Poslovni broj: Usž-3006/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Dubrovnika, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23, ZŠ iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Danielu Klobučaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lovrić & Klobučar, Zagreb, Gundulićeva 19/1 , ZŠŽ, [adresa], LŠ, [adresa], HŠ, [adresa], RŠ, iz [adresa], PŠ, [adresa], 82 [adresa], VŠ iz [adresa] i LŠŽ iz [adresa], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukšić, Zagreb, Domagojeva 4, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2159/2021-44 od 5. travnja 2024. i žalbi zainteresirane osobe ZŠ protiv točke III izreke te presude, na sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju točke I i II izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2159/2021-44 od 5. travnja 2024.

II. Poništava se točka III izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2159/2021-44 od 5. travnja 2024.

III. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi ZŠ nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.812,50 EUR u roku od 60 dana od dostave ove odluke.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/15-01/369, URBROJ: 514-05- 02-01-02-18-06 od 7. studenog 2018. Navedenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/97-01/401, URBROJ: 2117-04/2-15-35 od 10. travnja 2015. kojim je naprijed navedenim zainteresiranim fizičkim osobama odnosno njihovim prednicima dano u vlasništvo 216/240 dijela nekretnina označenih kao 576/11, 577/1 i 577/2 k. o. [katastarska općina], dok je u pogledu istih nekretnina odbijen zahtjev ĐŠ i EŠ za naknadom i povratom.

2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je prilikom očevida na licu mjesta vještak geodetske struke mimo stručnog znanja i ovlaštenja konstatirao da je riječ o zaravnatoj površini, čime je želio implicirati da predmetno zemljište nije privedeno namjeni. Na taj način je vještak sebe stavio u ulogu vještaka građevinske struke koji je jedini ovlašten davati tumačenje u pogledu privedenosti namjeni zemljišta. Isti vještak je iskazivao o namjeni kontejnera-kućice kao mjesta za odmor vozača autobusa, također protivno svom ovlaštenju. Ističe da je općepoznata činjenica da se predmetne nekretnine koriste kao pomoćno nogometno igralište na kojem su generacije mladih Z trenirale nogomet. Isto je bilo izgrađeno i u funkciji sve do Domovinskog rata, a trenutno se ne održava zbog nedostatka financijskih sredstava, no to ne znači da nije izgrađeno. Iz ortofoto snimke vidljivo je da je na većem dijelu predmetnih nekretnina izgrađeno igralište koje je ograđeno žičanom ogradom i koje se koristi za potrebe sportskih klubova. Prostim okom je vidljivo da se na istom nalazi pijesak, koji nije bio tamo u vrijeme oduzimanja, a cijeli je prostor ograđen žičanom ogradom. Tek po primjedbi opunomoćenika tužitelja, vezano za postojanje Prostorno urbanističkog plana Sportsko rekreacioni park Dubrovnik („Službeni glasnik Općine Dubrovnik“, broj 13/88.) vještak je izmijenio svoje mišljenje u konstataciju kako su radovi pripreme zemljišta za izgradnju obavljeni djelomice. Napominje da su današnji standardi svjetskih i europskih nogometnih asocijacija za pomoćna nogometna igrališta u potpunosti drugačija od vremena od prije gotovo četrdeset godina kada je pomoćno igralište izgrađeno. Predlaže usvojiti žalbu.

3. Zainteresirana osoba ZŠ u žalbi protiv točke III izreke prvostupanjske presude u bitnom navodi da je činjenično utvrđenje suda pogrešno. Naime, zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na tužbu podnijela je još 4. studenoga 2020. kad je podnijela odgovor na tužbu. Međutim, budući da je u međuvremenu stupila na snagu nova Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika podnijela je podnesak 28. ožujka 2024. kojim je ukazala na istu te da joj po istoj pripada pravo na naknadu troška za odgovor na tužbu. Stoga nije točan zaključak prvostupanjskog suda da je tražila trošak nakon zaključenja glavne rasprave što je bilo 28.ožujka 2024. Predlaže poništiti točku III presude i odrediti da joj tužitelj nadoknadi trošak upravnog spora (trošak sastava odgovora na tužbu i trošak sastava ove žalbe) u ukupnom iznosu od 2.812,50 EUR.

4. Tuženik i zainteresirane osobe se nisu očitovale o žalbama, iako je dostava poziva istima uredno iskazana.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Žalba zainteresirane osobe ZŠ je osnovana.

7. Ispitujući točke I i II izreke pobijane presude u granicama žalbenih razloga tužitelja sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude u tom dijelu.

8. Ovo stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela nakon čega je pravilnom primjenom odredbe članka 17. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. – dalje: Zakon o naknadi) zaključio da do donošenja tog zakona predmetno zemljište nije privedeno namjeni.

9. Naime, nije sporno da je predmetno neizgrađeno građevinsko zemljište nacionalizirano stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ, broj 52/58.) te je zatim rješenjem Općine Dubrovnik, Sekretarijata za upravno-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, broj: 02/2-3618/1-70 od 7. siječnja 1971. dano na korištenje Fondu za izgradnju spomen-sportsko rekreacijskog centra za izgradnju i uređenje pomoćnog nogometnog igrališta.

10. Proizlazi, dakle, da se radi o građevinskom zemljištu koje je prijašnjim vlasnicima oduzeto temeljem tada važećeg Zakona navedenog u članku 2. Zakona o naknadi pa je u postupku trebalo utvrditi da li je do donošenja Zakona o naknadi na predmetnom zemljištu izvršena priprema zemljišta za izgradnju, odnosno da li je isto privedeno namjeni radi kojeg je oduzeto.

11. Zakon o naknadi ne daje definiciju pojma zemljišta pripremljenog za izgradnju. Stoga je u primjeni ovog zakona uzeta u obzir odredba članka 11. stavak 4. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", br. 30/94., 68/98. i 35/99.) kojom je propisano da uređenje građevinskog zemljišta obuhvaća pripremu zemljišta za izgradnju /izrada prostornih planova, imovinsko-pravne radnje i dr./ te izgradnju komunalnih i telekomunikacijskih instalacija, objekata i uređaja individualne i zajedničke potrošnje. Dakle, u pripremu zemljišta za izgradnju, po naprijed citiranom zakonu, spada izrada prostornih planova, imovinsko-pravne radnje, te drugi radovi i poslovi koje je potrebno izvesti na određenom zemljištu kako bi se ono pripremilo za izgradnju.

12. Iz pribavljenog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka te očevidom na licu mjesta utvrđeno je da na predmetnim k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu izgrađene komunalne, električne ili komunikacijske instalacije niti obavljene druge radnje u smislu pripreme za gradnju. Nadalje je utvrđeno da se na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi travnata zemljina površina s primjesama tucanika, da su na predmetnom zemljištu obavljeni manji građevinski radovi (uz istočni dio granice zemljišta izgrađen je dio betonske tribine s čeličnim šipkama nosačima devastirane ograde te su izgrađeni betonski zidići).

13. Međutim, u konkretnom slučaju nije sporno da prijašnjim vlasnicima naknada za predmetne nekretnine nije isplaćena, kao i da nisu riješeni imovinsko pravni odnosi s prijašnjim vlasnicima, da predmetne čestice nisu mijenjale oblik niti su parcelirane radi formiranja građevinske parcele, a niti su ishođeni uvjeti uređenja prostora odnosno građevinske dozvole za izgradnju objekata radi koje su iste oduzete, dakle da za izvođenje građevinskih radova na predmetnim nekretninama nije prethodno ni naknadno ishođeno odobrenje.

14. S obzirom na takvo činjenično stanje, prema ocjeni ovog Suda pravilno su javnopravna tijela i prvostupanjski sud zaključili da se radi o zemljištu koje u smislu odredbe članka 17. naprijed navedenog Zakona o naknadi nije privedeno namjeni radi koje je oduzeto.

15. Naime, pri tome pravilno tuženik upućuje na dugogodišnju praksu ovog Suda, izraženu još u presudi Us-11487/1999 od 15. ožujka 2000. prema kojoj pod pripremom zemljišta za izgradnju ne može se smatrati samo izrada prostornih planova i imovinsko pravnih radnji (kao što je deposedacija zemljišta), već u pripremu zemljišta spadaju i drugi radovi i poslovi koje je potrebno provesti u tu svrhu radi privođenja zemljišta namjeni određenoj planom koji je bio na snazi u vrijeme donošenja ovog zakona. S obzirom da iz podataka spisa predmeta ne proizlazi da su ti drugi radovi odnosno poslovi pripreme zemljišta obavljeni to su neosnovani prigovori tužitelja da je isto privedeno namjeni u smislu odredbe članka 17. Zakona o naknadi.

16. Pri tome upućivanje tužitelja na Prostorno urbanistički plan Sportsko rekreacioni park Dubrovnik („Službeni glasnik Općine Dubrovnik“, broj 13/88.) nije razlog za tumačenje kako se radi o zemljištu za koje je izvršena priprema za gradnju. To je u skladu sa dosadašnjom praksom ovog Suda prema kojoj priprema zemljišta za izgradnju obuhvaća osim izrade prostornih planova, imovinsko-pravne radnje te izgradnju komunalnih i telekomunikacijskih instalacija, objekata i uređaja individualne i zajedničke potrošnje, dakle i drugih radnji osim izrade prostornog plana, iz kojih bi se u konkretnom slučaju moglo zaključiti da je zemljište privedeno namjeni radi koje je oduzeto, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

17. U pogledu troškova spora, osnovano u svojoj žalbi prigovara zainteresirana osoba ZŠ odbijanju zahtjeva za naknadu troškova sastava odgovora na tužbu. Naime, prvostupanjski sud je isti odbio, točkom III izreke presude, uz obrazloženje da zahtjev nije uzet u obzir jer je podnesen nakon zaključenja glavne rasprave (28. ožujka 2024.). Međutim, tužiteljica pravilno navodi da je zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na tužbu podnijela još 4. studenoga 2020. prilikom podnošenja samog odgovora, a naknadno je nakon zaključenja rasprave podneskom od 28. ožujka 2024. uputila na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“, broj 138/23.-dalje: Tarifa) koja je u međuvremenu stupila na snagu. S obzirom na navedeno, ista ima pravo na naknadu troškova upravnog spora i to troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.250,00 EUR u skladu s odredbom Tbr. 27. točkom 1., Tbr. 46. i 54. Tarife te zatraženog troška sastava žalbe jer je s istom uspjela, u iznosu od 1.562,5 EUR prema Tbr. 27. točki 3. Tbr. 46. i 54. Tarife odnosno ukupan trošak u iznosu od 2.812,50 EUR.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a kao u točkama I. i II. izreke presude, a na temelju odredbe članka 74. stavka 2. i 79. ZUS-a kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner