Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1353/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Đuro Čubrilo, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Addiko bank d.d., OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1423/2019-46 od 8. ožujka 2024., u sjednici vijeća dana 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1423/2019-46 od 8. ožujka 2024. u izreci presude.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tuženice te se presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1423/2019-46 od 8. ožujka 2024. u izreci rješenja:

- potvrđuje pod toč. I. i IV. izreke

- potvrđuje pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.323,48 EUR sa zateznom kamatom, a preinačuje u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 187,50 EUR sa zateznom kamatom i zahtjev u tom dijelu odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijana toč. III. izreke rješenja ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđeni su ništetnim dijelovi čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu broj 5140030242-69800007020/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25. kolovoza 2005., potvrđenog kod javnog bilježnika 26. kolovoza 2005. pod brojem OU-72/05, dok je pod toč. II. izreke naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 13.275,69 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose. Izrekom rješenja pod toč. I. dopuštena je preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 13. veljače 2023., pod toč. II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak postupka od 2.510,98 EUR sa zateznom kamatom, pod toč.

III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu iznad dosuđenog iznosa, dok je pod toč. IV. izreke rješenja odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

2. Navedenu presudu u cijelosti i rješenje pod toč. I., II. i IV. izreke, pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) i čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. iste odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužiteljice, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice nije osnovana u dijelu odluke o glavnoj stvari o kojoj je odlučeno presudom, dok je samo djelomično osnovana u dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. II. izreke rješenja.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti dijelova čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu broj 5140030242-69800007020/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25. kolovoza 2005. koji je sklopljen između tužiteljice kao korisnice kredita i založne dužnice, sudužnika, založnih i mjeničnih dužnika i Slavonske banke d.d. Osijek (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), kojima je ugovoren način promjene kamatne stope i ispunjenje kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF i zahtjev za isplatu stečenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

6. Polazeći od nesporne činjenice da je između tužiteljice (sudužnika, založnih i mjeničnih dužnika) i pravne prednice tuženice (Slavonske banke d.d.) sklopljen Ugovor o kreditu kojim je banka odobrila tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 85.500,00 CHF, s rokom vraćanja od 25 godina i dospijećem prve rate 1. studenog 2005., te s ugovorenom promjenjivom kamatom sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora o kreditu (čl. 4.), te ugovorenim ispunjenjem kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF (čl. 3.), te nesporne činjenice da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. pravna slijednica Slavonske banke d.d. na koju su prešle imovina i obveze kao slijednicu pripojenog društva, ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je službenica Slavonske banke d.d. Osijek ponudila kredit uz valutnu klauzulu u CHF navodeći da se radi o stabilnoj valuti te ju savjetovala u pravcu sklapanja ugovora te vrste s obzirom da je isti odgovarao njezinim financijskim mogućnostima, da je postupala s povjerenjem prema banci jer joj je kredit ponuđen kao najsigurniji i najpovoljniji

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala, te da je navedena presuda po reviziji potvrđena odlukom VSRH od 9. travnja 2015. broj Revt-249/2014, kao i da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući s istima ugovore o kreditima i koristeći ništetne ugovorne odredbe kojom je glavnica kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF, te da je navedena presuda po reviziji potvrđena presudom VSRH od 3. rujna 2019. broj Rev-2221/2018

- da presude iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača imaju direktan obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju primjenom čl. 502.c u vezi čl. 502.a st. 1. ZPP, a da je tuženica bila ovlaštena predlagati izvođenje dokaza da je u predugovornoj fazi dala tužiteljici (kao potrošaču) odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njezine novčane obveze i da je ona unatoč potpunoj obaviještenosti pristala na sklapanje takvog ugovora i da je na tu okolnost proveden dokaz saslušanjem tužiteljice

- da je nalazom i dopunama nalaza financijskog vještaka Marina Rameše utvrđeno da je tužiteljica s osnova promjenjive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu i radi promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj u trenutku plasiranja kredita isplatila tuženici iznos od 13.275,69 EUR u razdoblju od 1. listopada 2008. do 1. ožujka 2021. pri čemu nisu uzete u obzir tzv. negativne razlike (iz razloga navedenih pod toč. 21.2. obrazloženja)

- da je tužiteljica odredila tužbeni zahtjev u podnesku od 13. veljače 2023. nakon provedenog vještačenja i da se preinaci tužbe tuženica nije mogla protiviti jer je tužiteljica o egzaktnoj visini mogla saznati tek provedenim vještačenjem pa je preinaka dopuštena primjenom čl. 190. st. 2. ZPP

- da nije osnovan prigovor zastare jer zastara za individualni restitucijski zahtjev počinje teći od pravomoćnosti odluka iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, pa kako su odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske postale pravomoćne 13. lipnja 2014. (Pž-7129/2013) i 14. lipnja 2018. (Pž-6632/2017), a da je tužba podnesena u ovom postupku 13. lipnja 2019. to nije protekao zastarni rok od pet godina,

slijedom čega utvrđuje pod toč. I. izreke presude da su ništetni dijelovi čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu, pa kako je tužiteljica isplatila tuženici temeljem ništetnih odredaba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu i načinu promjene kamatne stope iznos od 13.275,69 EUR to je pod toč. II. izreke tuženica obvezana isplatiti tužiteljici navedeni iznos temeljem čl. 323. st. 1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO), sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose primjenom čl. 1115. ZOO. U izreci rješenja sud je dopustio preinaku tužbe pod toč. I., dok je o troškovima postupka odlučio pod toč. II., III. i IV. izreke pozivom na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

7. Tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP time što se pozvao na primjenu presuda iz kolektivnog spora na izvanugovorni odnos stjecanja bez osnove, koja se ne može primijeniti jer čl. 502.c ZPP propisuje da se može primijeniti samo u posebnim parnicama za naknadu štete, kao i iz razloga što tužiteljica nije prihvatila mogućnost konverzije iz čega proizlazi da je sklopila Ugovor o kreditu s odgovarajućim stupnjem informiranosti pa da se na navedeni obveznopravni odnos ne može primijeniti presuda iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa i da radi toga presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Ista povreda je počinjena i iz razloga što sud nije proveo tzv. test transparentnosti i test poštenosti primjenom Zakona o zaštiti potrošača, ukazujući da čl. 84. tog Zakona propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (tzv. test transparentnosti), dok čl. 81. st. 1. tog Zakona propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (tzv. test poštenosti), smatrajući u bitnome da su odredbe o promjeni kamatne stope bile lako uočljive, jasne i razumljive pa sud nije bio ovlašten ocjenjivati poštenost tih odredaba sukladno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, dok je ugovaranje valutne klauzule izričito propisano čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Ujedno navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u ocjeni prigovora zastare i dosudi zatezne kamate primjenom čl. 1115. ZOO, te da je o troškovima postupka odlučio pogrešnom primjenom materijalnog prava jer je retroaktivno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 126/22.) za radnje koje su poduzete prije no što je stupila na snagu 5. studenog 2022., te da tužitelju za sastav podneska od 10. veljače 2023. ne pripada trošak jer se ne radi o obrazloženom podnesku.

8. Prije svega valja istači da tuženica žalbom pobija presudu u cijelosti, dok rješenje ne pobija u dijelu odbijenog zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka pod toč. III. izreke, pa je ovaj sud pod toč. III. izreke ovog rješenja konstatirao da toč. III. izreke prvostupanjskog rješenja nije bila predmetom drugostupanjskog odlučivanja.

9. Ispitivanjem presude i rješenja u okviru žalbenih navoda tuženice kojima ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da navedena povreda nije počinjena jer je prvostupanjski sud iznio razloge o odlučnim činjenicama koji imaju uporišta u cjelokupnom stanju u spisu i presuda nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ispitati njezinu zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe kojima je ugovoren način promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice i ispunjenje obveze uz valutnu klauzulu u CHF u citiranim dijelovima čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu - nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Kako o navedenim ugovornim odredbama stranke nedvojbeno nisu pregovarale, a da je tužiteljica u toj situaciji jedino znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok nije mogla znati niti procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju, a tuženica tijekom postupka nije dokazala da je tužiteljici objasnila način utvrđivanja kamatne stope, odnosno parametre koji utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja na temelju kojih bi tužiteljica mogla predvidjeti učinke koji će za nju nastupiti u budućnosti (niti to u postupku tvrdi), niti je tuženica informirala tužiteljicu kao potrošača o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su navedene ugovorne odredbe formirane jednostrano od tuženice bile nerazumljive i da su protivno savjesnosti i poštenju uzrokovale neravnotežu na njezinu štetu, čime je postupanje tuženice pravilno ocijenjeno protivnim čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP). S obzirom na navedeno nisu točni žalbeni navodi kojima tuženica ističe da prvostupanjski sud nije proveo tzv. test transparentnosti i tzv. test poštenosti.

11. Žalbene tvrdnje kojima tuženica ističe da u postupku povodom restitucijskog zahtjeva nije dovoljno pozvati se na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa, nego je potrebno provesti postupak i utvrditi činjenično stanje, smatrajući da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju isto propustio utvrditi, također nisu osnovane.

11.1. Kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

11.2. Tuženica je odustala od dokaznih prijedloga za saslušanje svjedoka na okolnost potpune obaviještenosti tužiteljice o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba u predugovornoj fazi pa je prvostupanjski sud utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba pravilno utemeljio na presudi iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa, s obzirom da tuženica prema navedenom nije dokazala da ista nema direktan učinak (i) na konkretni Ugovor o kreditu, kao i na temelju iskaza tužiteljice koji jasno demantira tezu tuženice o potpunoj obavijesti (informiranosti) o osporenim ugovornim odredbama.

12. Prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetne odredbe o načinu ispunjenja obveze uz valutnu klauzulu u CHF i radi promjene kamatne stope preplatila tuženici iznos od 13.275,69 EUR, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava, nakon što je za taj restitucijski zahtjev pravilno otklonio prigovor zastare, obvezao tuženicu isplatiti tužiteljici navedeni iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene pod toč. II. izreke presude primjenom čl. 1115. ZOO, s obzirom se tuženica koja je stekla navedene novčane iznose temeljem ništetnih odredaba koje je ugovorila mora smatrati nepoštenom stjecateljicom.

13. Vezano uz pobijanje toč. I. izreke rješenja kojom je dopuštena preinaka tužbe prema podnesku tužiteljice od 13. veljače 2023. i za koje tuženica sadržajno ne iznosi žalbene razloge, valja istači da je odluka donesena pravilnom primjenom čl. 190. st. 2. ZPP.

14. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP na način da je obvezao tuženicu naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.510,98 EUR, s time da je radnje za koje je priznat trošak i visinu sud obrazložio pod toč. 23.1. obrazloženja.

15. U žalbi tuženica smatra da podnesak tužiteljice od 10. veljače 2023. nije obrazložen jer njime tužiteljica specificira tužbeni zahtjev, te da su radnje poduzete prije 5. studenog 2022. trebale biti odmjerene prema vrijednosti boda od 10,00 kn (a ne 15,00 kn).

16. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23.) koja je važila u vrijeme zaključenja glavne rasprave i koja u Tbr. 52. st. 3. propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, vrijednost boda obračunao po 2,00 EUR (Tbr. 54.), s time da je i tuženica u troškovniku zatražila nagradu za poduzete radnje primjenjujući navedenu Tarifu i vrijednost boda od 15,00 kn (list 511 spisa).

17. Međutim, tuženica osnovano ukazuje da je trošak sastava podneska od 13. veljače 2023. (datiran s 10. veljače 2023.) vrednovan pogrešnom primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife jer se ne radi o obrazloženom podnesku, pa tužiteljica za tu radnju ima pravo na trošak primjenom Tbr. 8. toč. 4. Tarife u iznosu od 50,00 EUR. Preostali troškovi koji su navedeni pod toč. 23.1. obrazloženja bili su potrebni za vođenje parnice te su odmjereni u skladu s Tarifom. Stoga tužiteljici pripada trošak u ukupnom iznosu od 2.323,48 EUR.

18. S obzirom na navedeno ovaj sud je odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu, dok je djelomično odbio i djelomično uvažio žalbu tuženice te o toč. I., II. i IV. izreke rješenja odlučio primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP na način kako je navedeno u izreci ovog rješenja.

19. Zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 5. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek