Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-835/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DC, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog DC protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-291/2024-37 od 27. studenog 2024., u sjednici održanoj 5. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika DC kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: K-291/2024-37 od 27. studenog 2024., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog DC, produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.
1.1. Trajanje istražnog zatvora okrivljeniku računa se od dana uhićenja 15. rujna 2024. u 13,30 sati, pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljenik DC po branitelju Želimiru Pajkoviću, odvjetniku, iz osnove povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i ukine istražni zatvor nad optuženikom.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koji je podneskom broj: KŽ-DO-962/2024-3 od 4. prosinca 2024. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da okrivljenik ostvarenje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka nalazi kao posljedicu pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj žalbenoj osnovi, već žalbenim navodima koji ulaze u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.1. Stoga se sadržajno ustvari radi o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je ovo žalbeno vijeće povodom žalbe okrivljenika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ispitalo pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te nije utvrdilo da bi sutkinja istrage ostvarila neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.
6. Prije svega, okrivljenik nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, konkretno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11., uz bitnu argumentaciju da se takav zaključak prvostupanjskog suda temelji isključivo na iskazu žrtve kod koje je utvrđen najteži oblik psihičke bolesti, a što, po mišljenju žalitelja, ukazuje da ista nije u stanju vjerodostojno i istinito iskazivati, budući da se njezina bolest, između ostalog, ispoljava i kroz halucinacije te osjećaj postojanja imaginarnih opasnosti.
6.1. Vezano za takve žalbene navode, prije svega valja primijetiti da se sudovi u ovoj fazi postupka prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru nisu ovlašteni upuštati u ocjenu vjerodostojnosti postojećih dokaza, pa tako niti svjedočkih iskaza, budući da je ta ocjena u nadležnosti raspravnog vijeća koje će o tome odlučiti po završetku dokaznog postupka.
6.1. Isto tako, a vezeno za žalbene tvrdnje kojima okrivljenik sugerira da je iskaz žrtve pribavljen na nezakonit način, valja navesti da se žalbeni sud prilikom razmatranja žalbe protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora nije ovlašten upuštati u ocjenu zakonitosti pribavljenih dokaza, već je odluku o tom pitanju, povodom prijedloga stranaka ili po službenoj dužnosti, ovlašten donijeti prvostupanjski sud.
6.2. Polazeći od toga, a imajući u vidu da je optužnica, koja je protiv okrivljenika podignuta zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela, rješenjem optužnog vijeća suda prvog stupnja potvrđena, a što, budući da je temeljna pretpostavka za takvu odluku postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio djelo za koje je optužen, upućuje na zaključak da se prvostupanjski sud o tom pitanju već pravomoćno očitovao, to okrivljenik nije u pravu kada u žalbi napada pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, konkretno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11..
6.3. Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), uz bitnu argumentaciju da niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi on kod žrtve izazvao osjećaj straha, osobne nesigurnosti ili nespokojstva, a što proizlazi i iz iskaza same žrtve danog na raspravi od 27. studenog 2024..
6.3. Suprotno žalitelju, imajući u vidu dokaze i podatke u spisu koji govore o tome da su odnosi između okrivljenika i žrtve duboko i trajno poremećeni, i to neovisno o subjektivnom dojmu same žrtve, te da je isti i ranije bio nasilan prema njoj, posebice kada popije, te da je protiv njega u tijeku i drugi kazneni postupak na štetu iste žrtve i zbog istovrsnog kaznenog djela, i to na temelju optužnice koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Kov-158/2023 od 26. travnja 2023., a što, na razini osnovane sumnje, upućuje na zaključak da je na štetu iste žrtve i ranije počinio istovrsno kazneno djelo, prvostupanjski sud s pravom smatra da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djela (istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), te ujedno, posebice kada se dodatno ima u vidu da su okrivljeniku prethodno bile određene mjere opreza iz čl. 98. ZKP/08, koje je, međutim, prekršio, i na zaključak da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora (opasnost od ponavljanja djela) razumno nipošto ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.
7. Slijedom svega izloženog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu, a kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 5. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
