REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-231/2020-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja RNŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirna Peršić Kučalo, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nebojša Bestić, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. listopada 2024., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Mirne Peršić Kučalo, odvjetnice i punomoćnika tuženice Nebojše Bestića, odvjetnika, 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici RN iseliti iz trosobnog stana u visokom prizemlju desno s nusprostorijama, koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] te isti slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju RNŽ u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici RN naknaditi tužitelju RNŽ parnični trošak u iznosu od 549,64 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice RN za naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 12. listopada 2020. navodi kako je vlasnik trosobnog stana u visokom prizemlju desno s nusprostorijama, koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi kako tuženica živi u istom stanu već 27 godina, a u njega je uselila nakon što je s ranijim nositeljem stanarskog prava TN sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju te je u stanu i ostala nakon njegove smrti. Navodi kako od 1. siječnja 2020. tuženica na ime najamnine ne plaća nikakve iznose, iako je tužitelj prije pokretanja ovog postupka kao vlasnik zatražio donošenje presude kojom se nalaže tuženici isplatiti mu zaostatke najamnine za prethodno razdoblje do 31. prosinca 2019. te je donesena presuda radi plaćanja najamnine. Nadalje ističe kako je u obrazloženju presude posl. br. Ps-50/17 od 16. ožujka 2020. kojom je odlučeno o obvezi plaćanja najamnine, navedeno kako se tuženici priznaje status zaštićenog najmoprimca ex lege jer je ona s bivšim nositeljem stanarskog prava zasnovala izvanbračnu zajednicu. Navodi kako je tuženici 27. ožujka 2020. uputio opomenu pred otkaz upozoravajući je na dužnost i obvezu plaćanja najamnine, a kako niti nakon opomene tuženica nije ispunila svoju obvezu, to joj je 21. svibnja 2020. uručen otkaz u smislu odredbe čl. 19. st. 1. t. 1. i čl. 22. Zakona o najmu stanova, uz poziv da iseli iz stana. Predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženici iseliti iz predmetnog stana i isti, slobodan od osoba i stvari, predati u posjed tužitelju, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženica predlaže odbaciti tužbu sukladno odredbi čl. 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku s obzirom da je pred istim sudom u tijeku parnica pod posl. br. Ps-141/2020 s identičnim tužbenim zahtjevom i u suštini identičnim činjeničnim i pravnim utemeljenjem istog. Podredno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev jer tužitelj s tuženicom nije zaključio niti joj je ponudio zaključivanje ugovora o najmu za koji je propisana pisana forma pa za sada ne postoji temelj za obvezu plaćanja najamnine, tim više jer presuda ovog suda posl. br. Ps-50/17 od 30. ožujka 2020. – na koju se poziva tužitelj – nije postala pravomoćna jer je tuženica podnijela žalbu na istu.

3. Sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 4-5), dopis tužitelja upućen tuženici od 27. ožujka 2020 – opomena pred otkaz (list 6-7), otkaz najma stana od 21. svibnja 2020. (list 8-9), izvršen je uvid u predmet ovog suda posl. br. Ps- 141/2020, izvršen je uvid u presudu i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-547/2020-2 od 18. veljače 2021. (list 27-44), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 56-57), izvršen je uvid u potvrdu o stanju na računima tuženice (list 59) te u zapisnik s vanjskog uredovanja održanog 8. srpnja 2024. na adresi tuženice (list 60- 61).

4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi iseljenja tuženice i predaje u posjed nekretnine pobliže opisane u izreci presude.

6. Iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je tužitelj upisan kao vlasnik trosobnog stana u visokom prizemlju desno s nusprostorijama, koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], što među stranaka tijekom postupka nije sporno.

7. Među strankama nije sporno da je tuženica u posjedu predmetnog stana.

8. Prvenstveno je potrebno odlučiti o istaknutom prigovoru litispendencije, a s obzirom da je pred ovim sudom u tijeku postupak posl. br. Ps-141/2020 s identičnim tužbenim zahtjevom, koji prigovor je u odgovoru na tužbu istaknula tuženica.

9. Ovaj postupak, a kako je to već navedeno, pokrenut je tužbom tužitelja radi iseljenja o predaje u posjed predmetnog stana. U činjeničnim navodima tužbe ističe se kako je tužitelj tuženici otkazao ugovor o najmu stana uslijed neplaćanja najamnine, sukladno odredbi čl. 19. st. 1. t. 1. i čl. 22. Zakona o najmu stanova (''Narodne novine'' br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20 – dalje: ZNS) te je tužbu podnio po proteku otkaznog roka od tri mjeseca

10. Međutim, u podnesku od 14. listopada 2021. tužitelj je izmijenio činjenične navode tužbe pa tako u podnesku navodi kako tuženica uopće nema prava i obveze najmoprimca iz odredbe čl. 30. ZNS-a, kako to proizlazi iz presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-547/2020-2 od 18. veljače 2021., slijedom čega nema niti najamnog odnosa niti je tužitelj bio u obvezi otkazivati ugovor o najmu stana. Navodi kako stoga kao vlasnik stana ovom tužbom potražuje predaju stana u posjed od tuženice kao bespravne posjednice.

11. Dakle, tužitelj je (prije zaključenja prethodnog postupka) promijenio činjenične navode tužbe, kao i pravni osnov svog zahtjeva jer je prvotno svoj zahtjev, a s obzirom na istaknute činjenične navode o otkazu ugovora o najmu, temeljio na odredbi čl. 22. st. 4. ZNS-a, dok je pravni osnov tužiteljevog zahtjeva s obzirom na navode iz podneska od 14. listopada 2021., odredba čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV)

12. Uvidom u predmet ovog suda posl. br. P-141/2020 utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u tom postupku identičan tužbenom zahtjevu u ovom postupku jer i u tom postupku tužitelj traži iseljenje tuženice i predaju u posjed stana na adresi [adresa]. Činjenični osnov temelji se na tvrdnji tužitelja da je tuženici otkazao ugovor o najmu jer nije plaćala najamninu za stan, pri čemu je tužba u tom predmetu podnesena prije proteka otkaznog roka od tri mjeseca propisnog odredbom čl. 22. st. 2. ZNS-a, čemu je tuženica u tom postupku prigovorila.

13. Za postojanje litispendencije potrebno je da budu kumulativno ispunjeni uvjeti i to da postoji subjektivni identitet – iste stranke i da postoji objektivni identitet – isti predmet spora koji zahtjeva i identitet činjenične osnove. U konkretnom slučaju postoji subjektivni identitet jer su tužitelj i tuženica stranke u ovom, kao i u postupku koji se pred ovim sudom vodi pod posl. br. Ps-141/2020 i to u istim stranačkim ulogama. Međutim, unatoč tome što je u oba predmeta postavljen identičan tužbeni zahtjev, nema objektivnom identiteta spora s obzirom da činjenični osnov i pravni osnov tužiteljevog zahtjeva u ovom postupku i u postupku posl. br. Ps-141/2020 nisu isti.

14. Slijedom navedenog, sud ne nalazi osnovanim istaknuti prigovor litispendencije.

15. Kako je već navedeno, među stranaka nije sporno da je tužitelj vlasnik stana, a da je tuženica u posjedu stana, međutim sporno je ima li tuženica pravo na posjed stana u smislu odredbe čl. 163. ZV-a, odnosno je li osnovan njezin prigovor prava na dom.

16. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, dok je tuženica odustala od prijedloga da se izvede dokaz njezinim saslušanjem u ovom predmetu, zbog svog teškog zdravstvenog stanja te je predložila da se kao dokaz korisni njezin iskaz koji je dala pred sudom u predmetu posl. br. Ps-141/2020. Iako se tužitelj usprotivio da se navedeni iskaz koristi kao dokaz u ovom postupku, sud je odlučio koristiti navedeni iskaz tuženice kao dokaz u postupku u dijelu u kojem je tuženica iskazivala o svom imovnom stanju, radi donošenja odluke o istaknutom prigovoru prava na dom, uvažavajući dob i zdravstveno stanje tuženice (81 godina i pretrpljeni moždani udar), jer time ni na koji način nisu povrijeđena osnovna načela parničnog postupka (načelo neposrednosti i načelo kontradiktornosti) budući da se postupak posl. br. Ps-141/2020 vodi između istih stranaka, a punomoćnica tužitelja koja ga zastupa u ovom postupku, bila je prisutna prilikom izvođenja dokaza saslušanjem tuženice.

17. U svom iskazu tužitelj navodi kako je vlasnik predmetnog stana, a vlasnik je postao nakon smrti njegovog oca 2015. kad je naslijedio taj stan. Koliko zna iz priča njegovog oca tuženica je živjela s gospodinom TN koji je imao zaključen ugovor o kupoprodaji sa Stanoinvestom. Pravomoćnom sudskom presudom taj ugovor utvrđen je ništetnim. Uslijed toga g. TN nije imao pravo biti u tom stanu, a samim time i tuženica. Nakon smrti g. TN tuženica je ostala živjeti u stanu. Tuženica ne plaća najamninu niti bilo kakvu drugu naknadu za korištenje tog stana. Što se tiče režijskih troškova, za to ne zna, ali njemu nisu dolazile nikakve opomene. Protiv tuženice je vodio postupak i zbog neplaćanja najamnine te je ishodio pravomoćnu sudsku presudu za razdoblje do 2020. Vodi se trenutno postupak radi neplaćanja najamnine za razdoblje od 2020. pa na dalje. Na ime neplaćene najamnine u ovršnom postupku od tuženice je naplatio iznos od oko 400.000,00 kn.

18. U iskazu danom na vanjskom uredovanju održanom 8. srpnja 2024. u predmetu posl. br. Ps-141/2020 tuženica navodi kako je s bivšim suprugom podijelila sredstva od prodaje kuće na adresi [adresa], početkom 90-ih. Nema u vlasništvu nekretnina, ali ima ušteđevinu od cca 200.000,00 EUR, koji iznos ima položen na računu Zagrebačke banke d.d. Navedena novčana sredstva ostvarila je prodajom dionica Tvornice duhana Zagreb prije 10 godina. Nakon što je ovrha provedena u korist tužitelja na njezinom je računu ostao iznos od 220.000,00 EUR jer je prethodno prodajom dionica ostvarila veći iznos.

19. Iz potvrde Zagrebačke banke d.d. od 23. srpnja 2024. proizlazi da je tuženica korisnica tri računa u toj banci. Na dan pisanja te potvrde na jednom računu stanje je bilo 297,81 EUR, na drugom računu 7.793,41 EUR, a na trećem 327,86 EUR.

20. Sukladno odredbi čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija) svatko ima pravo na poštivanje svog doma, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. To "pravo na dom" u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz čl. 34 st. 1. u vezi s mjerodavnim dijelom čl. 35 i čl. 16 st. 2. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) po kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, te svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

21. S obzirom da među stranaka nije sporno da tuženica u stanu živi dugi niz godina (najprije sa izvanbračnim suprugom AN, a potom nakon njegove smrti sama), sud smatra da je tuženica razvila dovoljne i kontinuirane veze s predmetnom nekretninom na način da upravo tu nekretninu smatra svojim domom, a u smislu odredbe čl. 8. st. 1. Konvencije.

22. Dakle, radi ocjene da li bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva kako je postavljen od strane tužitelja predstavljalo miješanje javne vlasti u pravo tuženice na dom (donošenjem presude od strane suda, kao javne vlasti), potrebno je odgovoriti da li bi takvo miješanje bilo opravdano, odnosno da li bi u smislu čl. 34. st. 1. u vezi s mjerodavnim dijelom čl. 35. i čl. 16. Ustava te čl. 8. st. 2 Konvencije, bilo u skladu sa zakonom.

23. U konkretnom slučaju sud smatra da bi miješanje bilo zakonito jer je tužitelj vlasnik stana, dok tuženica nema status najmoprimca prema odredbama ZNS-a niti ima po drugom osnovu pravo koje bi je ovlastilo na posjedovanje stana.

24. Nadalje, daljnje pitanje na koje je bilo potrebno odgovoriti jest da li bi takvo miješanje u pravo na dom imalo cilj koji bi bio legitiman, dakle, da li bi miješanje u smislu prihvaćanja tužbenog zahtjeva za iseljenjem tuženice bilo provedeno "radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja i morala ili radi zaštite prava i slobode drugih".

25. U odnosu na to pitanje valja reći da je prema ocjeni ovog suda miješanje u konkretnom slučaju usmjereno na postizanje legitimnog cilja. Naime, tužitelj je vlasnik stana, dok tuženik nema pravni osnov za korištenje predmetnog stana pa sud smatra da je miješanje potrebno radi zaštite prava tužitelja na mirno uživanje vlasništva koje je također konvencijsko pravo zajamčeno čl. 1. Protokola 1. Konvencije. Pri tom treba reći kako tuženica ne plaća tužitelju najamninu za predmetni stan, odnosno ne ispunjava obveze koje bi kao potencijalni najmoprimac trebala ispunjavati. Tuženica tijekom postupka, a u vezi s istaknutim prigovorom nije dokazala niti da je njezina imovinska situacija takva da si ne bi mogla platiti drugi smještaj. Tako tuženica sudu nije dostavila podatak o svojim primanjima, a iz njezinog iskaza iz drugog postupka, koji je predložila koristiti u ovom postupku, proizlazi da ima ušteđevinu od 200.000,00 EUR. Iako se prilikom iskazivanja tuženica nije mogla sjetiti koji je datum, a nije znala ni koji je dan u tjednu zbog čega je, a s obzirom na pretrpljeni moždani udar, vjerodostojnost njezinog iskaza upitna, upravo je tuženica predložila koristiti taj iskaz u ovom postupku pa je sud na temelju istog utvrdio da je financijska situacija tuženice takva da bi si mogla osigurati drugi odgovarajući smještaj i isti platiti. Iako je dostavila potvrdu Zagrebačke banke d.d. iz koje proizlazi da na računima kod te banke nema iznos od 200.000,00 EUR, to ne isključuje mogućnost da tuženica ima neka novčana sredstva u drugim bankama. Uostalom, a kako je iskazao tužitelj, u ovršnom je postupku od tuženice je prisilnim putem naplatio iznos od oko 400.000,00 kn, a iz potvrde Zagrebačke banke d.d. proizlazi da tuženica i nadalje na računima ima iznos od oko 8.000,00 EUR. Dakle, na temelju dokaza koje je sama tuženica predložila i dostavila, sud je utvrdio da tuženica ima određena novčana sredstva te je bila u mogućnosti i je u mogućnosti plaćati najamninu.

26. Konačno, pitanje na koje je još potrebno odgovoriti jest to da li bi mjera za iseljenje tuženice bila razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, odnosno da li bi bila nužna u demokratskom društvu (što znači da za tom mjerom postoji prijeka društvena potreba), a sve u smislu čl. 16. st. 2. Ustava i čl. 8. st. 2. Konvencije. Dakle, potrebno je ocijeniti postoji li dovoljni stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario. Tuženica nije dostavila odgovarajuće dokaze niti iznijela konkretne činjenice koji bi upućivali na razloge zbog kojih bi pravna zaštita njezinog prava na dom pretezala nad pravnom zaštitom nespornog prava tužitelja na mirno uživanje vlasništva zajamčenog odredbom čl. 1. Protokola br. 1 Konvencije. Stoga sud smatra da je iseljenje tuženice iz predmetnog stana razmjerno legitimnom cilju koji se time želi ostvariti.

27. Dakle, u konkretnom slučaju, sud smatra da nije nerazmjerno miješanje u pravo na dom tuženice jer si tuženica dom može i treba osigurati na drugi, zakonom dopušteni način.

28. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

29. Prema odredbi čl. 163. st. 1. ZV-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

30. Kako je nesporno da je tužitelj vlasnik nekretnine, a sud je utvrdio da je tuženica u posjedu nekretnine bez valjanog pravnog osnova, budući njezin prigovor prava na dom nije osnovan, to je, temeljem odredbe čl. 161. st. 1. ZV-a, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti i presuditi kao u točki I. izreke ove presude.

31. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka i to jednokratna nagrada koja se odnosi na zastupanje tijekom čitavog prvostupanjskog postupka (Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, a sve sukladno Tbr. 52. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' br. 138/23) od ukupno 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (400,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (100,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 39,82 EUR i na presudu u iznosu od 39,82 EUR ukupno iznosi 549,64 EUR.

32. Tužitelju su dosuđene i zatezne kamate na parnični trošak koje teku od donošenja ove presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

33. Kako tuženica nije uspjela u ovom postupku to je odbijen kao neosnovan i njezin zahtjev za naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke.

Zagreb, 5. prosinca 2024.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženice