Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj  Gž-637/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja i člana vijeća mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Biserke Trstenjak-Opčak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nebojši Antoloviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grad Velika Gorica, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 34, [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnku Matiji Škrinjarić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, rješavajući po žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, od 25. ožujka 2024. poslovni broj: P-281/2023-9, na sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, od 25. ožujka 2024. poslovni broj: P-281/2023-9 u točki I.1. i II. izreke.

II. Žalba tužitelja se uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, od 25. ožujka 2024. poslovni broj: P-281/2023-9 preinačuje u točki I.2, I.3. i III. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.322,65 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. svibnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.818,16 Eur-a, u roku 15 dana.

3. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko iznosa od 3.818,16 Eur-a, odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 286,89 Eur-a, u roku 15 dana.

IV. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 286,89 Eur-a, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik 61/14192 dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] ul., pješačka staza i cesta, ukupne površine 14192 m2 te se nalaže brisanje upisa prava vlasništva na 61/14192 dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao k. č. br. [katastarska čestica] [adresa]., pješačka staza i cesta, ukupne površine 14192 m2 s imena Grada Velike Gorice – javno dobro u općoj uporabi, izvršenog pod brojem Z-1835/2014 u postupku obnove zemljišnih knjiga Općinskog suda u Velikoj Gorici uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos 2.322,65 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od donošenja presude dana 16. svibnja 2022. do isplate prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

3. Nalaže tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu 11.458,35 eura zajedno sa zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude 16. svibnja 2022. do isplate."

II. Odbija se alternativni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da tužitelj FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na 61/14192 dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao k. č. br. [katastarska čestica] [adresa]., pješačka staza i cesta, ukupne površine 14192 pa se temeljem toga nalaže brisanje upisa prava vlasništva na 61/14192 dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao k. č. br. [katastarska čestica] [adresa]., pješačka staza i cesta, ukupne površine 14192 s imena Grada Velike Gorice – javno dobro u općoj uporabi, izvršenog u postupku obnove zemljišnih knjiga Općinskog suda u Velikoj Gorici te upis prava vlasništva tužitelja FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos 2.322,65 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od donošenja presude do isplate prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

3. Nalaže tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu prema odmjeri suda zajedno sa zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u ovosudnom predmetu u iznosu od 10.747,77 eura u roku od 15 dana."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako je presuda suda prvog stupnja neosnovana u cijelosti, te da sud prvog stupnja nije dao razloge odbijanja tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 2.322,65 Eur-a. Smatra da se oduzimanjem prava vlasništva samo na dijelu čestice stare oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (17m2) ostvaruje javni interes i dalje egzistira nerazvrstana cesta kao javno dobro u općoj uporabi, a istovremeno se štiti pravo vlasništva tužitelja u površini od 61 m2. Tužitelj osporava i odluku o parničnim troškovima. Tužitelj predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju, odnosno podredno ukinuti presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužitelj traži trošak žalbe u iznosu od 1.026,79 Eur.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da pri njezinu donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP), jer je presuda razumljiva, te nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nije počinjena niti koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a). Međutim sud prvog stupnja je djelomice pogrešno primijenio materijalno pravo glede naknade za oduzetu nekretninu tužitelju kao i glede odluke o parničnom trošku.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na dijelu nekretnine opisanoj u točki I. izreke pobijane presude suda prvog stupnja te brisanje tuženikova prava vlasništva na tom dijelu i upis prava vlasništva tužitelja kao i zahtjev za isplatu iznosa od 2.322,65 Eur-a, odnosno alternativni zahtjev tužitelja za utvrđenje da ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini.

7. Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza utvrdio kako je:

- u postupku obnove zemljišnih knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina] utvrđeno da kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], neplodno zemljište površine 78 m2 upisuje u nove zemljišnoknjižne uloške i to dio u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa novom oznakom čest. br. [katastarska čestica] te dio u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa novom oznakom čestice br. [katastarska čestica],

- nakon toga u zemljišnim knjigama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] [adresa] upisano pravo vlasništva tuženika kao javno dobro u općoj uporabi, a u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica]. [adresa] pješačka staza, cesta ukupne površine 14192 m2 upisano pravo vlasništva tuženika kao javno dobro u općoj uporabi,

- iz iskaza tužitelja proizlazi kako je sporna nekretnina u posjedu i vlasništvu tužitelja i njegovih prednika od 1906. do sada i da označena kč.br. ne predstavlja dio nerazvrstane ceste, odnosno nogostupa te da za navedenu česticu nije proveden postupak izvlaštenja,

- vještak geodetske struke je utvrdio da kč. br. [katastarska čestica] [adresa], pješačka staza površine 7289 m2 i cesta površine 6903 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Grada Velika Gorica, dok je kč. br. [katastarska čestica] [adresa] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Grada Velika Gorica,

- da iz kopije katastarskog plana iz stare izmjere vidljivo da je cijela kč. br. [katastarska čestica] u površini od 78 m2 dio nove kč. br. [katastarska čestica] i ne prelazi u kč. br. [katastarska čestica] i da u naravi stara kč. br. [katastarska čestica] predstavlja dio nogostupa [adresa] u površini od 64 m2 i dio prometnice [adresa] u površini od 14 m2, odnosno da dio kč. br. [katastarska čestica] koji se nalazi van prometnice i nogostupa širine 1,6 m iznosi 60 m2+1m2, a preostali dio od 14 m2 pod prometnicom i 3 m2 pod nogostupom,

- vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina utvrdio je tržišnu vrijednost čest. stare oznake [katastarska čestica] površine 17 m2 u iznosu od 17.500,00 kn (2.322,65 Eur-a),

- tuženik je istaknuo prigovor zastare,

- tužitelj je postavio i alternativni tužbeni zahtjev za utvrđenje kako ima valjanu pravnu osnovu za upis svojega vlasništva na dijelu kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] od 61/14192 dijela.

8. Za predmet ovog spora odlučne su odredbe Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 22713, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 i 04/23, dalje ZC) kojima je uređen status nerazvrstanih cesta kakva je nesporno predmetna nekretnina time da je i u zemljišnim knjigama upisana kao javno dobro u općoj uporabi – nerazvrstana cesta, a taj pravni status stečen je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina], kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja.

9. Prema odredbi iz čl. 101. st. 1. ZC-a nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Po čl. 2. st. 1. toč. 6. ZC-a nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona. Odredbom čl. 101. st. 2. ZC-a propisano je da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.

10. Nadalje, prema odredbi čl. 131. st. 1. ZC-a, ceste koje se na dan stupanja na snagu tog Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona, postaju nerazvrstane ceste. Po st. 7. istog članka nekretnine koje su prema tom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ceste ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

11. Polazeći od citiranih odredbi ZC-a i rezultata provedenog postupka, proizlazi da je sporna nekretnina u katastru upisana kao nerazvrstana cesta, na temelju Zapisnika o izlaganju katastarskih podataka na javni uvid, da je u katastru tako i evidentirana i da je prilikom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], također upisana kao nerazvrstana cesta-javno dobro, da se njezin oblik nije mijenjao, da je u Popisu cesta upisana kao nerazvrstana cesta na temelju odredbi ZC-a, da prema nalazu i mišljenju vještaka mjernika, geodete, predmetna nekretnina jest nerazvrstana cesta koja je bila u uporabi i prije preoblikovanja zemljišnih knjiga i kao takva je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženika kao jedinice lokalne samouprave na temelju zakona.

12. Prema tome, tvrdnja tužitelja da predmetna nekretnina ni u kojem dijelu faktično nema svojstvo i svrhu javnog dobra u općoj uporabi, nije osnovana.

13. Za istaknuti je da je odredbom čl. 59. st. 1. toč. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 144/12, 94/13) propisano da nerazvrstane ceste predstavljaju komunalnu infrastrukturu, a odredbom čl. 61. st. 4. ZKG-a propisano je da komunalna infrastruktura stječe status dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi. Odredbom čl. 61. st. 1. ZKG-a određeno je kako je komunalna infrastruktura javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost.

14. Pri tome, za istaknuti je kako sukladno odredbi čl. 101. st. 2. ZC-a, na nerazvrstanoj cesti nije moguće stjecati pravo vlasništva temeljem dosjelosti.

15. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci U-I-63267201 od 7. veljače 2017. istaknuo da se ne može zanemariti činjenica da nekretnine na koje se odnose odredbe Zakona o cestama u većem broju slučajeva nikada nisu upisane u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste, ali „vlasništvo“ privatnopravnih subjekata nad nekretninama koje su u naravi ceste nema onu kvalitetu koju podrazumijeva pravni standard „mirnog uživanja prava vlasništva“. Zakonska konvencijska i ustavno- pravna zaštita prava vlasništva odnosi se na onu vrstu odnosa vlasnika prema objektu svog vlasništva koje je moguće označiti kao „mirno uživanje.“ Evidentna gradnja ceste na određenoj nekretnini tijekom izvjesnog vremena ili njezina evidentna ustaljena opća uporaba u svojstvu ceste, po prirodi stvari isključuje mogućnost istodobnog „ mirnog uživanja“ vlasništva nekretnina.

16. Iz iskaza tužitelj nesporno proizlazi kako je na spornoj čestici ranije bila stara kuća koja je srušena i sagrađen dućan - trgovina, te se preko tog dijela često prelazilo i taj dio su koristili njegovi zakupci i majstori i kupci, odnosno da je to pristup lokalima.

17. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe te da je sporna nekretnina ranije oznake kč. br. [katastarska čestica] tada u vlasništvu prednika tužitelja na temelju prijavnog lista nadležnog ureda za katastar u zemljišne knjige upisana kao nerazvrstana cesta

- javno dobro u općoj uporabi, to je tuženik kao jedinica lokalne samouprave vlasništvo te nekretnine stekao na temelju samog Zakona o cestama. Kako je čl. 133. st. 1. ZC-a određeno da će se nerazvrstane ceste upisati u zemljišni knjigu kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i /ili drugih stvarnih prava treće osobe, te da je st. 6. određeno da će se nerazvrstane ceste (ceste koje se na dan stupanja na snagu tog Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste, postaju nerazvrstane ceste), upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinica lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi, ovaj sud ocjenjuje kako je zahtjev tužitelja za utvrđenje njegova prava vlasništva na dijelu sporne nekretnine, kao i alternativni zahtjev kako tužitelj ima pravnu osnovu za upis svojega vlasništva na dijelu sporne nekretnine, neosnovan, pa je sud prvog stupnja pravilno odbio ovaj dio tužbenog kao i alternativni zahtjev odbio kao neosnovan.

18. S obzirom na žalbene navode tužitelja da je tužbeni zahtjev bilo moguće prihvatiti ukoliko je djelomično osnovan valja reći da u slučaju kada se tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva, a zahtjev bi bio osnovan samo za točno određeni realni dio nekretnine, taj dio nekretnine u tužbenom zahtjevu treba biti individualiziran odnosno precizno grafički označen prema skici lica mjesta (tako i Vrhovni sud u odluci Rev-x-1075/2012). Ako pak zahtjev na taj način nije postavljen, a niti je tužitelj predlagao da se na taj način označi dio nekretnine koji u naravi nije „cesta“, stoga, tužbeni zahtjev sadržaja navedenog u predmetnoj tužbi ne bi bilo moguće prihvatiti ni djelomično, kako je to pravilno odlučio sud prvog stupnja.

19. Glede pitanja naknade za vlasništvo koje je tužitelju prestalo na temelju samog Zakona o cestama, valja ukazati da je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo ali uz naknadu tržišne vrijednosti. Vještačenjem je utvrđena vrijednost dijela nekretnine u iznosu od 17.500,00 kn odnosno 2.322,65 Eur-a, pa se u tom dijelu zahtjev tužitelja ukazuje osnovanim i valjalo ga je prihvatiti.

20. Tuženik je istaknuo prigovor zastare. S obzirom da ni sam tuženik ne osporava činjenicu da na predmetnoj nekretnini nije izvodio nikakve radove to ovaj sud nalazi da je to pravno odlučna činjenica pa da posljedično tome, zastarni rok je počeo teći od trenutka upisa predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi kao nerazvrstane ceste, a to je, kako to slijedi iz priloženog rješenja poslovni broj Z-1835/2014, od 24. travnja 2014.

21. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu presudu i rješenje to je valjalo u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o parničnim troškovima.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 155. st. ZPP- a. Visina troškova određena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje:Ot).

23. Tužitelj je u ovom postupku uspio sa 27,86 % (glede nakade za oduzetu nekretninu), pa je time tuženik uspio sa 72,14 %. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženiku pripadaju parnični troškovi u visini od 44,28 %.

24. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu, zastupanje na ročištu od 16. prosinca 2014., od 18. listopada 2018., od 11. ožujka 2019., od 17. prosinca 2019., od 28. veljače 2020., od 8. prosinca 2020., od 3. veljače 2021., od 2. ožujka 2022., od 12. listopada 2023., trošak sastava obrazloženog podneska od 3. prosinca 2020., od 17. prosinca 2020., sastav žalbe od 27. svibnja 2022. od po 250 bodova, te je priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude od 16. svibnja 2022. i od 25. ožujka 2024. od po 50 bodova i trošak pristupa ročištu od 13. ožujka 2018. od 50 bodova što čini ukupno 3400 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 Eur-a tuženiku pripadaju troškovi u iznosu od 6.800,00 Eur-a uvećano za PDV u iznosu od 1.700,00 Eur-a i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 122,77 Eur-a odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 8.622,77 Eur-a. Kako je tuženik uspio sa 44,28 % to mu u tom razmjeru i pripadaju parnični troškovi što čini iznos od 3.818,16 Eur-a.

25. Tuženiku nisu priznati troškovi pristupa ročištu za objavu presude u zatraženom iznosu od 250 bodova već je priznat trošak u visini od 50 bodova (Tbr.9.t.3.OT) i nije priznat trošak pristupa ročištu od 13. ožujka 2018. u iznosu od 250 bodova, već je priznat trošak u visini od 50 bodova, jer je to ročište odgođeno bez raspravljanja o glavnoj stvari (Tbr. 9. t.5. Ot).

26. Kako je tužitelj djelomično uspio sa žalbom u visini od 27,86 %, to mu pripadaju i troškovi žalbe u tom razmjeru. Tužitelju su priznati troškovi sastava žalbe u iznosu od 312,50 bodova odnosno 625,00 Eur-a, PDV u iznosu od 156,25 Eur-a i sudska pristojba u iznosu od 245,54 Eur-a odnosno ukupno 1.026,79 Eur-a. Razmjerno uspjehu tužitelju pripadaju troškovi žalbe u iznosu od 286,89 Eur-a.

27. Imajući sve navedeno u vidu valjalo je žalbu tužitelja djelomično odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi presudu suda prvog stupnja u točkama I.1. i II. izreke, dok je žalbu valjalo djelomično uvažiti i na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu u točkama I.2., I.3. i III. izreke.

Osijek, 5.prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov