Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin , Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-53/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

RJE Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinjiSnježani Šaško kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari tužiteljice OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [adresa], zastupane punomoćniku Slavenu Karabanu , odvjetniku u Vinkovcima , protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank dd , OIB: 23057039320 , Jadranski trg 3 A , Rijeka , zastupnog po punomoćniku Damiru Metelku , odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri doo Zagreb , radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima , poslovni broj: P- 590/2023-11 od 14. studenog 2023. , dana 5. prosinca 2024.Snježani Šaško kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari tužiteljiceLjubice Čutuk ,OIB: 57742965847 ,Braće Radić 48 ,Slakovci , zastupane punomoćniku Slavenu Karabanu , odvjetniku u Vinkovcima , protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank dd , OIB: 23057039320 , Jadranski trg 3 A , Rijeka , zastupnog po punomoćniku Damiru Metelku , odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri doo Zagreb , radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima , poslovni broj: P- 590/2023-11 od 14. studenog 2023. , dana 5. prosinca 2024.Snježani Šaško kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari tužiteljice OĆ , OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa] , [adresa] , zastupane punomoćniku Slavenu Karabanu , odvjetniku u Vinkovcima , protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank dd , OIB: 23057039320 , Jadranski trg 3 A , Rijeka , zastupnog po punomoćniku Damiru Metelku , odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri doo Zagreb , radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima , poslovni broj: P- 590/2023-11 od 14. studenog 2023. , dana 5. prosinca 2024.

rije š io je

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima , poslovni broj: P-590/2023-11 od 14. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je rješenjem od 14. studenog 2023. odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti tog suda kao neosnovan.

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.sv. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/9., 129/20, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123 /08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) , predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima. Ujedno, zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe.sv. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/9., 129/20, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123 /08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) , predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima. Ujedno, zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe.sv. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/9., 129/20, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123 /08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) , predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima. Ujedno, zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sporna je mjesna nadležnost Općinskog suda u Vinkovcima za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice za utvrđenjem djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu koji je zaključen s tuženikom.7. prosinca 2007. , te o zahtjevu za isplatu na temelju nepoštene ugovorne odredbe koja prema tvrdnjama tužiteljice sadrži taj. ugovor.7. prosinca 2007. , te o zahtjevu za isplatu na temelju nepoštene ugovorne odredbe koja prema tvrdnjama tužiteljice sadrži taj. ugovor.7. prosinca 2007. , te o zahtjevu za isplatu na temelju nepoštene ugovorne odredbe koja prema tvrdnjama tužiteljice sadrži taj. ugovor.

5.1. Tuženik svoj prigovor mjesne nenadležnosti temelji na čl. 14. predmetnog Ugovora o kreditu, navodeći da su istim stranke za slučaj spora ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke, čime su potvrdile zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti iz čl. 46. i 48. ZPP-a, pa je za suđenje u ovoj pravnoj stvari nedvojbeno mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci.

5.2. U očitovanju na prigovor tuženika, tužiteljica je navela da je Općinski sud u Vinkovcima mjesno nadležan prema mjestu njezinog prebivališta kao potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, te uz podrednu primjenu odredbe čl. 59. ZPP-a. Naime, ugovorna odredba o mjesnoj nadležnost da je nepoštena i ništetna jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, sačinjena je na unaprijed formuliranom tekstu ugovora od strane tuženika, na koju kao potrošač nije imala utjecaj, štoviše ista joj je nametnuta, a izaziva značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Ističe i da bi radi odlaska na sud u Rijeku imala značajne dodatne troškove obzirom na udaljenost koja u jednom smjeru iznosi 490 km. Osim toga, navela je i da prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju postoji mjesna nadležnost suda prema prebivalištu potrošača.

6. Donoseći odluku o svojoj mjesnoj nadležnosti prvostupanjski sud je imao u vidu:

- da je predmet spora zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 7. prosinca 2007., a kojim je između strankama ugovorena obveza tužiteljice na ispunjenje obveze povrata kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF, kao i isplata iznosa plaćenih na temelju te nepoštene ugovorne odredbe

- da je tim ugovorom bez pojedinačnog pregovaranja među strankama ugovoreno da je u slučaju spora mjesno nadležan sud prema sjedištu tuženika

- da je sjedište tuženika u Rijeci pa bi prema sporazumu stranaka mjesno nadležan bio Općinski sud u Rijeci

- da je prebivalište tužiteljice u [adresa]

- da mogućnost dolaska na sud u sjedištu tuženika i s time povezani troškovi imaju odvraćajući učinak na tužiteljicu

- da je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti nepoštena.

7. Obzirom na navedena činjenična utvrđenja, kao i imajući u vidu odredbe ispravno čl. 96. i čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora 7. prosinca 2007., time da identične odredbe sadrži i ispravno čl. 53. i čl. 59. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22, 59/23), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka, a koji su usklađeni s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, pozivajući se i na presudu Suda Europske unije od 27. lipnja 2000. u spojenim predmetima C-240/98 i C-244/98 prema kojoj treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom Vijeća 92/13/EEZ koja omogućuje da se sud po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim kada je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, prvostupanjski sud zaključuje da se na temelju nepoštene odredbe Ugovora o kreditu ne može zasnovati nadležnost Općinskog suda u Rijeci, pozivajući se pritom na mnogobrojne odluke županijskih sudova u Republici Hrvatskoj.

7.1. Zaključivši stoga da je predmetna prorogacijska klauzula nepoštena obzirom da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, da je ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja te posljedično tome uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer tužiteljica ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, to je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 46. i čl. 48. ZPP-a, već da treba primijeniti odredbu čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju, pa kako tužiteljica ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Vinkovicima, odbio je prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti tog suda kao neosnovan.

8. U žalbi tuženik u bitnome, nakon reprodukcije činjeničnih utvrđenja sadržanih u pobijanom rješenju kao i materijalno-pravne osnove odlučivanja, uz isticanje da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti Zakon o potrošačkom kreditiranju, te iznošenja pravnih stajališta više sudova u Republici Hrvatskoj, navodi da ispitivanje (ne)poštenosti neke ugovorne odredbe može biti predmet isključivo kontradiktornog postupka u kojem će sud provoditi dokaze na tu okolnost, između ostalog i ponajprije, saslušanjem stranaka, a koje stajalište smatra da je potvrđeno i presudom Suda Europske Unije broj C-472/11 od 21. veljače 2013. donesene u predmetu Banif Plus Bank Zrt protiv JĆ i IĆ, u kojoj je istaknuto da nacionalni sud ne može po vlastitom nahođenju donijeti odluku o tome da je neka od odredaba sadržanih u potrošačkom ugovoru nepoštena, nego najprije treba provesti kontradiktorni postupak, a sve sa svrhom da se ne povrijedi načelo saslušanja stranaka. Smatra i da je prvostupanjski sud trebao obavijestiti stranke u postupku o postojanju namjere za odlučivanjem o nepoštenosti odredbe o prorogaciji nadležnosti te je u tom smislu trebao provesti kontradiktorni postupak na temelju kojeg bi mogao sagledati sve okolnosti slučaja i utvrditi je li uistinu predmetna odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, a ne izvoditi paušalne zaključke. Suprotnim postupanjem da je ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Nastavno ističe i da je prvostupanjski sud propustio sagledati da bi i u slučaju da nije ugovorena nadležnost Općinskog suda u Rijeci, taj sud bio nadležan temeljem čl. 46. i čl. 48. ZPP-a, pa kako o navedenoj tezi tuženice prvostupanjski sud nije iznio nikakve razloge, to u navedenom nalazi ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima valja istaknuti da je ovaj sud utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, na koje žalbom ukazuje tuženik, a niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom postupku ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a to iz razloga što je u odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti strankama dana mogućnost raspravljanja pred sudom putem podnesaka, na koji način je osigurana kontradiktornost postupka u pogledu istaknutog prigovora. Osim toga, navedena odluka nema nikakvih manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, a razlozi o odlučnim činjenicama su određeni i bez proturječja sa stanjem spisa.

10. Dakle, glede žalbenih navoda tuženika valja istaknuti da su stranke putem podnesaka dostavljenih prvostupanjskom sudu imale mogućnost iznijeti svoja stajališta i uvjerenja u odnosu na odredbu Ugovora o kreditu kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda sjedišta tuženika. U svezi toga tužiteljica ističe da bi vođenjem postupka pred Općinskim sudom u Rijeci bila poremećena ravnoteža jer bi isto za nju bilo tegobno, zbog udaljenosti od mjesta njezinog prebivališta do Općinskog suda u Rijeci i da se radi o tipskom ugovoru, pa nije mogla utjecati na odredbu o prorogaciji mjesne nadležnosti, zbog čega je prvostupanjski sud prema ocjeni ovog suda pravilno utvrdio navedenu odredbu Ugovora o kreditu nepoštenom, odnosno ništetnom.

11. Međutim, pravilno je žalbeno shvaćanje tuženika da za ocjenu mjesne nadležnosti u ovom predmetu nema mjesta primjeni odredbe čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju, na kojoj je prvostupanjski sud utemeljio odluku o svojoj nadležnosti. Valja navesti da je Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15) odredbom čl. 19.l dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15), a istom je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Dakle, imajući u vidu citiranu odredbu uz ostale odredbe dodane Glave IV.B Ništetnost i sudski postupci (čl. 19.j. i 19.k) jasno je da je tim člankom uređena nadležnost suda za slučaj spora u vezi ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem, a ne nadležnost u slučaju spora u svezi s ugovorom o kreditu kojeg je potrošač ugovorio s bankom sa sjedištem u [adresa]. Nedvojbeno je da se predmetni Ugovor o kreditu ne može smatrati ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem, zbog čega je u tom pogledu pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

12. Kada je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti u mjestu sjedišta tuženika nepoštena i ništetna, tada se nadležnost za suđenje procjenjuje prema pravilima Zakona o parničnom postupku, i to odredbama čl. 46., 48. i 59. ZPP-a. Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZPP ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a prema odredbi čl. 48. st. 1. ZPP za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Nadalje, prema odredbi čl. 59. ZPP za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

13. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u Vinkovcima, gdje se nalazi Filijala tuženika.

14. Stoga u konkretnom slučaju primjenom naprijed citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku za suđenje u ovom postupku mjesno nadležan može biti ili Općinski sud u Rijeci kao sud u mjestu sjedišta tuženika kao pravne osobe , odnosno Općinski sud u Vinkovcima , kao sud u sjedištu poslovne jedinice (filijale) u odnosu na koji je nastao spor koji se vodi u ovom postupku.

15. Kako se u ovom parničnom postupku radi o sporu koji je nastao upravo u povodu predmetnog Ugovora o kreditu to treba smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice u kojoj je ugovor sklopljen, pa kako je tužiteljica podnošenjem tužbe prvostupanjskom sudu izabrala da u sporu odlučuje sud na čijem se području nalazi navedena poslovna jedinica, a ista se nalazi na području mjesne nadležnosti tog prvostupanjskog suda, to je i pravilno primjenom materijalnog prava trebalo je donijeti jednaku odluku, pa je odbijanjem žalbe tuženika pobijano rješenje valjalo potvrditi temeljem odredbe čl. 368. sv. 2. u vezi čl. 380. toč. 2. ZPP-a .sv. 2. u vezi čl. 380. toč. 2. ZPP-a .sv. 2. u vezi čl. 380. toč. 2. ZPP-a .

16. Tuženik nije uspio sa žalbom, posljedično čemu je primjenom odredbe čl. 154. sv. 1. ZPP-a valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.sv. 1. ZPP-a valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.sv. 1. ZPP-a valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

Varaždin , 5. prosinca 2024.

Sutkinja

Snježana Šaško