REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-924/2024-10

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Maje Pećar Kopajtić, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužiteljice HDJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marin Buvinić, odvjetnik u Umagu, Trgovačka 3/1, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/22- 02/821, URBROJ: 443-01-15-24-23 od 16. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga spora.

i r i j e š i o j e

Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/22-02/821, URBROJ: 443-01-15-24-23 od 16. svibnja 2024. utvrđeno je da je rješenje KLASA: UP/I-362-02/22-02/821, URBROJ: 443-02-02- 12-22-07/NS od 16. studenog 2022., kojim je tužiteljici kao investitorici naređeno da u roku od 90 dana od zaprimanja toga rješenja ukloni:

- na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] (dijelom) k. o. [katastarska općina] izgrađen armirano - betonski bazen vanjskih tlocrtnih veličina 9,50 m x 4,50 m, dubine 1,30 m, s jugoistočno od bazena ispod pomoćne građevine izgrađenom strojarnicom bazena tlocrtnih veličina 2,7 x 1,6 m;

- jugoistočno od bazena na k. č. br. [katastarska čestica]/3k.o. [adresa] izgrađenu pomoćnu građevinu zgradu nepravilna tlocrta unutarnjih veličina duljine 4,94 m i širine od 1,80 m do 3,34 m, unutarnje visine 2,24 m;

- okolo bazena na k. č. br. [katastarska čestica] i dijelom na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađen armirano – betonski plato dijelom nepravilna tlocrta maksimalnih veličina cca. (10,00 x 2,60) + (2,40 x 2,85) + (4,00 x 7,10) m:

- na k.č.br. k. o. [katastarska općina] unutar tlocrta omeđenog potpornim zidovima koji su predmet drugog inspekcijskog postupka KLASA: UP/I-362-02/22-02/823, izveden plato popločen betonskim tlakovcem, nepravilna tlocrta, duljine 14,90 m i širine od 6,30 m do 8,10 m, sa sjeverozapadno od istog izvedenim armirano-betonskim stepeništem duljine 5,30 m i širine 1,60 m, sve izgrađeno bez izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno 22. veljače 2023. Nadalje je utvrđeno da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/22- 02/821, URBROJ: 443-01-15-24-20 od 12. ožujka 2024., kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna kojom se prisiljava na izvršenje, postalo izvršno 27. ožujka 2024., da tužiteljica u roku od 1 mjeseca od izvršnosti prvog rješenja o novčanoj kazni nije uklonila opisane građevine pa se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 5.300,00 €.

2. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi u bitnome navodi da je prilikom izvođenja građevinskih radova koji su predmet postupka koji je prethodio ovom sporu raspolagala građevinskom dozvolom KLASA: UP/I-361-03/19-06/72, URBROJ: 2170/1-03/02/8-20-32 od 8. lipnja 2020., za koju je bila izdana potvrda pravomoćnosti – izvršnosti od dana 13. studenog 2020., u vidu službenog pečata i potpisa iste. S tim u svezi navodi da je presudom ovoga Suda poslovni broj Us I-1461/2020 od 6. listopada 2021. predmetna građevinska dozvola poništena i predmet vraćen na ponovni postupak, koji postupak još nije pravomoćno okončan. Ističe da je tužiteljica, poklanjajući vjeru javnoj ispravi, pristupila izvođenju građevinskih radova – iskorištavanju (stečenih) prava, a da nije imala saznanja da o istima još nije pravomoćno odlučeno. U tom smislu pojašnjava da nikada nije imala namjeru postupanja protivno pozitivnim propisima koji uređuju područje gradnje, već je nastalo postupanje isključivo posljedica postupanja u dobroj vjeri sukladno dobivenoj javnoj ispravi. Stoga tužiteljica smatra da je osporeno rješenje protivno načelu razmjernosti, kao i dijelom načelu zaštite stečenih prava budući da se ustrajnim postupanjem tuženika u vidu nalaganja izvršenja (uklanjanja izvršenih radova) i izricanja značajnih novčanih kazni, a pored činjenice da je u tijeku postupak ishođenja nove građevinske dozvole kojom bi se ozakonila izvršena gradnja, tužiteljica dovodi u zaista tešku financijsku situaciju. S tim u svezi navodi da joj prijeti gubitak sredstava uloženih u izvođenje spornih građevinskih radova, obveza snošenja troškova dodatnih radova – uklanjanja, izrečenih novčanih kazni, kao i eventualnih budućih (ponovnih) građevinskih radova, s sve zbog postupanja u dobroj vjeri. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da Sud provede dokazni uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovoga spora pa da po provedenom dokaznom postupku poništi tuženikovo rješenje, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova ovoga spora tužiteljici.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja te je predložio da Sud tužbeni zahtjev odbije.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 27. studenog 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

4.1. Na istom ročištu za raspravu opunomoćenik tužiteljice je izjavio da ostaje kod svih navoda iznesenih u tijeku ovoga spora. Dodatno je naveo da tužiteljica smatra da bi joj izricanje navedene novčane kazne, imajući u vidu da je i drugim rješenjem tužiteljici već ranije izrečena druga novčana kazna, uistinu predstavljalo znatni izdatak, odnosno uvelike ugrozilo njenu materijalnu egzistenciju. Nastavno je izjavio da je tužiteljica započela dogradnju temeljem izdane izvršne građevinske dozvole, da smatra da je gradnji pristupila in bona fide pa da je zbog svega iznesenog osporeno rješenje tuženika preuranjeno i da nisu postojali zakonski uvjeti za njegovo donošenje odnosno za postupanje građevinskog inspektora. Zaključno je predložio da se službenim putem pribavi podatak je li tužiteljica pred nadležnim tijelom Primorsko-goranske županije pokrenula postupak za ishođenje nove građevinske dozvole na postojećem i predmetnom objektu, kao i podatak je li navedeni postupak još uvijek u tijeku.

5. Među strankama je u ovom sporu sporno je li tužiteljici osporenim rješenjem pravilno izrečena druga novčana kazna kojom se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 16. studenog 2022.

6. U tijeku spora Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U prvom redu valja navesti da se sukladno odredbi članka 139. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku) žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

9. Stoga se u postupku izvršenja rješenja o uklanjanju mogu osporavati samo vrijeme, mjesto i način izvršenja sukladno citiranoj odredbi članka 139. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku.

9.1. Tužiteljica tužbenim navodima ni ne spori mjesto, vrijeme i način izvršenja, već iznosi navode koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju. Međutim, takvi navodi nisu odlučni za rješenje ovoga spora iz razloga što je tužiteljica takve navode mogla isticati jedinio u postupku kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž- 1527/17-2 od 28. lipnja 2017. i poslovni broj Usž-3254/21-2 od 3. prosinca 2021.). Pri tome se ukazuje tužiteljici da je pravomoćnom presudom ovoga Suda poslovni broj Us I-1351/2022-8 od 30. ožujka 2023. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja o uklanjanju od 16. studenog 2022.

10. Nadalje, tužiteljica se u tužbi poziva na građevinsku dozvolu KLASA: UP/I-361- 03/19-06/72, URBROJ: 2170/1-03/02/8-20-32 od 8. lipnja 2020. Međutim, navedena građevinska dozvola poništena je presudom ovoga Suda poslovni broj Us I-1461/2020- 10 od 6. listopada 2021. te je u ponovnom postupku prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-361-03/19-06/72, URBROJ: 2170-03-02/3-22-48 od 29. kolovoza 2022. odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje predmetne građevinske dozvole, a rješenjem Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361- 03/22-02/454, URBROJ: 531-07-1-2/3-23-02 od 19. svibnja 2023. odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, dok je nepravomoćnom presudom ovoga Suda poslovni broj Us I-1389/2023-12 od 7. listopada 2024. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja navedenog drugostupanjskog rješenja od 19. svibnja 2023. i prvostupanjskog rješenja od 29. kolovoza 2022.

11. Prema odredbi članka 13. Zakona o općem upravnom postupku odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom.

11.1. Stoga se tužiteljica s možebitnim uspjehom može pozivati na zaštitu stečenih prava iz citirane odredbe članka 13. Zakona o općem upravnom postupku jedino u situaciji kada je pravomoćnom odlukom nadležnog tijela stekla pravo građenja, što u konkretnom predmetu nije slučaj budući da tužiteljica nije ishodila pravomoćnu građevinsku dozvolu, a zahtjev tužiteljice za izdavanje iste je nepravomoćno odbijen prvostupanjskim rješenjem od 29. kolovoza 2022., kao što je već obrazloženo pod odlomkom 10. obrazloženja ove presude.

12. Nadalje, odredbom članka 6. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići. Kad se na temelju propisa stranci nalaže kakva obveza, prema njoj će se primjenjivati one mjere za ispunjenje obveze koje su za nju povoljnije, ako se takvim mjerama postiže svrha propisa (stavak 2.). Pri vođenju postupka javnopravna tijela dužna su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom (stavak 3.).

