REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-761/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja EM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, Gredička 23, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3 (OIB: 02958272670), uz sudjelovanje zainteresirane osobe ANDRITZ TEP d.o.o. (OIB: 73880953014), Ulica 108. brigade ZNG 84, Slavonski Brod, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 5. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/860, URBROJ: 338-01-06-05-23-05 od 5. travnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe [adresa], KLASA: UP/I-502-03/22-02/11, URBROJ: 338-12-02-22-29, od 2. studenoga 2022., kojim je odlučeno da se tužitelju ozljeda nastala 11. siječnja 2022. pod dijagnozom šifre prema MKB-10: S 80.7 ne priznaje ozljedom na radu.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja u bitnome navodeći da je kod poslodavca ANDRITZ TEP d.o.o. radio četiri godine prije ozljede koja se dogodila na radnom mjestu prilikom izvršavanja radnih zadataka po uputi poslodavca, da bi nakon ozljede bio otpušten jer je ''predugo na bolovanju''. Ističe da je na bolovanju bio upravo zbog predmetne ozljede zbog koje je kvaliteta njegovog života trajno narušena. Napominje da je tuženik nekritički prihvatio sve tvrdnje poslodavca, dok navode tužitelja, premda su potkrepljeni materijalnim dokazima, nije prihvatio. Nadalje ističe da su radnici svjesni činjenice da prilikom obavljanja radnih zadataka postoji određeni sigurnosni rizik, kao i mogućnost nezgode koja može rezultirati ozljedom, no na takve rizike pristaju jer u suprotnom ne bi mogli obaviti svoj posao. Ističe da radnici nemaju drugog izbora nego postupati prema ustaljenim obrascima koliko god to za njihovo zdravlje bilo opasno, jer je poslodavac taj koji diktira uvjete rada, a ne poslodavac. Ističe nadalje da tuženik nije dao razloge o propustu prvostupanjskog tijela da u postupku sasluša kao svjedoke FM i MM i tako potpuno utvrdi činjenično stanje. Zaključno tužitelj navodi da u konkretnom slučaju nema govora o tome da je postupao skrivljeno, neodgovorno i nesavjesno i stoga se ovdje ne može primijeniti isključujući kriterij iz članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Stoga tužitelj predlaže sudu poništiti pobijano rješenje i priznati mu prava s osnove ozljede na radu, uz naknadu troškova upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, ostaje kod razloga iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da je ona ozbiljna tvrtka koja se drži svih propisa o zaštiti na radu, što su potvrdila i nadležna državna tijela. Ističe da je u konkretnom slučaju tužitelj bio obučen za rad na siguran način, ali je postupao protivno pravilima o zaštiti na radu te je samoinicijativno napravio podest – povišeno radno mjesto (60 cm). Radnja zavarivanja, koja je bila tužiteljev radni zadatak, trebala se obaviti s nadglavnim zavarivanjem kako je rukovoditelj i planirao, bez potrebe povišenog radnog mjesta. Tijekom obavljanja poslova i radnih zadataka za bilo kakva odstupanja od planiranog i bilo kakvu promjenu u procesu rada, u svim slučajevima bez iznimke, radnik je dužan obratiti se rukovoditelju, ovlašteniku poslodavca za zaštitu na radu, što u ovom slučaju tužitelj nije učinio. Tužitelj je postupao samoinicijativno kršeći pri tome pravila zaštite na radu te je ozljeda posljedica njegovog neodgovornog ponašanja. Ujedno zainteresirana osoba ističe da nije točno da je tužitelj radio četiri godine, nego je radio tri godine, a isto tako nije točno da je dobio otkaz, nego je točno da je radio na određeno vrijeme i da je njegov radni odnos prestao istekom ugovora o radu. Stoga zainteresirana osoba predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis. Ujedno je tijekom spora održana rasprava dana 6. studenoga 2024. na koju je pristupio tužitelj s opunomoćenikom te opunomoćenica tuženika. Prisutni su ostali kod svih navoda iznesenih tijekom upravnog spora.
6. Prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu mogu se ostvariti nakon što je u provedenom postupku pri nadležnoj službi pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje utvrđeno da su ozljeda (ili bolest) priznate za ozljede na radu.
7. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod zainteresirane osobe, trgovačkog društva ANDRITZ TEP d.o.o., Slavonski Brod. Nije ni sporno da je tužiteljev poslodavac ispunio prijavu o ozljedi na radu za događaj od 11. siječnja 2022. kada se tužitelj ozlijedio. U prijavi se navodi da se ozljeda dogodila 11. siječnja 2022. između 9:00 i 9:59 sati na lokaciji poslodavca u [adresa], a do ozljede je došlo tako što je tužitelj postavio radni podest na visini oko 660 mm te se na isti popeo te krenuo zavarivati, a prilikom zavarivanja došlo je do klizanja podesta nakon čega je tužitelj izgubio kontrolu i prilikom doskoka na tlo došlo je do ozljede (istegnuća lijeve noge).
8. Tijekom upravnog postupka tužitelj je dao izjavu u svezi nastanka ozljede u kojoj je naveo da je spornog dana postavljao radni podest za mjesto zavarivanja, oko 60 cm iznad poda te je prilikom zavarivanja radne pozicije stajao na tom podestu. U jednom trenutku došlo je do klizanja podesta, uslijed čega je izgubio ravnotežu i naglo iskoračio s podesta na pod i tom prilikom istegnuo je lijevu nogu.
9. Nadalje su tijekom postupka pribavljene izjave tužiteljevih neposrednih rukovoditelja koji su naveli da je tužitelj radio po nalogu nadređenog, ali je samoinicijativno postavio i koristio podest.
10. Nakon provedenog postupka prvostupanjsko tijelo zaključuje da je evidentno da je do ozljede došlo zato što je tužitelj samoinicijativno napravio podest na kojemu je stajao pri obavljanju radnog procesa, čime je prouzročio svoju ozljedu te je ovom radnjom sam doveo do nastanka ozljede.
11. Tuženik, nakon analize iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, prihvaća odluku prvostupanjskog tijela te napominje da ovdje nije od utjecaja to što su eventualno tužiteljevi kolege postupale protivno pravilima o zaštiti na radu
12. Dakle, tuženik i prvostupanjsko tijelo smatraju da se tužitelju predmetna ozljeda ne može priznati ozljedom na radu jer je do ozljede na radu došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu.
13. Što se smatra ozljedom na radu propisano je člankom 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (''Narodne novine'', br. 80/13., 137/13. i 98/19. - dalje: ZoZO).
14. Prema odredbi članka 66. ZoZO-a ozljedom na radu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.
15. Ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (članak 67. ZoZO-a).
16. Dakle, ozljedom na radu ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti. U tom slučaju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u upravnom postupku ovlašten je odbiti zahtjev za priznavanje prava s osnove ozljede na radu.
17. U konkretnom slučaju tužitelj navodi da je bio svjestan toga da izvođenje radne operacije sa podesta nije sigurno, ali je taj rizik preuzeo jer bi inače dobio otkaz.
18. Uz to, tijekom upravnog postupka tužitelj je naveo da je rad s podesta bio svakodnevna stvar, uvijek se tako radilo, nitko nije razmišljao da će se nešto ovako desiti. Pritom su podesti rađeni samoinicijativno, po sistemu ''sam svoj majstor''.
19. Podesti, kao i sve drugo, mogu biti izrađeni solidno i kvalitetno tako da mogu jamčiti dovoljnu razinu sigurnosti. No, mogu biti sastavljeni nestručno do razine da je nezgoda samo pitanje trenutka, i na takvom podestu pažljiv i odgovoran radnik ne bi trebao radio. U konkretnom slučaju, prema priloženim fotografijama i podacima spisa, tužitelj je, kako bi si olakšao zavarivanje, sam izradio improvizirani drveni podest visine oko 60 cm. Pritom je jedna strana podesta (fosne) bila oslonjena na drveni kolut dok je druga strana bila postavljena na kosinu, na kojoj nije bilo čvrstog oslonca. Pod opterećenjem je došlo do klizanja podesta i tužitelj je posljedično izgubio ravnotežu. O potrebi izrade podesta i odluci da ga napravi na opisani način tužitelj nije izričito obavijestio nadređene.
20. Prema tome, ovdje nije sporno da je tužitelj ovaj posao mogao obaviti na puno sigurniji način (uz upotrebu skele, solidno izrađenog podesta i sl.), a ne izrađujući samoinicijativno loš podest, za što nije ni obučen. Nije ni sporno da se tužitelj nije izričito obratio nadređenim rukovoditeljima tražeći izradu odgovarajućeg podesta (ili skele). U tim okolnostima osnovan je zaključak tuženika i prvostupanjskog tijela da je ponašanje tužitelja doseglo takav stupanj nepažnje zbog kojeg mu se u smislu članka 67. točke 1. ZoZO-a mogu uskratiti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.
21. Očito je da tužitelj nije dobro procijenio sve opasnosti te je preuzeo takve rizike koje, kada nastane ozljeda, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne može pokriti. Prigovori koje tužitelj iznosi, a koji se odnose na mogućnost otkazivanja ugovora o radu i s time povezan (brzoplet) način rada, nisu u ovome sporu od odlučnog značaja. Naime, ti se prigovori primarno tiču odnosa tužitelja i poslodavca i kao takvi upućuju na eventualnu odgovornost poslodavca za naknadu štetu zbog ozljede na radu, što nije predmet upravnog spora, nego parničnog postupka.
22. Imajući na umu navedeno i podatke spisa, sud prihvaća odluku javnopravnih tijela da se tužitelju ne mogu priznati prava s osnove ozljede na radu zbog razloga iz članka 67. točke 1. ZoZO-a, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', br. 36/24. - dalje: ZUS) presuđeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
23. Odluka pod točkom II. izreke temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.
U Osijeku 5. prosinca 2024.
Sudac:
Tomislav Artuković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužitelju – po opun.,
2. Tuženiku
3. Zainteresiranoj osobi
