Poslovni broj: Usž-3807/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠRZ, [adresa], ŠR, [adresa], ZR, [adresa], BR, [adresa], KR, [adresa], ŽR, [adresa], IR, [adresa], FR, [adresa], ČR, [adresa], ĐR, [adresa], UR, [adresa], MR, [adresa], ER, [adresa], ĐR, [adresa], ĆR, [adresa], PR, [adresa], SR, [adresa], GR, [adresa], HR, [adresa], AR, [adresa], ZRZ, [adresa], VR, [adresa], NR, [adresa], RR, [adresa] i JR, [adresa], svi zastupani po punomoćniku Domagoju Olujiću, odvjetniku u Splitu, Narodni trg 2, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Zagreb, Radnička cesta 80, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijske uprave za ceste Dubrovačko- neretvanske županije, Dubrovnik, Vladimira Nazora 8, radi ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, odlučujući o žalbi protiv presude i točke II. rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1478/2021 od 24. travnja 2023. na sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda i točka II. rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1478/2021 od 24. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-351-03/20-09/418, urbroj: 517-03-1-2- 21-25 od 4. veljače 2021. kojim je utvrđeno da za namjeravani zahvat – rekonstrukciju županijske ceste ŽC6224, od spoja s državnom cestom DC118 do [adresa], Grad Korčula, Dubrovačko-neretvanska županija nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš uz primjenu mjera zaštite okoliša: 1. za nasipavanje koristiti kameni materijal bez primjesa zemlje ili mulja; 2. projektom krajobraznog uređenja predvidjeti korištenje prirodnih materijala za završnu obradu potpornih zidova, nasipa, pokosa i zasjeka ili druge metode krajobraznog uklapanja, korištenje autohtonih ili udomaćenih biljnih vrsta za krajobrazno uređenje te korištenje humusnog površinskog sloja iz iskopa za krajobrazno uređenje zelenih površina. U najvećoj mogućoj mjeri sačuvati suhozide kao vrijedne elemente kulturnog krajobraza, a oštećene nadomjestiti novima, gdje je to moguće. Prostor korišten tijekom građenja po završetku građenja vratiti u stanje blisko prvobitnom (točka I. izreke) određeno da za namjeravani zahvat – rekonstrukciju županijske ceste ŽC 6224, od spoja s državnom cestom DC 118 do [adresa], Grad Korčula, Dubrovačko neretvanska županija nije potrebno provesti glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu (točka II. izreke) te određeno da rješenje tuženika prestaje važiti ako nositelj zahvata Županijska uprava za ceste Dubrovačko-neretvanske županije u roku od dvije godine od dana izvršnosti rješenja ne podnese zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole, odnosno drugog akta sukladno posebnom Zakonu, uz mogućnost jednog produžetka na dvije godine, uz uvjet da se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu sa zakonom i drugi uvjeti u skladu s kojima je izdano rješenje (točke III. i IV. izreke).

2. Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

3. Tužitelji su protiv presude prvostupanjskog suda podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatraju da je presuda nerazumljiva, da prvostupanjski sud nije obrazložio na koji način je utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Smatra da presuda nije obrazložena sukladno odredbi članka 60. stavak 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima, prihvaća obrazloženja tuženika te se poziva na odluke Ustavnog suda broj: U-III-6090/12 i broj: U-III-3360/14. Smatraju da je provođenje postupka procjene utjecaja na okoliš bilo nužno u predmetnom slučaju budući je izostankom istog izostao i opis mogućih umanjenja prirodnih vrijednosti okoliša u odnosu na moguće koristi za društvo i okoliš, jer nisu uzete u obzir činjenice koje se odnose na to što se nalazi u okolnom području i u koje svrhe se koristi, te smatra da je došlo do povrede članka 76. Zakona o zaštiti okoliša koji citira. Poziva se na članak 2. Direktive 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o osiguravanju sudjelovanja javnosti u izradi određenih planova i programa koji se odnose na okoliš i izmjenu Direktive vijeća 85/337/EEZ i 96/61/EZ. S obzirom na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu države članice obvezne su osigurati da se javnosti pruži pravovremene i učinkovite prilike za sudjelovanje u izradi, izmjenama ili preispitivanju planova ili programa. Međutim, iako su tužitelji tijekom postupka koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, kao i u tužbi isticali pravne i činjenične argumente, radi kojih bi se rješenje trebalo poništiti isti nisu uzeti u obzir prilikom donošenja pobijanog rješenja. Predlažu da sud uvaži žalbu uz naknadu troškova sastava iste.

4. U odgovoru na žalbu tuženik ostaje u cijelosti kod razloga danih u rješenju koje je predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu, te odgovoru na tužbu, te predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka. Naime, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), kojima je uređeno procesno postupanje u upravnom sporu, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te je za svoju odluku dao pravno prihvatljivo obrazloženje sukladno odredbi članka 60. stavak 4. istog Zakona.

7. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je zakonitost rješenja tuženika donesenog pozivom na odredbu članka 27. stavak 1. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine", broj: 80/13., 15/18., 14/19. i 127/19.), kojom je propisano da se za zahvate za koje je posebnim propisom, kojim je utvrđena zaštita okoliša određena ocjena o potrebi procjene utjecaja na okoliš, prethodna ocjena obavlja u okviru postupka ocjene o potrebi procjene, zatim na odredbu članka 78. stavak 1. i 2. i 90. Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine", broj: 80/13., 153/13., 78/15., 12/18. i 118/18.) prema kojima se ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš temelji na pojedinačnim ispitivanjima i/ili kriterijima propisanim Uredbom o procjeni utjecaja zahvata na okoliš ("Narodne novine", broj: 61/14. i 3/17.), kao i da u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš ukoliko nadležno tijelo isključi mogućnost značajnijeg utjecaja na okoliš, donijeti će rješenje kojim se utvrđuje da za zahvat nije potrebno provesti procjenu utjecaja na okoliš (stavak 2. članka 90. Zakona) koja može sadržavati mjere zaštite okoliša i program praćenja stanja okoliša (stavak 6. članka 90.) koje je u konkretnom slučaju tuženik utvrdio osporenim rješenjem u točki I. izreke osporenog rješenja kojom je utvrdio da za namjeravani zahvat nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš. U postupku je ocjenjeno na temelju dokumentacije dostavljene u smislu članka 82. Zakona o zaštiti okoliša, pribavljenih mišljenja nadležnih tijela (Uprava za zaštitu prirode, Uprava vodnog gospodarstva i zaštite mora, Ministarstva, Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija, Uprava odjela za zaštitu okoliša, imovinskopravne i komunalne poslove Dubrovačko-neretvanske županije i Grada Korčule, Grad Korčula) u primjeni odredbe članka 24. stavak 1., 26. stavak 1. i 2., 27. stavak 1. naprijed navedene Uredbe, a prema kriterijima iz priloga I i II Uredbe, utvrđeno da za planirani zahvat sa stajališta zaštite kulturne baštine, s vodnogospodarskog stajališta nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš, da planirani zahvat neće imati negativni utjecaj na sastavnice okoliša, da je prihvatljiv za ekološku mrežu uz primjenu izrečenih mjera zaštite okoliša, a koje razloge je tuženik detaljno obrazložio u svom rješenju.

8. U odnosu na prigovore koji se tiču informiranja javnosti i primjene članka 2. naprijed navedene Direktive, Sud ističe da je upravo sukladno odredbi članka 7. stavak 2. točke 1. i članka 8. Uredbe o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša ("Narodne novine", broj: 64/08.) na internetskim stranicama tuženika objavljena informacija o zahtjevu nositelja zahvata za provedbu postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš predmetnog zahvata uz elaborat zaštite okoliša. Tuženik je zaprimljene primjedbe uzeo u razmatranje, te nakon pribavljenih mišljenja nadležnih tijela, u osporenom rješenju dao detaljno i iscrpno obrazloženje iz kojih razloga primjedbe nisu prihvaćene, pa je stoga neosnovan žalbeni navod povrede prava javnosti na izražavanje primjedbi i mišljenja te razmatranja istih.

9. Nastavno, neosnovan je žalbeni prigovor postupovne naravi usmjeren na sudjelovanje tužitelja u upravnom sporu, budući je prvostupanjski sud omogućio tužiteljima sudjelovanje tijekom upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima, između ostalog i zakazivanjem više ročišta za glavnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su pravno relevantna za predmetnu upravnu stvar. Tužitelje je u upravnom sporu zastupao ovlašteni punomoćnik koji u tužbi, a niti tijekom spora nije predlagao provođenje bilo kakvih dokaza, pa Sud ne nalazi povrede članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06. i 13/17.).

10. Također, nije osnovan niti prigovor postupovne naravi koji se odnosi na obrazloženje presude prvostupanjskog suda, jer kao što je već naprijed rečeno, prvostupanjski sud je presudu obrazložio sukladno odredbi članka 60. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja o kojima je strankama dana mogućnost izjašnjavanja, donio odluku prema slobodnom uvjerenju u smislu članka 55. Zakona o upravnim sporovima, nalazeći osporeno rješenje zakonitim, uz prihvaćanje obrazloženja tuženika u pogledu identičnih prigovora tužitelja koje su iznosili tijekom upravnog postupka, čime nije povrijeđen zakon na njihovu štetu. Pri tome je ovaj Sud u odnosu na takve prigovore već iskazao u nizu svojih odluka, da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, a što je ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

11. Kako tužitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe.

12. Kako tužitelji nisu uspjeli u upravnom sporu to je u smislu odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima prvostupanjski sud osnovano pobijanom točkom II. izreke rješenja odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova nastalih u upravnom sporu.

13. Nastavno, kako tužitelji nisu uspjeli sa žalbom to je u smislu iste zakonske odredbe neosnovan njihov zahtjev za naknadu troškova sastava iste.

14. Imajući u vidu sve navedeno trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima odlučiti u cijelosti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić