Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-100/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, te mr. sc. Bojane Skenderović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Mandiću, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženice ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, radi utvrđenja bračne stečevine, povodom žalbe tuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob- 472/2022-14 od 22. listopada 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-472/2022-14 od 22. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. utvrđeno je da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela stana koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] (po katastru 7525/11), u [adresa], a uknjižen je kao: Stan br. 9 A, kat lll i sastoji se od jedne sobe, kuhinje, kupaone, predsoblja i lođe, ukupne površine 37,85 m2 te je tuženici naloženo trpjeti upis prava suvlasništva tužitelja u ½ dijela na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama. Presudom je ujedno naloženo tuženici i da naknadi troškove postupka tužitelju u iznosu od 803,08 EUR (toč. II. izreke), dok je zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan (toč. III. izreke).

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njenu žalbu i preinači pobijanu prvostupanjsku odluku na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan i da tužitelja obveže na snošenje troškova postupka, odnosno podredno, da ukine prvostupanjsku odluku i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i donošenje meritorne odluke, ali drugom raspravnom sucu.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je bračna zajednica između parničnih stranaka započela zaključenjem braka stranaka 02. kolovoza 2003. te da je brak pravomoćno razveden 3. lipnja 2022. Utvrdio je i da je za vrijeme trajanja bračne zajednice kupljena nekretnina upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] u naravi stan u [adresa] u [adresa]. Nespornim je među strankama prvostupanjski sud ocijenio okolnost da su stranke živjele u kući u vlasništvu tužitelja, a kasnije njegovih sinova iz ranijeg braka, da su za vrijeme trajanja braka bili zaposleni, da je tužitelj radio u Italiji te u sezoni na moru i da je tuženica napustila kuću u kojoj su živjeli početkom 2022. i preselila u stan. Nespornim sud nalazi i da je tužitelj iznos od 40.000,00 EUR dobiven od prodaje naslijeđenih nekretnina u BiH, položio na devizni račun tuženice otvoren u Slatinskoj banci i da je od navedenog iznosa na računu preostao iznos od 36.400,00 EUR, koji je tuženica podigla prije kupnje predmetnog stana dana 17. rujna 2021. te da je vlasništvo kupljenog stana uknjižila na svoje ime a da tužitelja, s kojim je u to vrijeme bila u braku, nije obavijestila o podizanju navedenog novčanog iznosa (koji tužitelj smatra zajedničkim), niti o kupnji predmetnog stana, nego je to učinila početkom 2022., kada je i napustila kuću u kojoj su živjeli. Konačno, sud utvrđuje i da je 11. srpnja 2022. na predmetnom stanu uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 27.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan 16. studenoga 2021. koja dospijeva dana 1. svibnja 2030., za korist HP.

6. Temeljem iznijetih utvrđenja, a primjenom odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP) prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženica tijekom postupka nije dokazala da je od sestre HP pozajmila iznos od 27.000,00 EUR za kupnju predmetnog stana iako ovu okolnost njena sestra potvrđuje te iz dokumentacije proizlazi da je za korist HP na predmetnom stanu uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 27.000,00 EUR. Naime, sud značajnim nalazi okolnost da je založno pravo na stanu u korist HP uknjiženo tek dana 11. srpnja 2022., iako je stan kupljen 16. studenoga 2021. te uzimajući u obzir činjenicu da je prije kupnje stana tuženica nesporno 17. rujna 2021. sa svoga računa podigla, u braku stečen zajednički novčani iznos od 36.400,00 EUR, ocjenjuje da tuženica nije dokazala svoju tvrdnju da je tužitelju na ruke dala naprijed spomenuti iznos od 36.400,00 EUR, kao niti svoje navode da je stan kupila upravo sredstvima pozajmljenim od sestre. Stoga, zaključuje da je tuženica predmetni stan kupila zajedničkim novcem, tijekom trajanja braka i pozivom na odredbu čl. 36.st.1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19. i 47/20, dalje ObZ) tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjuje osnovanim.

7. U žalbi činjenično preocjenjujući provedene dokaze tuženica ukazuje da iznos zalogom osigurane tražbine odgovara iznosu kupoprodajne cijene predmetne nekretnine, tako da i ta okolnost snagom svoje uvjerljivosti i samim postojanjem, ukazuje na vjerodostojnost tvrdnje tuženice da je stan kupila sredstvima pribavljenim od zajma, a ne zajedničkim sredstvima. Pored toga, ukazuje da je bračna zajednica stranaka faktički prestala četiri godine prije samoga razvoda braka što potvrđuje i njena sestra. Konačno, tuženica smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja pogrešno usmjeren na utvrđenje i stjecanje prava suvlasništva nekretnine, kad je po osnovi bračne stečevine eventualno prihvatljiv tužbeni zahtjev za isplatom novčanog iznosa u visini polovice iznosa podignutog sa računa dakle iznosa od 18.200,00 EUR.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga, kao i u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. ObZ, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u svojoj žalbi ukazuje tuženica, jer pobijana odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nije našao ni da bi ista odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna nekretnina kupljena 16. studenoga 2021. zajednička imovina stranaka kao bračnih drugova, stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice i da su parnične stranke temeljem odredbe čl. 36. ObZ-a u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine.

10. Naime, u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine na snazi je bio ObZ. Sukladno odredbi čl.36. ObZ-a bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, time da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. U okviru ovakvog zakonodavnog uređenja, sukladno kojem pri utvrđivanju bračne stečevine valja uzeti u obzir trenutak stjecanja imovine kao i sredstva iz kojih je imovina stečena, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je stan kupljen za vrijeme trajanja braka iz zajedničkih sredstava.

11. U odnosu na žalbene prigovore tuženice da je pogrešno utvrđen period faktičnog trajanja zajednice stranaka valja reći da je prema ocjeni ovoga suda pravilan zaključak suda prvog stupnja da je zajednica stranaka postojala u trenutku stjecanja nekretnine, dana 16. studenoga 2021. budući sama tuženica iskazuje da je ona u rujnu 2021. podnijela tužbu za razvod braka na Općinskom sudu u Đakovu i da je kuću u kojoj su živjeli napustila 6. siječnja 2022. te poslala tužitelju poruku da se seli iz kuće i da je podnijela zahtjev za razvod braka. Tuženica je međutim izričito navodila i da se na zamolbu tužitelja u veljači 2022., nakon što je tužitelju rekla da je kupila predmetni stan, vratila u kuću kojoj su živjeli u [adresa], gdje je sa njim ponovno kratko živjela i zatražila od odvjetnika da postupak razvoda braka stavi u mirovanje, a nakon toga ga ponovno napustila. U okviru iznijetih navoda tuženice osnovano je prvostupanjski sud utvrdio da je u vrijeme kupnje stana, brak stranaka trajao te da je nekretnina stečena za vrijeme njegova trajanja.

12. U odnosu na žalbene navode tuženice kako sud prilikom utvrđivanja iz kojih sredstva je predmetni stan kupljen nije uzeo u obzir da iznos zalogom osigurane tražbine odgovara iznosu kupoprodajne cijene predmetne nekretnine, ističe se kako je prvostupanjski sud u okviru utvrđenja da je založno pravo na stanu u korist HP uknjiženo tek dana 11. srpnja 2022. dok je stan kupljen 16. studenoga 2021., (dakle nakon proteka 7 mjeseci), a nesporno je da je tuženica prije toga dana 17. rujna 2021., sa svoga računa podigla zajednički preostali novčani iznos od 36.400,00 EUR (za koje nema nikakvog dokaza da ih je predala tužitelju na ruke koju okolnost on izričito i osporava), i prema ocjeni ovoga suda valjano zaključio da tuženica nije dokazala da je stan kupila upravo sredstvima pribavljenim pozajmicom koju je dobila od sestre. Neživotno je i nelogično da je pored gotovinskog iznosa novčanih sredstva podignutih sa računa (za koje je nesporno da je polovina njena) tuženica pozajmljivala puni iznos potrebne kupoprodajne cijene od sestre i založno pravo uknjižila na sestru tek po proteku znatnog vremenskog perioda, pa se ocjena suda prvog stupnja ukazuje valjanom i osnovanom.

13. U okviru prikazanih utvrđenja i ocjene dokaza prvostupanjskog suda, koje prihvaća i ovaj sud, da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja braka i da tuženica nije dokazala kako je stan kupila svojom vlastitom imovinom pribavljenom pozajmicom od sestre, koju se obvezala vratiti do svibnja 2030., promašene su i tvrdnje tuženice kako je tužbeni zahtjev tužitelja pogrešno usmjeren na utvrđenje i stjecanje prava suvlasništva nekretnine, kad je po osnovi bračne stečevine eventualno prihvatljiv tužbeni zahtjev za isplatom novčanog iznosa. Naime, budući je utvrđeno da je stan kupljen za vrijeme trajanja braka, neposredno prije koje kupnje je tuženica podigla zajednička sredstva sa računa u visini od 36.400,00 EUR ova nekretnina predstavlja bračnu stečevinu u smislu odredbe čl. 36. st. 1. ObZ-a, koje su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima, budući tijekom postupka drugačije nisu ni tvrdili da su drugačije ugovorili.

14. Rezimira li se sve iznijeto, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, primjenjujući pritom u odnosu na odluku o trošku postupka (toč. II. i III. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženica u žalbi neosnovano pobija i odluku o troškovima bez iznošenja žalbenih razloga, pobijajući je jedino u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari.

15. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu žalbe protiv presude, imajući na umu da tuženica sa žalbom protiv presude nije uspjela, odbijena je sa zahtjevom za naknadom troškova.

U Varaždinu 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak- Babić