1

                                                                                                  Poslovni broj: 4 Gž-880/2021-6

 

 

 

                                                

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

 

                                                                

                                                                            Poslovni broj: 4 Gž-880/2021-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Ž. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. T., odvjetniku u R. protiv tužene A. Đ. iz R.,  OIB:… zastupane po punomoćnici A. K., odvjetnici u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, od 29. listopada 2020., poslovni broj: P-250/2019-11, u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e  

 

 

I Žalba tužitelja S. Ž. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, od 29. listopada 2020., poslovni broj: P-250/2019-11.

 

II Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja od 29. listopada 2020., poslovni broj: P-250/2019-11 presuđeno je:

 

" 1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

I. Utvrđuje se da je tužitelj S. Ž. iz R., OIB: …, vlasnik dijela k.č. … k.o. B., u širini 1,20 m i čitavoj dužini k.č. … k.o. B. mjereno prema sjeverozapadnoj strani od uspostavljene sudske međe prikazane u nalazu stalnog sudskog vještaka R. S. iz R., K. od 04.11.2013. godine slovima A-B-CD, koji nalaz je sastavni dio ove presude, pa mu je tužena A. Đ. iz R., dužna to pravo priznati, ukloniti betonski zid izgrađen od bloketa dužine 20,50 metara, visine cca 0,60 metara i širine 0,12 metara, ukloniti sve druge predmete koji se na tom dijelu nekretnine nađu i predati tužitelju taj dio nekretnine u posjed, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženoj A. Đ. iz R., da tužitelju S. Ž. naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a računajući od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

2. Tužitelj je dužan tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kuna, u roku od 15 dana, dok se s viškom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.187,50 kuna tužena odbija."

 

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tužena na naknadu parničnog troška. Traži troškove žalbenog postupka.

 

2.1. U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu članka 8. ZPP-a pa da je time počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 353. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 8. ZPP-a jer je na temelju materijalnih dokaza pogrešno ocijenio da je tužena sporni zid sagradila na mjestu na kojem se ranije nalazio suhozid na kojem je bila postavljena žičana ograda, iako iz skice premjeravanja broj 322 od 10. veljače 1971. proizlazi da je stvarna međa između kč.br. … u vlasništvu tužitelja i kč.br. … u vlasništvu tužene, udaljena od kuće tužitelja 4 metra, dok prema nalazu vještaka udaljenost od fasade kuće tužitelja na toj strani do zida kojeg je tužena sagradila iznosi 2,80 m. Ističe da je u nalazima vještaka između mjernih točaka od sjevera do naredne točke pogrešno prikazana dužina 10,90 m, umjesto 6,00 m, kako je to prikazano u skici broj 322, što znači da je vršena pogrešna izmjera. Pravno relevantna skica broj 322 nastala je prilikom parcelacije kada su dale suglasnost sve stranke u upravnom postupku radi sporne garaže, koja se nalazi u cijelosti na parceli tužitelja, a vještaci nisu izvršili izmjeru šireg područja i njihov nalaz ne sadrži obračun površina iz kojeg bi se vidjele ulazne i izlazne površine parcela parničnih stranaka pa da bi se mogla utvrditi razlika između stvarne i katastarske površine.

 

2.2. Dalje u žalbi navodi da je tužena naknadno angažirala mjernika i vršila identifikaciju međe, bez sudjelovanja tužitelja, nakon čega je u Parcelacijski  elaborat naknadno uložena skica izmjere, a elaborat nije dostavljen Zemljišnoknjižnom sudu pa smatra da se radi o propustu u postupanju Katastra pri provedbi Parcelacijskog elaborata i usklađenju katastarskih podataka sa stvarnim stanjem, što je izazvalo više sporova između tužitelja i tužene.

 

2.3.  Ističe da je u parničnom predmetu Općinskog suda u Rabu, poslovni broj P-168/12, u kojem se nalazi i spis P-245/05, a koji se vodio između istih parničnih stranaka radi smetanja posjeda pravomoćno utvrđeno da je tužena iz zemlje izvadila cijev s električnim kablom, kojeg je tužitelj položio u zemlju na mjestu pored žičane ograde, koja je predstavljala liniju međe između parcela stranaka te da je tužena ovaj kabel i cijev izvadila nasilno, premjestila ih prema kući tužitelja i ušla nasilno u posjed pa smatra da upravo ovaj materijalni dokaz obezvrjeđuje iskaza svjedoka tužene.

