Poslovni broj: 1 P-1012/2019-31

                                                                                                 

                                                                                                       Poslovni broj: 1 P-1012/2019-31

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Vinkovcima po sucu Ivanu Katičiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. Ž. iz I., OIB: …, zastupan po punomoćniku V. R., odvjetniku u V., protiv tuženika A. b. d.d., OIB: … (ranije H. A.-A.-B. d.d., Z., ranije S. b. d.d. O.), zastupana po O. d. K. i P. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 30. studenog 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 20. prosinca 2023.

                                                                     

p r e s u d i o     j e

 

I. Nalaže se tuženiku A. b. d. d. Z., OIB: …, da tužitelju M. Ž. iz I., OIB: … s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 695,78 eura[1]/5.242,35 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama na iznose:

 

5,02 eura/37,83 kuna počevši od 1. listopada 2007. do isplate

5,01 eura/37,78 kuna počevši od 1. studenog 2007. do isplate

5,06 eura/38,13 kuna počevši od 1. prosinca 2007. do isplate

5,07 eura/38,17 kuna počevši od 1. siječnja 2008. do isplate

5,15 eura/38,81 kuna počevši od 1. veljače 2008. do isplate

5,23 eura/39,41 kuna počevši od 1. ožujka 2008. do isplate

5,30 eura/39,94 kuna počevši od 1. travnja 2008. do isplate

5,15 eura/38,78 kuna počevši od 1. svibnja 2008. do isplate

5,13 eura/38,62 kuna počevši od 1. lipnja 2008. do isplate

5,17 eura/38,92 kuna počevši od 1. srpnja 2008. do isplate

5,05 eura/38,08 kuna počevši od 1. kolovoza 2008. do isplate

5,10 eura/38,40 kuna počevši od 1. rujna 2008. do isplate

5,15 eura/38,77 kuna počevši od 1. listopada 2008. do isplate

5,59 eura/42,11 kuna počevši od 1. studenog 2008. do isplate

5,26 eura/39,66 kuna počevši od 1. prosinca 2008. do isplate

10,00 eura/75,36 kuna počevši od 1. siječnja 2009. do isplate

10,13 eura/76,30 kuna počevši od 1. veljače 2009. do isplate

10,18 eura/76,71 kuna počevši od 1. ožujka 2009. do isplate

10,03 eura/75,56 kuna počevši od 1. travnja 2009. do isplate

10,01 eura/75,45 kuna počevši od 1. svibnja 2009. do isplate

9,87 eura/74,36 kuna počevši od 1. lipnja 2009. do isplate

9,71 eura/73,14 kuna počevši od 1. srpnja 2009. do isplate

9,76 eura/73,51kuna počevši od 1. kolovoza 2009. do isplate

9,86 eura/74,32 kuna počevši od 1. rujna 2009. do isplate

9,80 eura/73,86 kuna počevši od 1. listopada 2009. do isplate

9,75 eura/73,45 kuna počevši od 1. studenog 2009. do isplate

9,88 eura/74,44 kuna počevši od 1. prosinca 2009. do isplate

10,01 eura/75,41 kuna počevši od 1. siječnja 2010. do isplate

10,11 eura/76,17 kuna počevši od 1. veljače 2010. do isplate

10,12 eura/76,24 kuna počevši od 1. ožujka 2010. do isplate

10,34 eura/77,89 kuna počevši od 1. travnja 2010. do isplate

10,28 eura/77,44 kuna počevši od 1. svibnja 2010. do isplate

10,39 eura/78,31 kuna počevši od 1. lipnja 2010. do isplate

11,04 eura/83,18 kuna počevši od 1. srpnja 2010. do isplate

10,79 eura/81,29 kuna počevši od 1. kolovoza 2010. do isplate

11,45 eura/86,24 kuna počevši od 1. rujna 2010. do isplate

11,17 eura/84,19 kuna počevši od 1. listopada 2010. do isplate

10,88 eura/81,97 kuna počevši od 1. studenog 2010. do isplate

11,60 eura/87,41 kuna počevši od 1. prosinca 2010. do isplate

11,16 eura/84,08 kuna počevši od 1. siječnja 2011. do isplate

10,88 eura/81,99 kuna počevši od 1. veljače 2011. do isplate

10,92 eura/82,30 kuna počevši od 1. ožujka 2011. do isplate

10,72 eura/80,79 kuna počevši od 1. travnja 2011. do isplate

10,80 eura/81,38 kuna počevši od 1. svibnja 2011. do isplate

11,46 eura/86,37 kuna počevši od 1. lipnja 2011. do isplate

11,56 eura/87,08 kuna počevši od 1. srpnja 2011. do isplate

12,36 eura/93,16 kuna počevši od 1. kolovoza 2011. do isplate

12,04 eura/90,68 kuna počevši od 1. rujna 2011. do isplate

11,61 eura/87,49 kuna počevši od 1. listopada 2011. do isplate

11,09 eura/83,54 kuna počevši od 1. studenog 2011. do isplate

11,04 eura/83,20 kuna počevši od 1. prosinca 2011. do isplate

11,18 eura/84,24 kuna počevši od 1. siječnja 2012. do isplate

11,35 eura/85,53 kuna počevši od 1. veljače 2012. do isplate

11,36 eura/85,57 kuna počevši od 1. ožujka 2012. do isplate

11,27 eura/84,90 kuna počevši od 1. travnja 2012. do isplate

11,30 eura/85,11 kuna počevši od 1. svibnja 2012. do isplate

11,36 eura/85,57kuna počevši od 1. lipnja 2012. do isplate

11,31 eura/85,22 kuna počevši od 1. srpnja 2012. do isplate

11,30 eura/85,12 kuna počevši od 1. kolovoza 2012. do isplate

11,24 eura/84,66 kuna počevši od 1. rujna 2012. do isplate

11,12 eura/83,79 kuna počevši od 1. listopada 2012. do isplate

11,26 eura/84,85 kuna počevši od 1. studenog 2012. do isplate

11,31 eura/85,22 kuna počevši od 1. prosinca 2012. do isplate

11,29 eura/85,07 kuna počevši od 1. siječnja 2013. do isplate

11,09 eura/83,57 kuna počevši od 1. veljače 2013. do isplate

11,23 eura/84,61 kuna počevši od 1. ožujka 2013. do isplate

11,26 eura/84,85 kuna počevši od 1. travnja 2013. do isplate

11,20 eura/84,38 kuna počevši od 1. svibnja 2013. do isplate

11,02 eura/83,00 kuna počevši od 1. lipnja 2013. do isplate

10,91 eura/82,21 kuna počevši od 1. srpnja 2013. do isplate

11,00 eura/82,90 kuna počevši od 1. kolovoza 2013. do isplate

11,19 eura/84,31 kuna počevši od 1. rujna 2013. do isplate

 

po stopi od 15% godišnje do 31. srpnja 2008., zatim u periodu od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku A. b. d. d. Z., OIB: …, da tužitelju M. Ž. iz I., OIB: … s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 2.945,60 eura/22.193,64 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama na iznose:

 

0,74 eura/5,55 kuna počevši od 1. prosinca 2007. do isplate

0,91 eura/6,88 kuna počevši od 1. siječnja 2008. do isplate

3,85 eura/29,01 kuna počevši od 1. veljače 2008. do isplate

6,57 eura/49,51 kuna počevši od 1. ožujka 2008. do isplate

9,02 eura/67,93 kuna počevši od 1. travnja 2008. do isplate

3,70 eura/27,84 kuna počevši od 1. svibnja 2008. do isplate

2,97 eura/22,41 kuna počevši od 1. lipnja 2008. do isplate

4,32 eura/32,56 kuna počevši od 1. srpnja 2008. do isplate

0,49 eura/3,68 kuna počevši od 1. kolovoza 2008. do isplate

1,95 eura/14,69 kuna počevši od 1. rujna 2008. do isplate

3,64 eura/27,43 kuna počevši od 1. listopada 2008. do isplate

18,91 eura/142,50 kuna počevši od 1. studenog 2008. do isplate

7,70 eura/58,03 kuna počevši od 1. prosinca 2008. do isplate

20,15 eura/151,81 kuna počevši od 1. siječnja 2009. do isplate

22,55 eura/169,88 kuna počevši od 1. veljače 2009. do isplate

23,62 eura/177,96 kuna počevši od 1. ožujka 2009. do isplate

20,67 eura/155,71 kuna počevši od 1. travnja 2009. do isplate

20,37 eura/153,51 kuna počevši od 1. svibnja 2009. do isplate

17,57 eura/132,31 kuna počevši od 1. lipnja 2009. do isplate

14,43 eura/108,62 kuna počevši od 1. srpnja 2009. do isplate

15,39 eura/115,95 kuna počevši od 1. kolovoza 2009. do isplate

17,47 eura/131,54 kuna počevši od 1. rujna 2009. do isplate

16,28 eura/122,65 kuna počevši od 1. listopada 2009. do isplate

15,21 eura/114,63 kuna počevši od 1. studenog 2009. do isplate

17,77 eura/133,87 kuna počevši od 1. prosinca 2009. do isplate

20,27 eura/152,70 kuna počevši od 1. siječnja 2010. do isplate

22,21 eura/167,37 kuna počevši od 1. veljače 2010. do isplate

22,40 eura/168,76 kuna počevši od 1. ožujka 2010. do isplate

26,64 eura/200,71 kuna počevši od 1. travnja 2010. do isplate

25,50 eura/192,11 kuna počevši od 1. svibnja 2010. do isplate

27,72 eura/208,89 kuna počevši od 1. lipnja 2010. do isplate

40,27 eura/303,43 kuna počevši od 1. srpnja 2010. do isplate

35,39 eura/266,67 kuna počevši od 1. kolovoza 2010. do isplate

48,13 eura/362,62 kuna počevši od 1. rujna 2010. do isplate

42,87 eura/323,02 kuna počevši od 1. listopada 2010. do isplate

37,14 eura/279,82 kuna počevši od 1. studenog 2010. do isplate

51,15 eura/385,41 kuna počevši od 1. prosinca 2010. do isplate

59,14 eura/445,61 kuna počevši od 1. siječnja 2011. do isplate

53,35 eura/401,96 kuna počevši od 1. veljače 2011. do isplate

54,20 eura/408,36 kuna počevši od 1. ožujka 2011. do isplate

50,04 eura/377,01 kuna počevši od 1. travnja 2011. do isplate

51,67 eura/389,29 kuna počevši od 1. svibnja 2011. do isplate

65,47 eura/493,28 kuna počevši od 1. lipnja 2011. do isplate

67,46 eura/508,25 kuna počevši od 1. srpnja 2011. do isplate

84,30 eura/635,17 kuna počevši od 1. kolovoza 2011. do isplate

77,43 eura/583,40 kuna počevši od 1. rujna 2011. do isplate

68,57 eura/516,67 kuna počevši od 1. listopada 2011. do isplate

68,34 eura/514,93 kuna počevši od 1. studenog 2011. do isplate

67,37 eura/507,63 kuna počevši od 1. prosinca 2011. do isplate

70,37 eura/530,22 kuna počevši od 1. siječnja 2012. do isplate

74,13 eura/558,53 kuna počevši od 1. veljače 2012. do isplate

74,24 eura/559,33 kuna počevši od 1. ožujka 2012. do isplate

72,29 eura/544,69 kuna počevši od 1. travnja 2012. do isplate

72,91 eura/549,38 kuna počevši od 1. svibnja 2012. do isplate

74,24 eura/559,38 kuna počevši od 1. lipnja 2012. do isplate

73,22 eura/551,66 kuna počevši od 1. srpnja 2012. do isplate

72,93 eura/549,52 kuna počevši od 1. kolovoza 2012. do isplate

71,61 eura/539,58 kuna počevši od 1. rujna 2012. do isplate

69,09 eura/520,54 kuna počevši od 1. listopada 2012. do isplate

72,15 eura/543,61 kuna počevši od 1. studenog 2012. do isplate

73,23 eura/551,76 kuna počevši od 1. prosinca 2012. do isplate

72,80 eura/548,50 kuna počevši od 1. siječnja 2013. do isplate

68,45 eura/515,74 kuna počevši od 1. veljače 2013. do isplate

71,45 eura/538,45 kuna počevši od 1. ožujka 2013. do isplate

72,15 eura/543,65 kuna počevši od 1. travnja 2013. do isplate

70,80 eura/533,44 kuna počevši od 1. svibnja 2013. do isplate

66,79 eura/503,24 kuna počevši od 1. lipnja 2013. do isplate

64,51 eura/486,02 kuna počevši od 1. srpnja 2013. do isplate

66,51 eura/501,11 kuna počevši od 1. kolovoza 2013. do isplate

68,45 eura/515,76 kuna počevši od 1. rujna 2013. do isplate

 

po stopi od 15% godišnje do 31. srpnja 2008., zatim u periodu od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku A. b. d. d. Z., OIB: …, da tužitelju M. Ž. iz I., OIB: … naknadi parnični trošak u iznosu od 1.914,46 eura/14.424,50 kuna u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 12. lipnja 2019. podnio tužbu u kojoj navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom (pravnim slijednikom S. b. d.d., O.) kao kreditorom, dana 15. listopada 2007. zaključio ugovor o kreditu, broj: …, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 18.500,00 CHF, koji će se isplatiti u protuvrijednosti u kunama po srednjem deviznom tečaju tužene poslovne banke ma dan korištenja kredita, s rokom otplate od 6 godina.

