REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-926/2024-10

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Maje Pećar Kopajtić, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužiteljice UDR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marin Buvinić, odvjetnik u Umagu, Trgovačka 3/1, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o usklađenju, 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/22- 02/823, URBROJ: 443-01-15-24-22 od 16. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga spora.

i r i j e š i o j e

Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/22-02/823, URBROJ: 443-01-15-24-22 od 16. svibnja 2024. utvrđeno je da je rješenje KLASA: UP/I-362-02/22-02/823, URBROJ: 443-02-02- 12-22-07/NS od 16. studenog 2022., kojim je tužiteljici kao investitorici - vlasnici naređeno da u roku od 90 dana od zaprimanja toga rješenja uskladi građenje izgrađenih armirano - betonskih potpornih zidova na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pobliže opisani u izreci toga rješenja, sa Zakonom o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) i Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20 i 74/22), što je sve izgrađeno bez glavnog projekta, postalo izvršno 22. veljače 2023. Nadalje je utvrđeno da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/22-02/823, URBROJ: 443-01-15-24-19 od 12. ožujka 2024., kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna kojom se prisiljava na izvršenje, postalo izvršno 27. ožujka 2024., a da tužiteljica nije uskladila građenje predmetnih zidova u roku od jednog mjeseca od izvršnosti prvog rješenja o novčanoj kazni pa se stoga tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o usklađenju od 16. studenog 2022. izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 3.310,00 EUR.

2. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi ističe da joj je bila izdana građevinska dozvola KLASA: UP/I-361-03/19-06/72, URBROJ: 2170/1-03/02/8-20-32 od 8. lipnja 2020., koja dozvola bi obuhvatila i potporne zidove, za koje bi se zatim izradio glavni projekt sukladno pozitivnim propisima. Navodi da je za predmetnu dozvolu bila izdana potvrda pravomoćnosti – izvršnosti od dana 13. studenog 2020. u vidu službenog pečata i potpisa iste. S tim u svezi navodi da je presudom ovoga Suda poslovni broj Us I-1461/2020 od 6. listopada 2021. predmetna građevinska dozvola poništena i predmet vraćen na ponovni postupak, koji postupak još nije pravomoćno okončan. Ističe da je tužiteljica, poklanjajući vjeru javnoj ispravi, pristupila izvođenju građevinskih radova – iskorištavanju (stečenih) prava, a da nije imala saznanja da o istima još nije pravomoćno odlučeno. U tom smislu pojašnjava da nikada nije imala namjeru postupanja protivno pozitivnim propisima koji uređuju područje gradnje, već je nastalo postupanje isključivo posljedica postupanja u dobroj vjeri sukladno dobivenoj javnoj ispravi. Stoga tužiteljica smatra da je osporeno rješenje protivno načelu razmjernosti, kao i dijelom načelu zaštite stečenih prava budući da se ustrajnim postupanjem tuženika u vidu nalaganja izvršenja (usklađenja izvršenih radova) i izricanja značajnih novčanih kazni, a pored činjenice da je u tijeku postupak ishođenja nove građevinske dozvole kojom bi se ozakonila izvršena gradnja, tužiteljica dovodi u zaista tešku financijsku situaciju. S tim u svezi navodi da joj prijeti gubitak sredstava uloženih u izvođenje spornih građevinskih radova, obveza snošenja troškova dodatnih radova – uklanjanja, izrečenih novčanih kazni, kao i eventualnih budućih (ponovnih) građevinskih radova, s sve zbog postupanja u dobroj vjeri. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da Sud provede dokazni uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovoga spora pa da po provedenom dokaznom postupku poništi tuženikovo rješenje, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova ovoga spora tužiteljici.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja te je predložio da Sud tužbeni zahtjev odbije.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 27. studenog 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

4.1. Na istom ročištu za raspravu opunomoćenik tužiteljice izjavio je da ostaje kod svih navoda iznesenih u tijeku ovoga spora. Nastavno je naveo da odbijen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole još nije izvršan jer se pred ovim Sudom pod poslovnim brojem Us I-1389/2023 vodi upravni spor radi poništavanja prethodnih rješenja. Nadalje je naveo da tužiteljica smatra da bi joj izricanje novčane kazne, a imajući u vidu da je tužiteljici drugim rješenjem već izrečena druga novčana kazna, predstavljalo izdatak odnosno uvelike ugrozilo njezinu materijalnu egzistenciju. Istaknuo je da je predmetnu gradnju tužiteljica započela temeljem izdane izvršne građevinske dozvole, zbog čega je smatrala da je gradnji pristupila in bona fide pa da je osporeno rješenje tuženika preuranjeno odnosno da nisu postojali zakonski uvjeti za njegovo donošenje. Slijedom navedenog, predložio je da se službenim putem pribavi podatak je li tužiteljica pred nadležnim tijelom Primorsko-goranske županije podnijela zahtjev za ishođenje nove građevinske dozvole, kao i je li navedeni postupak još uvijek u tijeku, te da se u ovom sporu izvrši uvid u spis ovoga Suda koji se vodi pod poslovnim brojem Us I-1389/2023, odnosno je li tužiteljica izradila novi glavni projekt kojim je provela usklađivanje izgrađenih armirano - betonskih zidova.

5. Među strankama je u ovom sporu sporno je li tužiteljici osporenim rješenjem pravilno izrečena druga novčana kazna kojom se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o usklađenju od 16. studenog 2022.

6. U tijeku spora Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U prvom redu valja navesti da se sukladno odredbi članka 139. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku) žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

9. Stoga se u postupku izvršenja rješenja o usklađenju građenja mogu osporavati samo vrijeme, mjesto i način izvršenja sukladno citiranoj odredbi članka 139. stavku 4.

Zakona o općem upravnom postupku.

9.1. Tužiteljica tužbenim navodima ni ne spori mjesto, vrijeme i način izvršenja, već iznosi navode koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju. Međutim, takvi navodi nisu odlučni za rješenje ovoga spora iz razloga što je tužiteljica takve navode mogla isticati jedinio u postupku kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž- 1527/17-2 od 28. lipnja 2017. i poslovni broj Usž-3254/21-2 od 3. prosinca 2021.). Nadalje, pravomoćnom presudom ovoga Suda poslovni broj Us I-1352/2022-8 od 30. ožujka 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika od 16. studenog 2022. kojim je tužiteljici naređeno usklađenje građenja.

10. Nadalje, tužiteljica se u tužbi poziva na građevinsku dozvolu KLASA: UP/I-361- 03/19-06/72, URBROJ: 2170/1-03/02/8-20-32 od 8. lipnja 2020. Međutim, navedena građevinska dozvola poništena je presudom ovoga Suda poslovni broj Us I-1461/2020- 10 od 6. listopada 2021. te je u ponovnom postupku prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-361-03/19-06/72, URBROJ: 2170-03-02/3-22-48 od 29. kolovoza 2022. odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje predmetne građevinske dozvole, a rješenjem Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361- 03/22-02/454, URBROJ: 531-07-1-2/3-23-02 od 19. svibnja 2023. odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, dok je nepravomoćnom presudom ovoga Suda poslovni broj Us I-1389/2023-12 od 7. listopada 2024. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja navedenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja.

11. Prema odredbi članka 13. Zakona o općem upravnom postupku odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom.

11.1. Stoga se tužiteljica s možebitnim uspjehom može pozivati na zaštitu stečenih prava iz citirane odredbe članka 13. Zakona o općem upravnom postupku jedino u situaciji kada je pravomoćnom odlukom nadležnog tijela stekla pravo građenja, što u konkretnom predmetu nije slučaj budući da tužiteljica nije ishodila pravomoćnu građevinsku dozvolu, a zahtjev tužiteljice za izdavanje iste je nepravomoćno odbijen prvostupanjskim rješenjem od 29. kolovoza 2022., kao što je već obrazloženo pod odlomkom 10. obrazloženja ove presude.

12. Nadalje, odredbom članka 6. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići. Kad se na temelju propisa stranci nalaže kakva obveza, prema njoj će se primjenjivati one mjere za ispunjenje obveze koje su za nju povoljnije, ako se takvim mjerama postiže svrha propisa (stavak 2.). Pri vođenju postupka javnopravna tijela dužna su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom (stavak 3.).

12.1. U konkretnom slučaju, opisano postupanje tuženika u svezi izricanja novčane kazne kojima se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o usklađenju od 16. studenog 2022. nije suprotno načelu razmjernosti iz citirane odredbe članka 6. Zakona o općem upravnom postupku, već je naprotiv takvo postupanje tuženika usmjereno na zaštitu javnog interesa, čija zaštita u okolnostima konkretnog slučaja preteže nad zaštitom javnog interesa. Isto tako, tužiteljica je već rješenjem o uklanjanju upozorena na mogućnost izricanja novčanih kazni ukoliko ne postupi po naredbi iz rješenja o uklanjanju. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

13. Nadalje, sukladno odredbi članka 106. stavku 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakon o gradnji) građenju građevine može se pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

13.1. Prema stavku 2. istoga članka Zakona o gradnji investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole.

14. Iz citirane odredbe članka 106. stavka 2. Zakona o gradnji slijedi da se građenju građevine može pristupiti i na temelju izvršne građevinske dozvole, u kojem slučaju investitor pristupa građenju na vlastitu odgovornost i rizik. Dakle, investitor se svjesno izlaže riziku pokretanja odgovarajućih inspekcijskih postupka i izricanju inspekcijskih mjera ukoliko izvršna građevinska dozvola ne stekne svojstvo pravomoćnosti, odnosno bude poništena u postupku po žalbi. Stoga su ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi u svezi postupanja tužiteljice u dobroj vjeri jer da je građenju predmetnih zidova pristupila na temelju izvršne građevinske dozvole.

15. Nadalje, prema odredbi članka 113. stavku 4. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18 i 117/21, dalje: Zakon o državnom inspektoratu) iznimno od stavka 1. ovoga članka, građevinski inspektor neće narediti uklanjanje građevine ili njezina dijela (potporni zidovi, nosivi dijelovi konstrukcije, podzemne građevine u neposrednoj blizini drugih građevina i sl.) ako bi tim uklanjanjem nastala opasnost za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, nego će narediti usklađenje s propisima kojima se uređuje gradnja u roku najduže 90 dana te će građevinu označiti opasnom.

15.1. Sukladno odredbi članka 113. stavku 5. Zakona o državnom inspektoratu građevinski inspektor na usklađenje s propisima kojima se uređuje gradnja iz stavka 4. ovoga članka stranku prisiljava novčanim kaznama.

15.2. Prema odredbi članka 19. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine" broj 109/23, dalje: Naputak o načinu rada građevinske inspekcije) visina druge novčane kazne kojom se izvršenik prisiljava na izvršenje rješenja o usklađenju s propisima kojima se uređuje gradnja, donesenog na temelju članka 113. stavka 4. Zakona, određena je u iznosu od 3.310,00 EUR.

16. Budući da tužiteljica nije postupila po rješenju o usklađenju od 16. studenog 2022. niti nakon izrečene prve novčane kazne, to su se prema shvaćanju Suda ispunili uvjeti za izricanje druge novčane kazne kojom se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o usklađenju od 16. studenog 2022. u skladu s citiranom odredbom članka 113. stavkom 5. Zakona o državnom inspektoratu u svezi s odredbom članka 19. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije.

16.1. Stoga su ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi u svezi preuranjenog postupanja tuženika i neispunjavanja zakonom propisanih uvjeta za izricanje novčane kazne kao inspekcijske mjere, čija je svrha prisiliti tužiteljicu na postupanje po izvršnom naslovu, odnosno na usklađenje građenja.

17. Uzevši u obzir sve navedeno, Sud je odbio preostale dokazne prijedloge tužiteljice ocijenivši da izvođenje istih nije nužno za rješenje ovoga spora kraj činjenica utvrđenih uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta ovoga spora.

17.1. Nadalje, teret dokaza u ovom sporu je na tužiteljici, što znači da je tužiteljica već uz tužbu bila dužna priložiti glavni projekt kao dokaz da je postupila po izvršnom naslovu, a na koji način tužiteljica nesporno nije postupila. Pri tome se ukazuje tužiteljici da činjenica izrade glavnog projekta nakon donošenja osporenog rješenja nije od utjecaja na rješenje ovoga spora, ali je od utjecaja na donošenje rješenja o novoj, trećoj novčanoj kazni.

18. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

19. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova ovoga spora. Međutim, kako tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, to tužiteljici sukladno odredbi članka 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ne pripada pravo na naknadu troškova spora. Stoga je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog spora.

20. Nadalje, tužiteljica je uz tužbu podnijela i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe. U prijedlogu u bitnome navodi da smatra da bi joj izvršenjem osporenog rješenja bila nanesena znatna imovinska šteta koja bi se teško mogla popraviti jer su tužiteljici pored predmetne novčane kazne izrečene još dvije kojima se prisiljava na uklanjanje i to u ukupnom iznosu od 13.910,00 EUR. Stoga smatra da su ispunjeni uvjeti za usvajanje postavljenog prijedloga.

21. Odredbom članka 42. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

22. Iz citirane zakonske odredbe slijedi da uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe moraju biti kumulativno ispunjeni. U konkretnom slučaju, tužiteljica u prilog svojih navoda o nastanku štete koja bi se mogla teško popraviti nije dostavila dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost takvih navoda.

22.1. Nadalje, u postupcima usklađenja građenja pa tako i u postupcima izvršenja rješenja o usklađenju građenja zaštita javnog interesa preteže nad zaštitom privatnog interesa pojedinca, dok tužiteljica u ovom sporu nije obrazložila zbog čega bi bilo neophodno zaštiti njen privatni interes, a ne javni interes.

23. Stoga, budući da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe iz citirane odredbe članka 42. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, to je valjalo odbiti prijedlog tužiteljice.

U Rijeci 5. prosinca 2024.

Sudac

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

-opunomoćeniku tužiteljice Marinu Buviniću, Trgovačka 3/1, Umag

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Blaža Polića 2, Rijeka