 

2.4. U svezi iskaza svjedoka tužitelj navodi da su iskaz tužitelja i njegovih svjedoka, bez obzira što se radi o članovima uže obitelji, istiniti i suglasni s materijalnim dokazima pa je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su ti iskazi neuvjerljivi, a da su uvjerljivi iskazi tuženice i njenih svjedoka jer su upravo ti iskazi u suprotnosti s materijalnim dokazima te da je isto tako sud pogrešno analizirao fotografiju koju je tužitelj priložio kao dokaz gdje je postojala stvarna međa te je pogrešno utvrdio položaj metalnog stupa u odnosu na žičanu ogradu jer se metalni stup nalazi po dubini iza cvjetnjaka u vlasništvu tužitelja.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14;  dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a,  na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.  Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati  te su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene,  u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a,  pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo i nije počinjena relativno bitna povreda iz članka  353. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 8. ZPP-a, na koju se poziva žalitelj.

 

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje vlasništva tužitelja na dijelu kč.br. … k.o. B. u širini od 1,20 m i čitavoj dužini kč.br. … k.o. B. mjereno prema sjeverozapadnoj strani od uspostavljene sudske međe u predmetu Općinskog suda u Rabu poslovni broj: R1-8/13 od 4. studenog 2013., koji se dio predmetne nekretnine nalazi u vlasništvu tužene.

 

7. U prvostupanjskom  postupku utvrđeno je:

 

- da je tužitelj kč.br. …, koja je kao gradilište formirana iz kč.br. …, kupio od prijašnje vlasnice 1983. i od tada se nalazi u posjedu zemljišta do linije međe koja je bila označena žičanom ogradom i suhozidom,

 

- da je istim parcelacijskim elaboratom formirano i gradilište tužene katastarske oznake 323/2 u površini od 800 m,

- da je između parničnih stranaka sudski uređena međa u predmetu Općinskog suda u Rabu, poslovni broj: R1-8/13, prema posljednjem mirnom posjedu te je tužitelj upućen da može jače pravo vlasništva na spornoj međašnoj površini dokazivati u parničnom postupku, u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti sudskog rješenja te da tužitelj u predmetnoj tužbi ističe da je tužena 2005. uništila stvarne međašne oznake – uklonila žičanu ogradu i suhozid te sagradila betonski ogradni zid kojim je ušla u posjed tužitelja, odnosno oduzela tužitelju dio nekretnine i približila se njegovoj kući na udaljenost oko 1m te da se na mjestu gdje je tužena iskopala kanal za izradu temelja zida nalazio električni kabel, kojeg je nekoliko godina ranije postavio tužitelj, a koji mu je služio za odvod struje od kuće do garaže i bacila ga u dvorište tužitelja,

 

- da se zbog uklanjanja žičane ograde i suhozida  između parničnih stranaka vodio pred Općinskim sudom u Rabu parnični postupak poslovni broj: P-245/05 radi smetanja posjeda i da je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen samo u dijelu smetanja posjeda vađenjem električnog kabla dok je u preostalom dijelu odbijen,

 

- da se pred Općinskim sudom u Rabu vodio parnični postupak pod poslovnim brojem: P-168/12 (Pu P-7511/15) između istih stranaka, radi predaje nekretnine u posjed, naknade štete i prestanka uznemiravanja te da je tužitelj s tužbenim zahtjevom pravomoćno odbijen,

 

- da se pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Rabu, vodio parnični postupak  poslovni broj P-2513/16 (Pu p-2228/19) između tužitelja i Lj. T. (susjede tužitelja) radi utvrđenja prava vlasništva te da je tužitelj tražio utvrđenje prava vlasništva na realnom dijelu nekretnine tužene Lj. T. kč.br. … k.o. B. te uklanjanje žičane ograde na tom dijelu u dužini od 11,09 m i da je tužitelj pravomoćnom presudom odbijen s tužbenim zahtjevom,

 

- da su svjedoci C. Ž., S.  Ž. i S. Ž. potvrdili navode tužbenog zahtjeva i iskaz tužitelja,

 

- da su svjedoci D. Đ., D. P. M. i Lj. T. potvrdili iskaz tužene da je međa uvijek bila ravna i da se od javne ceste protezala u ravnini, a istu je označavao niski suhozid, koji se kao takav nastavljao u ravnini označavajući među još 3 ili 4 posjeda, zatim da je tužena zbog toga što je tužitelj odlagao građevinski materijal na njezinu parcelu postavila žičanu ogradu na suhozid, koja je s vremenom počela propadati i koju je tužitelj počeo pomicati u njezin posjed i da je tužena pozvala geometra koji je označio među upravo na navedenom suhozidu te je tužena po njegovoj uputi na tom zidiću, koji je poslužio kao temelj, nadozidala zid,

 

- da je prvostupanjski sud prihvatio iskaz tužene i svjedoka D. Đ., D. P. M. i Lj. T. jer su suglasni i potvrđeni materijalnim dokazima i to prvenstveno pravomoćnim sudskim odlukama te da s druge strane nije prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka C. Ž., S.  Ž. i S. Ž. jer su suprotni pravomoćnim sudskim odlukama i priloženim fotografijama.

 

8. Slijedom utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja utvrđujući da je novi betonski zid od bloketa izgrađen upravo na mjestu ranije sporazumne međe, odnosno suhozida iznad kojeg je bila postavljena žičana ograda, što je vidljivo i iz priloženih fotografija, zatim iz utvrđene činjenice da je međa uvijek bila ravna i da se ravno nastavljala na susjedne parcele, što je potvrdila i susjeda Lj. T., da se vanjski rub novog zida prema nekretnini tužitelja nalazi unutar nekretnine tužene, da je zid postavljen do tužiteljeve konstrukcije za vinovu lozu, koja je prema utvrđenom činjeničnom stanju i ranije bila postavljena uz suhozid i željeznu ogradu te da tužitelj nema pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na spornom dijelu nekretnine.

 

9. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud ocijenio sve dokaze u postupku jer su u prvom redu iskazi tužene i saslušanih svjedoka D. Đ., D. P. M. i Lj.T. u cijelosti suglasni i potvrđeni utvrđenjima u pravomoćnim sudskim presudama poslovni broj P-245/05, P-168/12 (Pu P-7511/15) i P-2513/16 (Pu p-2228/19) te nalazom i iskazom sudskog vještaka mjernika D. J., koji je vještačenje proveo u predmetu poslovni broj: P-168/12 (Pu P-7511/15), a koji je parnični predmet prvostupanjski sud pribavio i priklopio uz temeljni predmet te u isti kao dokaz izvršio uvid. Sukladno nalazu sudskog vještaka prema podacima katastarskog operata i zemljišne knjige, nije moguće jednoznačno definirati katastarsku među između nekretnina stranaka, s tim da se sporna površina  prema skici premjeravanja broj 322, na koju se proziva tužitelj kao jedinu mjerodavnu tvrdeći da su ju sačinili njegovi prednici i da je tada definirana međa na kojoj je postojao suhozid i žičana ograda, nalazi na kč.br. … u vlasništvu tuženice. 

 

10. Sukladno provedenim i prihvaćenim dokazima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da sporna površina nikada nije bila u posjedu i vlasništvu tužitelja, odnosno da tužitelj spornu površinu nije stekao niti dosjelošću, niti pravnim poslom, već je vlasnica i posjednica predmetnog dijela nekretnine tužena te je pravomoćnim presudama utvrđeno da tuženica postavljanjem betonskog zida nije smetala posjed niti oduzela posjed i vlasništvo  tužitelja te da je betonski zid postavila na mjesto ranijeg suhozida i žičane ograde, što je potvrdila i dostavljenim fotografijama te je pri izmjeni ograde na liniji međe, vodila računa i o činjenici da je novi zid širi od ranijeg zida pa je sukladno uputi geometra kojeg je pozvala pri zamjeni ograde, vanjski rub novog zida prema nekretnini tužitelja postavila unutar svoje nekretnine.

 

11. S obzirom da je tuženica vlasnica i posjednica sporne površine i da tužitelj nikada nije bio u posjedu predmetnog dijela nekretnine i da nema pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na temelju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15), ovaj sud je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

12. Ispitujući pobijanu odluku u dijelu parničnih troškova za reći je da je prvostupanjski sud pri donošenju odluke o troškovima postupka pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 154. stavka 5. ZPP-a  i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pa je žalba i u ovom dijelu neosnovna. 

 

13. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

Slavonski Brod, 20. prosinca 2023.

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

 

Irena Dikanović-Terzić