Broj: Ppž-10655/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak-Hrgović članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog LĐ zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog LĐ podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 2022., broj: Pp-9011/2022, u sjednici održanoj dana 5. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba okrivljeneog LĐ i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni LĐ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku 3 mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1.Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 2022., broj: Pp-9011/2022, okrivljeni LĐ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i članka 70. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 7.500,00 kuna, koju je kaznu dužan platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1. Istom presudom okrivljenik je oslobođen obaveze plaćanja troškova prekršajnog postupka
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ČĐ je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni predlažući da mu se ista zamijeni radom za opće dobro. Ističe da nikada nije počinio takvu vrstu prekršaja i da nije namjerno vozio pod zabranom jer se sjeća kako mu je zabrana postala pravomoćna u svibnju 2021.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Neosnovani su žalbeni navodi kojima žalitelj sada u žalbi aludira da je zaštitna mjera zabrane upravljanja počela teći prije nego je navedeno u pobijanoj presudi jer ove činjenice nije isticao pred prvostupanjskim sudom i jer je jasno priznao kako je znao da je upravljao vozilom unatoč zabrani jer je išao kod prijatelja pa se malo žurio zbog čega je pretjecao i kolonu vozila.
5.1. Sukladno odredbi članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona u žalbi se mogu isticati nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a što u ovom predmetu nije slučaj.
6. Slijedom navedenoga, po mišljenju ovog Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik kriv za inkriminirane prekršaje.
7. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku olakotnim cijenio priznanje prekršaja, žaljenje zbog počinjenog i korektno držanje pred sudom te mu je ove okolnosti cijenio naročito olakotnima i okrivljeniku izrekao znatno ublaženu novčanu kaznu držeći da će i njome biti ostvarena svrha kažnjavanja i to bez izrečene zaštitne mjere unatoč težini počinjenih prekršaja i bez da je na raspravi utvrdio je li okrivljenik kažnjavan i isto mu cijenio otegotnim. Na ovo sud samo upozorava jer tužitelj nije podnio žalbu protiv prvostupanjske presude.
7.1. U konkretnom slučaju okrivljeniku nije primijenjen novi Zakon o sigurnosti o prometu na cestama (Narodne novine broj 114/22) jer isti nije i blaži za okrivljenika s obzirom da mu je izrečena ublažena novčana kazna.
7.2. Prijedlog žalitelja da mu se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro je neosnovana jer Prekršajnim zakonom to nije propisano kao sankcija i o istom se eventualno odlučuje u postupku izvršenja kazne.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik ima redovna mjesečna primanja , to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 30,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
9. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 5. prosinca 2024.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović,v.r.
Davorko Kučan,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
