Poslovni broj: Usž-1383/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Viking raf d.o.o., Rijeka, Tina Ujevića 26, kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Matković & Bezjak, Rijeka, Zagrebačka 5/1, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1350/2023 od 21. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 05. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1350/2023 od 21. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-320-02/21-21/02, ur.broj: 525-06/195- 23-2 od 26. travnja 2023. i rješenja Primorsko – goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, klasa: UP/I-320-03/20-01/124, ur. broj: 2170/01-08-02/35-20-8 od 13. studenog 2020., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela kojim se tužitelju nalaže plaćanje jednokratne naknade zbog promjene namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u iznosu od 58.509,12 kn za kč. br. [katastarska čestica] po kulturi pašnjaku površine od 2108 m2 k. o. [katastarska općina] – grad, radi izgradnje slobodnostojeće višestambene građevine sa 18 stambenih jedinica i dvije nadstrešnice u okućnici – građevine 2. skupine, uz daljnja utvrđenja u točkama 2. i 3. izreke rješenja.
3. Tužitelj je protiv presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je za određivanje predmetne naknade ključan trenutak prenamjene čestice, a da do prenamjene čestice ne dolazi promjenom kulture u katastarskom operatu već u trenutku donošenja prostornog plana uređenja grada Krka, kada je predmetna nekretnina ušla u obuhvat izgrađenog dijela građevinskog područja, što znači da je naknadu za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko trebao snositi raniji vlasnik nekretnine. Prvostupanjski sud nije obrazložio zašto prihvaća utvrđenje upravnih tijela u prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja. U rješenju tuženika nije navedeno je li uopće ili na koji način porezno tijelo koristilo usporedne podatke pa tužitelj ne može znati u kakvom se stanju nalazi nekretnine koje su i ako su poreznom tijelu poslužile kao usporedne nekretnine u trenutku izračuna prosječne vrijednosti nekretnine. Predlaže da Sud uvaži žalbu.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost presude prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.
7. Prije svega, Sud nalazi neosnovanim prigovore usmjerene na nedostatno obrazloženje presude obzirom da presuda prvostupanjskog suda sadrži obrazloženje u cijelosti sukladno odredbi članka 60. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.). Sud ističe da obveza obrazlaganja odluka se ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi istih te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja prirode stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravnoodlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio jer je u osporenoj presudi naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.
8. Prema ocjeni ovoga Suda osnovano prvostupanjski sud potvrđuje da su rješenja upravnih tijela donesena pravilnom primjenom i tumačenjem odredbi članka 23. stavak 1. u vezi članka 3. stavak 1., članka 25. stavak 1. te članka 98. stavak 13. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj: 20/18., 115/18., 98/19., - dalje u tekstu: Zakon), kao mjerodavnom materijalnom propisu za predmetnu upravnu stvar, budući je u postupku nedvojbeno utvrđeno da se radi o poljoprivrednom zemljištu na kojem je tužitelju kao investitoru temeljem izvršnog akta odobrena gradnja da je pravilno određena naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u iznosu od 2,5% tržišne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja (članka 24. stavak 3. Zakona) koja vrijednost je utvrđena na temelju podataka nadležne porezne uprave od 9. rujna 2020. kako je to izričito propisano mjerodavnom odredbom članka 23. stavak 1. Zakona. Stoga je neosnovan žalbeni navod vezan za vrijeme prenamjene čestice obzirom da je odredbom članka 23. stavak 1. Zakona izričito propisano da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, što je u korektnom slučaju pravomoćna i izvršna građevinska dozvola od 25. siječnja 2019. kojom je tužitelju odobrenja gradnja na predmetnoj čestici koja je prema evidenciji tijela nadležnog za katastar po kulturi pašnjak, dakle, poljoprivrednom zemljištu u smislu članka 3. stavak 1. Zakona.
9. Nadalje, odredbom članka 25. stavak 1. Zakona propisano je da rješenje donosi nadležno upravno tijelo na temelju podataka iz modula eNekretine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja, dok iz odredbe članka 98. stavak 13. istog Zakona proizlazi da je do uspostave sustava eNekretine u svrhu dobivanja podataka iz naprijed navedenog članka, podatak o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta s približno istog područja u približno isto vrijeme nadležna porezna uprava. Ispostava porezne uprave je podatak o prosječnoj vrijednosti zemljišta utvrdila uvidom u svoju jedinstvenu bazu podataka koja se temelji na aplikativnom podsustavu "Uvid u prosječne cijene" za traženu vrstu nekretnine što znači da se radi o prosječnoj cijeni zemljišta, dakle, uzete su u obzir najviše i najniže cijene zemljišta za k. o. [katastarska općina] – Grad, pa osnovano tuženik zaključuje da se isto smatra objektivnom procjenom jer se radi o vjerodostojnom podatku nadležnog poreznog tijela.
10. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe.
11. Trebalo je stoga, temeljem odrede članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 05. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
