Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-831/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Hasanu Karajiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Karajić i Karajić u Karlovcu protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-15/2018-91 od 27. travnja 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-15/2018-96 od 19. svibnja 2023., na sjednici vijeća 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija, dok se žalba tuženika djelomično odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-15/2018-91 od 27. travnja 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-15/2018-96 od 19. svibnja 2023.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od kolovoza 2012. do ožujka 2015. iznos od 9.556,16 EUR-a sa zateznom kamatom koja teče od 6. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

- potvrđuje pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od kolovoza 2012. do ožujka 2015. u iznosu od 4.778,00 EUR/36.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama te zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose naknade štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od kolovoza 2012. do ožujka 2015. od 1-og u tekućem mjesecu do 15-tog idućeg mjeseca,

- potvrđuje pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od travnja 2015. do srpnja 2016., od studenoga 2016. do srpnja 2017. i od studenoga 2017. do ožujka 2018. u mjesečnim iznosima od 149,31 EUR-a, za kolovoz, rujan i listopad 2016. u mjesečnim iznosima od 133,23 EUR-a, za kolovoz i rujan 2017. u mjesečnim iznosima od 123,46 EUR-a i za listopad 2017. u iznosu od 132,17 EUR-a (na ime 25% doprinosa tužitelja) s pripadajućom zateznom kamatom,

- potvrđuje pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu novčane rente zbog izgubljene zarade u visini od 597,25 EUR/4.500,00 kn ''za mjesec ožujak 2018. s dospijećem 16. ožujka 2018.'', te dio zahtjeva za isplatu novčane rente zbog izgubljene zarade u visini 149,31 EUR/1.124,98 kn (na ime 25% doprinosa tužitelja) mjesečno počevši od travnja 2018. pa sve dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti,

- preinačuje pod točkom I. izreke u dijelu dosuđene zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od kolovoza 2012. do ožujka 2015. od 9.556,16 EUR-a na pojedinačne iznose glavnice navedene pod točkom I. izreke prvostupanjske presude za razdoblje od navedenog dospijeća do 5. siječnja 2018. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužitelja i tuženika djelomično se prihvaćaju kao osnovane te se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-15/2018-91 od 27. travnja 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-15/2018-96 od 19. svibnja 2023.:

- ukida pod točkom I. izreke u dijelu kojim je odlučeno o pravu tužitelja na naknadu štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od travnja 2015. do ožujka 2018.

- ukida pod točkom II. izreke (renta),

- ukida pod točkom III. izreke (u odluci o trošku),

- ukida pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od travnja 2015. do srpnja 2016., od studenoga 2016. do srpnja 2017. i od studenoga 2017. do ožujka 2018. u mjesečnim iznosima od 149,31 EUR-a, za kolovoz, rujan i listopad 2016. u mjesečnim iznosima od 133,23 EUR-a, za kolovoz i rujan 2017. u mjesečnim iznosima od 123,46 EUR-a i za listopad 2017. u iznosu od 132,17 EUR-a (na ime 25% doprinosa tužitelja) s pripadajućom zateznom kamatom, te zahtjev za isplatu novčane rente zbog izgubljene zarade u visini 149,31 EUR/1.124,98 kn (na ime 25% doprinosa tužitelja) mjesečno počevši od travnja 2018. pa sve dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti,

te se u tim ukinutim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, prvostupanjski sud odlučiti će u novoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku na ime naknade štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od kolovoza 2012. do ožujka 2018. isplatiti tužitelju iznos od 20.073/44 EUR-a/151.243,33 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od svakog 16-tog u mjesecu do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade novčanu rentu u iznosu od 298,63 EUR/2.250,00 kn mjesečno počevši od travnja 2018. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti s pripadajućom zateznom kamatom. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.750,45 EUR/73.464,77 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 27. travnja 2023. do isplate. Pod točkom IV. izreke odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od kolovoza 2012. do ožujka 2018. za iznos od 20.539,74 EUR / 154.756,67 kn, dio zahtjeva za isplatu novčane rente zbog izgubljene zarade u visini od 597,25 EUR/4.500,00 kn za mjesec ožujak 2018. s dospijećem 16. ožujka 2018., dio zahtjeva za isplatu novčane rente zbog izgubljene zarade u visini od 298,63 EUR/2.250,00 kn mjesečno počevši od travnja 2018. pa sve dok za to postoje zakonski razlozi, te dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđene mjesečne iznose naknade štete zbog izgubljene zarade iz točke I. izreke presude za razdoblje od 1. u tekućem mjesecu do 15.-tog idućeg mjeseca.

1.1. Rješenjem istog suda poslovni broj Pn-15/2018-96 od 19. svibnja 2023. ispravljena je citirana presuda na način da je u zaglavlju stranice presude od 2 do 26 ispravno upisan broj spisa ''Poslovni broj: 10 Pn-15/2018-91''.

2. Navedenu presudu pravodobnim i dopuštenim žalbama pobijaju tužitelj pod točkama III. i IV. izreke, a tuženik pod točkama I., II. i III. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu te dosuditi tužitelju daljnji utuženi iznos (prijedlog tužitelja) odnosno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti (prijedlog tuženika) podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe su djelomično osnovane, a djelomično su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade za razdoblje od kolovoza 2012. do ožujka 2018., te zahtjev za isplatu novčane rente počevši od ožujka 2018. pa nadalje dok budu za to ispunjeni zakonski uvjeti, koju štetu je pretrpio kao posljedicu ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći 8. srpnja 2012., a koju je skrivio osiguranik tuženika kao vozač poljoprivrednog traktora, kojemu je bilo pridodano priključno vozilo u kojem se vozio tužitelj, na način da prilikom skretanja udesno na raskrižju nije prilagodio brzinu vozila, zbog čega je došlo do zanošenja i prevrtanja prikolice i ispadanja tužitelja iz iste, kojom prilikom je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

6. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, dok je sporna odgovornost jer je tuženik istaknuo prigovor isključive odgovornosti tužitelja, podredno da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50 % do 60 %, radi utvrđivanja činjenica vezano za istaknuti prigovor isključive i podredno podijeljene odgovornosti, proveo je dokaze uvidom u dokumentaciju priloženu u spisu, saslušanjem tužitelja i svjedoka IČ, te vještačenja po sudskim vještacima prometne struke MČ i sudsko-medicinske struke dr. Davoru Mayeru, analizom kojih utvrđuje:

- da se nesporno dana 8. srpnja 2012. dogodila prometna nesreća u mjestu Siča, koju je prouzročio osiguranik tuženika UČ kao vozač poljoprivrednog traktora marke "Deutz-Fahr" kojemu je bilo pridodano priključno vozilo marke "Samogradnja", u kojem se prevozio tužitelj, te da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio više tjelesnih ozljeda, između ostalih i tešku tjelesnu ozljedu prijelom lubanje,

- da je nesporno pravomoćnim kaznenim nalogom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-662/2012-2 od 11. siječnja 2013., pravomoćnim 6. veljače 2013., osiguranik tuženika UČ proglašen krivim jer je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se osiguranik tuženika kretao u križanju udesno brzinom od 27,6 km/h, a da pri brzini kretanja traktora osiguranika tuženika prilikom kretanja u križanju udesno do 19,4 km/h ne bi moglo doći do zanašanja ili prevrtanja prikolice, niti do ispadanja tužitelja iz prikolice,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka te sudsko-medicinskog vještaka proizlazi da prikolica traktora osiguranika tuženika, visoke konstrukcije nije predviđena za prijevoz ljudi, već isključivo za prijevoz tereta, te da do predmetne nesreće ne bi došlo da se tužitelj nije vozio u prikolici traktora osiguranika tuženika,

