Poslovni broj: Usž-3039/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić , predsjednice vijeća , Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner , članova vijeća te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja Maistra dd Rovinj , Obala V. Nazora 6 , protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine , Zagreb , Ulica Republike Austrije 20 , radi utvrđivanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: UsI-367/2023 od 30. kolovoza 2023. na sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.

pretpostavljam da je

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: UsI-367/2023 od 30. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika , klasa: UP/I-940-01/21-06/128 , ur.broj: 531-09-2-1/1-23-14 od 21. veljače 2023. , kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem prekinutog tuženika je postupak utvrđenja prava vlasništva za k. č. br. [katastarska čestica]k. o. [katastarska općina]i dr. za lokaciju Snack bar Punta Corrente do pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju granica pomorskog dobra.

3. Protiv presude prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Tuženik nije postupio sukladno članku 52. Zakona o općem upravnom postupku jer do donošenja rješenja nije tužitelju dostavio dopis upućen Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture ni njihovo očitovanje od 27. rujna 2022. pa smatra da nisu utvrđene sve činjenice na okolnost da li u ovom postupku postoji prethodno pitanje utvrđivanja granica pomorskog dobra. Na ovu povredu pravila postupka prvostupanjski sud se nije očitovao. Smatra da nema mjesta utvrđivanju granica pomorskog dobra u predmetnom postupku, da se radi o zasebnom postupku koji će se provesti na način propisan Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama i podzakonskim propisima te da nije od utjecaja za procijenjene nekretnine da li pomorsko dobro zahvaća i procijenjenu česticu, a ukoliko postoji potreba za ovim utvrđivanjem to je tuženik trebao utvrditi sam bez prekidanja postupka. Smatra da je intencija zakonodavca bila da se pomorsko dobro u postupcima neprocijenjenog građevinskog zemljišta rješava pred tuženikom ukoliko službena osoba procjeni da je to potrebno, a da je ispravno tumačenje tužitelja proizlazi iz novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Predlaže da sud uvaži žalbu.

4. Tuženik iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.

7. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je u konkretnom slučaju pravilno prekinut postupak utvrđivanja prava vlasništva iz članka 31. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 50/20.) do pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju granice pomorskog dobra.

8. Tuženik i prvostupanjski sud se pozivaju na odredbu članka 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 158/03., 110/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16., 98/19.) prema kojoj se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi te na odredbu članka 14. stavak 1. istog Zakona temeljem kojeg granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice ministarstva nadležnog za poslove pomorstva na prijedlog županijskog povjerenstva za granice.

9. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev radi donošenja rješenja kojim se utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske i trgovačkog društva na katastarskim česticama koje su formirane na procijenjenim nekretninama te na katastarskim česticama koje su formirane na neprocijenjenim nekretninama. U konkretnom slučaju nije sporno da se predmetne čestice označene kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze u neposrednoj blizini morske obale i da je u odnosu na iste u zemljišnim knjigama zabilježeno pokretanje postupka utvrđivanja granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] prema prijedlogu Povjerenstva za granice pomorskog dobra od 15. lipnja 2020. godine, koji postupak nije okončan. Proizlazi također da predložena granica dijelom obuhvaća i predmetne čestice (dostavljena grafička podloga s ucrtanom predloženom granicom pomorskog dobra).

10. Dakle proizlazi da za predmetno područje za k. o. [katastarska općina] pomorsko dobro nije upisano u katastar i zemljišne knjige niti je tijelo nadležno za utvrđivanje granice pomorskog dobra tu granicu utvrdilo, a da je postupak o utvrđivanju granica pomorskog dobra u tijeku.

11. Prema ocjeni ovoga Suda je pravilno u konkretnom slučaju određen prekid upravnog postupka do pravomoćnog utvrđenja granica pomorskog dobra sukladno članku 55. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku. Navedena zakonska odredba propisuje da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe. Stoga, tek kad se utvrde površine čestica koje predstavljaju pomorsko dobro (u cijelosti ili u dijelu) na kojem se ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi tuženik će moći donijeti rješenje u smislu članka 31. navedenog Zakona uz eventualno prethodno usklađenje geodetskog elaborata iz članka 30. istog Zakona s utvrđenom granicom pomorskog dobra.

12. U odnosu na prigovor u vezi članka 31. stavka 3. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu prvostupanjski sud je zaključio da neovisno o tome što se u konkretnom slučaju ne radi o turističkom zemljištu na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja ili kampovi na koje se odnose odredbe članka 8. stavak 2. i članka 20. stavak 2. istog Zakona, je smisao i intencija toga Zakona da se u postupcima utvrđivanja prava vlasništva ne rješavaju prethodna pitanja utvrđenja granice pomorskog dobra već da granicu pomorskog dobra određuje nadležno tijelo iz odredbe članka 14. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.

13. Dakle, imajući u vidu navedenu odredbu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama kojom je izričito propisana nadležnost tijela za utvrđivanje granica pomorskog dobra kao i odredbu prema kojoj se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, to za predmetnu upravnu stvar nisu od utjecaja žalbeni prigovori koje je tužitelj isticao i tijekom upravnog spora. Ovo stoga jer utvrđivanje granice pomorskog dobra predstavlja prethodno pitanje bez rješavanja kojeg nije moguće voditi postupak radi utvrđivanja prava vlasništva, a čije rješavanje nije u nadležnosti tuženika, te uvažavajući činjenicu da je u postupku nesporno utvrđeno da granica pomorskog dobra u konkretnom slučaju nije utvrđena.

14. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe.

15. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu , 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić