Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1798/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužiteljice AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Tušak Miletić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermaerkische Bank d.d., 51000 Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-264/2023-7 od 27. rujna 2024., 5. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba i dopuna žalbe tužiteljice te se ukida rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-264/2023-7 od 27. rujna 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I izreke Općinski sud u Velikoj Gorici oglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, dok je točkom II izreke odlučeno da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu u Rijeci kao stvarno i mjesno nadležnom.

2. Protiv tog rješenja žalbu i dopunu žalbe podnijela je tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači i odbije tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda kao neosnovan ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Žalba i dopuna žalbe su osnovane.

4. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje utvrđujući da je tužiteljica podnijela protiv tuženika tužbu radi isplate novčanog iznosa od 1.452,62 eur s zateznom kamatom u kojoj je u bitnom navela da je s tuženikom, u njegovoj Podružnici u [adresa] 21. prosinca 2004. sklopila ugovor o kreditu temeljem kojeg joj je tuženik isplatio kredit u iznosu od 54.657,84 CHF u protuvrijednosti u kunama, da je tužiteljica s tuženikom sklopila aneks broj 1 ugovora o kreditu od 29. veljače 2016. kojim su izmijenile ugovorne odredbe u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostalog dijela neotplaćene glavnice, da tužiteljica tvrdi da i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev smatrajući da provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka.

5. Sud je dalje utvrdio da tuženik u pisanom odgovoru na tužbu prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Velikoj Gorici, navodeći da su stranke u ugovoru o kredita čl. 14. ugovorile u slučaju spora nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika.

6. Odlučujući o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti sud je zaključio točnim navode tuženika da su stranke u čl. 14. ugovora o kreditu ugovorile u slučaju spora mjesnu nadležnost suda u sjedištu tuženika odnosno Općinskog suda u Rijeci pa je stoga, prigovor tuženika prihvatio, te odlučio kao u izreci rješenja.

7. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je pobijano rješenje donijeto uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer rješenje ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje su mjerodavne za pravilno odlučivanje o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

8. U vezi s tim tužiteljica osnovano u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti radi li se o valjanoj prorogacijskoj klauzuli iz čl. 14. predmetnog ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03-dalje ZZP) i čl. 3. Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. U vezi s navedenim ukazuje se da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020. usvojen Zaključak da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovarala, da je ista ništetna ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe) opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

9. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će radi donošenja pravilnog i zakonitog rješenja o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti ocijeniti sve navedene okolnosti kroz primjenu odredbe čl. 81. st. 2. ZZP, te zaključiti radi li se o valjanoj prorogacijskoj klauzuli.

10. Osim toga prvostupanjski sud će imati u vidu i odredbu čl. 59. ZPP-a kojom je propisana izberiva mjesna nadležnost suda, pri čemu, tužiteljica osnovano u žalbi ukazuje da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u tuženikovoj poslovnoj jedinici (filijali) u [adresa], te će i u ovisnosti o navedenom odlučiti o osnovanosti tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti, pri čemu je, sud dužan valjano obrazložiti novu zakonitu odluku kako bi se ista mogla ispitati.

11. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 5. prosinca 2024.

Sudac

Duško Abramović