REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

ZAGREB, Kennedyjev trg 11

P-1105/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB:94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupan po punomoćniku Igi Bošnjak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB:26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate iznosa od 1.200,79 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 13. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, da isplati tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, iznos od 1.200,79 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 15. studenoga 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, da isplati tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, zatezne kamate na iznos od 1.200,79 EUR koje teku od 28. rujna 2019. do 14. studenoga 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

III. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, da tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.509,89 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnome navodi da se dana 3. kolovoza 2019. dogodila prometna nezgoda na način da osiguranik tuženika, upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], neopreznim skretanjem u lijevo nije provjerio da navedenu radnju može izvršiti na siguran način uslijed čega je došlo do naleta na vozilo osiguranika tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] koje je već otpočelo radnju pretjecanja naprijed navedenog vozila, da je u predmetnoj prometnoj nesreći nastala materijalna šteta, da je tužitelj oštećeniku i svome kasko osiguraniku CIAK AUTO d.o.o. nadoknadio imovinsku štetu nastalu u navedenoj prometnoj nesreći na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], na način da je dana 27. rujna 2019.oštećeniku isplatio iznos od 9.047,32 kn čime je stekao pravo regresa prema tuženiku. Predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku da plati tužitelju iznos od 9.047,35 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnome priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i visinu tužbenog zahtjeva, ali osporava odgovornost i uzročnu vezu između nastanka štetnog događaja te nastalih oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu i to Izjavu o prijeboju (kompenzaciji) (list 5 spisa), policu osiguranja (list 6 spisa), dopis tuženika od 14.08.2019. (list 7 spisa), ponudu za sklapanje Ugovora za kasko osiguranje motornog vozila (list 8 spisa), policu osiguranja (list 10 spisa), Uvjete za kasko osiguranje motornih vozila (list 13-28 spisa), policu auto kaska (list 30 spisa), preslike fotografija (list 31 spisa), račun broj 557-08-1 (list 32-34 te 47-48 spisa), obračun djelomične štete (list 36-39 spisa), izvid štete (list 40 spisa), presliku prometne dozvole (list 41-42 spisa), presliku vozačke dozvole CF (list 43-44 spisa), ispis iz baze osiguranih vozila (list 45-46 spisa), Europsko izvješće o prometnoj nesreći (list 50 spisa), Sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 51 spisa), preslike fotografija (list 52 spisa), dopise tužitelja (list 54-57 te 59-60 spisa), dopis tuženika od 22.11.2019. godine (list 58 spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete (list 61-64 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 95-101 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka OF (list 77-78 spisa), svjedoka ŠF (list 78-79 spisa), svjedoka CF (list 85-86 spisa).

Sud na prijedlog tuženika nije izveo dokaz uvidom u spis MUP-a jer policijske intervencije nakon štetnog događaja nije bilo niti dokaz očevidom na licu mjesta jer pored svih nastavnih utvrđenja sud taj dokaz ne smatra važnim za odluku.

4. Na temelju tako izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi regresa naknade imovinske štete koja je radi oštećenja na vozilu isplaćena njegovom kasko osiguraniku u iznosu od 1.200,79 EUR, a koja mu je nastala u prometnoj nesreći od 3. kolovoza 2019., za koju je prema tvrdnji tužitelja odgovoran osiguranik tuženika.

6. Među strankama nisu sporni aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja niti visina tužbenog zahtjeva.

7. Sporna je odgovornost osiguranika tuženika za navedeni štetni događaj, uzročno- posljedična veza između štetnog događaja i nastalih oštećenja te osnova tužbenog zahtjeva.

8. Radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti za navedenu prometnu nesreću izveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je prilikom nezgode došlo do bočnog sudara između prednjeg desnog dijela teretnog vozila osiguranika tužitelja FIAT reg. oznake [registarska oznaka]▫5627-FD i stražnjeg lijevog kotača traktora osiguranika tuženika IMT reg. oznake [registarska oznaka]▫733-Z na kolniku Ulice Janka Leskovara u Pregradi, kod kolnog ulaza u dvorište trgovine na kbru. 36/5, da su se oba vozila prema raskrižju kretala kolnikom državne ceste od juga prema sjeveru, s time da je traktor s pridodanim priključnim vozilom osiguranika tuženika skretao u lijevo prema kolnom ulazu u dvorište, a teretno vozilo osiguranika tužitelja je kroz mjesto nezgode trebalo proći ravno bez skretanja, da je brzina kretanja teretnog vozila osiguranika tužitelja prije nezgode iznosila najviše 34 km/h, a u trenutku sudara najviše 30 km/h, da je brzina kretanja traktora vozila osiguranika tuženika iznosila najviše 22 km/h, da je prema prometno-tehničkim kriterijima uzrok nezgode radnja skretanja traktora osiguranika tuženika IMT u lijevo prema kolnom ulazu u trgovinu, bez prethodnog propuštanja teretnog vozila osiguranika tužitelja FIAT koje je najmanje 1 sekundu ranije počelo s pretjecanjem traktora, da vozač teretnog vozila osiguranika tužitelja FIAT nezgodu nije mogao spriječiti jer se prije nezgode nije kretao nedozvoljenom brzinom niti je pretjecanje obavljao na nedozvoljenom mjestu te da oštećenja vidljiva na prednjem desnom uglu teretnog vozila FIAT imaju izgled kakav je očekivan pri udaru vozila u stražnji lijevi kotač traktora IMT 539.

9. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima prometne znanosti i struke i jer nikakvih primjedbi stranaka na njegov nalaz i mišljenje nije bilo.

10. S obzirom na utvrđenja suda stečena na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, sud nije povjerovao iskazu svjedoka ŠF u dijelu da je prije skretanja ulijevo svojim traktorom s priključnim vozilom (prikolicom) izvršio provjeru može li to učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu te da pritom nije primijetio nikakvo vozilo, dok je povjerovao iskazu svjedoka CF da je radnju pretjecanja započeo na mjestu gdje je na kolniku bila isprekidana središnja crta. Osim toga, iz iskaza svjedoka ŠF proizlazi da je tuženiku kao svome osiguratelju priznao krivnju za navedeni štetni događaj te da nakon prometne nesreće nije proveden očevid po policijskim službenicima, već da su sudionici štetnog događaja potpisali Europsko izvješće o prometnoj nesreći.

11. Člankom 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Prema odredbi st. 2. istog članka ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

12. Prema utvrđenju suda osiguranik tuženika je postupio protivno odredbama čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022 dalje: ZSPC) kojima je uz ostalo propisano da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu (st. 1.) i da je prije započinjanja radnji iz stavka 1. toga članka, vozač dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja (st. 2.).

13. U konkretnom slučaju prema utvrđenju ovoga suda proizlazi obveza tuženika da plati tužitelju iznos od 1.200,79 EUR po osnovi naknade imovinske štete prouzročene u navedenoj prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Naime, shodno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje: ZOO), isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja prelaze sva prava koja osiguranik ima prema osobama odgovornim za naknadu štete do visine isplaćene naknade. Subrogacijom osiguratelj stupa u pravni položaj osiguranika, pa svoja prava na subrogaciju izvodi iz osiguranikovih prava, čime na osiguratelja prelazi tražbina u opsegu i visini kakvu je imao i osiguranik prema štetniku.

14. Slijedom toga, sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 1.200,79 EUR osnovan, a na navedeni iznos tužitelju na temelju odredaba čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovano pripadaju i zatezne kamate i to počevši od dana 15. studenoga 2019., kao dana podnošenja tužiteljeva odštetnog zahtjeva, do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, slijedom čega je o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

15. Istovremeno, tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.200,79 EUR koje teku od 28. rujna 2019. do 14. studenoga 2019. sud je utvrdio neosnovanim jer zatezne kamate teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023), slijedom čega je o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

16. Tužitelju u trošak parničnog postupka prema čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, ZPP, dalje: ZPP) prema vrijednosti predmeta spora valja priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: OT) u iznosu od 150,00 EUR, zastupanje na ročištima 7. prosinca 2023., 25. travnja 2024., 13. lipnja 2024. i 13. studenoga 2024., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 150,00 EUR po ročištu, te sastav podneska od 19. rujna 2024. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 150,00 EUR, što zajedno iznosi 900,00 EUR što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 1.125,00 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i na presudu u iznosu od 26,54 EUR, što ukupno iznosi 1.509,89 EUR, na koji iznos mu pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 5. prosinca 2024.

Sudac:

Sandra Rotar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.