Poslovni broj: Usž-327/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica PĆ iz [adresa], KĆ iz [adresa], OĆ iz [adresa] i MĆ iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ivanu Babiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Babić & Babić d.o.o. Split, Put Plokita 8, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2333/22 od 12. srpnja 2023. na sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2333/22 od 12. srpnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, ispravljene rješenjem istog suda posl. br. UsI- 2333/22 od 6. rujna 2023., odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužiteljice tražile poništenje rješenje tuženika, klasa: UP/II-942-01/21-01/206, urbroj: 514-04-02-01- 01/08-22-02 od 27. rujna 2022. i rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-942-04/19-01/00001, urbroj: 2181/1- 13/565-21-10 od 6. svibnja 2021.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela kojim je odbačena žalba PĆ, VĆ i MĆ izjavljena protiv rješenja istog prvostupanjskog upravnog tijela, klasa: UP/I-942-04/19-01/00001, urbroj: 2181-05-01/020-19-06 od 19. ožujka 2019.
3. Tužitelji su protiv rješenja prvostupanjskog suda izjavili žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja bez provođenja rasprave. Ukazuju da sud odluku naziva presudom iako je donio rješenje. Ističu da je predmetna nekretnina u njihovom posjedu te daju kronologiju zbivanja do donošenja osporenog rješenja. Smatraju da Republika Hrvatska nije mogla steći vlasništvo čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem članka 77. Zakona o naknadi koja je bila upisana kao društveno vlasništvo korisnika Poduzeća za poslovne objekte, a u vlasništvu Grada Splita i u posjedu tužitelja. Predlažu da sud uvaži žalbu.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.
7. Prije svega Sud nalazi neosnovanim prigovore postupovne naravi usmjerene na donošenje presude bez održavanja rasprave, jer kako je to prvostupanjski sud i obrazložio u točki 5. obrazloženja da tužiteljice u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu, nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, pa je sud u smislu odredbe članka 36. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) upravni spor odlučio riješiti bez rasprave. Nadalje, omašku u pisanju u zaglavlju presude te izreci presude "rješenje" umjesto ispravno "presuda" sud je u smislu članka 64. stavak 1. istog Zakona ispravio rješenjem UsI-2333/22 od 6. rujna 2023. koje je dostavljeno svim strankama u sporu, o čemu u spisu prileži potvrda o otpravku.
8. Prvostupanjski sud je potvrdio pravilnost stajališta upravnih tijela da je u konkretnom slučaju žalba tužiteljica (tužiteljice pod 2. i 3. kao pravni sljednici podnositeljice žalbe VĆ) izjavljena protiv rješenja od 19. ožujka 2019. kojim je Republika Hrvatska utvrđena vlasnikom čest. zgr. [katastarska čestica] (ranije 1581) površine 450 m[2] k. o. [katastarska općina] temeljem članka 77. Zakona o naknadi, pravilno odbačena pozivom na odredbu članka 113. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), jer je izjavljena od neovlaštenih osoba.
9. Iz spisa predmeta proizlazi nespornim utvrđeno da su podnositelji zahtjeva ĆĆ, VĆ i DĆ za utvrđivanje naknade temeljem Zakona o naknadi u odnosu na naprijed navedenu nekretninu odbijeni pravomoćnim rješenjem od 19. ožujka 2007. jer nisu zakonski nasljednici u smislu članka 9. Zakona o naknadi iza prijašnje vlasnice UĆ. Također je utvrđeno kao nesporno da je prijašnju vlasnicu UĆ naslijedila njena nećakinja PĆ, a PĆ njena djeca i to upravo podnositelji zahtjeva za povrat ĆĆ, VĆ i DĆ. ĆĆ naslijedila je njegova supruga PĆ, ovdje tužiteljica, a DĆ MĆ, ovdje tužiteljica. Također je u međuvremenu preminula i VĆ, koju su naslijedile njezine kćeri KĆ i OĆ, ovdje tužiteljice. Iz spisa predmeta također proizlazi da su PĆ, VĆ i MĆ pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl. br: P- 3528/16 od 28. travnja 2017. odbijene sa zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine (čest. zgr. [katastarska čestica], površine 560 m[2] ) i čest. zgr. [katastarska čestica], površine 50 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također nije sporno da u postupku pokrenutom po zahtjevu Republike Hrvatske i okončanom pravomoćnim rješenjem od 19. ožujka 2019. kojim je Republika Hrvatska utvrđena vlasnikom predmetne nekretnine, žalitelji, odnosno tužitelji nisu sudjelovali kao stranke.
10. Iz ovako neprijeporno utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda i upravnih tijela da je u konkretnom slučaju žalba protiv pravomoćnog rješenja od 19. ožujka 2019. izjavljena od neovlaštenih osoba koje u tom postupku nisu sudjelovale niti su trebale sudjelovati, slijedom čega je njihova žalba pravilno odbačena temeljem članka 113. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku. Ovo stoga jer se postupak naknade vodi sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o naknadi, a pravni prednici tužiteljica su već pravomoćnim rješenjem od 19. ožujka 2019. odbijeni sa zahtjevom za naknadu jer nisu ovlaštenici naknade u smislu članka 9. Zakona o naknadi. Stoga nisu niti stranke u postupku u kojem je doneseno pravomoćno rješenje od 19. ožujka 2019. kojim je Republika Hrvatska stekla vlasništvo predmetne nekretnine, temeljem članka 77. Zakona o naknadi, pa im navedeno rješenje nije trebalo niti dostaviti, jer nisu sudjelovale kao stranke u tom postupku.
11. Kako tužiteljice žalbenim navodima nisu dovele u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužiteljice pravilnost osporene odluke pobijaju ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumače, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.
12. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 5. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
