Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-172/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika C. O. , [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku DE, Su-248/2023, radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-60/2024-18 od 4. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se djelomično odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-60/2024-18 od 4. listopada 2024. u pobijanom dijelu, toč. II. izreke, u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.700,00 EUR,

- djelomično potvrđuje za iznos od 1.200,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

- djelomično preinačuje tako da se nalaže tuženiku da tužitelju, uz već dosuđeni iznos od 1.323,24 EUR, naknadi daljnji iznos neimovinske štete od 500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 22. svibnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. U nepobijanom dijelu, toč. I. izreke i toč. II. izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u iznosu od 476,76 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i za iznos zateznih kamata tekućih na iznos od 1.323,24 EUR od 18. travnja 2023. do 21. svibnja 2023., prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se prihvaća te se odluka o troškovima postupka sadržana u toč. III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-60/2024-18 od 4. listopada 2024. preinačuje tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju, uz već dosuđeni iznos troškova parničnog postupka od 696,12 EUR, naknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 186,38 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 696,12 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. listopada 2024. do isplate, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 90,62 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku C.O. isplatiti tužitelju CE iznos od 1.323,24 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 2.176,76 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2023. do isplate kao i za iznos zateznih kamata tekućih na iznos od 1.323,24 EUR od 18. travnja 2023. do 21. svibnja 2023.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 696,12 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. “

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu u toč. II. (i to djelomično u odnosu na odbijeni iznos naknade neimovinske štete od 1.700,00 EUR) i u toč. III. izreke te se poziva na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11

- pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te naloži tuženiku da mu plati daljnji iznos naknade neimovinske štete od 1.700,00 EUR, kao i daljnjeg parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, dok djelomično nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja da mu tuženik (kao osiguravatelj poslodavca tužitelja) naknadi neimovinsku i imovinsku štetu iz štetnog događaja od 18. travnja 2023., kada je tužitelj zadobio ozljedu na radu kod poslodavca ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb.

5.1. U prvostupanjskom postupku među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika, dok je bila sporna visina tužbenog zahtjeva (visina naknade neimovinske štete je ostala sporna i u žalbenom postupku u odnosu na odbijajući dio - toč. II. izreke prvostupanjske presude).

6. Obrazlažući presudu u odnosu na dosuđeni odnosno odbijeni dio naknade neimovinske štete, a uz primjenu odredbi čl. 19. u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), prvostupanjski sud navodi:

- da tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti i da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli zbog naruženosti i straha,

- da je visinu pojedinih zahtjeva sud cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti, vodeći računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom,

- da cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud po kriteriju fizičkih boli primjerenom naknadom utvrđuje iznos od 400,00 EUR, cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja primjerenom naknadom utvrđuje iznos od 400,00 EUR te cijeneći zaostalu naruženost blagog stupnja, kao i lokaciju ožiljka, uvijek vidljivu drugim osobama, primjerenom naknadom utvrđuje iznos od 500,00 EUR, slijedom čega zaključuje da tužitelju temeljem odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada na ime naknade neimovinske štete ukupan iznos od 1.300,00 EUR pa mu uz iznos od 23,24 EUR na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu (naknadu imovinske štete tužitelj u žalbi niti ne pobija), dosuđuje ukupan iznos od 1.323,24 EUR.

6.1. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 2.176,76 EUR posebno navodeći u toč. 3. obrazloženja:

„Tuženik se u podnesku od 22. srpnja 2024. protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, podneskom od 18. srpnja 2024. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev sa prvotno postavljenih u tužbi 3.500,00 EUR na 3.023,24 EUR. Kako je u ovom slučaju tužbeni zahtjev smanjen, odnosno tužba u navedenom dijelu povučena nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje (riječ je o pravnom shvaćanju donesenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: SU-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. - opaska ovog suda) nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe već je valjalo ovom presudom u cijelosti odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu.“

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelj u žalbi poziva djelomičnim reproduciranjem zakonskog opisa te bitne povrede. Suprotno žalbi, pobijana presuda nije opterećena nedostacima koji bi ovaj sud onemogućili da u žalbenom postupku ispita njenu pravilnost i zakonitost, izreka presude je razumljiva te ne proturječi iznesenim razlozima, a svoju odluku u dijelu u kojem je odbio tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je obrazložio jasnim i dostatnim razlozima.

7.1. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti bilo koja relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje se tužitelj u žalbi poziva navođenjem odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a, bez konkretizacije o kojoj se bitnoj povredi radi.

8. Međutim, utvrđenjem pravične novčane naknade po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti u iznosu od 500,00 EUR (tužitelj u žalbi pogrešno tvrdi da mu je po tom kriteriju odmjeren iznos od 400,00 EUR), prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a, prema kojoj će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, tužitelj u žalbi osnovano tvrdi da mu je kao posljedica štetnog događaja zaostao ožiljak na licu koji je jako uočljiv drugim osobama. Stoga, imajući u vidu navedene činjenice, posebno da je tužitelju naruženo lice koje je jako uočljivo, a lice je jedno od glavnih anatomskih obilježja svakog čovjeka i svako je lice karakteristično za pojedinca, zatim zakonski okvir i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete, ocjena je ovog suda da je tužitelju po tom kriteriju valjalo priznati i dosuditi zatraženi iznos od 1.000,00 EUR, a ne iznos od 500,00 EUR, kako je to učinio prvostupanjski sud.

8.1. Naprotiv, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je visinu pravične novčane naknade po kriterijima fizičkih boli i straha utvrdio u iznosima od 400,00 EUR (po svakom od tih kriterija), jer se je pravilno rukovodio posljedicama koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju, a koje su utvrđene u nalazu i mišljenju sudskog vještaka medicinske struke, konkretno da je tužitelj zadobio ozljedu - porezotinu u području glave na licu s lijeve strane ispod oka, zbog čega je trpio fizičke boli nakon štetnog događaja jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana te manjeg intenziteta 7 dana te je pretrpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta trpio je 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana, te blažeg intenziteta tjedan dana.

8.2. Zbog navedenog, tužitelju je uz pravilnu primjenu materijalnog prava s osnove naknade neimovinske štete valjalo dosuditi ukupan iznos od 1.800,00 EUR, a ne iznos od 1.300,00 EUR.

9. Zbog preinačenja odluke o glavnoj stvari, valja preinačiti i odluku o troškovima postupka koja se temelji na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa). Tužitelj je uspio s osnovom svog zahtjeva u cijelosti (100%), dok je s visinom uspio sa 52%. Stoga je ukupan uspjeh tužitelja u sporu 76%, a tuženika 24%, pa tužitelju primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a valja dosuditi priznate troškove parničnog postupka u omjeru od 52%.

9.1. Kako ovaj sud prihvaća utvrđeni opseg, vrstu i visinu priznatih troškova tužitelja, što je prvostupanjski sud obrazložio u toč. 20.1., to je s osnove zastupanja po punomoćniku (odvjetniku) valjalo naložiti tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 682,50 EUR (52% od 1.312,50 EUR), kojem iznosu valja dodati trošak medicinskog vještačenja od 200,00 EUR, pa je tužitelju na ime ukupnog parničnog troška u prvostupanjskom postupku valjalo dosuditi iznos od 882,50 EUR. S obzirom da je pobijanom presudom tuženiku već naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 696,12 EUR, to je ovom odlukom naloženo tuženiku da tužitelju naknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 186,38 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove odluke do isplate.

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a, žalba tužitelja je djelomično prihvaćena i djelomično odbijena te je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. II. izreke djelomično potvrđena u iznosu od 1.200,00 EUR, dok je djelomično preinačena te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi daljnji iznos naknade neimovinske štete od 500,00 EUR. Nadalje, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja i naložiti tuženiku da mu naknadi daljnji iznos parničnih troškova od 186,38 EUR (uz već dosuđeni iznos od 696,12 EUR), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Stoga je odlučeno kao u toč.

I. izreke ove presude i u toč. I. izreke ovog rješenja. U dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 696,12 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

10.1. Kako tužitelj ne pobija presudu u toč. II. izreke za iznos od 476,76 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te za iznos zateznih kamata tekućih na iznos od 1.323,24 EUR koje teku od 18. travnja 2023. do 21. svibnja 2023., primjenom odredbe čl. 365. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

11. Tužitelj je djelomično uspio u žalbenom postupku jer je pobijao presudu za iznos od 1.700,00 EUR, dok mu dosuđen daljnji iznos od 500,00 EUR, pa je njegov uspjeh 29%. Priznati trošak tužitelja odnosi se na sastav žalbe u zatraženom iznosu od 312,50 EUR, prema Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife, a prema uspjehu u žalbenom postupku dosuđen mu je iznos od 90,62 EUR. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

11.1. Napominje se da trošak sudske pristojbe na žalbu tužitelj nije zatražio na određeni način sukladno odredbi čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a, pa o tom trošku ovaj sud nije niti odlučivao.

U Varaždinu 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun