Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž R-70/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu Vladimiru Ferenčeviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Irini Daskal, odvjetnici u Karlovcu, Sarajevska 2a, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15598/2021-18 od 21. svibnja 2024., dana 5. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija te se pobijana presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15598/2021-18 od 21. svibnja 2024. potvrđuje u pobijanim točkama I i II izreke.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 648,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose u razdoblju od srpnja 2016. do siječnja 2020. od svakog petnaestog u mjesecu do isplate (točka I izreke), kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 1.581,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 21. svibnja 2024. do isplate (točka II izreke), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na dio dosuđenog iznosa razlike plaće koji se odnosi na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak (točka III izreke).
2.Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik, pobijajući je u dosuđujućem dijelu(točke I i II izreke), zbog bitne povrede odreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
3.U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda.
4.Žalba nije osnovana.
5.Tužitelj tužbom potražuje razliku plaće uz tvrdnju da kao radnik tuženika koji je u razdoblju od lipnja 2016. do prosinca 2020. radio u različitim smjenama, ostvario pravo na naknadu plaće za dane u tjednu od ponedjeljka do petka u koje su padali blagdani te ujedno i dani njegovog tjednog odmora.
6.Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu blagajnika naplate cestarine na neodređeno vrijeme na temelju Ugovora o radu i da mu je rad organiziran u smjenama,
- da tužitelj i drugi radnici kojima je rad organiziran u smjenama rade prema posebnom rasporedu radnog vremena koji je individualiziran na način da im se, ako u jednom mjesecu ne rade na blagdan, taj dan ne evidentira u fond sati za taj mjesec, već im se za taj mjesec evidentira minus od 8 sati, što znači da taj minus moraju odraditi u nekom od sljedećih mjeseci,
- da sukladno čl. 73. Kolektivnog ugovora, a koji je 23. svibnja 2014. sklopljen između Hrvatskih autocesta održavanje i naplata cestarine d.o.o. te Nezavisnog cestarskog sindikata i Sindikata radnika hrvatskih cesta i autocesta (Narodne novine 85/14 – dalje KU/14) te članka 74. kasnije sklopljenog Kolektivnog ugovora za Hrvatske ceste (Narodne Novine broj 22/18 – dalje KU/18), koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio, između ostalog, u slučaju blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom,
- da sukladno čl. 73. Pravilnika, a koji je 21. travnja 2015. donijela uprava Hrvatskih autocesta održavanje i naplata cestarine d.o.o. i koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio, između ostalog, u slučaju blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, ako je po rasporedu bio dužan raditi u te dane,
- da su Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o. na temelju Ugovora o pripajanju od 13. studenog 2017. i Odluke skupštine tuženika i pripojenog društva od 13. studenog 2017. pripojene Hrvatskim autocestama d.o.o., dakle tuženiku,
- da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2014. pa do 1. siječnja 2016. tužitelju i drugim radnicima kojima je rad bio organiziran u smjenama isplaćivao naknadu plaće za blagdane i za druge neradne dane na koje tužitelj prema rasporedu radnog vremena nije radio, a da je tuženik odlukom uprave nakon 1. siječnja 2016. prestao isplaćivati radnicima navedenu naknadu,
- da se radnicima koji su radili samo u prvoj smjeni (od ponedjeljka do petka) i koji u pojedinom mjesecu nisu radili na blagdan, taj dan evidentirao i zbrajao u fond sati za taj mjesec, odnosno oni taj dan, za razliku od smjenskih radnika, nisu bili dužni odrađivati, već im je taj dan bio plaćen, što je dovelo do toga da smjenski radnici i radnici kojima rad nije bio organiziran u smjenama nisu radili jednaki fond sati, niti su bili plaćeni za jednaki fond sati, iako bi prema KU–u trebali biti,
-da je u utuženom razdoblju tuženik tužitelju obračunao plaću manju za iznos od 648,93 eura u odnosu na plaću koja bi mu bila obračunata da su mu navedeni dani priznati u mjesečni fond sati.
7.Odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 33/96., 96/01., 13/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11. i 130/11., dalje u tekstu Zakon o blagdanima), blagdani i neradni dani su dani u koje radnici ne rade, odnosno oslobođeni sud obveze rada s pravom na naknadu plaće, a isti su taksativno navedeni u Zakonu.
8. Odredba čl. 75. ZR propisuje da radnik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od najmanje 24 sata te da se isti koristi nedjeljom, te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi. Ako ga ne može koristiti u propisanom trajanju, mora mu se za svaki radni tjedan omogućiti korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu, zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju.
9.Tužitelj svoju tvrdnju da mu, kao radniku koji radi u različitim smjenama, u mjesečni fond sati treba priznati neradne dane i blagdane između ponedjeljka i petka u koje su mu padali dani tjednog odmora, zasniva na shvaćanju da bi u protivnom bio diskriminiran u odnosu na radnike koji ne rade u različitim smjenama. Ovo stoga što se navedenim radnicima (koji ne rade u različitim smjenama) neradni dani i blagdani koji padaju u navedene dane (između ponedjeljka i petka) imaju priznati u mjesečnu satnicu iako u te dane navedeni radnici ne rade.
10.Tuženik s druge strane tvrdi da se radnicima koji ne rade u različitim smjenama te koji dane tjednog odmora koriste nedjeljom te (u pravilu) subotom, blagdani i neradni dani ne uračunavaju u mjesečnu satnicu kada isti padaju u navedene dane njihovog tjednog odmora. Da se stoga niti radnicima kojima zbog rada u različitim smjenama dani tjednog odmora padaju u neki od dana između ponedjeljka i petka, blagdani i neradni dani ne trebaju uračunavati u satnicu kada padaju u dane njihovog tjednog odmora.
11.Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev usvaja, prihvativši shvaćanje tužitelja, koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima, razlozi presude su u svemu razumljivi i neproturječni, zbog čega nije osnovana žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. , 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP).
12.Neosnovani su i žalbeni navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Naime, pravo tužitelja proizlazi iz članka 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, kojim je propisano pravo radnika na naknadu plaće u neradne dane i blagdane, te je u skladu sa navedenim odredbama članka 73. KU/14 te članka 74. KU/18. Pri tome treba reći kao tuženik pogrešno upućuje na primjenu analogije u odnosu na radnike koji ne rade u smjenama, a kojima se dani tjednog odmora (subota i nedjelja) ne uračunavaju u satnicu niti kada u navedene dane pada blagdan odnosno neradni dan. Ovo stoga što se subote i nedjelje kao dani tjednog odmora ne uračunavaju u redovni mjesečni fond sati neovisno od toga radi li se ujedno o blagdanu odnosno neradnom danu. Naprotiv, dani između ponedjeljka i petka se uračunavaju u u redovni mjesečni fond sati. Stoga ne samo da je neuračunavanje navedenih dana u redovni mjesečni fond sati u suprotnosti sa navedenim odredbama Zakona i Kolektivnih ugovora, već ima za posljedicu stvaranje razlike u broju stvarno odrađenih sati potrebnih da bi se ostvario redovni mjesečni fond sati između radnika koji rade u različitim smjenama i ostalih radnika, na štetu prvih. Dakle, suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je odredbu članka 5. Zakona o blagdanima tumačio upravo u skladu sa člankom 95. ZR-a.
13.Slijedom navedenog žalba je odbijena kao neosnovana te je potvrđena pobijana presuda.
Bjelovar, 5. prosinca 2024.
Sudac
Vladimir Ferenčević