1.1. Tužitelj navodi da je člankom 4. predmetnog ugovorom ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano, Odlukom o kamatnim stopama banke, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Također navodi da prilikom sklapanja ugovora, tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija, odnosno Opći uvjeti banke ili Odluka o načinu obračuna kamate, niti mu je objašnjen mehanizam promjene kamatne stope, odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita.

1.2. Tužitelj navodi da je tijekom razdoblja otplate kredita tužena banka značajno povećala ugovornu kamatnu stopu bez da je omogućila tužitelju da pregovara o visini iste, a niti su tužitelji razjašnjeni objektivni parametri uslijed promjene kojih bi eventualno došlo do opravdane promjene kamatne stope. Naprotiv, tužitelju je slana samo jednostrana obavijest banke da je došlo do povišenja kamatne stope i koliko mu zbog toga iznosi nova – veća visina anuiteta otplate kredita. Radi navedenog tužitelj smatra da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i način promjene iste sadržana u ugovoru o kreditu neodređena, odnosno neodrediva te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos stranaka.

1.3. Također navodi da je dana 16. srpnja 2014. godine Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu broj Pž-7129/13 u kolektivnom postupku koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovlašteni tužitelj, vodio protiv osam banaka (predmetnu Presudu u međuvremenu je svojom Presudom Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, te i Ustavni sud Republike Hrvatske svojom Odlukom U-III-2521/15.), a istim presudama pravomoćno se presuđuje: „Potvrđuje se Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. od 4. travnja 2013. g. u dijelu točke … izrijeke, kojim se utvrđuje da su u razdoblju od 10. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine a koje povrijede traju i dalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a koja je ništetna". Nadalje, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. travnja 2013. godine potvrđena je i u dijelu u kojem  se nalaže prekinuti sa korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i kojima im se zabranjuje takvo ili slično ponašanje ubuduće.

1.4. U tužbi se također navodi  da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke (među kojima i A. b. d.d. Z.) u razdoblju 1. listopada 2004. - 31. prosinca 2008. godine povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica (CHF-švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su tuženici (i A. b. d.d. Z.) postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/139 i to člancima 81., 82., i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača  (Narodne novine broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Istom presudom pravomoćno je utvrđena i presuđena ništetnost promjenjive kamatne stope iz razloga što tužene poslovne banke (među kojima i tužena A. b. d.d. Z.) prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditima kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa su time tužene poslovne banke (i S. d.d. Z.) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine postupali suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (točka 1. – 8. Izreke). Istom pravomoćnom presudom naloženo je da poslovne banke prekinu s nepoštenim postupanjem.

1.5. Tužitelj traži zbog ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te povećanja tečaja temeljem tzv. „valutne klauzule“, uvećane za pripadajuće zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava potraživanje tužitelja po osnovu i visini, te ističe prigovor zastare. Nadalje navodi kako se presude na koje se u tužbi poziva tužitelj ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju, obzirom se ništetnost pojedinih odredbi ima utvrđivati u svakom pojedinom slučaju. Sporne odredbe ugovora o kreditu su jasne, lako uočljive i razumljive. Tuženik se u cijelosti pridržavao odredbi Zakona o zaštiti potrošača, te je postupao sukladno važećem Zakonu o bankama, kao i Zakonu o kreditnim institucijama. Ugovorna odredba o kamatnoj stopi u skladu je i s odredbama Zakona o obveznim odnosima. O odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno se pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Što se tiče ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli tuženik navodi kako se je i o odredbi o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Odredbe o valutnoj klauzuli bile su jasne, razumljive i lako uočljive. Također navodi da pravni prednik tuženika S. b. d.d. s kojom je tužitelj sklopio ugovor o kreditu nije bila obuhvaćena kolektivnom tužbom, odnosno za istu nije utvrđeno da bi koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF. Stoga se navedena presuda u slučaju potrošač ne može primijeniti na ovaj konkretan slučaj. Tuženik ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, navodeći da su uplate na ime podmirenja spornog ugovora o kreditu, između ostalog izvršene  i od strane trećih osoba, konkretno poljodjelskog trgovačkog obrta Žrvanj, pa stoga tužitelj ima pravo potraživati samo navodno preplaćene iznose koje je sam izvršio, a kada bi zahtjev za isplatu tužitelja uopće bio osnovan.

3. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 24. studenog 2022. specificirao tužbeni zahtjev, te temeljem ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje iznos od 695,78 eura, zajedno sa zateznim kamatama, a temeljem ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 2.945,60 eura, zajedno sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci ove presude.

4. Tužitelj je na ovaj način izvršio preinaku tužbe, te se tuženik protivio preinaci. Na glavnoj raspravi od 25. rujna 2023. sud je dopustio preinaku tužbe, sukladno odredi članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje u tekstu: ZPP., dalje u tekstu: ZPP), budući je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

              5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao ugovor po namjenskom kreditu uz depozit broj: … (list 7.-12. spisa), metodologiju promjene kamatnih stopa (list 35.-36. spisa), bilten tuženika (list 105.-123. spisa), specifikaciju uplata (list 184.-189. spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 202. spisa), otplatni plan (list 204. spisa), obavijest o promjeni kamatnih stopa (list 205. spisa), izračun efektivne kamatne stope (list 206.-207. spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 208. spisa), otplatni plan (list 210. spisa), specifikacija uplata (list 211.-212. spisa), pregled prometa (list 213.-220. spisa), otplatni plan (list 221.-222. spisa), pisani nalaz i mišljenje vještaka (list 223.-231. spisa), simulaciju tuženika (list 250.-253. spisa), isplatni nalog (list 254. spisa), otplatni plan (list 256.-258. spisa).

              5.1. Sud u dokaznom postupku nije saslušao svjedoka javnog bilježnika Mirodara Kovač, obzirom isti nije bio nazočan prilikom pregovora između tužitelja i prednika tuženika u vezi predmetnog ugovora o kreditu.

              6. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje u tekstu: ZPP., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

              7. Tijekom postupka nije sporno da su tužitelj i prednik tuženika S. b. d.d. O. 15. listopada 2007. zaključili ugovor o kreditu broj …, da je tuženik pravni slijednik S. b. d.d. O., da je ugovor zaključen na iznos 18.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 6 godina, da je ugovorena redovna kamata u visini od 4,80%, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama i naknadama banke, da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu. Također nije sporno da je da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u sukladno s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., te da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

              8. Tijekom postupka je sporno jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, sporno je da li je kod zaključenja ugovora o kreditu postojala ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, sporno je da li se utvrđenja u postupku povodom kolektivne tužbe mogu primijeniti u ovom postupku. Sporno je da li se utvrđenje iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u ovom postupku budući je tužitelj ugovor o kreditu zaključio sa Slavonskom bankom d.d. koja nije bila stranka u navedenom postupku. Također je sporno je li potraživanje tužitelja zastarjelo.

              9. U pogledu spora o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 3. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva i ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

10.1. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

              11. Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

              12. Sud ocjenjuje neosnovanim prigovor tuženika da se tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja iz presude koja je donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača obzirom da za S. b. d.d. O. nije utvrđeno da bi u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezanih za način ugovaranja valutne klauzule i promjene kamatne stope. Naime, kao što je naprijed navedeno nesporno je da je kolektivna tužba za zaštitu interesa potrošača podnesena 2012., kada S. b. d.d. O. nije postojala kao zaseban pravni subjekt, budući je ista tijekom 2008. pripojena H. A.-A. B. d.d. Z. koja je kao takva sudjelovala u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, a potom ista od 2016. nastavlja poslovati pod nazivom A. B. d.d. Z..

              12.1. Uzimajući u obzir pravne učinke pripajanja koji su regulirani odredbom čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj: 11/93, 34/99, 121/99, 55/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19), odnosno da upisom pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, to onda proizlazi da je tadašnja H. A.-A. B. d.d. Z. kao prednik ovdje tuženika preuzela sva prava i obveza tadašnje S. b. d.d. O., pa tako i obveze koje eventualno mogu nastati temeljem utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji je predmet ovoga spora.

              12.2. Sve ovo naprijed navedeno potvrđuje činjenične navode tužbe da je i prednik tuženika S. b. d.d. O. prilikom zaključenja potrošačkih kredita u istom razdoblju koristila identičan obrazac ponašanja kao i sve druge tužene banke, odnosno kao i sama H. A.-A. B. d.d. Z. kojoj je kasnije pripojena S. b. d.d. O., zbog čega se u ovom konkretnom slučaju mogu također na odgovarajući način primijeniti sva utvrđenja iz presude koja je donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača.

              13. Nadalje, odredbom članka 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07. i 125/07., dalje u tekstu: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

              13.1. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

13.2. Odredbom članka 98. ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor.

13.3. Nadalje, odredbom članka 102. stavka 1. i 2. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

14. Člankom 3. i 4. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, te je kredit ugovoren u valuti CHF.

15. Saslušan u svojstvu parnične stranke tužitelj je izjavio da je sa tuženikom zaključio ugovor o kreditu 15. listopada 2007. Novac mu je bio potreban radi adaptacije kuće. Poznato mu je da se već tada pričalo da je kredit vezan za CHF najpovoljniji te je došao u banku u Vinkovcima te mu je to isto rečeno i od strane zaposlenika banke. Naveo je da ne može točno reći što mu je rečeno radi čega bi ovakav kredit za njega bio najpovoljniji. Naveo je da mu u banci nije nuđeno sklapanje drugačijeg ugovora o kreditu, odnosno kredita u kunama ili kredita vezanog za euro. Naveo je da mu je bilo poznato da je ugovorom ugovorena i promjenjiva kamatna stopa. Naveo je da su ugovor o kreditu sastavili u banci te ga je on letimično pročitao i potpisao. Naveo je da je nakon nekog vremena došlo do promjene tečaja CHF te mu je rata počela drastično rasti. Naveo je da mu je banka dostavljala obavijesti o promjeni kamatne stope. Naveo je da mu u banci nije rečeno da bi moglo doći do promjene tečaja CHF. Također mu nije rečeno da bi moglo doći do promjene kamatne stope. Niti mu je rečeno o čemu ovisi promjena kamatne stope. Naveo je da kuću koja je adaptirana sredstvima od kredita koristi za stanovanje. Također je naveo da od zaposlenika banke nije tražio da mu dodatno pojasne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer je imao povjerenje u zaposlenike banke.

              16. Tijekom postupka je saslušana kao svjedok I. K. koja je izjavila da ja bila zaposlenik tuženika, te je 2007. radila na poslovima kreditnog referenta. Pored nje su ove poslove obavljale još tri službenice, te su se njima stranke obratile radi podnošenja zahtjeva za kredit, nakon čega su one zahtjeve dostavljale kreditnom odboru koji je odlučivao o odobravanju kredita. Sjeća se da je tada u ponudi bio kredit vezan za valutnu klauzulu CHF sa promjenjivom kamatnom stopom te su  također u ponudi bili i krediti vezani za euro također sa promjenjivom kamatnom stopom, dok nisu u ponudi bili kunski krediti. Sjeća se da se moglo ugovoriti tzv. opcija 5+5 odnosno da prvih pet godina kamatna stopa bude promjenjiva, a nakon toga fiksna. Navela je da je izbor vrste kredita prepušten isključivo strankama, naime strankama je dano da pogledaju uvjete kreditiranja u CHF i euru i to posebno za stambene, nenamjenske i auto kredite. Nakon što je stranka sama odabrala vrstu kredita, podnijela bi zahtjev te je ona taj zahtjev slala na odobrenje. Navela je da su se mogli sklopiti jedino krediti koji su bili ponuđeni, te se nije sa strankom pregovaralo o tome hoće li kamatna stopa biti fiksna ili promjenjiva, dok se jedino moglo razgovarati o iznosu kredita, roku otplate i instrumentima osiguranja kredita. Ona nije posebno strankama govorila koji bi kredit bio najpovoljniji. Također je navela da je ona uvijek stranku obavijestila što znači kada je kredit ugovoren sa valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. Odnosno obavijestila bi da zbog toga može doći do promjene visine rate kredita zavisno od tečaja strane valute, a svakih šest mjeseci bi se mijenjala kamatna stopa zavisno od referente tržišne kamatne stope. Navela je da se ne može sjetiti tužitelja i ne zna je li ona s njime vodile razgovore oko ugovora o kreditu. Navela je da nije postojao pisani dokument kojim bi se posebno upozoravale stranke o posljedicama moguće promjene tečaja strane valute i ugovaranja promjenjive kamatne stope već ih je o ovome obavještavala usmeno. 

              17. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni ugovor zaključio iz razloga što su ugovori vezani za CHF bili najpovoljniji. Također proizlazi da je ugovor sastavila banka i da ga je on potpisao. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su 2007. godine u ponudi banke bili jedino krediti vezani uz stalnu valutu i sa promjenjivom kamatnom stopom, dakle nisu se mogli sklopiti ugovori o kreditu u kunama i sa fiksnom kamatnom stopom. Također proizlazi da se nije moglo razgovarati o tome hoće li kamatna stopa biti fiksna ili promjenjiva, dok se jedino moglo razgovarati o iznosu kredita, roku otplate i instrumentima osiguranja kredita

18. Odredba članka 3. i 4. predmetnog ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF predstavljaju ugovorne odredbe u odnosu na koje je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa zaštite potrošača.

18.1. Odredba o promjeni kamatne stope kao cijeni kredita i vezivanje glavnice kredita uz CHF su ključne odredbe ugovora o kreditu od kojih zavisi rata kredita, pa sukladno tome i konačni iznos koji će ugovaratelj platiti davatelju kredita, a koji parametri su najbitniji za donošenje odluke o sklapanju ugovora o kreditu, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani ili visinu glavnice prepustiti promjeni tečaja CHF, dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita bilo je potrebno pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kao i sve informacije koje bi mogle utjecati na promjenu tečaja CHF, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga, obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio odredbe članka 3. i članka 4. nisu razumljivi, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Nadalje, kriteriji o ugovaranju CHF kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama tuženika, tako da je ta odredba također ocjenjena kao nerazumljiva, pa time i nepoštena

              19. Sukladno članku 502.c ZPP-a ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda EU), a na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije (presuda Europskog suda C194/14.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

20. Slijedom navedenog sud je ocijenio da su ništetne odredbe članka 3. i 4. predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, uvažavajući pritom činjenične okvire unutar kojih su sudovi u Republici Hrvatskoj zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/15 od 9. travnja. 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2605/15 od 13. prosinca 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope, odluke Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2017. potvrđene odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 13. rujna 2019. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. kojom odlukom Vrhovni sud samo potvrđuje svoju odluku broj; Rev-2868/18 od 12. veljače 2020. kao i obvezujuća stajališta u prethodno navedenim presudama suda Europske unije.

              21. Radi utvrđivanja preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku T. B. iz V.. U svom nalazu vještak navodi da su prednik tuženika S. b. d.d. O. kao kreditor i tužitelj zaključili Ugovor o kreditu broj …, kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos od 18.500,00 CHF protuvrijednosti u HRK po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Kredit je odobren kao namjenski kredit za adaptaciju kuće. Ugovor je zaključen s rokom otplate od 6 godina, odnosno 72 mjeseca. Otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan dospijeća. Člankom 3. točkom 2. navedenog Ugovora o kreditu ugovorena je promjena redovne kamatne stope u visini 4,80 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Kao početni tečaj u izračunu razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu primijenjen je važeći srednji tečaj HNB na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 7. srpnja 2007. za 1 CHF = 4,405245 kuna.

              21.1. Vještak je naveo da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena (povećanja) kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu 695,78 eura/5.242,35 kuna. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu iznosi 2.945,60 eura/22.193,64 kuna. Vještak je u nalazu i mišljenju iskazao ugovorene i stvarno plaćene anuitete za svaki mjesec tijekom trajanja otplate kredita.

              21.2. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik naveo da bi primjenom ispravnih kriterija sukladno zadatku suda, vještak dobio više plaćeni iznos kamata u visini od 5.235,85 kuna odnosno 694,92 eura te više plaćeni iznos po osnovi promjene tečaja CHF u visini od 20.814,28 kuna odnosno 2.762,53 eura; dok uračunavanjem manje plaćenih iznosa primjenom ispravnih kriterija, vještak bi utvrdio preplatu s osnove promjene tečaja u iznosu od 20.762,25 kuna odnosno 2.755,62 eura. Tuženik smatra da je do pogrešnog izračuna vještaka došlo iz više razloga. Prvenstveno jer je isti u vlastitom izračunu koristio pogrešan tečaj na dan isplate kredita, nadalje iz razloga što je pogrešna visina anuiteta prema početnom otplatnom planu, dok je ujedno koristio tečaj na dan dospijeća iako je sukladno Ugovoru o kreditu trebao koristiti tečaj na dan plaćanja.

              21.3. U podnesku od 28. kolovoza 2023. vještak se očitovao na primjedbe tuženika te je naveo da je kao početni tečaj u izračunu razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu primijenjen je važeći srednji tečaj HNB na dan zaključenja (isplate) predmetnog ugovora o kreditu 7. srpnja 2007. za 1 CHF = 4,405245 kuna. Također je naveo da je početni iznos anuiteta primijenjen u izračunu utvrđen uvidom u vjerodostojnu dokumentaciju tuženika priloženu predmetnom spisu : - 1. (prvi) otplatni plan uz osnovni ugovor o kreditu (str. 206-207 spisa), - Jedinstvena otplatna tablica – jedinstveni otplatni plan (str.221-222 spisa). Naveo je da je nalaz i mišljenje sačinio sukladno postavljenom zadatku vještačenja, primjenom metodologije izračuna prema pravilima struke na način da je prilikom izračuna razlike anuiteta nastale uslijed promjena tečaja u odnos stavio početni iznos anuiteta otplate kredita u CHF po početnom tečaju, naspram početnog iznosa anuiteta u CHF po važećem tečaju za CHF na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta prema utvrđenom otplatnom planu i ugovorom reguliranim dospijećima anuiteta. Također je naveo da za vrijeme trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu od strane poslovne banke, sukladno pozitivnim zakonskim propisima (računovodstvo banaka i dr.) na pripadajućem kontu evidentirane su sve tečajne razlike (bilo pozitivne ili negativne) nastale u odnosu na odstupanja u plaćanju anuiteta u odnosu na ugovorene datume dospijeća prema otplatnim planovima (svakog prvog u mjesecu). Pozitivne tečajne razlike u poslovnim knjigama tuženika iskazane su kao prihodi, dok su negativne tečajne razlike iskazane kao rashodi. Za sva kašnjenja u podmirenju obveza u odnosu na dospijeća anuiteta, od strane poslovne banke Kreditora obračunate su, knjižene i naplaćene pripadajuće zakonske zatezne kamate.

              21.4. Na glavnoj raspravi od 25. rujna 2023. vještak je usmeno obrazložio nalaz i mišljenje te je u cijelosti ostao kod navoda iz pisanog nalaza i mišljenja, te očitovanja od 28. kolovoza 2023. Također je naveo da tuženik svoju simulaciju izračuna nije potkrijepio nekakvom drugom vjerodostojnom dokumentacijom iz koje bi potkrijepio svoje tvrdnje u odnosu na dokumentaciju koja je sadržana u predmetnom spisu, a čini ju također vjerodostojna dokumentacija tuženika kao poslovne banke. U odnosu na prigovor glede primjene tečaja tuženik ne navodi koji tečaj je trebao biti pravilno primijenjen prema njemu niti prilaže bilo kakvu vjerodostojnu dokumentaciju kojom bi potkrijepio svoju tvrdnju.

              22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, cijeneći njegov nalaz stručnim i objektivnim, osnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i opće prihvaćenoj metodologiji vještačenja u identičnim predmetima. Vještak je također stručno odgovorio na primjedbe tuženika.

23. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita pa do dana izrade nalaza vještaka tužitelj zbog povećanja kamatnih stopa platio viši iznos od 695,78 eura/5.242,35 kuna, a zbog promjene tečaja CHF platio viši iznos od 2.945,60 eura/22.193,64 kuna, to je sud donio odluku da tuženik isplati tužitelju navedene iznose.

24. Budući je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik navedene novčane iznose primio temeljem ništetnih ugovornih odredbi, to je je temeljem odredbe članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05) obvezan vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.)

25. Vezano za navode tuženika kao je pojedine anuitete kredita za tužitelja platila druga osoba, odnosno poljodjelsko trgovački obrt Ž., valja navesti da je tuženik navedeni novčani iznos stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi i to bez obzira tko je izvršio plaćanje, a kako je obveznik plaćanja anuiteta po predmetnom kreditu tužitelj, to je tuženik dužan upravo tužitelju vratiti iznos koji je primio temeljem ništetnih ugovornih odredbi

              26. Odbijen je istaknuti prigovor zastare i to uzimajući u obzir pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17, od 20. ožujka 2018., odnosno kako je nesporno da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a kojom je utvrđena ništetnost u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule i načina promjene kamatne stope, postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., i presude poslovni broj Pž-7129/13, od 14. lipnja 2014., a tužba u ovom predmetu je podnesena 12. lipnja 2019., to proizlazi da nije protekao petogodišnji zastarni rok za isticanjem restitucijskih zahtjeva temeljem tako utvrđenih ništetnih odredbi, a takav stav u pogledu početka računanja roka zastare kod ovakve vrste restitucijskih zahtjeva zauzet je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/22, od 31. siječnja 2022.

              27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. ZPP-a, te kako je tuženik izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi trošak. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe u vrijednosti od 100 bodova  sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), za sastav podneska od 27. svibnja 2021., 23. studenog 2022. u vrijednosti od 100 bodova za svaki podnesak sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 13. srpnja 2022., 25. rujna 2023. i 30. studenog 2023. u vrijednosti od 100 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife,  odnosno ukupno 600 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura daje iznos od 1.200,00 eura, a kako tužitelj potražuje iznos od 1.194,51 euro sud mu je ovaj iznos i priznao. Tužitelju pripada PDV na navedeni trošak u iznosu od 298,63 eura sukladno Tbr. 42. Tarife, te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 155,87 eura, odnosno ukupno 1.914,46 eura/14.424,50 kuna.

              28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

             

U Vinkovcima 20. prosinca 2023.

                                                                                                                                                     Sudac:

                                                                                                                                                   Ivan Katičić

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

 

DOSTAVITI:

1. O. V. R., V. – pun. tužitelja

2. O. d. K. i P. d.o.o., Z. – pun. tuženika