Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1787/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u parničnom predmetu tužitelja ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Željku Lubina, odvjetniku iz [adresa], protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-387/2024-9 od 13. rujna 2024., 5. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-387/2024-9 od 13. rujna 2024.
II Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužitelja protiv rješenja o pristojbi poslovni broj Pn-387/2024-4 od 25.ožujka 2024.
2. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč.1. i toč.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu. Traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Prema obrazloženju pobijanog rješenja tužitelj je 26. ožujka 2024. podnio prigovor protiv rješenja o pristojbi poslovni broj Pn-387/2024-4 od 25.ožujka 2024.,da se u prigovoru ne navodi niti jedan konkretan razlog zbog kojeg pobija rješenje o pristojbi već se isto samo paušalno pobija to je prigovor tužitelja odbijen, a tužitelj vezano uz navode prigovora o oslobađanju od plaćanja sudskih pristojbi, upućen od strane prvostupanjskog suda na odredbe Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine 143/13, 98/19).
6. U žalbi protiv rješenja tužitelj navodi da obrazloženje pobijanog rješenja u dijelu gdje se navodi da su navodi iz prigovora samo paušalno navedeni ukazuje da sutkinja nije pročitala prigovor a čime da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
Tužitelj u žalbi ponavlja navode iz prigovora te ističe da ako je tužena Republika Hrvatska oslobođena od plaćanja pristojbi (čl.11.st.1.t.1.Zakona o sudskim pristojbama), te polazeći od toga da su svi pred zakonom jednaki i da tako određuje Ustav republike Hrvatske , to da tada i stranka u istom postupku u kojem je stranka i Republika Hrvatska ne bi trebala plaćati sudsku pristojbu i to primjenom čl.14.st.2.Ustava Republike Hrvatske, jer da drugačiji pristup dovodi do narušavanja ustavnog načela da su svi pred zakonom jednaki.
7. Sukladno odredbi čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine " broj 118/18. i 51/23.- dalje ZSP) u postupku pred sudovima plaćaju se sudske pristojbe u skladu s odredbama toga Zakona i u visini utvrđenoj Tarifom sudskih pristojbi a koju uredbom propisuje Vlada Republike Hrvatske.
8. Odredbom čl. 3.ZSP-a pristojbe propisane tim Zakonom dužna je platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, dok je odredbom čl. 4.ZSP-a obveza plaćanja pristojbe, ako tim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje :1. za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju…
9. Iz stanja spisa razvidno je da je tužitelj kod Općinskog suda u Splitu 22.siječnja 2024. podnio tužbu protiv tužene radi naknade štete, te da uz tužbu nije dostavljen dokaz da je izvršio plaćanje sudske pristojbe na tužbu, a što tužitelj u žalbi niti ne čini spornim.
10. Dakle je nesporno da je tužitelj obveznik plaćanja sudske pristojbe na tužbu, te je sud prvog stupnja tužitelja osnovano, a rješenjem Pn-387/2024-4 od 25.ožujka 2024. pozvao na plaćanje sudske pristojbe na tužbu, te osnovano odlučujući o prigovoru isti odbio, nalazeći da prigovor nije osnovan, s kojim zaključkom suda je suglasan i ovaj sud, a tužitelj žalbenim razlozima ne navodi razloge za suprotan zaključak.
11. Vezano uz navode tužitelja istaknute u žalbi ističe se da sukladno odredbi čl. 14. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst, 15/14.) svatko ima prava i slobode neovisno o njegovoj rasi, boji kože, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi društvenom položaju ili drugim osobinama te su svi pred zakonom jednaki. Načelo jednakosti predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog uređenja, a Ustav Republike Hrvatske smatra jednakost jednom od najviših vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske.
Ustavom zajamčena jednakost svih pred zakonom znači da su svi građani jednaki u pravima i obvezama koje im određuje zakon, čime se ostvaruje vladavina prava kao temeljna odrednica svake pravne države.
11.1. Odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Pravo pravičnog suđenja, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava, obuhvaća više aspekata koji čitav proces suđenja čine pravičnim. U svojoj biti to je postupovno jamstvo koje zahtijeva da postupak od strane državnih tijela bude proveden prema načelima koja će strankama u postupku osigurati pravično suđenje. Pravo svakoga na pristup sudu dio je temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, a podrazumijeva pristupačnost postupku sa svim obilježjima sudskog oblika ispitivanja. i samo pravo na pristup sudu ima nekoliko aspekata. Mogućnost iniciranja sudskog postupka radi donošenja odluke o pravima i obvezama stranaka, iako sama po sebi nije dovoljna da bi se osiguralo pravo pristupa sudu, onaj je aspekt prava na pristup sudu bez kojega ostala jamstva, sadržana u pravu pravičnog suđenja, ne bi mogla imala pravno značenje.
12. Pravo na pristup sudu, međutim, nije apsolutno, ono može biti zakonom ograničeno (članak 16. Ustava), primjerice zakonom određenim pretpostavkama koje moraju biti ispunjene za podnošenje tužbe ili rokovima za ulaganje pravnih lijekova…Različita ograničenja mogu svesti pravo na pristup sudu na razinu koja bi dovela do toga da je sama bit ostvarenja tog prava ugrožena. Svako ograničenje, stoga, mora biti ustanovljeno zakonom, mora imati legitimni cilj te mora postojati razumna razmjernost između ograničenja i cilja koji se tim ograničenjem želi postići.
13. Pri tome se ističe da je ovlaštenje Hrvatskog sabora da samostalno odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj u skladu s Ustavom i zakonom (članak 2. stavak 4. alineja 1. Ustava). Pri uređivanju tih odnosa zakonodavac je dužan uvažavati zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrednote.
Navedena ustavna ovlast ovlašćuje zakonodavca da propiše obvezu plaćanja sudske pristojbe, vezano uz podnošenje određenog zahtjeva pred sudom ili poduzimanje određenih radnji u sudskom postupku, odnosno da tu obvezu mijenja i dopunjuje. Naime, u stvaranju proračunskih sredstava sudjeluje cjelokupna društvena zajednica, sukladno odredbi članka 51. stavka 1. Ustava, prema kojoj je svatko dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. Prema odredbi čl. 9. ZSP-a, prihodi od sudskih pristojbi prihodi su državnog proračuna Republike Hrvatske.
14. U kontekstu već ranije navedenog, odredbom čl. 1. ZSP-a propisano je da se u postupku pred sudovima plaćaju sudske pristojbe po odredbama tog Zakona i u visini utvrđenoj Tarifom sudskih pristojbi, koja je sastavni dio tog Zakona.
Pristojbe propisane Zakonom o sudskim pristojbama dužna je platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom (članak 3. stavak 1.). Odredbama članka 4. propisano je u kojem trenutku nastaje obveza plaćanja pristojbe; primjerice, za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge i dr.) ta obveza nastaje u trenutku kad se predaju, a za podneske dane na zapisnik kada je zapisnik dovršen.
15. Pri tome se ističe da primjena zakona ili pojedinih njegovih odredbi može biti predmetom ispitivanja samo u postupku koji se pred Ustavnim sudom pokreće ustavnom tužbom. Sud prvog stupnja kao niti ovaj sud nisu ovlašteni provoditi kontrolu suglasnosti zakona s Ustavom niti nadležni ocjenjivati njegovu primjenu u postupku.
16. Slijedom navedenoga ovaj sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
17. U smislu odredbe čl. 166.st.1. u vezi s odredbom čl. 154.st.1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom.
Osijek, 5. prosinca 2024.
Sutkinja
Jasna Bratek
