Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-872/2023-3

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasni Orešić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o. Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupanog po punomoćniku Domagoju Greguriću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-431/2021-14 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-431/2021-14 od 21. travnja 2023.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe se odbija kao neosnovan.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Proglašava se u cijelosti nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika – tužiteljice OH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] određena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja – tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, 10 000 Zagreb, OIB: 17863542417 od dana 23.06.2021. godine kao i prijenos ovih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja – tuženika na temelju zadužnice OV-23849/07 javnog bilježnika Velimir Čerić iz Zagreba od dana 31.12.2007. godine.

II. Nalaže se tuženiku da isplati (vrati) tužiteljici iznos koji je stekao temeljem nedopuštene pljenidbe i prijenosa iz točke I. ove presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na stečeni iznos teku od dana primitka svakog pojedinog novčanog iznosa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan

III. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.732,83 eura/28.125,00kn u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu parničnog troška, podredno da se pobijana presuda ukine i dosude troškovi sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda tužiteljice i predložio da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda i prizna trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U tijeku postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik podnio 23. lipnja 2021. zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima tužiteljice na temelju zadužnice na kojoj je ovjeren potpis dužnika kod javnog bilježnika Velimira Čerića poslovni broj OV-123849/2007 od 31. prosinca 2007., da je tužiteljica 8. srpnja 2021. podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7 i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje OZ), da se taj sud oglasio mjesno nenadležnim te predmet dostavio mjesno nadležnom Općinskom sudu u Sesvetama te da je potom ovršenica zaključkom toga suda, poslovni broj 9 Ovr-404/2021-9 od 11. kolovoza 2021. upućena na parnicu radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 11. OZ-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica u svojstvu korisnika kredita sklopila s Zagrebačkom bankom d.d. Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj [broj kredita] od 20. prosinca 2007., da joj je odobren kredit u iznosu od 12.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti te da je radi osiguranja naplate kredita izdala 20. prosinca 2007. običnu zadužniu na iznos od 12.500,00 EUR (glavnica) u kunskoj protuvrijednosti, sa redovnom i zateznom kamatom. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da je Ugovor o kreditu otkazan 13. studenog 2009. i da je tražbina banke s tim danom dospjela u cijelosti.

7. Nastavno, utvrđeno je kako je Zagrebačka banka d.d. na temelju zadužnice podnijela zahtjev za izravnu naplatu 31. prosinca 2010., radi naplate do tada dospjele novčane tražbine te da su osnove za plaćanje stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, u daljnjem tekstu ZPONS) zbog nemogućnosti izvršenja isknjižene iz Očevidnika za plaćanje po članku 12. ZPONS-a 4. kolovoza 2018.

8. Osim toga, utvrđeno je da su Zagrebačka banka d.d., APS Delta s.r.o. i tuženik sklopili trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina te da je cesijom tražbina Zagrebačke banke d.d. prema tužiteljici prešla na tuženika, koji ugovor je dostavljen Financijskoj agenciji 1. siječnja 2018.

9. Prvostupanjski sud je zaključio da je na tuženika valjano preneseno potraživanje od ranijeg vjerovnika pa stoga nisu osnovani navodi tužiteljice da tuženik nije ovlašten tražiti izravnu naplatu (članak 50. stavak 1. točka 7. OZ-a).

10. Prvostupanjski sud je zaključio da je zastara tražbine tuženika prvenstveno počela teći 1. siječnja 2008. u skladu s člankom 215. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO), da zastarni rok iz zadužnice na koji je samo ovjeren potpis izdavatelja predstavlja privatnu isprav te da se za tražbine iz takve isprave primjenjuje opći zastarni rok iz članka 225. ZOO, a da je zastara isticala 1. siječnja 2012. Navedeni stav prvostupanjskog suda utemeljen je i na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su- IV-4/18 od 19. studenoga 2018.

11. Nastavno, prvostupanjski sud se pozvao na činjenicu da je navedenu zadužnicu Financijska agencija zaprimila radi naplate 31. prosinca 2010. od strane tadašnjeg vjerovnika Zagrebačke banke d.d. i da je ista evidentirana u Očevidnik ovršenika, odnosno unutar općeg petogodišnjeg zastarnog roka pa je zaključio da je podnošenjem predmetne zadužnice na prisilnu naplatu dana 31. prosinca 2010. prekinut zastarni rok za namirenje tražbine vjerovnika. Ovakvo stajalište prvostupanjskog suda proizlazi i iz odredbe članka 241. ZOO kojom je određeno da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine te na članku 245. stavak 1. ZOO kojim je određeno da nakon prekida zastare zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

12. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je zastara prekinuta danom pokretanja postupka izravne naplate kod Financijske agencije dana 31. prosinca 2010. te da je zastara počela teći iznova od obustave postupka izravne naplate 4. kolovoza 2018. Budući od 4. kolovoza 2018. do 23. lipnja 2021. kada je pokrenut postupak izravne naplate nije protekao rok od pet godina, prvostupanjski sud je zaključio da nije osnovano pravno sredstvo ovršenika (tužiteljice) iz članka 210. OZ-a zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a. Također, prvostupanjski sud je zaključio da brisanje osnova za plaćanje po članku 12. ZPONS-a nije od utjecaja na prekid zastare.

13. Zahtjev tužiteljice za isplatu naplaćenih iznosa s novčanih sredstava (toč. II. izreke prvostupanjske presude) prvostupanjski sud je odbio s obrazloženjem da je ovaj zahtjev neosnovan jer je neosnovano pravno sredstvo ovršenika iz članka 210. OZ-a.

14. Tužiteljica u žalbi ističe sljedeće odlučne prigovore:

- da na tuženika nije valjano preneseno potraživanje,

- da prvostupanjski sud nije pravilno odlučio o prekidu zastare,

- da je prvostupanjski sud nezakonito odlučio kada je odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine dugovanja i da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu koji sadržava ništetne odredbe, te da je prvostupanjski sud predmetnu pravnu situaciju trebao razmotriti i kroz odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP).

15. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice na tuženika je valjano preneseno potraživanje (članak 80. i članak 81. ZOO). Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Za valjanost ustupanja nije od značaja je li ustupitelj o ustupu obavijestio dužnika (članak 82. stavak 1. ZOO), a ustupitelj može obavijestiti dužnika i nakon što je zaključen ugovor o ustupanju i time se taj nedostatak otklanja. Pri tome ovaj sud naglašava kako su u skladu s navedenim neosnovani i žalbeni navodi da nije preneseno cjelokupno potraživanje.

16. Prvostupanjski sud je ispravno odlučio o prekidu zastare i dao iscrpne i valjane razloge zašto nije došlo do prekida zastare. Brisanje iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje po članku 12. ZPONS-a nije od utjecaja na prekid zastare, jer vjerovnik svoju tražbinu nije mogao naplatiti zbog nedostatka novčanih sredstava dužnika. Vjerovnik nakon brisanja osnova za plaćanje iz Očevidnika može ponovno podnijeti zahtjev za izravnu naplatu, a tražbinu ostvarivati i na drugim sredstvima i predmetima ovrhe u posebnim ovršnim postupcima jer u ovršnom postupku ne postoji zabrana dvostruke litispendencije, a kada Financijska agencija izbriše osnovu za plaćanje po članku 12. ZPONS-a, vjerovnik može podnijeti novi zahtjev za izravnu naplatu samo što vjerovnik dobiva onaj redoslijed plaćanja koji u Očevidniku ima u trenutku zaprimanja svakog novog zahtjeva za izravnu naplatu.

17. Tražbina iz obične zadužnice na kojoj je ovjerovljen potpis dužnika zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (članak 225. ZOO), a dospijeva od dana kada je otkazan ugovor o kreditu i od tog trenutka počinje teći rok zastarijevanja od pet godina. Budući je prvostupanjski sud dao iscrpne razloge o prekidu zastare, o roku zastare tražbine iz zadužnice, te ispravno zaključio da prvenstveno zastara nije nastupila jer je Zagrebačka banka d.d. predmetnu zadužnicu kao vjerovnik podnijela Financijskoj agenciji 31. prosinca 2010., dakle prije 1. siječnja 2012. te da je zastara bila u prekidu sve do 4. kolovoza 2018., a zatim da zastara nije nastupila niti do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu od strane tuženika 23. lipnja 2021., nije protekao rok zastare iz članka 225. ZOO, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke.

18. Budući nije osnovano pravno sredstvo ovršenika iz članka 210. OZ-a, nije niti osnovan zahtjev tužiteljice za vraćanje naplaćenih tražbina po osnovi za plaćanje – zadužnici ... zaprimljenoj u Financijskoj agenciji 23. lipnja 2021. po osnovu protuovrhe ili po osnovu stjecanja bez osnove. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke.

19. Pravilno je prvostupanjski sud odbio daljnje dokazne prijedloge tužiteljice, jer je relevantno činjenično stanje utvrđeno na temelju materijalne dokumentacije u spisu, a koju tužiteljica nije dovela u dvojbu tijekom prvostupanjskog postupka. Prema članku 8 ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Isto tako tužiteljica u žalbi neosnovano traži utvrđivanje ništetnosti odredbi spornog ugovora o kreditu, odnosno postupanje sukladno odredbama ZZP, budući isto niti nije bilo predmet raspravljanja u prvostupanjskom postupku, obzirom da tužiteljica radi tih pravnih osnova niti nije bila upućena u predmetnu parnicu.

20. Prvostupanjski sud je ispravno odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, a visinu troškova pravilno odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu Tarifa), budući je ista Tarifa bila na snazi u trenutku zaključenja rasprave pred prvostupanjskim sudom, pa je i sud prilikom odmjeravanja troškova pravilno primijenio odredbe Tarife i ne radi se o retroaktivnoj primjeni iste kako to smatra žaliteljica, dok je odluku o troškovima iscrpno obrazložio pod toč. 16. i 17. obrazloženja presude.

21. Budući tužiteljica samo uopćeno prigovara odluci o trošku, navodima žalbe tužiteljice zakonitost odluke o troškovima prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju.

22. Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a, a o trošku odgovora na žalbu na odredbi članka 155. ZPP-a.

23. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš