Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1251/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice UMF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-894/2024-46 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-894/2024-46 od 29. svibnja 2024.:

a) potvrđuje u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. I.)

b) preinačuje u odluci o parničnom trošku (toč. I.) tako da preinačena glasi:

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.577,93 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. svibnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. platiti tužitelju CMF iznos od 1.603,24 EUR, s zateznim kamatama tekućim na iznos od:

0,12 EUR od dana 15.08.2007. do isplate

6,16 EUR od dana 15.10.2007. do isplate

17,57 EUR od dana 15.11.2007. do isplate

9,28 EUR od dana 15.12.2007. do isplate

22,85 EUR od dana 15.01.2008. do isplate

20,34 EUR od dana 17.02.2008. do isplate

39,55 EUR od dana 15.03.2008. do isplate

36,22 EUR od dana 15.04.2008. do isplate

20,05 EUR od dana 15.05.2008. do isplate

25,42 EUR od dana 15.06.2008. do isplate

20,08 EUR od dana 15.07.2008. do isplate

18,59 EUR od dana 15.08.2008. do isplate

18,20 EUR od dana 15.09.2008. do isplate

33,70 EUR od dana 15.10.2008. do isplate

44,96 EUR od dana 15.11.2008. do isplate

29,49 EUR od dana 15.12.2008. do isplate

68,84 EUR od dana 15.01.2009. do isplate

68,53 EUR od dana 15.02.2009. do isplate

54,52 EUR od dana 15.03.2009. do isplate

56,88 EUR od dana 15.04.2009. do isplate

56,81 EUR od dana 15.05.2009. do isplate

53,59 EUR od dana 15.06.2009. do isplate

51,18 EUR od dana 15.07.2009. do isplate

48,60 EUR od dana 15.08.2009. do isplate

53,22 EUR od dana 15.09.2009. do isplate

46,35 EUR od dana 15.10.2009. do isplate

49,38 EUR od dana 15.11.2009. do isplate

47,93 EUR od dana 15.12.2009. do isplate

57,42 EUR od dana 15.01.2010. do isplate

63,13 EUR od dana 15.02.2010. do isplate

60,78 EUR od dana 15.03.2010. do isplate

66,35 EUR od dana 15.04.2010. do isplate

77,23 EUR od dana 15.05.2010. do isplate

78,44 EUR od dana 15.06.2010. do isplate

91,28 EUR od dana 15.07.2010. do isplate

89,97 EUR od dana 15.08.2010. do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 2.792,58 eura s zateznim kamatama od 29. svibnja 2024. godine do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1., toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22., dalje ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Neosnovano tuženik u izjavljenoj žalbi navodi da je tužiteljica podneskom od 7. veljače 2024. preinačila tužbu unatoč tuženikovom protivljenju preinaci i da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 3. ZPP-a).

6.1. Naime, iz priloženog spisa predmeta razvidno je da tužiteljica nije podneskom od 7. veljače 2024. preinačila tužbu, već da je sukladno rješenju prvostupanjskog suda od 5. veljače 2024. samo postavila tužbeni zahtjev u važećoj valuti EUR.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 1.603,24 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja pojedinog obroka do isplate, a na ime razlike do koje je došlo zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita.

8. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora 19. srpnja 2007. zaključen Ugovor o kreditu broj: 3210300125 kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu od 24.830,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da se tužiteljica obvezala otplaćivati kredit u mjesečnim ratama u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF, da je u Ugovoru navedeno da je namjena kredita kupnja stana na adresi [adresa] sagrađenog na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Zagrebu, da je rok otplate kredita ugovoren sa tri godine, te da je kredit otplaćen.

9. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

11. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

12. U predmetnom postupku pak saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da joj nitko nije objasnio što znači valuta CHF, dok je od saslušanja osobnog bankara tuženik odustao podneskom od 18. ožujka 2024.

13. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) člankom 138.a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Polazeći od izloženog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu za kupnju stana u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

16. S pravom je stoga prvostupanjski sud naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.603,24 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svakomjesečno preplaćeni iznos od dana plaćanja do isplate (čl. 322. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima '('Narodne novine'' broj: 35/05, 48/08, 29/18 – dalje ZOO).

16.1. Naime, provedenim vještačenjem utvrđeno je da zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita postoji razlika u ukupnom iznosu od 1.603,24 EUR, a koju je vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima, s tim što je naveo da je manje plaćen iznos trećeg anuiteta tužiteljica podmirila više plaćenim iznosom drugog anuiteta.

17. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

18. S pravom je prvostupanjski sud odbio i istaknuti prigovor zastare potraživanja.

18.1. Naime, prema objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF od 1. ožujka 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (Rev-2245/17 i pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

18.2. Od pravomoćnosti odluke pak koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 25. svibnja 2020. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 255. ZOO-a).

19. Neosnovano se u izjavljenoj žalbi navodi da je sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli koja je dispozitivne naravi isključena od primjene Direktive 93/13 i time od ocjene nepoštenosti prema presudi suda Europske unije od 9. srpnja 2020.

19.1. Naime, odredba sadržana u predmetnom Ugovoru o kreditu da korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani korisnika kredita izjavljuju da su upoznati s činjenicom da su kredit i sve obveze na povrat kredita iz ugovora vezani uz valutnu klauzulu i da izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju tog Ugovora (članak 23. toč. P) nije odraz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, te bi trebala osigurati jednakost obje ugovorne strane.

19.2. Kako u konkretnom slučaju predmetni Ugovor sadrži odredbu prema kojoj sav rizik tečajnih razlika snosi korisnik kredita, to takva odredba ne osigurava jednakost obje ugovorne strane, već je izvor neravnoteže na štetu korisnika, to navedena odredba podliježe ispitivanju poštenosti i nije isključena od primjene Direktive 93/13.

20. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da u provedenom postupku nije utvrđeno ima li tužiteljica status potrošača.

20.1. Naime, na temelju priloženog Ugovora o kreditu utvrđeno je da je namjena kredita kupnja stana na adresi [adresa], a na temelju iskaza tužiteljice da je tužiteljica stan kupila za osobne potrebe sebe i svoje obitelji, te da od 2007. tamo živi zajedno s mužem i dvoje djece.

20.2. Okolnost pak što je tužiteljica koja je po zanimanju arhitekt 2013. osnovala trgovačko društvo i na toj adresi prijavila sjedište osnovanog društva, a koje ima poslovne prostoje u kojima se radi u Zagrebu, Ogulinska 34, ne oduzima tužiteljici svojstvo potrošača, niti po mišljenju ovog suda, s obzirom da se predmetni stan i dalje koristi za osobne potrebe u pretežnom dijelu.

21. Neosnovano tuženik u izjavljenoj žalbi navodi da nema mjesta primjeni odredbe čl. 502.c ZPP-a jer je Ugovor o kreditu sklopljen 2007.

21.1. Naime, odredba čl. 502.c dodana je odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj: 57/11.), te se prema odredbi čl. 53. toga Zakona primjenjuje na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu, s tim što je čl. 49. stupio na snagu na dan prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju.

22. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika u kojima upire da tužiteljica nije aktivno legitimirana jer su sve uplate vršene u poslovnici bez naznake uplatitelja, s obzirom da je tužiteljica korisnik, a tuženik ne dokazuje da bi kredit otplatila neka druga osoba.

23. Ne mogu se prihvatiti niti žalbeni navodi tuženika da tužiteljica nije prosječni potrošač, s obzirom da je tužiteljica po zanimanju arhitekt, te kao takva nije upućena u bankarske poslove i rizike podizanja kredita uz valutnu klauzulu, a što proizlazi i iz njezinog iskaza.

24. Međutim, osnovano se u izjavljenoj žalbi osporava donesena odluka o parničnom trošku.

24.1. Naime, s pravom se u žalbi navodi da tužiteljici ne pripada trošak za sastav podneska od 7. veljače 2024., a kojim je samo postavila tužbeni zahtjev u EUR, puni iznos nagrade, već nagrada kao za sastav ostalih podnesaka u visini od 25 % sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23).

24.2. Tužiteljici ne pripada ni trošak pristojbe za tužbu dosuđen u iznosu od 26,54 EUR, jer u spisu predmeta nema dokaza da je pristojba plaćena, dok joj pristojba za presudu broj P-2588/20 od 29. studenoga 2021. plaćena 14. veljače 2022. pripada u plaćenom iznosu od 66,36 EUR (500,00 kuna).

24.3. Pristojbu za pobijanu presudu pak tužiteljica nije dužna platiti sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 51/23) koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023., a kojim je izmijenjena toč. 20. čl. 11. st. 1. toga Zakona tako da je propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

24.4. Trošak sastava pak ostalih podnesaka na koje upire tuženik od 31. kolovoza 2020., 22. prosinca 2020., 13. travnja 2021. i 6. svibnja 2021. u kojima tužiteljica odgovara na tuženikov odgovor na tužbu i ostale podneske tuženika, te se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, bio je potreban za rješenje ove pravne stvari (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

24.5. Tuženiku ne pripada trošak sastava žalbe od 13. prosinca 2021. izjavljene protiv presude od 29. studenoga 2021. s obzirom da je tuženik stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu tako da je dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka izazvane vođenjem postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

25. Stoga je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačena odluka o parničnom trošku, tako da je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.577,93 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. svibnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

26. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe s obzirom da je s izjavljenom žalbom uspio samo u neznatnom dijelu u odnosu na odluku o parničnom trošku, a zbog djelomičnog uvažavanja žalbe tuženika nije promijenjen odnos uspjeha u parnici (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a).

27. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

Osijek, 5. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović