Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1030/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Baran predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kasalo & Raić d.o.o. Split, protiv tuženika OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3241/2021-24 od 2. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužene odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3241/2021-24 od 2. svibnja 2024. u pobijanom dijelu toč. IV. i toč. V. izreke.

II Zahtjev tužene za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba iz čl.9.1.Ugovora o kreditu, [osobni identifikacijski broj], a kojom je ugovoreno da je redovna kamata promjenjiva sukladno odluci tuženika.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba iz čl.d.1. Ugovora o [broj kredita], a kojom je ugovoreno da se mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi tuženika na dan dospijeća.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana, isplati ukupan iznos od 66,42 EUR na ime ništetnosti odredbe članka 9.1. Ugovora o kreditu, broj 94509/05, sa pripadajućom zateznom kamatom kako slijedi na iznos od:

- 1,90 EUR od 10.12 . 2005.

- 0,01 EUR od 10.09. 2006 .

- 0, 30 EUR od 10.02 . 2007.

- 1,21 EUR od 10.03. 2007.

- 1,32 EUR od 10.04 . 2007.

- 1,26 EUR od 10.05. 2007.

- 1, 29 EUR od 10.06 . 2007.

- 1, 21 EUR od 10.07. 2007.

- 1, 23 EUR od 10.08 . 2007.

- 1, 22 EUR od 10.09. 2007.

- 1,15 EUR od 10.10. 2007.

- 1,16 EUR od 10.11. 2007.

- 1,09 EUR od 10.12 . 2007.

- 1,11 EUR od 10.01. 2008 .

- 1,09 EUR od 10.02 . 2008 .

- 0,99 EUR od 10.03. 2008 .

- 1,03 EUR od 10.04 . 2008 .

- 0,98 EUR od 10.05. 2008 .

- 0,97 EUR od 10.06 . 2008 .

- 0,92 EUR od 10.07. 2008 .

- 0,94 EUR od 10.08 . 2008 .

- 1,37 EUR od 10.09. 2008 .

- 2,40 EUR od 10.10. 2008 .

- 2,40 EUR od 10.11. 2008 .

- 2,25 EUR od 10.12 . 2008 .

- 2,23 EUR od 10.01. 2009.

- 2,15 EUR od 10.02 . 2009.

- 1,87 EUR od 10.03. 2009.

- 1,98 EUR od 10.04 . 2009.

- 1,84 EUR od 10.05. 2009.

- 1,79 EUR od 10.06 . 2009.

- 1,66 EUR od 10.07. 2009.

- 1,62 EUR od 10.08 . 2009.

- 1,54 EUR od 10.09. 2009.

- 1,39 EUR od 10.10. 2009.

- 1,34 EUR od 10.11. 2009.

- 1,26 EUR od 10.12 . 2009.

- 2,49 EUR od 10.01. 2010.

- 2,28 EUR od 10.02 . 2010.

- 1,87 EUR od 10.03. 2010.

- 1,85 EUR od 10.04 . 2010.

- 1,57 EUR od 10.05. 2010.

- 1,41 EUR od 10.06 . 2010.

- 1,13 EUR od 10.07. 2010.

- 0,95 EUR od 10.08 . 2010.

- 0,71 EUR od 10.09. 2010.

- 0,46 EUR od 10.10. 2010.

- 0,23 EUR od 10.11. 2010. sve do 31. 12 . 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1.

1. 2008 . do 31. 7. 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. 8 . 2015. godine do 31. 12 . 2022 . godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana isplati ukupan iznos od 381,24 EUR, na ime ništetnosti odredbe članka 10. d) Ugovora o kreditu, broj 94509/05 sa pripadajućom zateznom kamatom do 31.12 . 2007.godine po stopi od 15% godišnje; od 1. 1. 2008.godine do 31. 7. 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. 8. 2015. godine do 31. 12.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koje teku na iznos od:

