Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1667/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner, članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi vjerovnika Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, Građansko-upravni odjel, protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Sp-582/2024-5 od 11. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba vjerovnika Republike Hrvatske kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Sp-582/2024-5 od 11. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača VF iz [adresa] (dalje: potrošač), točkom II. Izreke zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača, dok je točkom III. izreke oslobođen potrošač od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i vjerovnike pobliže navedene u toj točki izreke.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela Republika Hrvatska (dalje: vjerovnik) ne pozivajući se na određene žalbene razloge iz odredbe čl.353. st.1. u vezi čl.381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju čl.10. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 75/15 i 114/17; dalje – SZ) i čl.23. i čl.79.o Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj 100/15 i 67/18; dalje – ZSP), mada se može zaključiti da žalbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4.Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje utvrđujući da je Financijska agencija (dalje: FINA) 28. kolovoza 2024. podnijela prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, da popis imovine koji je objavljen u oglasu suda nije osporen od strane stečajnih vjerovnika.
5. Sud je nadalje na temelju izvršene vanjske provjere, putem FINE, utvrdio podatke o imovini potrošača. Prema podacima iz Evidencije dohodaka i primitaka (EDIP) – podataka o dohocima i primicima potrošača, podacima Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), podacima Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo, Visokog trgovačkog suda, Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, te podacima Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture utvrđeno je da potrošač nema imovine koja bi mogla činiti stečajnu masu u iznosu većem od 10.000,00 kn/1.327,27 eur.
6. Dalje je uvidom u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA utvrdio da su u Očevidniku evidentirane novčane tražbine vjerovnika pobliže navedene u točki III. izreke čiji ukupan zbroj ne prelazi iznos od 20.000,00 kn/2.654,46 eur, budući da se radi o ukupnom iznosu glavnice od 1.150,76 eur.
7. Na temelju ovih činjenica sud je zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve potrebne zakonske pretpostavke iz odredbi čl.79.g st.1. i 4. ZSP, pa je stoga odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
8. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba postupka iz čl.354. st.2. u vezi čl.365. st.2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.
9. Vjerovnik u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja navodi da je potrošač presudom Općinskog suda u Virovitici broj K-88/2018-53 od 26. listopada 2018. oglašen krivim za kazneno djelo protiv imovine – razbojništvom iz čl.230. st.1. KZ/11, da je tom presudom potrošaču naloženo isplatiti vjerovniku iznos od 938,40 eur (7.070,40 kn) na ime troškova kaznenog postupka. S obzirom na ove okolnosti vjerovnik smatra da sud nije mogao osloboditi potrošača od navedene osnove za plaćanje pod rednim brojem 2. Broj K 88/18-53-IZ.NA izdavatelja Općinskog suda u Virovitici u smislu odredbe čl.75. ZSP odnosno da je sud u odnosu na navedenu osnovu za plaćanje trebao uskratiti oslobođenje potrošača od te osnove.
10. Prema stanju u spisu vjerovnik u odnosu na navedenu osnovu za plaćanje, nije sudu podnio obrazloženi prijedlog u smislu odredbe čl.75. st.2. ZSP prema kojoj odredbi vjerovnik može najkasnije na ročištu iz čl.74. st.2. ovoga Zakona predložiti sudu donijeti rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz stavka 1. ovoga članka.
11. Sukladno navedenom, te pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog primjerice u odluci toga suda broj Rev-1170/2022-2 od 25. travnja 2023., a prema kojem stajalištu samo ako je vjerovnik, postupajući po odredbi čl.75. st.2. ZSP predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza uz obvezno navođenje razloga iz čl.75. st.1. ZSP, sud može rješenjem uskratiti oslobođenje potrošača od preostalih obveza u smislu odredbe čl.75. st.1. ZSP, odnosno ako takvog obrazloženog prijedloga nema, treba zaključiti da ne postoje činjenice koje bi ukazivale na nesavjesnost i nepoštenje potrošača pri ispunjavanju obveza i dužnosti u smislu odredbe čl.75. st.1. t.1. ZSP-a.
12. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve ostale činjenice za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja u smislu odredbi čl.79.g st.1. i 4. ZSP, a koje činjenice vjerovnik žalbom niti ne osporava, žalbu vjerovnika trebalo je odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl.380. t.2. ZPP-a, u vezi s čl.10. SZ i čl.23. ZSP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci, 5. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Dubravka Butković Brljačić
