Poslovni broj: Usž-435/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Marina Ikom d.o.o. Zagreb, Petrova ulica 23, koju zastupa opunomoćenik Nenad Mušić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 180, protiv tuženika Vlade RH, Zagreb, Trg Sv. Marka 2, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Split, Gundulićeva 29A, u predmetu radi davanja koncesije, odlučujući o žalbi protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 1341/2023 od 5. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1341/2023 od 5. listopada 2023.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje Odluke o poništenju postupka davanja koncesije Vlade Republike Hrvatske objavljene u elektroničkom oglasniku javne nabave 25. travnja 2023. pod brojem: 2023/S 04K-0017668. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv ove presude i rješenja tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge ni odlučne činjenice na kojima se temelji i ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kako osporena odluka tuženika sadrži dostatne razloge čime je pogrešno utvrđeno činjenično stanje u sporu. Navodi da prvostupanjski sud uopće nije ocijenio odlučnu činjenicu o nepostojanju bilo kakvog nalaza i mišljenja stručnog tijela na kojem je morala biti utemeljena odluka o koncesiji, sukladno odredbi 4.1. dokumentacije za nadmetanje. Smatra da je prvostupanjski sud povrijedio pravila postupka jer je spor riješio bez rasprave, a tužitelju je onemogućio da se očituje na navode odgovora na tužbu i pratećih podnesaka tuženika. Poziva se na presudu ovog suda broj: Usž-1113/2022 od 26. svibnja 2022. kojom je poništena ranija prvostupanjska presuda i odluka tuženika u istoj stvari jer odluka tuženika ne sadrži obrazloženje iz kojeg bi proizlazili razlozi zbog kojih dostavljene ponude ne ispunjavaju zakonom propisane uvjete. Navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio na koji način je tuženik otklonio nedostatke utvrđene navedenom presudom. Također navodi da prvostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje iz kojeg bi proizlazio nesklad ponude tužitelja s uvjetima iz natječajne dokumentacije koji bi opravdao neprihvaćanje ponude tužitelja zbog čega prvostupanjsku presudu smatra arbitrarnom i nedovoljno obrazloženom. Smatra i da odluka tuženika o poništenju postupka davanja koncesije od 13. travnja 2023. sadrži općenite i nepotkrijepljene tvrdnje prema kojima niti jedna zaprimljena ponuda nije u skladu s gospodarskim značajem pomorskog dobra, dok odluka o poništenju postupka davanja koncesije od 24. travnja 2023. koja je javno objavljena u EOJN 25. travnja 2023. sadrži neobrazložene tvrdnje prema kojoj ni jedna ponuda ne ispunjava uvjete iz članka 23. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Poziva se na odredbu točke 4.1. dokumentacije za nadmetanje kojom je propisano da će pregled i ocjenu ponuda obaviti stručno tijelo za ocjenu ponuda za koncesije na pomorskom dobru, osnovano i imenovano odlukom Vlade Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 44/16.). Navodi da nikad nije dobio bilo kakav nalaz i mišljenje stručnog tijela, a odluke tuženika nisu donesene na temelju ocjene stručnog tijela, već protivno dokumentaciji za nadmetanje i protivno odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Kako je u tužbi istaknuo spornu činjenicu nepostojanja nalaza i mišljenja stručnog tijela i okolnost da pobijana odluka ne sadržava nikakvo obrazloženje, smatra da nije bilo mjesta donošenju presude bez održavanja rasprave. Predlaže da Sud žalbu prihvati i poništi prvostupanjsku presudu, a time i odluku prvostupanjskog suda o troškovima upravnog spora, te prihvati tužbeni zahtjev i tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi trošak spora, uključujući i trošak sastava žalbe u iznosu od 777,68 €.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Razmatranjem razloga na kojima tužitelj temelji žalbu u odnosu na razloge na kojima se temelji prvostupanjska presuda ovaj Sud ne nalazi postojanje povrede propisane odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.).
6. Naime, protivno žalbenim razlozima kojima tužitelj osporava prvostupanjsku presudu iz razloga što je donesena bez održane rasprave pred prvostupanjskim sudom, iz spisa predmeta razvidno je da stranke u ovom sporu nisu zahtijevale održavanje rasprave, a također proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda prema kojem su se ispunili zakonom propisani uvjeti za donošenje odluke primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima, odnosno bez održavanja rasprave.
7. Naime, isticanje tužitelja prema kojem je tužbu temeljio na okolnosti što odluka tuženika nije donesena temeljem nalaza i mišljenja stručnog povjerenstva i ne sadrži iscrpno obrazloženje nisu u konkretnom slučaju okolnosti koje upućuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Pogrešno je stajalište tužitelja prema kojem je odluka tuženika nezakonita, jer nije utemeljena na nalazu i mišljenju stručnog tijela za ocjenu ponude jer prema odredbi članka 23. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj: 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.) odluka o koncesiji mora biti utemeljena na nalazu i mišljenju stručnog tijela za ocjenu ponude. Budući da tuženik vezano za Obavijest o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma u uvali Luke, na dijelu k. o. [katastarska općina], koja je objavljena u EOJN 23. lipnja 2017. nije niti donio odluku o davanju koncesije, to je neosnovano pozivanje tužitelja na povredu odredbe članka 23. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
8. Također, Obavijest o namjeri davanja koncesije točkom VIII. propisivala je pravo tuženika na neprihvaćanje svih pristiglih ponuda. Mogućnost prema kojoj tuženik kao davatelj koncesije može neprihvatiti pristigle ponude propisana je odredbom članka 15. stavka 1. Uredbe o postupku davanja koncesija na pomorskom dobru ("Narodne novine", broj: 23/04. 101/04., 39/06., 63/08., 125/10., 102/11., 83/12. i 10/17.).
9. Kako je odluka tuženika donesena u ponovljenom postupku, nakon presude ovog Suda broj: Usž-1113/2022 od 26. svibnja 2022. i to sukladno točki VIII. Obavijesti o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru i članku 15. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost presude prvostupanjskog suda, kojom je ocijenjeno da je tuženik postupao u granicama ovlasti, a kako je riječ o pomorskom dobru i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.
10. Slijedom navedenog prema ocjeni Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda i rješenje žalbom pobijaju, zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučeno kao pod točkom I. izreke.
11. Kako tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku, nije osnovan ni njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, zbog čega je na temelju članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu, 5. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović
