Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Zk-28/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Palinić-Dragović iz Zagreba, protiv tuženika E. d.o.o. [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Dodigu, odvjetniku iz Zagreba, te po tužbi tuženika Euroing d.o.o. Zagreb protiv tužitelja VS i tužiteljice ĐS, radi brisanja založnog prava i utvrđenja ništetnosti, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13034/2019-30 od 3. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13034/2019-30 od 3. siječnja 2024.

II. Trošak žalbe tuženiku se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je brisanje založnog prava u iznosu od 6.098.875,48 kn u korist tuženika na temelju Ugovora o založnom pravu od 14. prosinca 2007., dva povijesna izvatka iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu od 10. srpnja 20008. i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-52517/08 na nekretnini iz zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] pobliže opisanoj u izreci, a na temelju Brisovnog očitovanja od 15. srpnja 2009. ovjerenog po javnom bilježniku Zdenku Fridu 17. srpnja 2009. pod brojem OV-1341/09, dok je pod točkom II. naloženo tuženiku da naknadi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.474,85 EURA sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. siječnja 2024. pa do isplate. Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika radi utvrđenja ništetnim navedenog Brisovnog očitovanja od 15. srpnja 2009.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu preinači u korist tuženika na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i prihvati protutužbeni zahtjev tuženika, a podredno da istu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbene navode.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud navodi da je tuženik kao založni vjerovnik, istog dana kada je tužitelj VS kao kupac s tvrtkama Ivar d.o.o. i Ining d.o.o. kao prodavateljima i vlasnicima stana koji je predmet ovog postupka, a na kojem je zasnovano založno pravo u korist tuženika, sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine, izdao brisovno očitovanje kojim se potvrđuje da je tužitelj suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etaže 149, u naravi stana površine 87,51 m2 na kojoj je pod brojem Z-52517/08 temeljem Ugovora o založnom pravu od 14. prosinca 2007. uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 6.098.875,54 kn s pripadajućom budućom zakonskom kamatom u korist tuženika, a kojim isti kao titular tog založnog prava ovlašćuje tužitelja VS da bez bilo kakve daljnje dozvole ili odobrenja izvrši njegovo brisanje.

6. Kako pozivanje tuženika na odredbe Sporazuma o raskidu ugovora o založnom pravu od 15. srpnja 2009. prema mišljenju prvostupanjskog suda ne obvezuju tužitelje, obzirom da isti nisu bili stranke niti potpisnici tog Sporazuma, a niti navedeno proizlazi iz Brisovnog očitovanja, dok u odnosu na Anekse sklopljenom Ugovoru o kupoprodaji u kojima se navode različiti podacima o načinima isplate kupoprodajne cijene, sud smatra kako ni iz jednog Ugovora ne proizlazi da je brisanje založnog prava bilo uvjetovano nekim isplatama, već su se prodavatelji obvezali skinuti evidentirane terete, pa se njima ne traži ispunjenje bilo kakvih daljnjih obveza, dok u odnosu na protutužbeni zahtjev zaključuje da tuženik nije dokazao da bi navedeno brisovno očitovanje bilo ništetno, sve primjenom odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan dok je protutužbeni zahtjev neosnovan.

7. U odnosu na navod zastupnika tuženika da on nije dao Brisovno očitovanje tužitelju VS sud obrazlaže da je Brisovno očitovanje sastavljeno i valjano ovjereno, te da nije dokazano da bi tužitelj VS do Brisovnog očitovanja došao na neki nezakoniti način, a da su neosnovani navodi tuženika da bi Brisovno očitovanje od 15. srpnja 2009. bilo izdano „pod uvjetom“, budući da iz sadržaja spisa broj Z-46019/09 proizlazi da je tužitelj VS **.**.2009. podnio prijedlog za brisanje zabilježbe založnog prava na predmetnoj nekretnini sve na temelju spornog Brisovnog očitovanja od 15. srpnja 2009., te da je rješenjem suda prvog stupnja broj Z-46019/09 od 21. rujna 2009. dopuštena predbilježba brisanja založnog prava uknjiženog u iznosu od 6.098.875,48 kn iz razloga što Brisovno očitovanje nije sadržavalo osobne identifikacijske brojeve svih stranaka u postupku, pa kako sud smatra da je sporno Brisovno očitovanje i dalje na snazi jer je tuženik dao ovlaštenje da se bez bilo kakve daljnje dozvole ili odobrenja izvrši brisanje zaloga temeljem ugovora o založnom pravu od 14. prosinca 2008. to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja primjenom odredbe čl. 344. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 - dalje: ZV), dok je odbio protutužbeni zahtjev tuženika.

8. U žalbi tuženik navodi da je ključno pitanje u ovom postupku za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva je li prestala tražbina osigurana založnim pravom u smislu čl. 307. st. 1. ZV-a i je li ispunjen uvjet za izdavanje Brisovnog očitovanja, odnosno je li tužitelj VS isplatio kupoprodajnu cijenu za predmetni stan, pa da mu je na temelju isplaćene kupoprodajne cijene izdano Brisovno očitovanje temeljem kojeg bi mogao tražiti brisanje založnog prava iz teretovnice predmetnog stana.

9. Kako je po ocjeni prvostupanjskog suda tužitelj VS isplatio kupoprodajnu cijenu FS u iznosu od 120.000,00 EURA na ruke kod javnog bilježnika prilikom ovjere kupoprodajnog ugovora, tuženik u žalbi ističe da je navedena ocjena dokaza od strane suda pristrana i pogrešna jer je sud očito unaprijed formirao zaključak o tome da se tuženik neosnovano protivi tužbenom zahtjevu pa je sve dokaza tumačio u pokušaju da opravda unaprijed zauzeti stav i to tako da one dokaze koji potvrđuju tvrdnje tužitelja cijeni i prihvaća, a one dokaze koji govore u prilog tuženiku je zanemario ili ocijenio da ih ne prihvaća. Ukazuje da je zanemaren cjelokupni poslovni odnos tužitelja VS i FS, svi naknadni Aneksi prvotnog Ugovora kojima su ugovorne strane međusobno regulirale svoje prava i obveze, cjelokupnu dokumentaciju kao i iskaz zakonskog zastupnika tuženika koji je ukazivao na slijed događaja koji su prethodili utuženju, braneći tezu kako isti ne bi imao nikakvog smisla da je kupoprodajna cijena za predmetni stan zaista bila isplaćena na dan zaključenja ugovora, pojašnjavajući da je nelogično zašto tužitelj već tada nije dobio primjerak brisovnog očitovanja, već tvrdi da ga je dobio tek nekoliko mjeseci kasnije. Stoga tuženik postavlja pitanje zašto je navedeni tužitelj pristao zaključiti Aneks kojim se obvezuje platiti kupoprodajnu cijenu u obrocima, ako pokušava uvjeriti sud da je to bilo samo zbog poreznih i računovodstvenih pitanja. Tuženik ustraje kod prigovora promašene aktivne legitimacije na strani tužitelja, ističući da isti bez ikakvih pravnih temelja zadire u vjerovničko-dužnički odnos dužnika Ining d.o.o. i tuženika, a da se prvostupanjski sud ni na koji način nije referirao na istaknuti prigovor, slijedom čega mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i na jednakost pred zakonom. Još navodi da je predložio financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost je li tužitelj VS podmirio tražbinu osiguranu založnim pravom, koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud prihvatio, ali ga nije proveo, niti obrazložio zašto isti smatra suvišnim i irelevantnim. Ukazuje na važnost sadržaja Sporazuma o raskidu Ugovora o založnom pravu zaključenog između tuženika s jedne strane i Ivar d.o.o. i Ining d.o.o. s druge strane te na sadržaj dopisa Ivar d.o.o. od 27. travnja 2011. upućenog tužitelju VS da izvrši isplatu kupoprodajne cijene za predmetni stan, smatrajući da tužitelji nisu dokazali da su isplatili cjelokupnu kupoprodajnu cijenu kod javnog bilježnika jer sud cjelokupnu problematiku nije sagledao kao cjelinu već kroz izolirane aspekte, jer pravilnim tumačenjem prvotnog Kupoprodajnog ugovora u korelaciji s naknadnim Aneksima tuženik smatra da bi prvostupanjski sud trebao utvrditi da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

10. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), na koju se poziva tuženik u svojoj žalbi, jer nije opterećena nikakvim nedostacima ni manjkavostima zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječaja sa stanjem spisa, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedna bitna druga povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Isto tako, iako prvostupanjski sud nije obrazložio u pobijanoj odluci istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije od strane tuženika, ovaj sud smatra da se iz sadržaja obrazloženja može zaključiti da prvostupanjski sud takav prigovor nije usvojio, smatrajući da vjerovničko dužnički pravni odnos tvrtke Ining d.o.o. i tuženika nije u svezi s ocjenom osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja slijedom čega ovaj sud smatra da je neosnovan istaknuti prigovor tuženika da mu je zbog navedenog propusta prvostupanjskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje i jednakost pred zakonom. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 8. ZPP-a odlučio koje će dokaze provesti u ovom postupku slijedom čega nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a kad nije proveo predloženo financijsko knjigovodstveno vještačenje.

11. Nadalje, kako preostalim žalbenim navodima prema mišljenju ovog suda tuženik nije doveo u sumnju pravilne i logične zaključke kako o osnovanosti tužbenog zahtjeva tako i o neosnovanosti protutužbenog zahtjeva koji zaključak žalbom tuženik uopće sadržajno ne pobija, a koje prihvaća i ovaj sud, isti se ukazuju posve neosnovanim.

12. Naime, kako nije sporno da je tužitelj VS sa poduzećem Ining d.o.o. i poduzećem Ivar d.o.o. dana 15. srpnja 2009. zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine stana koji je predmet ovog postupka, a koji je potpisan od svih ugovornih strana, te su ovjereni potpisi prodavatelja kod javnog bilježnika, te je čl. 3. navedenog Ugovora naznačeno da je kupac, ovdje tužitelj VS u trenutku sklapanja Ugovora u cijelosti prodavateljima isplatio kupoprodajnu cijenu, što je potvrđeno potpisom istog Ugovora, a nakon toga je s istim datumom sklopljen Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine koji u čl. 4. mijenja način isplate kupoprodajne cijene na način da se ista plaća obročno, dok je čl. 6. istog Aneksa ugovoreno da se bez obzira na obročnu otplatu cijene prodavatelji obvezuju brisati evidentirane terete odnosno upisano založno pravo koje je predmet ovog postupka, dok je prvim Aneksom samo ispravljen čl. 1. Ugovora o kupoprodaji jer je pogrešno naznačen suvlasnički omjer etaže 149, a drugim Aneksom je ugovoreno osiguranje plaćanja preostalog iznosa kupoprodajne cijene upisom založnog prava na nekretnini iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj [broj poduloška], koji Aneks nije proveden u zemljišnim knjigama, potpuno pogrešno smatra tuženik da bi sagledavanjem osnovnog Ugovora o kupoprodaji u odnosu na navedene Anekse trebalo zaključiti da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan s obzirom da je i prema mišljenu ovog suda životno i logično da kad prodavatelj izda kupcu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, te brisovno očitovanje za brisanje zaloga u zemljišnim knjigama da su to prodavatelji učinili nakon što im je kupac isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu koja nije zanemarive vrijednosti, pa uzimajući u obzir i činjenicu da su prodavatelji kupca uveli u posjed predmetne nekretnine, da isti nije realizirao obvezu iz drugog Aneksa i u korist uplate ostatka kupoprodajne cijene založio svoju drugu nekretninu, pravilno je obrazloženje prvostupanjskog suda da su se stekli svi uvjeti za brisanje založnog prava na nekretnini koja je predmet ovog postupka, a da su Aneksi navedenog Ugovora o kupoprodaji rađeni isključivo kao ustupak FS zbog problema sa poslovanjem njegovih tvrtki. Isto tako ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da Sporazum o raskidu založnog prava od 15. srpnja 2009. zaključen između tuženika i navedenih prodavatelja predmetnog stana ne obvezuje tužitelje jer isti nisu bile stranke ni potpisnice istog.

13. Osim toga i presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1507/16-31 od 30. lipnja 2017. koja je djelomično potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1829/2020-6 pravomoćno je presuđeno da je neosnovan tužbeni zahtjev tuženika da je tužitelj VS dužan trpjeti namirenje tražbine u iznosu od 3.274.459,61 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prodajom nekretnine koja je predmet ovog postupka, uz obrazloženje da je Brisovno očitovanje na osnovu kojeg se traži brisanje založnog prava u ovom postupku i dalje na snazi, te da su neargumentirani i neosnovani navodi tuženika da bi sporno Brisovno očitovanje bilo dano „pod uvjetom“ pa da bi mu zbog toga pripadalo pravo po predmetnom traženju, s obzirom da zemljišnoknjižni odjel prvostupanjskog suda na temelju Brisovnog očitovanja nije izbrisao navedeni zalog samo zbog činjenice što isto ne sadrži osobne identifikacijske brojeve svih stranaka pa je na temelju tog Brisovnog očitovanja dopuštena samo predbilježba brisanja založnog prava.

14. Kako tuženik tijekom postupka smatra da je navedeno brisovno očitovanje ništetno samo iz razloga što tužitelj VS nije isplatio kupoprodajnu cijenu, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je odbio protutužbeni zahtjev tuženika kao neosnovan, jer isti nije dokazao da je sporno brisovno očitovanje protivno Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva.

15. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, uključujući i odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke, koju tuženik žalbom pobija samo u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

16. Trošak žalbe tuženiku se ne dosuđuje jer isti nije uspio u žalbenom postupku.

U Varaždinu 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun