Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-171/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Zoranu Kralju, odvjetniku u Zagrebu, Dankovečka 8, protiv tuženika - protutužitelja FINA gotovinski servisi d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 182, OIB: 27215039100, zastupanoga po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d. Zagreb, Palmotićeva 68, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-842/2023-18 od 10. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika FINA gotovinski servisi d.o.o. Zagreb kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 842/2023-18 od 10. listopada 2024. u točki III. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u točki I., II., V. i VI. izreke i za navedeno sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. travnja 2023, Ur. broj: 01-01-23/801, kojom je otkazan ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 30. rujna 2022. između tužitelja - protutuženika i tuženika-protutužitelja.

Nalaže se tuženiku-protutužitelju vratiti tužitelja-protutuženika na rad kod tuženika -protutužitelja na radno mjesto zaštitar-manipulant 1, ili na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima, u roku od 15 dana.''

2. Odbija se zahtjev tužitelja AE za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR sa zateznom kamatom od 10. listopada 2024. do isplate.

3. Nalaže se tužitelju AE da tuženiku FINA gotovinski servisi d.o.o. Zagreb naknadi trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR (pet stotina eura), u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju AE da tuženiku FINA gotovinski servisi d.o.o. Zagreb naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 173,09 EUR (stotinu sedamdeset tri eura devet centi), u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženika FINA gotovinski servisi d.o.o. Zagreb u dijelu u kojem je izjavljena protiv točke IV. izreke navedene presude, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

”I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. travnja 2023, Ur. broj: 01-01-23/801, kojom je otkazan ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 30. rujna 2022. između tužitelja

- protutuženika i tuženika-protutužitelja.

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju vratiti tužitelja-protutuženika na rad kod tuženika -protutužitelja na radno mjesto zaštitar-manipulant 1, ili na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima, u roku od 15 dana.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"1. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30.09.2022. sklopljen između tuženika-protutužitelja i tužitelja-protutuženika s danom 18. siječnja 2024. godine, kao danom podnošenja protutužbe.

2. Nalaže se protutuženiku-tužitelju da naknadi protutužitelju-tuženiku troškove parničnog postupka u roku od 15 dana."

IV. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom štete u iznosu od 3.989,64 eur sa zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2024. pa do isplate.

V. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.”

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu, navodeći da istu pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 173,09 EUR.

3. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

4. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud nije našao da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati. Izvedene dokaze sud je pravilno ocijenio i za svoje uvjerenje naveo potrebne razloge pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP, koju u žalbi sadržajno također ističe tuženik. Nije počinjena ni bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 5. i 219. ZPP time što sud nije postupio po načelu otvorenog pravosuđenja jer nije rekao da postoje nedoumice o naravi predmetne vrijednosne pošiljke, niti je prilikom ispitivanja svjedoka postavio ikakvo pitanje o tome jer je institut otvorenog pravosuđenja koristio u mjeri u kojoj je to u ovom slučaju bilo potrebno, a omogućeno mu je raspravljanje time što je imao mogućnost ostvariti svoje pravo iz čl. 219. ZPP, iznoseći dokaze za svoje tvrdnje.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, za vraćanjem na radno mjesto na kojem je tužitelj radio ili drugo odgovarajuće radno mjesto i naknadom štete te protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je dana 12. prosinca 2022. tužitelj, kao zaštitar-manipulant (teklić), bio član posade koju su uz njega činili ZE, zaštitar-vozač, i KE, zaštitar-pratitelj, da su bili zaduženi za postupanje po radnom nalogu za poslove pratnje i prijevoza vrijednosnih pošiljaka broj 502200299620,

- da su prema radnom nalogu za taj dan bile predviđene 42 radnje, između ostaloga i dotacija HPB-u, Jurišićeva 4 (redni broj 7., srednji stupanj rizika, terminski plan do 10,00 sati, broj vreća kovano 17),

- da je prema tom nalogu istoga dana dotaciju tuženika (redni broj 5., 3 vreće kovanica) trebalo predati u DM-u Krapina i od njih preuzeti višak,

- da je ZE **.**.2022. preuzeo vrijednosnu pošiljku broj 00082544 u vrijednosti 434.152,31 kn (57.621,91 EUR), koju je trebalo predati HPB- u, Jurišićeva 4,

- da je navedena posada 12. prosinca 2022. u 8,46 sati bila na lokaciji HPB d.d. Jurišićeva 4,

- da je kao predavatelj predmetne pošiljke u 8,46 sati naveden tužitelj, a kao primatelj FE, zaposlenica DM-a, [adresa], s time da nije navedeno vrijeme predaje, kao i da je potpis tužitelja utvrđen na temelju evidencije parafa potpisa radnika, a potpis IE na temelju dostavljene informacije od strane DM-a,

- da tužitelj predaju vrijednosne pošiljke broj 00082544 nije potvrdio potpisom ovlaštene osobe HPB d.d. Zagreb, što predstavlja povredu radne obveze iz točke 4.3.3. Radne upute za obavljanje poslova distribucije,

- da je odlukom o otkazu tužitelju, zaposlenom na radnom mjestu zaštitar-manipulant 1 otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, kojom mu se stavlja na teret da nije postupio sukladno točki 4.3.3. Radne upute za obavljanje poslova distribucije, prema kojoj radnik prilikom predaje vrijednosne pošiljke klijentu provjerava jedinstveni broj pošiljke novčanica, predaju potvrđuje ovjerom interne evidencije klijenta, predaje radniku klijenta Radni list na ovjeru (kolona „Potpis primatelja“) te u svrhu identifikacije predočava radniku klijenta osobnu iskaznicu i zaštitarsku iskaznicu jer je pošiljku predao radnici klijenta DM-a, koja opovrgava primitak vrijednosne pošiljke, čime je tuženika oštetio za iznos vrijednosti predmetne pošiljke od 57.500,00 EUR i takvim postupanjem počinio nekoliko osobito teških povreda iz radnog odnosa koje se temeljem članka 87. stavka 1. alineja 2., 3., 4., 5., 11. i 41. Kolektivnog ugovora,

- da je tužitelj navedenu odluku o otkazu primio 28. travnja 2023., da je 8. svibnja 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio, a nakon toga 1. lipnja 2023. predmetnu tužbu.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj predaju vrijednosne pošiljke broj 00082544 nije potvrdio potpisom ovlaštene osobe, što predstavlja povredu radne obveze iz točke 4.3.3. Radne upute za obavljanje poslova distribucije, međutim, da navedena povreda ne predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa jer je životno da u situaciji kada je radno vrijeme bilo od 6,30 sati do 23,30 sati, u kojem je na različitim lokacijama trebalo obaviti 42 radnje (prijevoz, preuzimanje suviškova, dostava dotacija, punjenje bankomata...) dođe do pogrešaka pa tako i prilikom potpisivanja relevantne dokumentacije.

7.1. U odnosu na tvrdnju tuženika da se radilo o velikoj količini novca i da je tužitelj trebao upotrijebiti pojačanu pažnju, sud nadalje zaključuje da je tuženik bio u obvezi razjasniti nelogičnost koje se tiču same naravi predmetne pošiljke jer iz Knjige izdanih vrijednosnih pošiljki proizlazi da vrijednost pošiljke pod brojem 00082544 odgovara iznosu od 434.152,31 kn (57.621,91 EUR), dok je HPB reklamirao neisporuku iznosa od 57.500,00 EUR, kao i da je HPB reklamirao neisporuku gotovog novca, dok je u Radnom nalogu za poslove pratnje i prijevoza vrijednosnih pošiljaka, broj 502200299620 navedeno da se radi o 17 vreća kovanog novca.

7.2. Sud nadalje zaključuje da u konkretnom slučaju nisu postojale okolnosti koje bi tužitelju oduzele pravo na iznošenje obrane pa da odluka o otkazu i zbog toga nije dopuštena.