- 4 ,98 EUR od 16 . 12 . 2005.godine,

- 0,50 EUR od 08 . 04 . 2006 .godine,

- 15,76 EUR od 12 .10. 2006 .godine,

- 1,95 EUR od 10. 03. 2007.godine,

- 0,66 EUR od 11. 10. 2008. godine,

- 3,52 EUR od 10. 1. 2009. godine,

- 5,45 EUR od 11. 2 . 2009. godine,

- 7,71 EUR od 11. 3. 2009. godine,

- 3,74 EUR od 11. 4 . 2009. godine,

- 2,88 EUR od 9. 5. 2009. godine,

- 2,64 EUR od 11. 6. 2009. godine,

- 3,44 EUR od 11. 7. 2009. godine,

- 1,84 EUR od 11. 8 . 2009. godine,

- 2,57 EUR od 11. 9. 2009. godine,

- 1,70 EUR od 10. 10. 2009. godine,

- 1,67 EUR od 13. 11. 2009. godine,

- 1,03 EUR od 11. 12 . 2009. godine,

- 3,30 EUR od 09.1. 2010. godine,

- 5,30 EUR od 11. 2 . 2010. godine,

- 4,94 EUR od 12 . 3. 2010. godine,

- 6,64 EUR od 10. 4 . 2010. godine,

- 8,44 EUR od 11. 5. 2010. godine,

- 10,28 EUR od 11. 6. 2010. godine,

- 13,24 EUR od 10. 7. 2010. godine,

- 10,36 EUR od 11. 8 . 2010. godine,

- 19,70 EUR od 11. 9. 2010. godine,

- 114,74 EUR od 8 . 10. 2010. godine,

- 114,87 EUR od 11. 11. 2010. godine,

- 7,38 EUR od 12 . 2 . 2011.godine, pa sve do konačne isplate.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.081,81 EUR sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Navedenu presudu, toč. IV i toč. V. izreke, pravovremenom žalbom, pobija tužena zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3., te razloga iz čl. 354.st.2.toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu, preinači toč. IV izreke na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i preinači odluku o troškovima postupka sadržanim u toč. V. izreke te tuženiku dosudi zatražene troškove postupka, podredno ukine pobijanu presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužene, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tužene, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, a analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a) utvrđene sve pravno relevantne činjenice, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužena, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

8. Kako iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud prvog stupnja presudu sastavio u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a, žalitelj neosnovano smatra da je počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Presuda suda prvog stupnja sadrži sve što mora sadržavati prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude izložio je zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, te je naveo i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio. Provedeni dokazni prijedlozi su valjano obrazloženi (čl. 8. ZPP-a). Pobijana presuda sadrži dostatne i pravno relevantne razloge što strankama pokazuje da je njihov predmet zaista ispitan te jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih tijela javne vlasti. Stoga se ne može govoriti o arbitrarnosti u odlučivanju i povredi prava na pravično suđenje.

9. Ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da ne postoje ni žalbeni razlozi iz odredbi čl. 355. i čl. 356. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve važne činjenice i na njih je pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 25. listopada 2006. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak ( u daljnjem tekstu : CHF) i zahtjev za isplatom iznosa od 381,24 eura sa zateznim kamatama ,odnosno sporno je, u žalbenom postupku, je li ugovorna odredba o valutnoj klauzuli uzrokovala znatnu neravnotežu između stranaka na štetu korisnika kredita te je li sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio iznos od 381,24 eura, a da isti nije umanjio za iznos 131,70 eura na ime negativnih tečajnih razlika koje se odnose na razdoblje kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita.

11. Sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu od 25.listopada 2006. sa zaključkom da pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.) donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku, temeljem ZZP/03 u vezi s čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; u daljnjem tekstu: ZOO) te čl. 502. a. i c. ZPP-a.

12. Odredbom čl. 81. st. 1. i st. 2. ZZP/03, koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

13. Glede žalbenih navoda tuženika, koji su neosnovani i ne dovode u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog suda, valja reći da kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja treba ocijeniti je li tuženiku bilo razumno očekivati da bi potrošač prihvatio spornu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora, odnosno je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tome mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se u spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati (tužena niti ne tvrdi drugačije), može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa.

13.1. Također, uzrokuje li se spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa već i ocjenom bi li neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade). Prema odredbi čl. 83. ZZP/03, treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o nenamjenskom kreditu, te ostale ugovorne odredbe, a posebice one o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (za koje je u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da su nepoštene, a time i ništetne), može se zaključiti , da tužena nije postupala u dobroj vjeri i da tužiteljica kao potrošač nije imala objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe niti oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Tužena sadržajno u žalbi neosnovano upire na povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine Međunarodni ugovori, broj 6/99. i 8/99.; u daljnjem tekstu: Konvencija) koja je u primjeni na temelju odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije (Narodne novine Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. -pročišćeni tekst, 8/99. -ispravak i 14/02.), te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, jer joj je u postupku koji je prethodio pobijanoj odluci omogućen pristup sudu, u njemu je aktivno sudjelovala predlažući dokaze, poduzimajući sve zakonom dopuštene postupovne radnje, pa tako u konačnome i ulaganjem ovog pravnog lijeka, pa su neosnovani žalbeni navodi kojima upire na to da je pobijana presuda donesena kršenjem načela kontradiktornosti i jednakosti procesnih sredstava stranaka (koja načela strankama pružaju ujednačenu mogućnost utjecanja na tijek i rezultate postupka, ponajprije sudjelovanjem u procesnim radnjama).

15. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio iznos od 381,24 eura, koju visinu je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja financijsko - knjigovodstvenog vještačenja sačinjenog po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Matiji Trogrlić, ne umanjujući isti za iznos od 131,70 eura na ime negativnih tečajnih razlika koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.

16. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18.prosinca 2023. odlučeno je da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.

Pro tome nisu od utjecaja na odluku suda prvog stupnja navodi tužene koje ističe u žalbi a kojima iznosi vlastitu ocjenu i analizu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023 od 18.prosinca 2023.

17. Tuženik je bez pravne osnove stekao više isplaćene iznose kao posljedicu promjene tečaja CHF tijekom trajanja ugovora pa je u tom smislu, na temelju provedenog financijskog vještačenja, koje je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio ocjenjujući stručnim i objektivnim, izrađenog po pravilima struke, utvrđena visina razlika uplaćenih anuiteta i to uvažavajući podatke o iznosima plaćenih anuiteta kroz ugovorni rok otplate i razliku tih plaćenih anuiteta i onih koji bi tužitelj bio u obvezi platiti bez ništetnih odredbi. Pri tome valja reći, a s obzirom da tuženik u ovoj pravnoj stvari nije niti potraživao od tužitelja povrat „negativne razlike“ anuiteta, niti je tijekom postupka istakao prigovora radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, sud prvog stupnja nije bio niti ovlašten ovlašten niti dužan umanjiti tražbinu tužiteljice s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita, stoga i žalbeni navodi tuženika kojim osporava odluku u dijelu u kojem je utvrđeno postojanje negativne razlike, nije osnovan. 18. Kako je predmet ovoga spora povrat uplata za koje se, u smislu članka 1111. ZOO-a neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužiteljice prešao u imovinu tužene na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, utvrđena ništetnom, a kako zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće, a sve to pored činjenice da nikakva imovina tužene nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužiteljice, to prilikom ocjene osnovanosti kondikcijskog zahtjeva osnovano nisu uzete u obzir negativne tečajne razlike.

19. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužena obvezana na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud prvog stupnja dao i valjane razloge.

20. Sud prvog stupnja opravdano je tužiteljici dosudio trošak primjenom odredbe čl.154.st.3. ZPP-a i pravilno utvrdio visinu tih troškova primjenom odredbe čl.155.ZPP-a i to utvrđenje prvostupanjskog suda žalbenim tvrdnjama tuženika nije dovedeno u pitanje.

S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93., 11/96., 91/04., 37/05., 142/12.,103/14.,118/14.,107/15.,37/22.,126/22.138/23. - dalje: Tarifa) važećoj u vrijeme ispostavljanja troškovnika i zaključenja glavne rasprave, tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku, suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja osnovano je priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eura (Tbr.7/1 Tarife), trošak sastava dva obrazložena podneska od 17. veljače 2022.godine i 14. lipnja 2023. (Tbr. 8/1 Tarife) u ukupnom iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na tri ročišta koja su održana 17. veljače 2022., 06. prosinca 2022. i 19.ožujka 2024. u ukupnom iznosu od 300,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), 25% PDV-a u iznosu od 150,00 eura (Tbr.42 Tarife) trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura, odnosno ukupno iznos od 1.081,81 eura.

21. U smislu odredbe čl. 166.st.1. u vezi s odredbom čl. 154.st.1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužene za naknadom troškova žalbenog postupka jer tužena nije uspjela sa žalbom.

22. S obzirom na navedeno valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

23. U ostalom nepobijanom dijelu (toč. I., II i III. izreke) presuda suda prvog stupnja nije ispitivana (čl. 365.st.1.ZPP-a).

Osijek, 5. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

mr.sc.Krunoslav Baran