Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1060/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i suca Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Brbić Valković, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, [osobni identifikacijski broj], Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-840/2019-47 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-840/2019-47 od 20. svibnja 2024. potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III. izreke, pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o troškovima pod toč. IV. izreke i pobijanoj toč. V. izreke.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o [broj kredita] [broj] koji je sklopljen dana 08.03.2007. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tužene kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i sve kasnije izmjene te odluke.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 2., 3. i 4. Ugovora o [broj kredita] [broj] koji je sklopljen dana 08.03.2007. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tužene kao kreditora u dijelu u kojem se ugovorena glavnica i anuiteti vežu uz valutu švicarskog franka, kao i sve kasnije izmjene te odluke.

III. Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK d.d., [osobni identifikacijski broj] da tužitelju BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope isplati iznos od ukupno 884,84 EUR sa zateznom kamatom koja teče: na iznos od 4,23 EUR od 01.10.2007 do isplate

na iznos od 4,19 EUR od 01.11.2007 do isplate

na iznos od 4,15 EUR od 01.12.2007 do isplate

na iznos od 4,12 EUR od 01.01.2008 do isplate

na iznos od 4,08 EUR od 01.02.2008 do isplate

na iznos od 4,04 EUR od 01.03.2008 do isplate

na iznos od 14,19 EUR od 01.04.2008 do isplate

na iznos od 14,06 EUR od 01.05.2008 do isplate

na iznos od 13,93 EUR od 01.06.2008 do isplate

na iznos od 13,79 EUR od 01.07.2008 do isplate

na iznos od 13,65 EUR od 01.08.2008 do isplate

na iznos od 13,51 EUR od 01.09.2008 do isplate

na iznos od 13,37 EUR od 01.10.2008 do isplate

na iznos od 13,24 EUR od 01.11.2008 do isplate

na iznos od 13,09 EUR od 13.12.2008 do isplate

na iznos od 15,99 EUR od 14.01.2009 do isplate

na iznos od 15,82 EUR od 14.02.2009 do isplate

na iznos od 15,64 EUR od 14.03.2009 do isplate

na iznos od 15,46 EUR od 11.04.2009 do isplate

na iznos od 20,08 EUR od 14.05.2009 do isplate

na iznos od 19,84 EUR od 11.06.2009 do isplate

na iznos od 19,59 EUR od 14.07.2009 do isplate

na iznos od 19,35 EUR od 11.08.2009 do isplate

na iznos od 19,10 EUR od 01.09.2009 do isplate

na iznos od 18,85 EUR od 01.10.2009 do isplate

na iznos od 18,59 EUR od 01.11.2009 do isplate

na iznos od 18,34 EUR od 01.12.2009 do isplate

na iznos od 18,08 EUR od 01.01.2010 do isplate

na iznos od 17,81 EUR od 01.02.2010 do isplate

na iznos od 17,55 EUR od 01.03.2010 do isplate

na iznos od 17,28 EUR od 01.04.2010 do isplate

na iznos od 17,01 EUR od 01.05.2010 do isplate

na iznos od 16,73 EUR od 01.06.2010 do isplate

na iznos od 16,46 EUR od 01.07.2010 do isplate

na iznos od 16,17 EUR od 01.08.2010 do isplate

na iznos od 15,89 EUR od 14.09.2010 do isplate

na iznos od 15,60 EUR od 14.10.2010 do isplate

na iznos od 15,31 EUR od 13.11.2010 do isplate

na iznos od 15,02 EUR od 14.12.2010 do isplate

na iznos od 14,73 EUR od 14.01.2011 do isplate

na iznos od 14,43 EUR od 15.02.2011 do isplate

na iznos od 14,12 EUR od 15.03.2011 do isplate

na iznos od 13,82 EUR od 14.04.2011 do isplate

na iznos od 13,51 EUR od 14.05.2011 do isplate

na iznos od 13,19 EUR od 14.06.2011 do isplate

na iznos od 12,88 EUR od 22.07.2011 do isplate

na iznos od 12,56 EUR od 13.08.2011 do isplate

na iznos od 12,24 EUR od 06.10.2011 do isplate

na iznos od 11,92 EUR od 06.10.2011 do isplate

na iznos od 11,59 EUR od 09.11.2011 do isplate

na iznos od 11,26 EUR od 09.12.2011 do isplate

na iznos od 10,92 EUR od 10.01.2012 do isplate

na iznos od 10,58 EUR od 09.02.2012 do isplate

na iznos od 10,23 EUR od 10.03.2012 do isplate

na iznos od 9,89 EUR od 11.04.2012 do isplate

na iznos od 9,54 EUR od 09.05.2012 do isplate

na iznos od 9,19 EUR od 14.06.2012 do isplate

na iznos od 8,83 EUR od 17.07.2012 do isplate

na iznos od 8,47 EUR od 14.08.2012 do isplate

na iznos od 8,10 EUR od 13.09.2012 do isplate

na iznos od 7,73 EUR od 16.10.2012 do isplate

na iznos od 7,36 EUR od 17.11.2012 do isplate

na iznos od 6,99 EUR od 18.12.2012 do isplate

na iznos od 6,61 EUR od 15.01.2013 do isplate

na iznos od 6,23 EUR od 19.02.2013 do isplate

na iznos od 5,84 EUR od 16.03.2013 do isplate

na iznos od 5,45 EUR od 16.04.2013 do isplate

na iznos od 5,06 EUR od 21.05.2013 do isplate

na iznos od 4,66 EUR od 18.06.2013 do isplate

na iznos od 4,25 EUR od 17.07.2013 do isplate

na iznos od 3,84 EUR od 27.08.2013 do isplate

na iznos od 3,43 EUR od 19.09.2013 do isplate

na iznos od 3,02 EUR od 16.10.2013 do isplate

na iznos od 2,60 EUR od 19.11.2013 do isplate

na iznos od 2,17 EUR od 24.12.2013 do isplate

na iznos od 1,75 EUR od 23.01.2014 do isplate

na iznos od 1,32 EUR od 19.02.2014 do isplate

na iznos od 0,88 EUR od 20.03.2014 do isplate

na iznos od 0,45 EUR od 17.04.2014 do isplate

a s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valuti CHF isplati iznos od ukupno 3.784,40 EUR sa zateznom kamatom koja teče:

na iznos od 9,92 EUR od 11.04.2009 do isplate

na iznos od 16,50 EUR od 14.05.2009 do isplate

na iznos od 13,67 EUR od 11.06.2009 do isplate

na iznos od 12,51 EUR od 14.07.2009 do isplate

na iznos od 12,61 EUR od 11.08.2009 do isplate

na iznos od 13,81 EUR od 01.09.2009 do isplate

na iznos od 13,66 EUR od 01.10.2009 do isplate

na iznos od 11,86 EUR od 01.11.2009 do isplate

na iznos od 15,24 EUR od 01.12.2009 do isplate

na iznos od 17,95 EUR od 01.01.2010 do isplate

na iznos od 21,81 EUR od 01.02.2010 do isplate

na iznos od 20,93 EUR od 01.03.2010 do isplate

na iznos od 26,16 EUR od 01.04.2010 do isplate

na iznos od 25,17 EUR od 01.05.2010 do isplate

na iznos od 27,10 EUR od 01.06.2010 do isplate

na iznos od 43,86 EUR od 01.07.2010 do isplate

na iznos od 40,41 EUR od 01.08.2010 do isplate

na iznos od 52,27 EUR od 14.09.2010 do isplate

na iznos od 46,82 EUR od 14.10.2010 do isplate

na iznos od 48,59 EUR od 13.11.2010 do isplate

na iznos od 56,91 EUR od 14.12.2010 do isplate

na iznos od 65,08 EUR od 14.01.2011 do isplate

na iznos od 54,19 EUR od 15.02.2011 do isplate

na iznos od 59,43 EUR od 15.03.2011 do isplate

na iznos od 55,20 EUR od 14.04.2011 do isplate

na iznos od 66,62 EUR od 14.05.2011 do isplate

na iznos od 76,95 EUR od 14.06.2011 do isplate

na iznos od 92,76 EUR od 22.07.2011 do isplate

na iznos od 127,46 EUR od 13.08.2011 do isplate

na iznos od 81,46 EUR od 06.10.2011 do isplate

na iznos od 81,46 EUR od 06.10.2011 do isplate

na iznos od 76,36 EUR od 09.11.2011 do isplate

na iznos od 75,41 EUR od 09.12.2011 do isplate

na iznos od 82,41 EUR od 10.01.2012 do isplate

na iznos od 86,72 EUR od 09.02.2012 do isplate

na iznos od 86,49 EUR od 10.03.2012 do isplate

na iznos od 84,11 EUR od 11.04.2012 do isplate

na iznos od 85,18 EUR od 09.05.2012 do isplate

na iznos od 87,29 EUR od 14.06.2012 do isplate

na iznos od 84,77 EUR od 17.07.2012 do isplate

na iznos od 85,17 EUR od 14.08.2012 do isplate

na iznos od 80,66 EUR od 13.09.2012 do isplate

na iznos od 83,04 EUR od 16.10.2012 do isplate

na iznos od 85,86 EUR od 17.11.2012 do isplate

na iznos od 83,97 EUR od 18.12.2012 do isplate

na iznos od 84,24 EUR od 15.01.2013 do isplate

na iznos od 81,34 EUR od 19.02.2013 do isplate

na iznos od 80,21 EUR od 16.03.2013 do isplate

na iznos od 85,71 EUR od 16.04.2013 do isplate

na iznos od 77,39 EUR od 21.05.2013 do isplate

na iznos od 76,29 EUR od 18.06.2013 do isplate

na iznos od 77,26 EUR od 17.07.2013 do isplate

na iznos od 77,95 EUR od 27.08.2013 do isplate

na iznos od 79,59 EUR od 19.09.2013 do isplate

na iznos od 81,13 EUR od 16.10.2013 do isplate

na iznos od 81,57 EUR od 19.11.2013 do isplate

na iznos od 84,72 EUR od 24.12.2013 do isplate

na iznos od 81,31 EUR od 23.01.2014 do isplate

na iznos od 86,10 EUR od 19.02.2014 do isplate

na iznos od 87,71 EUR od 20.03.2014 do isplate

na iznos od 86,07 EUR od 17.04.2014 do isplate po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), a od 01. 01. 2008. godine do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), a od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.159,75 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška u cijelosti.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik u dijelu u kojem nije uspio u postupku, pobijajući presudu pod toč. I., II., III., dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod toč. IV. i pod toč. V. izreke. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba prihvati, preinači prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev, a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Posebno ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da se presuda suda prvog stupnja ne može ispitati i da nema razloga o odlučnim činjenicama, te da je povrijeđeno njegovo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u vidu prava na obrazloženu sudsku odluku.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III. izreke, dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. IV. i pod toč. V. izreke, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima nije povrijedio tuženikovo pravo na obrazloženu sudsku odluku, jer prvostupanjska presuda sadrži jasne, relevantne i dostatne razloge o prihvaćanju tužiteljeva zahtjeva, kao i odgovore na tuženikove prigovore istaknute tijekom prvostupanjskog postupka. U prvostupanjskoj presudi valjano su obrazloženi i cijenjeni svi provedeni dokazi sukladno odredbi čl. 8. ZPP i prvostupanjska presuda sadrži sve što mora sadržavati sukladno odredbi čl. 338. st.

4. ZPP pa nije povrijeđeno tuženikovo pravo zajamčeno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori, „Narodne novine“ br.18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17).

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o [broj kredita] od 8. ožujka 2007. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 884,84 Eura na ime ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i 3.784,40 Eura na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da je 8. ožujka 2007. zaključen Ugovor o [broj kredita] između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora,

- da je ugovorom o kreditu tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos od 25.210,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti,

- da je ugovorom o kreditu ugovoreno vraćanje kredita uz primjenu valutne klauzule CHF, te je ugovorena i promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku zaključenja iznosila 5,25 %,

- da je tužitelj u tom ugovornom odnosu potrošač,

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila,

- da je kredit u cijelosti otplaćen,

- da su odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula ništetne jer je ništetnost tih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite,

- da je tužitelj za vrijeme otplate kredita, a na temelju ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pretplatio iznos od 884,84 Eura, a na ime valutne klauzule iznos od 3.784,40 Eura, koji iznos predstavlja razliku više i manje plaćenih iznosa, uzimajući u obzir i razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od onoga na dan isplate kredita tužitelju.

11. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev, utvrđuje da su odredbe sklopljenog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula ništetne na temelju čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i 46/07; dalje: ZZP/03), pa na temelju čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23; dalje ZOO) nalaže tuženiku, na ime stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi zbog promjenjive kamatne stope isplatiti tužitelju iznos od 884,84 Eura a na temelju valutne klauzule 3.784,40 Eura s pripadajućim kamatama na pojedine iznose od dana njihova plaćanja.

12. Žalbeni navod tuženika da se konkretan postupak vodi radi stjecanja bez osnove, a ne naknade štete, ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, ali ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Isto bi naime, bili protivno svrsi odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14 i 110/15; dalje ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, a u kojem se suštinski traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača. U prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete.

13. Neosnovano tuženik smatra i da ne bi bilo dopušteno provoditi test poštenja i test transparentnosti ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, jer su navedene ugovorne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prethodno, također iz razloga što je odlučujući o pitanju ništetnosti tih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud, ispravno cijenio odredbe ništetnim, pozivajući se pri tome na stavove izražene u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Navedenim je presudama utvrđeno da je i prednik tuženika u razdoblju u kojem je sklopljen ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope jednostranim odlukama banke, i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljem, kao potrošačem, pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Osim toga, tuženik je u razdoblju u kojem je sklopljen ugovor o kreditu s tužiteljem povrijedio kolektivne interese potrošača tako što je u ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače, pa niti tužitelja, u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je dao jasne razloge o utvrđenim činjenicama, te pravilnom primjenom čl. 81. i 82. ZPP/03 prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Točno je da navedene odredbe nisu a priori protivne načelu savjesnosti i poštenja, bez obzira na činjenicu da su unesene u ugovor na inicijativu tuženika, radi čega je prvostupanjski sud i proveo dokaz saslušanjem tužitelja iz čijeg je iskaza utvrđeno da je u potpunosti izostalo pregovaranje o spornim odredbama, kao i posljedice koje su na temelju spornih odredbi nastale u tužiteljevoj obvezi.