7.3. Budući da otkaz nije dopušten, naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto zaštitar-manipulant 1, ili na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima.

7.4. Protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu prvostupanjski je sud odbio uz obrazloženje da je za opravdani gubitak povjerenja u tužitelja tuženik bio dužan dokazati da je tužitelj u konkretnom slučaju postupao namjerno ili s krajnjom nepažnjom, što je u konkretnom slučaju izostalo.

7.5. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbu čl. 119. st. 2., čl. 124. st. 1. i 125. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 – dalje: ZR).

8. Odluka suda prvoga stupnja nije pravilna u dijelu kojim je predmetna odluka tuženika utvrđena nezakonitom i nedopuštenom.

9. Prema čl. 116. st. 1. i 2. ZR, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Isto je propisano i čl. 79. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za radnike FINA gotovinski servisi d.o.o. iz veljače 2020. (dalje: KU).

9.1. I prema ocjeni ovoga suda, utvrđeno postupanje tužitelja, protivno je navedenim odredbama točke 4.3.3. Radne upute tuženika, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskoga suda da u konkretnom slučaju nije riječ o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, zbog koje dolazi do gubitka povjerenja i zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 116. st. 1. ZR). Ovo iz razloga što je odredbom čl. 87. st. 1. al. 41. KU propisano da je osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa osobito, ali ne i isključivo, između ostaloga, nemarno i nesavjesno obavljanje radnih obaveza čime je za Poslodavca nastala veća materijalna šteta (šteta veća od tri prosječne neto isplaćene mjesečne plaće po radniku u gospodarstvu Republike Hrvatske u vrijeme njezina nastanka), a koja povreda je (uz povrede iz čl. 87. st. 1. al. 2., 3., 4., 5. i 11. KU) navedena i u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. travnja 2023., kako to u žalbi ističe i tuženik te da je ta pretpostavka u konkretnom slučaju ispunjena.

9.2. Naime, s obzirom na činjenicu utvrđenu u postupku, da navedenu pošiljku tužitelj nije predao klijentu HPB-u (Zagreb, Jurišićeva 4), iako se njihova posada u planirano vrijeme na navedenoj lokaciji nalazila, već djelatnici DM-a (poslovnica [adresa]), da je u radnom nalogu navedeno da je navedena djelatnica DM-a tu pošiljku preuzela u 8,46 sati, iako su se u to vrijeme djelatnici tuženika nalazili u HPB d.d. u Jurišićevoj 4 u Zagrebu, dok su se u Poslovnici DM-a u [adresa] nalazili u vremenu od 14,29 do 14,34 sati te da je DM-u trebalo isporučiti 3 vreće, a HBP-u 17 vreća kovanog novca u jednom spremniku. Imajući pritom u vidu i visinu štete nastale tuženiku u iznosu od 434.152,31 kn / 57.621,91 EUR, koja je evidentno veća od tri prosječne neto isplaćene mjesečne plaće po radniku u gospodarstvu Republike Hrvatske, kao i izjavu tužitelja danu u postupku izvanredne kontrole, da se ne sjeća što je bilo s navedenom vrijednosnom pošiljkom, onda s obzirom na sve navedene okolnosti konkretnog slučaja treba zaključiti da utvrđeni propusti tužitelja predstavljaju takvu povredu radne obveze koja objektivno može dovesti te je i dovela do gubitka povjerenja u takvog radnika i koja stoga opravdava izvanredni otkaz. Ovo stoga što vrsta usluge koju tuženik pruža na tržištu, zahtijeva savjesnog, odgovornog i discipliniranog radnika, koji se strogo pridržava propisanog postupanja i vodi brigu o imovini poslodavca koja mu je povjerena, djelatnosti kojom se poslodavac bavi i njegovom poslovnom ugledu pa tuženik ima pravo od svojih zaposlenika pa tako i od tužitelja, koji svakodnevno manipuliraju sa znatnim količinama gotovog novca, očekivati i zahtijevati da savjesno i odgovorno ispunjavaju svoje radne obveze.

9.3. Nije prihvatljiv ni zaključak prvostupanjskoga suda da tuženik nije dokazao da je tužitelj preuzeo navedenu količinu novca. Naime, osim što tu činjenicu tužitelj u postupku nije osporavao pa istu nije bilo potrebno ni dokazivati (čl. 221. st. 1. ZPP), ta činjenica proizlazi iz knjige izdanih vrijednosnih pošiljki (str. 53 spisa), zapisnika o provedenoj izvanrednoj kontroli poslovanja odjela DVP Zagreb te iskaza svjedoka CE (list 145 spisa). Bez utjecaja na ishod spornog odnosa među strankama je i okolnost što je HPB Zagreb od tuženika zatražila isplatu iznosa od 57.500,00 EUR, a ne 57.621,91 EUR, na što u žalbi također osnovano ukazuje tuženik. Bez pravne osnove je i zaključivanje suda koje se tiče isporuke ''kovanog novca'' i zahtjeva HPB d.d. Zagreb za povratom ''gotovog novca'' jer se gotovim novcem smatraju i kovanice, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik, pozivajući se pritom na odredbu čl. 3. st. 1. t. 7. Zakona o zaštiti novčarskih institucija (''Narodne novine'', broj 56/15, 46/21 i 114/22).

9.4. Nije pravilan ni zaključak prvostupanjskoga suda da u ovom slučaju nisu postojale okolnosti zbog kojih od poslodavca nije bilo opravdano očekivati da omogući tužiteljici iznošenje obrane te da nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 119. st. 2. ZR. Naime, neovisno o tome što je tužitelj svoju izjavu (u kojoj je naveo da se ne može prisjetiti da je predao vrijednosnu pošiljku u HPB d.d. Zagreb odnosno da ne zna što se dogodilo s predmetnom pošiljkom) dao u postupku izvanredne kontrole, omogućeno mu je time pravo na obranu. Osim toga, tužitelj ni u ovom postupku nije predložio izvođenje dokaza njegovim saslušanjem, a također nije iznio, a posljedično tome ni dokazivao, činjenice na temelju kojih bi se moglo zaključiti da bi, da je pozvan na iznošenje obrane, bio u povoljnijoj poziciji (slično i Rev 826/2022- 2).

9.5. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev (točka II/1. izreke ove drugostupanjske presude).

10. Budući da je otkaz poslodavca dopušten, nije bilo osnove za primjenu čl. 125. st. 2. ZR pa je odluka prvostupanjskoga suda pravilna u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom predmetnog ugovora o radu. Stoga je, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u točki III. izreke (točka I. izreke ove presude).

11. Tuženik je u konačnici uspio u sporu pa mu je tužitelj, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, dužan naknaditi parnični trošak u visini jednokratne naknade od 200 bodova, uvećanu za 25% PDV, tako da isti iznosi 500,00 EUR, koliko je i zatraženo (tbr. 7/2 al. 6., tbr. 42. i tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa, u vezi s tbr 52/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23). Stoga je, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.125,00 EUR sa zateznom kamatom od 10. listopada 2024. do isplate (točka II/2. izreke ove presude) te mu naložiti da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR (točka II/3. izreke ove presude).

12. Budući da je uspio sa žalbom, tuženiku je dosuđen i trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 173,09 EUR, koji se sastoji od troška sastavljanja žalbe u iznosu od 120,00 EUR (tbr. 10/2 i tbr. 50. Tarife te čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a) te troška sudske pristojbe, plaćene u iznosu od 53,09 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

13. Tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv točke IV. izreke prvostupanjske presude, kojom je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom štete u iznosu od 3.989,64 EUR jer je u tom dijelu uspio u sporu pa je, na temelju čl. 380. t. 1. ZPP-a, njegovu žalbu trebalo odbaciti kao djelomično nedopuštenu, sukladno s čl. 367., u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Velikoj Gorici 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Verica Kos