- da iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka proizlazi da stojeći položaj tužitelja u prikolici nije bio presudan za opseg ozljeđivanja, već je presudno bilo samo ispadanje,

primjenjujući odredbu čl. 1092. st. 1. i čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje u tekstu: ZOO), zaključuje da je tužitelj doprinio nastanku štete u omjeru od 50% jer je pristao voziti se u prikolici koja nije predviđena za prijevoz ljudi, već isključivo za prijevoz tereta, pri čemu je, a prihvaćajući mišljenje vještaka dr. Davora Mayera da stojeći položaj tužitelja u prikolici nije bio presudan za opseg ozljeđivanja već je bilo presudno samo ispadanje, ocijenio neosnovanim prigovor tuženika da okolnost što je tužitelj stajao u prikolici i bio pod određenim utjecajem alkohola predstavlja još veći doprinos tužitelja.

7. Obzirom je među strankama bila sporna i visina zahtjeva, prvostupanjski sud je radi utvrđivanja odlučnih činjenica proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka GČ, ČČ, HČ, JČ i NČ te vještačenja po vještaku medicine rada dr. Jeleni Macan, agronomske struke VČ i financijske struke D&S d.o.o., te analizom provedenih dokaza utvrđuje slijedeće činjenice:

- da iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada proizlazi da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio teške višestruke ozljede glave i mozga, zbog kojih su mu zaostale trajne zdravstvene posljedice u vidu oštećenja mentalnog funkcioniranja zbog razvoja blažeg kroničnog psihoorganskog sindroma (oštećenje kognitivnih funkcija – pamćenja i psihomotorike) i poremećaja prilagodbe, te lakšeg poremećaja moždane aktivnosti, koji kod tužitelja dovode do trajnog smanjenja radne sposobnosti za uvjete rada koji uključuju nepovoljne klimatske i mikroklimatske uvjete (naročito vrućinu), rad na visini, u izloženosti štetnim vibracijama i neurotoksičnim tvarima, rad uz teško fizičko naprezanje i psihofiziološka opterećenja u vidu noćnog rada, rada na normu, rada na kognitivnim i emocionalnim opterećenjima (naročito poslovi s odgovornosti za sigurnost drugih osoba); da kod tužitelja postoji preostala radna sposobnost za sve druge poslove i uvjete rada u skladu sa njegovim obrazovanjem, koju tužitelj aktualno koristi jer je zaposlen na poslovima komunalnog radnika; da tužitelj nema preostale radne sposobnosti za rad na većini poslova građevinskog radnika, kao i u dijelu poljoprivrednih poslova koje je obavljao prije predmetne prometne nezgode, a koji uključuju gore navedene radne uvjete koji su tužitelju kontraindicirani; da je tužitelj sposoban u poljoprivredi obavljati lakše do srednje teške poljoprivredne poslove u povoljnim klimatskim uvjetima i u slobodnom ritmu rada, bez rukovanja poljoprivrednim strojevima i pesticidima, te bez rada na visini (na primjer, obrada manjih poljoprivrednih površina ručnim alatom, uzgoj peradi i manjeg broja sitne stoke); da kod tužitelja ne postoje relevantne mogućnosti za profesionalnu rehabilitaciju tj. doškolovanje a obzirom na opisani trajni poremećaj mentalnog funkcioniranja, te primarnu razinu intelektualnih sposobnosti i obrazovanja,

- da su se stranke na ročištu 15. studenoga 2018. suglasile da tužiteljeva mjesečna naknada izgubljene zarade za poljoprivredu iznosi 1.320,89 kn,

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, a koji nalaz je izrađen na osnovu dokumentacije u spisu (podataka o isplaćenoj neto plaći tužitelju, primljenim naknadama Centra za socijalnu skrb, te podataka Državnog zavoda za statistiku o visini primanja NKV radnika u građevinarstvu tijekom utuženog razdoblja), proizlazi da ukupna izgubljena zarada tužitelja u razdoblju od 8. srpnja 2012. do dana izrade nalaza (23. travnja 2020.) iznosi 225.181,40 kn,

- da iz iskaza tužitelja, te saslušanih svjedoka u bitnome proizlazi da je tužitelj preko tjedna od ponedjeljka do petka radio na poslovima iz redovnog radnog odnosa, a nakon završetka radnog vremena radio je na poljoprivredi u OPG-u svoje majke koja mu je za to mjesečno davala 1.000,00 kn, dok je isključivo vikendima (subotom i nedjeljom radio s bratom na građevini, izvan radnog odnosa "na crno"), da je rad na poljoprivredi i u građevini "na crno" predstavljao izvor dopunske zarade za tužitelja, jer je plaća u redovnom radnom odnosu bila minimalna i nedovoljna za osiguranje željene kvalitete života, da je isključivo tužitelj upravljao poljoprivrednim strojevima i mehanizacijom jer njegovi roditelji zbog starosti, lošeg zdravstvenog stanja i neznanja nisu bili u mogućnosti upravljati poljoprivrednim strojevima, te da je tužitelj radom ''na crno'' mjesečno ostvario prihod u iznosu od 2.400,00 kn/318,53 EUR-a (brat mu je plaćao dnevnicu u iznosu od 400,00 kn do 500,00 kn, a radio je dva do tri vikenda mjesečno),

iz kojih zaključuje da je tužitelj dokazao gubitak zarade u utuženom razdoblju s osnova razlike plaće u građevinarstvu, rada ''na crno'' u građevinarstvu i rada na poljoprivredi u prosječnom mjesečnom iznosu izgubljene zarade od 648,94 EUR-a (iznos izračunat temeljem iznosa prikazanim u Tabelarnom prikazu potraživanja sačinjenom po tužitelju temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske i agronomske struke te iskaza tužitelja i svjedoka, jer se iznosi razlike izgubljene zarade u građevinarstvu razlikuju po mjesecima i kreću se od minimalnog iznosa od 27,56 EUR-a do maksimalnog iznosa od 531,75 EUR-a, a kako je to obrazloženo u točki 83. obrazloženja), a koji iznos je viši od utuženog iznosa od 597,25 EUR/4.500,00 kn.

7.1. Prvostupanjski sud je, cijeneći doprinos tužitelja nastanku štete u omjeru od 50%, naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od kolovoza 2012. do ožujka 2018. (ukupno 68 mjeseci) iznos od 20.073,44 EUR/151.243,33 kn (polovicu ukupnog iznosa izgubljene zarade iz Tabelarnog prikaza tj. za sve mjesece utuženog razdoblja iznos 298,63 EUR/ 2.250,00 kn kao ½ dijela utuženog iznosa od 597,25 EUR/4.500,00 kn, osim za kolovoz, rujan i listopad 2016. za koje je dosuđen iznos od 266,46 EUR mjesečno, za kolovoz i rujan 2017. za koje je dosuđeno 246,92 EUR-a mjesečno te za listopad 2017. za koji je dosuđeno 265,41 EUR-a, jer je za te mjesece iznos izgubljene zarade bio manji od utuženih iznosa, dok je u preostalom dijelu odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7.2. Prvostupanjski sud je temeljem odredbe čl. 1088. ZOO-a naložio tuženiku plaćati tužitelju rentu u iznosu od 298,63 EUR/2.250,00 kn mjesečno počevši od travnja 2018. pa sve dok za to postoje zakonski razlozi, na koje iznose je tužitelju sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a dosuđena zatezna kamata od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa izgubljene zarade i novčane rente do isplate, dok je preostali dio zahtjeva novčane rente zbog izgubljene zarade u visini od 597,25 EUR/4.500,00 kn za ožujak 2018., kao i dio zahtjeva za isplatu novčane rente zbog izgubljene zarade u visini od 298,63 EUR/ 2.250,00 kn mjesečno počevši od travnja 2018. pa sve dok za to postoje zakonski razlozi odbio kao neosnovan.

8. Tužitelj i tuženik u svojim žalbama osporavaju odgovornost za štetu, i to tužitelj tvrdnjom da nije doprinio nastanku štete, jer je u ovom konkretnom slučaju do nesreće došlo isključivo zbog greške vozača traktora koji je prebrzo vozio, nesavjesno velikom brzinom je ušao u oštar zavoj, nije vodio računa o tome da se u prikolici nalazi tužitelj i da bi takva vožnja mogla biti opasna i dovesti do prevrtanja prikolice i nastanka štete, a ukoliko se sam njegov pristanak na vožnju u prikolici cijeni njegovim doprinosom primjerena ocjena suodgovornosti bi bila 10%, a tuženik tvrdnjom da je doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja 60 % jer je tužitelj najprije konzumirao alkohol, a zatim je u takvom stanju pristao na rizik vožnje u prikolici koja nije predviđena za prijevoz osoba nego tereta, prilikom vožnje stojeći na nogama te je na taj način dodatno destabilizirao prikolicu u zavoju.

9. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima osporava po prvostupanjskom sudu utvrđeni omjer suodgovornosti. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da se tužitelj prevozio u prikolici koja nije predviđena za prijevoz osoba i nema elemente koji se odnose na sigurnost putnika kakve imaju vozila namijenjena prijevozu putnika, već isključivo za prijevoz tereta, a što je tužitelju bilo poznato i unatoč tome je pristao na vožnju u takvoj prikolici, pa je stoga tužitelj odgovoran za svoje ponašanje i prema ocjeni ovog suda takvim ponašanjem doprinio je nastanku štetnog događaja u omjeru od 25%. Odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, a prihvaćajući nalaz prometnog vještaka prema kojem ne bi došlo do zanašanja i prevrtanja prikolice da se vozač traktora prilikom skretanja udesno na raskrižju kretao brzinom do 19,4 km/h, ovaj sud ocjenjuje u omjeru od 75% iz razloga što je upravljajući poljoprivrednim traktorom s pridodanim priključnim vozilom brzinom od 27,6 km/h propustio prilagoditi brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, uslijed čega je prilikom skretanja udesno na raskrižju došlo do zanošenja priključnog vozila i njegovog prevrtanja na lijevu bočnu stranu.

9.1. Činjenica da je tužitelj prije štetnog događaja konzumirao alkohol i da se u prikolici prevozio stojeći nije utjecala na ponašanje i njegovu sposobnost reagiranja u trenutku prevrtanja, jer iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka proizlazi da osobe koje se prevoze u prikolici, koja nije namijenjena za prijevoz putnika, nemaju nikakvu pasivnu zaštitu od ispadanja u slučaju prevrtanja niti mogu aktivnim radnjama spriječiti ispadanje, radi čega okolnost tužiteljeva položaja u prikolici neposredno uoči nesreće nije bila presudna za opseg ozljeđivanja, pa su stoga u tom dijelu žalbeni navodi tuženika neosnovani.

10. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kod odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva i visini štete na koju tužitelj ima pravo obzirom na suodgovornost, jer je stupanj suodgovornosti umanjivao od visine postavljenog zahtjeva, a ne od stvarnog iznosa izgubljene zarade. Smatra da je sud trebao utvrditi izgubljenu zaradu za pojedine mjesece utuženog razdoblja (ne osporava visinu zarade kako je ista prikazana u njegovom Tabelarnom prikazu sadržanom u podnesku od 12. siječnja 2023.) i tako utvrđene iznose izgubljene zarade umanjiti za stupanj njegove suodgovornosti u nastanku štetnog događaja, a potom te umanjene iznose usporediti s postavljenim tužbenim zahtjevom i u slučaju da je tako utvrđeni iznos izgubljene zarade veći od postavljenog tužbenog zahtjeva, dosuditi mu ukupan iznos tužbenog zahtjeva, a ukoliko je manji od tužbenog zahtjeva, dosuditi mu takav iznos izgubljene zarade i odbiti ga s preostalim iznosom tužbenog zahtjeva. Ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) jer da nije jasno da li je sud utvrđeni omjer suodgovornosti primijenio na ukupan iznos štete (iznos iskazan u tabelarnom prikazu iz njegovog podneska od 12. siječanja 2023.) ili ga je primijenio na utuženi iznos naknade štete zbog izgubljene zarade od 4.500,00 kn.

10.1. Protivno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilnom metodologijom omjer suodgovornosti primijenio na utuženi iznos naknade štete zbog izgubljene zarade, samo što je isti trebalo ocijeniti sa 25%. To iz razloga što je tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka isticao, a to ističe i sada u žalbenom postupku, da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, te je u skladu s tim navodima postavio i tužbeni zahtjev, bez uračunavanja svog eventualnog doprinosa nastanku štete i eventualnog smanjenja tužbenog zahtjeva za vlastiti doprinos nastanku štete.

11. Tuženik pod točkom 8. žalbe izlaže činjenice utvrđene dokaznim postupkom, te navodi da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj trpio gubitak zarade samo u razdoblju od predmetnog štetnog događaja koji se dogodio u srpnju 2012. do ožujka 2015. (10. ožujka 2015. je nastupila stabilizacija tužiteljevog zdravstvenog stanja) jer je u tom razdoblju tužitelj doista bio radno nesposoban i nije primao naknadu za bolovanje (jer je prije i u vrijeme štetnog događaja bio nezaposlen više od 3 godine), pa kako je u tom razdoblju gubio na zaradi iznos od 3.400,00 kn (2.400,00 kn radom ''na crno'' u građevinarstvu i 1.000,00 kn radom na poljoprivredi, a koji iznosi proizlaze iz iskaza samog tužitelja), uvažavajući i utvrđeni doprinos tužitelja nastanku štete od 50%, to je tužitelju za razdoblje od srpnja 2012. do ožujka 2015. moguće bilo dosuditi mjesečne iznose gubitka zarade u iznosu od 1.700,00 kn/225,63 EUR-a za svaki mjesec. Navodi da je nakon završetka liječenja (10. ožujka 2015.) isključeno pravo tužitelja na izgubljenu zaradu, jer je vještačenjem utvrđeno da je tužitelju preostala radna sposobnost relevantna na tržištu rada, tužitelj je nakon toga vrlo brzo započeo s radom, a povremeni periodi njegove nezaposlenosti od završetka liječenja do početka 2018. (od kada je stalno zaposlen) nisu posljedica predmetnog štetnog događaja već situacije na tržištu rada i činjenice da tužitelj nema nikakvu kvalifikaciju, pa je financijska situacija tužitelja sada bolja (stalno je zaposlen i ostvaruje redovitu mjesečnu plaću u iznosu od 3.400,00 kn) u odnosu na vrijeme prije predmetnog štetnog događaja. Ističe da tužitelj nakon završetka liječenja ne trpi nikakav gubitak zarade niti iz poljoprivrede, jer gašenje OPG-a majke tužitelja nije u uzročno- posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem i ozljeđivanjem tužitelja (sam tužitelj u iskazu naveo da je majčin OPG zatvoren 2014. zbog bolesti oca, majke i brata), a s preostalom radnom sposobnosti tužitelj je sposoban u poljoprivredi obavljati lakše do srednje teške poljoprivredne poslove, kao npr. obrađivati manje poljoprivredne površine ručnim alatom i uzgajati povrće za osobne potrebe, uzgajati perad i manji broj sitne stoke, te time nadoknaditi ono što je izgubio gašenjem OPG-a majke, tim više što slične fizičke poslove (košnja trave, skupljanje smeća, čišćenje travnjaka i snijega lopatom) obavlja i na svom aktualnom radnom mjestu.

12. Osnovano ističe tuženik da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje vezano za izgubljenu zaradu u utuženom razdoblje nakon završetka liječenja (10. ožujka 2015.), jer se i po ocjeni ovog suda zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj i u razdoblju nakon završetka liječenja gubio zaradu radom na poljoprivredi i radom u građevini ''na crno'' za sada ne može prihvatiti kao pravilan. To iz razloga što iz iskaza tužitelja te svjedoka HČ i NČ proizlazi da je majka tužitelja zatvorila OPG-a 2014. godine zbog bolesti supruga i sina te svojeg vlastitog zdravstvenog stanja (imala 3 moždana udara), a ne zbog ozljeđivanja tužitelja u predmetnom štetnom događaju i njegove nemogućnosti upravljanja poljoprivrednim strojevima, a kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, obzirom da prema nalazu vještaka medicine rada tužitelj može obavljati lakše do srednje teške poljoprivredne poslove, uključujući i obradu manje poljoprivredne površine ručnim alatom i baviti se uzgojem peradi i sitne stoke, a što je radio i prije predmetnog štetnog događaja. Stoga, tužitelj nakon zatvaranja OPG-a svoje majke 2014. nema gubitak zarade po osnovu rada na poljoprivredi, a kako to osnovano ukazuje i tuženik u svojoj žalbi.

12.1. Vezano za gubitak zarade radom u građevini izvan radnog odnosa (''na crno''), a imajući u vidu da je svjedokinja HČ u svom iskazu navela da je tužitelj radio s bratom NČ i nakon što je stradao, a svjedok NČ da mu tužitelj nakon predmetnog štetnog događaja više nije pomagao vikendom u građevini, dok tužitelj uopće nije ispitan na okolnosti pomaganja i rada s bratom u građevini vikendom nakon završenog liječenja, te da prvostupanjski sud nije ocijenio od kakvog je utjecaja povremena zaposlenost tužitelja u razdoblju od završetka liječenja do ožujka 2018. na visinu izgubljene zarade u tom razdoblju i da je tužitelj od veljače 2018. zaposlen u stalnom radnom odnosu i prima redovito plaću, to se za utuženo razdoblje od ožujka 2015. (nakon završetka liječenja) pa nadalje za sada činjenično stanje ne može smatrati pravilno i potpuno utvrđenim, te se u tom dijelu ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

13. Osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima, pozivajući se na odredbu čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014, dalje: ZOOP), osporava tijek zatezne kamate na dosuđene iznose od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa odnosno od dana nastanka štete. Naime, imajući u vidu da tužitelj potražuje naknadu štete temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti, to prema ustaljenoj sudskoj praksi, kao i stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka (primjerice Rev-1048/2014 od 4. rujna 2018., Rev-1633/2016 od 16. srpnja 2019.) u slučaju kad postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete, tijek zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu treba cijeniti prema odredbi čl. 12. ZOOP-a. Obzirom da je tužitelj zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade podnio tuženiku 5. siječnja 2018., to, unatoč tome što se radi o potraživanju koje je dospjelo prije podnošenja zahtjeva, ima pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova izgubljene zarade od 6. siječnja 2018. kao prvog dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-489/2024 od 15. svibnja 2024.

14. Budući da je prvostupanjski sud, u okviru postavljenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 597,25 EUR/4.500,00 kn mjesečno za razdoblje od kolovoza 2012. do ožujka 2015., u kojem razdoblju niti tuženik ne osporava tužitelju pravo na naknadu štete za izgubljenu zaradu, pravilno utvrdio visinu imovinske štete s osnova izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 19.112,00 EUR/143.999,36 kn, a koji iznos je ovaj sud umanjio za utvrđeni doprinos tužitelja nastanku štete u omjeru od 25%, to je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo djelomično odbiti žalbe tužitelja i tuženika te potvrditi pobijanu presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od kolovoza 2012. do ožujka 2015. iznos od 9.556,16 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 6. siječnja 2018., pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od kolovoza 2012. do ožujka 2015. u iznosu od 4.778,00 EUR/36.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose naknade štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od kolovoza 2012. do ožujka 2015. od 1-og u tekućem mjesecu do 15-tog idućeg mjeseca, pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od travnja 2015. do srpnja 2016., od studenoga 2016. do srpnja 2017. i od studenoga 2017. do ožujka 2018. u mjesečnim iznosima od 149,31 EUR-a, za kolovoz, rujan i listopad 2016. u mjesečnim iznosima od 133,23 EUR-a, za kolovoz i rujan 2017. u mjesečnim iznosima od 123,46 EUR-a i za listopad 2017. u iznosu od 132,17 EUR-a (na ime 25% doprinosa tužitelja) s pripadajućom zateznom kamatom, te pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu novčane rente zbog izgubljene zarade u visini od 597,25 EUR/4.500,00 kn ''za mjesec ožujak 2018. s dospijećem 16. ožujka 2018.'' i dio zahtjeva za isplatu novčane rente zbog izgubljene zarade u visini 149,31 EUR/1.124,98 kn (na ime 25% doprinosa tužitelja) mjesečno počevši od travnja 2018. pa sve dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti.

14.1. Primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a prvostupanjska presuda preinačena je pod točkom I. izreke u dijelu dosuđene zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od kolovoza 2012. do ožujka 2015. od 9.556,16 EUR-a na pojedinačne iznose glavnice navedene pod točkom I. izreke prvostupanjske presude za razdoblje od dospijeća do 5. siječnja 2018. te je u tom dijelu tužben zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

14.2. Primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. valjalo je djelomično prihvatiti žalbe tužitelja i tuženika te ukinuti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojim je odlučeno o pravu tužitelja na naknadu štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od travnja 2015. do ožujka 2018., u točki II. izreke (renta), te u točki IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od travnja 2015. do srpnja 2016., od studenoga 2016. do srpnja 2017. i od studenoga 2017. do ožujka 2018. u mjesečnim iznosima od 149,31 EUR-a, za kolovoz, rujan i listopad 2016. u mjesečnim iznosima od 133,23 EUR-a, za kolovoz i rujan 2017. u mjesečnim iznosima od 123,46 EUR-a i za listopad 2017. u iznosu od 132,17 EUR-a (na ime 25% doprinosa tužitelja) s pripadajućom zateznom kamatom te zahtjev za isplatu novčane rente zbog izgubljene zarade u visini 149,31 EUR/1.124,98 kn (na ime 25% doprinosa tužitelja) mjesečno počevši od travnja 2018. pa sve dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, a posljedično tome i u odluci o trošku (točka III. izreke), te u tim ukinutim dijelovima predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu žalbene navode tuženika, nastavno saslušati tužitelja i svjedoka NČ na okolnost mogućnosti ostvarivanja dodatne zarade tužitelja s osnova rada u građevini vikendom nakon završenog liječenja tužitelja, odnosno potrebno je utvrditi je li RČ u razdoblju od travnja 2015. do ožujka 2018. obavljao građevinske poslove vikendom i u kom obimu, kakve je poslove obavljao te je li tužitelj u okviru svoje preostale radne sposobnosti mogao pomagati NČ u obavljanju određenih građevinskih poslova u tom razdoblju i ako je, koliko je zaradio, vodeći računa o iskazu svjedoka RČ o vrsti poslova koje je za njega obavljao tužitelj prije predmetnog štetnog događaja. Nakon toga, prvostupanjski sud će, ocjenom provedenih dokaza na način kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP-a, odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade za utuženo razdoblje od travnja 2015. do ožujka 2018., vodeći računa da je tužitelj unutar tog razdoblja bio i zaposlen i ostvarivao prihod s osnova radnog odnosa, te da u tom razdoblju nije gubio zaradu radom u poljoprivredi jer je OPG-a majke tužitelja zatvoren iz drugih razloga, a ne zbog ozljeđivanja tužitelja u predmetnom štetnom događaju. Također, prvostupanjski sud će odlučiti i o zahtjevu tužitelja za isplatu rente od travnja 2018., pri čemu je posebno dužan uzeti u obzir da je tužitelj u veljači 2018. zasnovao stalni radni odnos i da od tada ostvaruje redovnu mjesečnu plaću, vodeći računa i o žalbenim navodima tuženika o visini prihoda koji ostvaruje po tom osnovu pa da ne gubi zaradu. Novu odluku prvostupanjski sud je dužan obrazložiti jasnim i određenim razlozima kako bi se ista povodom eventualne žalbe mogla ispitati, te će ujedno istom odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka.

U Varaždinu, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun