredba članka 4. Ugovora je u suprotnosti sa člankom 10. st. 3. ZOO-a i predstavlja nedopušteno ponašanje kreditora, jer se ugovaranjem takve odredbe otežava ispunjenje obveze tužitelja kao korisnika kredita koji je svoj kredit s kamatama u cijelosti isplatio te je također suprotna načelu savjesnosti i poštenja opisanom u članku 4. ZOO-a prema kojem u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Iako tuženik nije htio dostaviti podatak o promjenama kamatnih stopa tužitelj ima saznanja da je tuženik tijekom postojanja obveze iz predmetnog Ugovora o kreditu jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, točnije povisivao je iznos kamatne stope sa početnog ugovorene 8,50 % na više čime je takvim nepoštenim postupanjem neosnovano stekao razliku između ugovorene i stvarni obračunate kamatne stope. Uzimajući u obzir odredbe članka 269.

-272. ZOO-a te povrh svega odredbu članka 3. i 10. st. 2. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine jasno se da zaključiti da je pravni prednik tuženika ugovaranjem članka 10. Ugovora postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj, te da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog Ugovora odnosno ništetne odredbe Ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove. Da sudska praksa smatra ovakvu ugovornu odredbu ništetnom i u nepotrošačkim ugovorima govore presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž- 1556/18-2 od 24. srpnja 2020.g., posl. br. Pž-6691/19-2 od 28. travnja 2021.g., posl. br. Pž-5087/17-2 od 23. srpnja 2020.g. Upravo je u tim presudama zauzet stav da su kreditori ugovaranjem takvih odredbi povrijedili članke 269.-272. ZOO-a o odredivosti činidbe te posebice načelo ravnopravnosti sudionika i načelo savjesnosti i poštenja slijedom čega korisnici kredita imaju pravo ostvariti pravo na restituciju preplaćenih iznosa i to bez zastare restitucije uzimajući u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH doneseno na sjednici Građanskog odjela pod brojem Su Iv-47/2020 koje kaže: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Tužitelj napominje kako je prethodno od tuženika zatražio pismenim putem kompletnu kreditnu dokumentaciju potrebnu za izračun preplaćenih iznosa, no tuženik je odgovorio kako ne želi dostaviti traženo pa stoga tužitelj postavlja neodređeni tužbeni zahtjev te predlaže Naslovnom sudu da sukladno članku 186. b. st. 3 ZPP-a naloži tuženiku dostavu, stvarnog plana otplate i specifikacije uplata po kreditu i nakon toga provesti dokaz financijskim vještačenjem na okolnost rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu od 8,50 % za cijelo otplatno razdoblje. Nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka tužitelj pridržava pravo postavljanja konačnog tužbenog zahtjeva po pojedinačno dospjelim iznosima zajedno sa tijekom zatezne kamate na svaki pojedini iznos. Slijedom navedenog tužitelj kao aktivno legitimiran u ovom postupku podnosi ovu tužbu sukladno članku 186. b st. 3. ZPP-a te predlaže Naslovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom da nakon provedenog postupka donese presudu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti naslovnog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, prema članku 70. ZPP-a, stranke mogu u pisanom obliku sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti nekog drugog stvarno nadležnog suda, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda. Upravo takav sporazum su stranke ovog postupka i sklopile, a što je vidljivo iz članka 21. Ugovora o kreditu broj 2200112850, kojim su ugovorile mjesnu nadležnost suda prema zaključenju Ugovora. Ugovor je sklopljen u Slavonskom Brodu i ovjeren po javnom Bilježniku Miroslavu Bračun iz Slavonskog Broda. Slijedom navedenog, jasno je da naslovni sud ne može biti mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, već bi to mogao biti isključivo sud u mjestu u kojem je predmetni ugovor sklopljen. Isto tako tuženik ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije. U tužbi je navedeno kako je tužitelj pravni sljednik ali uz tužbu nije dostavljena isprava kojim bi tužitelj dokazao pravno sljedništvo. Naime, dostavljen je Ugovor o ustupanju prava i obveza od 31. prosinca 2015.g. ali predmetnim ugovorom nije obuhvaćeno eventualno potraživanje prema Croatia banci d.d., ovdje tuženiku s osnova Ugovora o kreditu br. 2200112850 sklopljenog **.**.2008. s IB. Nadalje, tužitelj potražuje preplaćene iznose primjenom instituta stečenog bez osnove. Osnovna pretpostavka je da stjecatelj ne može biti obvezan vratiti ono što je stekao bez osnove bilo kome, već samo onome od koga je nešto stekao bez osnove te je isti i aktivno legitimiran za podnošenje tužbe. Tužitelj nije dokazao da je otplatio kredit niti je bilo koji drugi način dokazao aktivnu legitimaciju u predmetnom postupku. Tužitelj u toč. I. tužbe postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi ništetnim odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj 5140460457-2200112850 sklopljenog dana 16. srpnja 2008.g. između parničnih stranaka, a koja odredba glasi : Korisnik kredita i zalogodavac suglasni su da kreditor može u toku korištenja i otplate kredita primijeniti kamatne stope i visinu naknade iz ovog ugovora na način i pod uvjetima važećih Odluka o kamatnim stopama te Odluka o visini naknada za usluge propisanim od strane kreditora, koji se smatraju sastavnim dijelom ovog ugovora“ te ista ne proizvodi pravne učinke, te pod točkom II. postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznos od 5.800,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, tj. od prvog dospjelog iznosa, kao i naknadu troškova parničnog postupka (toč. III.) sa zateznom kamatom, u roku od 15 dana. Tuženik ističe da kondemnatorni tužbeni zahtjev u pogledu dospijeća i tijeka zateznih kamata iz toč.II. petita tužbe nije uređen ni određen (s obzirom da tužitelj potražuje jedinstveni iznos pretplate s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, tj. od prvog dospjelog iznosa) te ga stoga valja odbaciti, bez daljnjeg raspravljanja, a podredno odbiti. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava istaknute tužbene zahtjeve, kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine odnosno izračuna preplaćenih iznosa, kao i navode kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu koji nisu ničim dokazani. Člankom 296. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana (stavak 2.) te da se odredba stavka 1. istog članka ne primjenjuje na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive (stavak 3.). Tuženik ističe kako je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen za kupnju nove opreme i mehanizacije za poljoprivredu, ribarstvo i šumarstvo te je isti solemniziran od strane javnog bilježnika, te ima snagu javnobilježničkog akta. Prije svega u predmetnom slučaju ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Korisnik kredita nije imao obvezu zaključiti predmetni ugovor o kreditu i upoznat sa svim uvjetima kredita, dok je tuženik prilikom odobrenja i zaključenja predmetnog kredita postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Korisnik kredita kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva prilikom pregovora o sklapanju kredita trebao je postupati s povećanom pažnjom ali isti nije imao primjedbi na pojedine ugovorne odredbe, kao i na sam ugovor u cijelosti te mu je ostavljena mogućnost da sam odluči da li isti odgovara njegovim potrebama. Sklapanje Ugovora o kreditu i solemnizacija istoga, odraz su volje ugovornih strana, te zahtjev za utvrđenje ništetnosti bilo koje odredbe ovoga ugovora je neosnovan. O navedenom je odlučeno i u presudi VSRH Rev 895/2003, od dana 09.02.2005.g., „Naime, iz ukupno provedenog postupka jasno proizlazi da je u sklapanju Sporazuma, te prilikom njegovog solemniziranja tužiteljica aktivno sudjelovala ne samo kao direktor trgovačkog društva H d.o.o., već i kao založni dužnik i kao takva potpisala kako Sporazum tako i akt o solemnizaciji, što je predstavljalo odraz njene stvarne volje. Upravo zato nema pretpostavki niti za ništavost pojedinih odredbi Sporazuma, niti za pobojnost ovoga, a time ni pretpostavki za brisanje upisane hipoteke.“ Ukoliko je korisnik kredita smatrao da su pojedine odredbe ugovora nepoštene, nejasno je zašto je pristupio sklapanju predmetnog ugovora, te zašto je kod javnog bilježnika prilikom solemnizacije ugovor potpisao. Odredbom čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da će javni bilježnik strankama objasniti smisao i sadržaj posla, što u praksi uključuje čitanja ugovora pred strankama i raspravljanje o tome je li strankama ugovor razumljiv te odgovara li isti njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Solemnizacijom ugovora javni bilježnik je potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da odražava njihovu pravu volju. Solemnizacijom ugovora o kreditu stvorena neoboriva pretpostavka da je korisnik kredita, upoznat sa svim ugovornim klauzulama, a isto proizlazi iz sudske prakse. „Tužiteljica je svojom slobodnom voljom pristupila sklapanju ugovora sa tuženikom, Ugovor o kreditu je solemniziran pa stoga postoji neoboriva pretpostavka da je tužiteljica bila upoznata sa svakom od točaka Ugovora.“ (presuda Županijskog suda u Puli Gž-2658/12) Tuženik je 28.ožujka 2008.g. donio Odluku o dugoročnim namjenskim kreditima za kupnju nove opreme i mehanizacije za poljoprivredu, ribarstvo i šumarstvo kojim su objavljeni uvjeti za ishođenje kredita. U toč. 1. navedene odluke navedena su tri modela kamatne stope koje su primjenjive prilikom sklapanja ugovora a s čime je bio upoznat i korisnik kredita prilikom sklapanja predmetnog ugovora. U Odlukama o kamatnim stopama Banke za poslovne subjekte navodi se da tuženik za određene vrste proizvoda kamatne stope propisuje po Posebnim odlukama. Predmetni kredit odobren je po Odluci UZ-101/08, po Modelu III (kredit bez namjenskog depozita i bez garancije HAMAG-a) po kamatnoj stopi 8,50% promjenjiva. Kamatne stope u razdoblju od 16.07.2008. do otplate tj. 31.07.2013. mijenjale su sukladno Odlukama tuženika UZ-245/08, UZ-55/09, UZ-154/9 i UZ- 328/09. Vezano za navode tužitelja iz tužbe o nezakonitosti kamatne stope, odredbama čl. 26. Zakona o obveznim odnosim propisana je visina kamatne stope. Ista se smatra nezakonitom ukoliko ugovorena visina kamatne stope prelazi zakonom dopuštenu visinu stope. Tuženik je sukladno zakonskim propisima bio ovlašten mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovorno urediti s korisnikom kredita, a o čemu je korisnik kredita bio obaviješten te je sukladno tome izvršio uplate anuiteta po dostavljenom otplatnom planu koji je izrađen primjenom nove kamatne stope. Ugovor o kreditu tuženika sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a kriteriji za promjene sadržani su u Odlukama o kamatnim stopama koja je sastavni dio ugovora što proizlazi iz članka 10. ugovora. Sama činjenica da ugovor sadrži odredbu kojom je utvrđena kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora, te da je ugovorena ovlast banke da sukladno kriterijima iz navedene odluke može promijeniti kamatnu stopu, čini činidbu određenom odnosno odredivom. Nastavno na navode tužitelja kako je odredba članka 10. nepoštena i protivna prisilnim propisima, tuženik ističe da sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama koji su omogućavali da tuženik sklapa ugovore na navedeni način, ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. Odredbe Zakona o obveznim odnosima u čl. 26. st. 1. izričito dopušta i predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope što znači da ugovaranje promjenjive kamatne stope nije protivno prisilnim propisima i moralu društva, kako to u tužbi tvrdi tužitelj. Ukoliko bi se kao referentna uzimala početna kamatna stopa, predmetni ugovor se pretvara u ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, što nije bila volja ugovornih strana, a čime bi se izazvala povreda načela jednake vrijednosti činidaba. Tuženik nadalje ističe kako su za pravni odnos tužitelja i tuženika, pored navedenih odluka, mjerodavni Opći uvjeti poslovanja Croatia banke d.d od 31. svibnja 2007.g., i Opći uvjeti poslovanja od 16. prosinca 2010.g. te je istima propisano sljedeće: Članak 18. Banka obavještava Klijenta o svakoj promjeni kreditnim poslom ugovorene kamatne stope ili visine naknade i promjena se smatra priopćenom kada bude vidno izvješena ili izložena u poslovnim prostorijama Banke koje su namijenjene poslovanju s Klijentima. Ako se zbog promjene kreditnim poslom ugovorene kamatne stope ili visine naknade povisi obveza Klijenata prema Banci, Klijent je ovlašten, u slučaju da ugovorom o kreditu nije nešto drugo ugovoreno, u roku od 30 dana nakon priopćenja promjene, predložiti okončanje poslovnog odnosa zahvaćenog promjenom kamatnih stopa ili naknada. U tom će slučaju poslovni odnos biti okončan u primjerenom roku i na način kojim se osigurava jednaka zaštita pravnih interesa ugovornih strana. Članak 21. Način i osnovica, te visina, uvjeti, rokovi i nači naplate kamata i naknada koje Banka obračunava i naplaćuje regulirani su Odlukom o kamatnim stopama Banke, Odlukom o visini naknada za usluge banke, Pravilnika o načinu i metodama obračuna kamata, naknada, revalorizacije i efektivne kamatne stope, odnosno drugim aktom koji svojim donošenjem zamjeni pojedini od navedenih akata tijekom postojanja poslovnog odnosa. Visina kamatne stope i visina naknade po svakom pojedinom poslu utvrđuju se i obračunavaju za svako pojedino obračunsko razdoblje prema odredbama akata Banke iz prethodnog Stavka. Navedeni akti smatraju se sastavnim dijelom svakog pojedinog ugovora koji se sklapa između Banke i Klijenata, te zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama, usvojenim za vrijeme postojanja prava i obveza iz pojedinog ugovora, obvezuju ugovorne strane jednako kao i ostale posebne ugovorne pogodbe. Izmjene navedenih akata temelje se na profesionalnog procjeni tržišnih uvjeta, koju Banka obavlja kontinuirano, s ciljem zaštite pravne i gospodarske svrhe ugovora i ostvarenja namjera ugovornih strana, rukovodeći se pri tome zahtjevima prilagodbe promjenama tržišnih uvjeta tijekom postojanja poslovnog odnosa. Iz navedenog proizlazi kako do promjene kamatne stope nije došlo zbog jednostrane odluke tuženika, već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika, a o čemu je korisnik kredita bio upoznat i uredno obaviješten. Isto tako, sukladno navedenom čl.18 Općih uvjeta poslovanja UZ-207/07 korisnik kredita je bio ovlašten da, ako se zbog promjene kreditnim poslom ugovorene kamatne stope povisi obveza Klijenata prema Banci, predloži okončanje poslovnog odnosa zahvaćenog promjenom kamatnih stopa u roku od 30 dana nakon priopćenja promjene. Isto pravo predviđeno je i čl. 21. Općih uvjeta poslovanja UZ-702/10. Korisnik kredita nije zatražio okončanje poslovnog odnosa iako je imao tu mogućnost. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja. Odredbom čl.225. Zakon o obveznom odnosima propisan je opći zastarni rok od pet godina, isti istječe, budući da se radi o iznosima koji su isplaćivani tuženiku sukcesivno, za svaku od isplata, istekom pet godina nakon što je korisnik kredita izvršio isplatu. S obzirom da je tužba podnesena 11. srpnja 2022.g. a predmetni kredit otplaćen u srpnju 2013. godine potraživanje tužitelja je u zastari. Odredbama članka 241. Zakona o obveznim odnosa propisano je da se zastara prekida jedino i isključivo radnjom vjerovnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom kojoj je svrha ostvarenje tražbine vjerovnika. U konkretnom slučaju, takva radnja je poduzeta nakon što je zastara već nastupila. Slijedom navedenog, predlaže se sudu po provedenom postupku odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti i obvezati ga na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o dugoročnom namjenskom kreditu s valutnom klauzulom br. 2200112850 od 16. srpnja 2008., Ugovor o ustupanju prava i obveza od 31. prosinca 2015., zatim su saslušani svjedoci HB, TB, IB te je provedeno finnancijsko vještačenje po vještaku Andriji Ilakovac.

4. Tužitelj je podneskom od 29. svibnja 2024. precizirao tužbeni zahtjev, kako je to pobliže opisano u izreci.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza skupa, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Sporno je među parničnim strankama osnov i visina tužbenog zahtjeva, zatim sporna je aktivna legitimacija tužitelja te je sporno među parničnim strankama tko je plaćao rate kredita.

7. Uvidom u Ugovor o ustupanju prava i obveza od 31. prosinca 2015. vidljivo je da je isti zaključen između IB kao ustupitelja prava i obveza i ČB kao primatelja. Također, iz Ugovora je vidljivo da ugovorne strane čine nespornim da se nalaze u jedinstvenom poljoprivrednom gospodarstvu registriranom na adresi [adresa], MIBPG br. 0049192, koje je u sustavu Poreza na dodanu vrijednost i čiji je obveznik do sada bio ustupitelj IB. Nadalje, kao bitno iz predmetnog Ugovora je vidljivo da se primatelj obvezuje da će na sebe preuzet sve dospjele i buduće obveze te prava koja budu glasila na poljoprivredno gospodarstvo iz točke I. Ugovora.

8. Iz iskaza svjedoka ZB, oca tužitelja, utvrđeno je da je on kao bivši nositelj OPG-a ustupio svom sinu ĆB, ovdje tužitelju, kao primatelju prava i obveza između ostalog premija i potraživanja iz Ugovora o dugoročnom namjenskom kreditu s valutnom klauzulom da to utuži i ostavi za sebe.

9. Stoga je sud utvrdio, uvidom u Ugovor o ustupanju prava i obveza i iskaz svjedoka IB, da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku kao univerzalni pravni slijednik svoga oca, IB. Također iz iskaza IB je utvrđeno da je anuitete tuženiku plaćao OPG. Kako je tuženik uplate prihvaćao i primao, to je tužitelj i po tom osnovu kao nositelj OPG-a aktivno legitimiran u ovom postupku.

10. Nadalje iz iskaza svjedoka IB je utvrđeno da je zaključio Ugovor o dugoročnom namjenskom kreditu s valutnom klauzulom s tuženikom 16. srpnja 2008. Ugovor je zaključen s promjenjivom kamatnom stopom i znao je što znači promjenjiva kamatna stopa. Nije znao kada će se mijenjati kamatna stopa niti iz kojih razloga ili kriterija. Nije sudjelovao pri sastavljanju Ugovora u banci nego mu je ponuđen tipski ugovor koji je potpisao. Misli da nije mogao mijenjati niti jednu odredbu u banci jer mu je rečeno da potpiše ugovor koji mu je dan. U banci mu je ponuđena samo promjenjiva kamatna stopa i ništa više. Namjena kredita je bila kupnja poljoprivredne mehanizacije za osobne potrebe, odnosno ta mehanizacija je unesena u OPG te je tu imovinu koja je kupljena temeljem Ugovora uspio svome sinu, ovdje tužitelju. Kredit je otplaćen sa žiroračuna OPG-a. Rate kredita je plaćao OPG, a ne on kao fizička osoba.

11. Nadalje, iz iskaza svjedoka HB, javnobilježničke prisjednice, utvrđeno je da je Ugovor solemniziran u Urednu javnog bilježnika Bračuna. Stranke upozoravaju na sadržaj ugovora, ako je potrebno pročitaju ugovor, ali ne daju nikakva objašnjenja glede kamatnih stopa.

12. Nadalje, iz iskaza svjedoka TB utvrđeno je da je 2008. radio u CROATIA BANCI u Slavonskom Brodu kao direktor podružnice. Sjeća se stranke koja je zaključila Ugovor o dugoročnom namjenskom kreditu s valutnom klauzulom, IB. I prije zaključenja i tijekom potpisivanja Ugovora objasnio je stranci sadržaj Ugovora. Stranka je potpisala Ugovor koji joj je ponuđen, a radi se o tipskom Ugovoru. Stranci je uručen Otplatni plan i znao je koji iznos treba vratiti. Vjerojatno je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa pa se stoga otplatni plan mijenjao. Ukoliko je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, promjena ovisi o odluci banke. Svjedok ne zna da li bi stranka koja je zaključila Ugovor, ovdje IB, mogao utjecati na bilo koji način na odluku banke o promjeni kamatne stope. Banka glede promjene kamatne stope tijekom otplate kredita nije morala tražiti nikakvu suglasnost od stranke nego je samo trebalo obavijestiti stranku o promjeni kamatne stope. Ovaj Ugovor u banci se tretira kao da je zaključen s poslovnim korisnikom.

13. Iz iskaza svjedoka IB i TB sud je utvrdio da je Ugovor o namjenskom kreditu s valutnom klauzulom bio tipski koji korisnik kredita IB nije mogao mijenjati. U trenutku zaključenja Ugovora korisnik kredita nije znao kada, zbog čega i pod kojim uvjetima će se mijenjati rate kredita, odnosno kamatna stopa.

14. Iz njihovih iskaza, odnosno iskaza svjedoka, sud je utvrdio da se kamatna stopa mijenjala na više, na što korisnik kredita nije mogao utjecati.

15. Iskazi svjedoka IB i TB za sud su vjerodostojni jer su u bitnome suglasno iskazivali.

16. Iskaz javnobilježničke prisjednice HB nije relevantan u ovom postupku jer ista nije imala saznanja glede kamatne stope.

17. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je odredba članka 10. Ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sastavni dio standardnog ugovora o kreditu i ovisi isključivo o odluci tuženika, što nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obveznih odnosa i u suprotnosti je s odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO), odnosno s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Jednostrana promjena kamatne stope protivna je članku 10. stavak 3. ZOO-a jer je tuženik isplatom kredita ispunio svoju ugovornu obvezu te je za ispunjenje ugovora preostalo da korisnik kredita tuženiku vrati iznos kredita s kamatama. Ugovorna odredba po kojoj tuženik nakon plasiranja kredita može jednostrano mijenjati kamatnu stopu predstavlja nedopušteno ponašanje u izričitoj suprotnosti s člankom 10. stavak 3. ZOO-a jer se time otežava ispunjenje obveze korisnika kredita kao primatelja kredita. Takav načina promjene visine kamatne stope nije u skladu s odredbom članka 269. stavak 2. ZOO-a kojim je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, članka 271. ZOO-a kojim je propisano da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Budući da je ugovorna odredba članka 10. Ugovora o namjenskom kreditu protivna prisilnim propisima i to članku 3., članku 269. stavak 2., članku 271. i članku 272. ZOO-a ista je ništetna sukladno članku 323. i 324. ZOO-a, pa je stoga sud odlučio kao pod točkom I. izreke.

18. Temeljem članka 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja odluke. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove po članku 1111. ZOO.-a.

19. Prema članku 1111. stavak 1. ZOO-a ako dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi dok je stavkom 2. istog članka određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Po stavku 3. istog članka obveza vraćanja odnosno naknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

20. Na okolnost visine sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Andriji Ilakovac iz kojeg Nalaza i mišljenja je utvrđeno da su korisnik kredita i tužena zaključili 16. srpnja 2008. Ugovor o kreditu br. 2200112850 u kunskoj protuvrijednosti 20.741,49 eur. Na kredit u otplati korisnik kredita obvezao se vratiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,50% godišnje. Kamata se obračunava mjesečno, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima, a rok otplate kredita je 60 mjeseci. Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima na dan plaćanja, a po otplatnom planu. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta. Kredit je iskorišten 31. srpnja 2008. i otplaćen u cijelosti. Iz dokumentacije vještak je utvrdio da je banka u period od 31. srpnja 2008. do 31. srpnja 2013. mijenjala kamatne stope kako slijedi: od 31. srpnja 2008. kamata je iznosila 8,50%, od 31. kolovoza 2008. kamata je iznosila 8,90%, od 31. ožujka 2009. kamata je 9,90%, te od 31. kolovoza 2009. kamata je 10,50%. Na temelju dokumentacije koja je vještaku bila dostupna utvrdio je razliku kamata koju je tužena primjenjivala naspram početno ugovorene kamatne stope u razdoblju od 31. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2013. u iznosu 959,60 eur. Vještak nije utvrdio da je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene tijekom otplate kredita.

20.1. Nalaz vještaka sud je prihvatio kao objektivan, sukladan pravilima znanosti i vještine.

21. Stoga je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos pobliže opisan u točki II. izreke zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

22. Sud je odbio kao neosnovan istaknuti prigovor zastare. Naime, tužitelj nije potrošač te se na njega ne primjenjuju zastrani rokovi iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

23. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020. donio je pravno shvaćanje u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinju teči od dana pravomoćne sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništenost ugovora.

24. Sukladno članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno je o troškovima postupka. Tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.534,34 eur koji troškovi su osnovani i sukladni odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od sastava tužbe prema Tbr.7.točka 1.OT u iznosu 150,00 eur, sastava odnesaka 23. rujna 2022. i 29. svibnja 2024. sve prema Tbr.8.točka 1.OT 2x150,00 eur, zastupanje na ročištima 12. rujna 2023. i 22. listopada 2024. sve prema Tbr.9.točka 1.OT 2x150,00 eur, ročište za objavu odluke prema Tbr.9.točka 3.OT 75,000 eur, PDV iznosi 206,25 eur, dosuđeni su troškovi i pristojbe na tužbu u iznosu 13,27 eur i pristojbe na presudu u iznosu 39,82 eur, te trošak financijskog vještačenja u iznosu 450,00 eur.

25. Stoga je odlučeno kao u izreci.

Slavonski Brod, 5. prosinca 2024.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, u tri istovjetna pisana primjerka.