12.1. U konkretnom slučaju, opisano postupanje tuženika u svezi izricanja novčane kazne kojima se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 16. studenog 2022. nije suprotno načelu razmjernosti iz citirane odredbe članka 6. Zakona o općem upravnom postupku, već je naprotiv takvo postupanje tuženika usmjereno na zaštitu javnog interesa, čija zaštita u okolnostima konkretnog slučaja preteže nad zaštitom javnog interesa. Isto tako, tužiteljica je već rješenjem o uklanjanju upozorena na mogućnost izricanja novčanih kazni ukoliko ne postupi po naredbi iz rješenja o uklanjanju. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

13. Nadalje, sukladno odredbi članka 106. stavku 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakon o gradnji) građenju građevine može se pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

13.1. Prema stavku 2. istoga članka Zakona o gradnji investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole.

14. Iz citirane odredbe članka 106. stavka 2. Zakona o gradnji slijedi da se građenju građevine može pristupiti i na temelju izvršne građevinske dozvole, u kojem slučaju investitor pristupa građenju na vlastitu odgovornost i rizik. Dakle, investitor se svjesno izlaže riziku pokretanja odgovarajućih inspekcijskih postupka i izricanju inspekcijskih mjera ukoliko izvršna građevinska dozvola ne stekne svojstvo pravomoćnosti, odnosno bude poništena u postupku po žalbi. Stoga su ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi u svezi postupanja tužiteljice u dobroj vjeri jer da je građenju građevine iz predmeta ovoga spora pristupila na temelju izvršne građevinske dozvole.

15. Nadalje, prema odredbi članka 114. stavku 3. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18 i 117/21, dalje: Zakon o državnom inspektoratu) prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

15.1. Sukladno odredbi članka 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine" broj 109/23, dalje: Naputak o načinu rada građevinske inspekcije) visina druge novčane kazne kojom se izvršenik prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju za građevine iz 3.a i 3.b skupine prema Zakonu o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) određena je u iznosu od 5.300,00 EUR.

16. Budući da tužiteljica nije postupila po rješenju o uklanjanju od 16. studenog 2022., što tužiteljica ni ne spori, to su se prema shvaćanju Suda ispunili uvjeti za izricanje druge novčane kazne kojom se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 16. studenog 2022. u skladu s citiranom odredbom članka 114. stavkom 3. Zakona o državnom inspektoratu. Stoga su ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi u svezi preuranjenog postupanja tuženika i neispunjavanja zakonom propisanih uvjeta za izricanje novčane kazne kao inspekcijske mjere, čija je svrha prisiliti tužiteljici na postupanje po izvršnom naslovu.

17. Uzevši u obzir sve navedeno, Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za pribavljanjem podataka o pokretanju postupka ishođenja nove građevinske dozvole, kao i je li navedeni postupak još uvijek u tijeku budući da potonje navedeno nije od utjecaja na drugačije rješenje ovoga spora.

18. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

19. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova ovoga spora. Međutim, kako tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, to tužiteljici sukladno odredbi članka 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ne pripada pravo na naknadu troškova spora. Stoga je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog spora.

20. Nadalje, tužiteljica je uz tužbu podnijela i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe. U prijedlogu u bitnome navodi da smatra da bi joj izvršenjem osporenog rješenja bila nanesena znatna imovinska šteta koja bi se teško mogla popraviti jer su tužiteljici pored predmetne novčane kazne izrečene još dvije i to jedna kojom se prisiljava na uklanjanje i jedna kojom se prisiljava na usklađenje i to u ukupnom iznosu od 13.910,00 EUR. Stoga smatra da su ispunjeni uvjeti za usvajanje postavljenog prijedloga.

21. Odredbom članka 42. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

22. Iz citirane zakonske odredbe slijedi da uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe moraju biti kumulativno ispunjeni. U konkretnom slučaju, tužiteljica u prilog svojih navoda o nastanku štete koja bi se mogla teško popraviti nije dostavila dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost takvih navoda.

22.1. Nadalje, u postupcima uklanjanja bespravno izgrađenih građevina, pa tako i u postupcima izvršenja rješenja o uklanjanju, koji postupci se nastavljaju na postupak uklanjanja, zaštita javnog interesa preteže nad zaštitom privatnog interesa pojedinca, odnosno izvršenika rješenja, kao što je već navedeno.

23. Stoga, budući da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe iz citirane odredbe članka 42. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, to je valjalo odbiti prijedlog tužiteljice.

U Rijeci 5. prosinca 2024.

Sudac

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Marinu Buviniću, Trgovačka 3/1, Umag

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Blaža Polića 2, Rijeka