15. Odredbama čl. 81. i 82. ZZP/03 propisane su pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima. Tako je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi određene su u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj. Prema čl. 87. st. 1. ZZP/03 nepoštena odredba ugovora je ništava.

16. Slijedom prethodno utvrđenog, neodlučni su žalbeni navodi tuženika o nepostojanju neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja, kao i tuženikovo postupanje u dobroj vjeri. Sve okolnosti je prvostupanjski sud imao u vidu kada je na temelju čl. 81. i 83. ZZP/03 cijenio nepoštenim sporne odredbe ugovora o kreditu, te iste na temelju čl. 87. ZPP/03 utvrdio ništetnim. Tuženik svojim žalbenim navodima iznosi svoja tumačenja i zaključke o valjanosti spornih odredbi ugovora, koji se ne mogu valjano suprotstaviti zaključcima prvostupanjskog suda, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

17. Činjenica jest, a što tuženik i ističe tijekom prvostupanjskog postupka, a i u žalbi, da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno i zakonito, kao i da je kamatnu stopu koja je ugovorena kao promjenjiva tuženik mijenjao temeljem objektivnih tržišnih kriterija, a ne arbitrarno. No, u konkretnom slučaju riječ je o nepoštenim ugovornim odredbama, jer tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nerazumljive su, jer tužitelju nisu na valjan način objašnjene posljedice ugovaranja takove ugovorne odredbe, iako je tuženik bio svjestan tog rizika. Sve navedeno pobliže je obrazloženo u presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za čije je stavove sud osnovom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku vezan, i na koje se prvostupanjski sud osnovano poziva. Tim više na činjenični supstrat ovog postupka, u kojem je iskazom tužitelja utvrđeno da je sklapanjem spornog ugovora o kreditu u potpunosti izostalo pregovaranje o odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio provedenim vještačenjem na način da je razlika (u konkretnom slučaju više i manje plaćenih iznosa) utvrđena primjenom početno ugovorene kamatne stope, te tečaja CHF na dan isplate kredita tužitelju. Kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli utvrđene ništetnim, to je jedino tečajem CHF na dan isplate kredita tužitelju i primjenom početno ugovorene kamatne stope moguće postići potpunu restituciju tužitelja kao potrošača i otkloniti posljedice ništetnih odredbi. Stoga su neodlučni navodi tuženika da je vještačenje trebalo provesti primjenom kamatne stope koje je vrijedila na kunske kredite u razdoblju otplate, jer stranke nisu ugovorile kunski kredit, a tužitelj ima pravo tražiti potpuno uklanjanje posljedica ništetnih odredbi.

19. Osnovna posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 1111. ZOO je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. Pravilno je prvostupanjski sud stoga prihvatio zahtjev za isplatu iznosa od 884,84 Eura i 3.784,40 Eura jer se vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 323. ZOO).

20. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud cijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare. Naime, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-2245/17 od dana 20. ožujka 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO (dakle, 4. travnja 2012. godine), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Takvo je i pravno shvaćanje sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. U konkretnom slučaju, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012. godine, a ista je ponovno počela teći za promjenjivu kamatnu stopu 13. lipnja 2014. (pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/13), a za valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. (pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17). Tužba u ovom predmetu podnesena je 10. lipnja 2019., dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, pa nije protekao rok iz čl. 225. ZOO, niti je nastupila zastara tužiteljeva potraživanja.

21. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao i kamate na svaki pojedini iznos od dana stjecanja na temelju čl. 1115. ZOO koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja.

22. I odluka o troškovima postupka u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. IV. i pod toč. V. izreke je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023; dalje: Tarifa). Neosnovano tuženik smatra da je za radnje poduzete prije 5. studenog 2022. trebalo primijeniti vrijednost boda od 10,00 kn, jer je Tbr. 52/3 Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Odluka o trošku u konkretnom je slučaju donesena 20. svibnja 2024., te je prvostupanjski sud valjano primjenjivao za sve parnične radnje vrijednost boda od 2,00 Eura (Tbr.54).

23. Stav je i Vrhovnog suda Republike Hrvatske da kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda, izražen u odlukama Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024., Rev- 940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. godine.

24. Osim toga, pogrešno tuženik u žalbi navodi da je tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na presudu. Suprotno navedenom, tužitelju je priznat samo trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu, a koju je na temelju Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe i bio dužan platiti, i koju je platio. Stoga je pravilno prvostupanjski sud naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.159,75 Eura.

25. U nepobijanom dijelu, odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

26. Tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, jer sa istom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP).

27. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski