Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1274/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sudaca mr. sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, izvjestiteljice Vesne Bjelousov i članice vijeća, i sutkinje Biserke Trstenjak – Opačak, članice vijeća u građansko pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Branko Kobaš, odvjetnik iz Osijeka, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica ĆSO, odvjtnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni br. P-40/2023-19 od 24. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni br. P-40/2023-19 od 24. travnja 2024.

II. Tuženoj se ne dosuđuje trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 7. st. 2. Ugovora kreditu br. 9010614346, sklopljenog 29. lipnja 2005. između tužitelja i tuženika, potvrđenog 30. lipnja 2005. po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod poslovnim brojem OU-734/05, u dijelu odredbe koji glasi: „…po srednjem tečaju za CHF tečajne liste

Banke važeće na dan plaćanja...“

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, da u roku od petnaest dana plati tužitelju ĆS iz [adresa], po osnovi preplaćenog tečaja iznos od 1.463,06 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- 4,27 eura od 15. siječnja 2009.

- 6,16 eura od 15. veljače 2009.

- 7,10 eura od 15. ožujka 2009.

- 4,95 eura od 15. travnja 2009.

- 5,53 eura od 16. svibnja 2009.

- 2,68 eura od 15. lipnja 2009.

- 0,27 eura od 15. srpnja 2009.

- 1,05 eura od 15. kolovoza 2009.

- 2,76 eura od 15. rujna 2009.

- 2,80 eura od 15. listopada 2009.

- 1,57 eura od 15. studenog 2009.

- 4,48 eura od 15. prosinca 2009.

- 6,66 eura od 15. siječnja 2010.

- 10,07 eura od 15. veljače 2010.

- 9,46 eura od 15. ožujka 2010.

- 13,80 eura od 15. travnja 2010.

- 13,13 eura od 15. svibnja 2010.

- 15,26 eura od 15. lipnja 2010.

- 27,08 eura od 15. srpnja 2010.

- 25,12 eura od 15. kolovoza 2010.

- 32,61 eura od 15. rujna 2010.

- 30,60 eura od 15. listopada 2010.

- 25,99 eura od 15. studenog 2010.

- 35,82 eura od 15. prosinca 2010.

- 48,02 eura od 15. siječnja 2011.

- 40,16 eura od 15. veljače 2011.

- 43,47 eura od 15. ožujka 2011.

- 39,80 eura od 15. travnja 2011.

- 40,75 eura od 15. svibnja 2011.

- 57,09 eura od 15. lipnja 2011.

- 58,53 eura od 15. srpnja 2011.

- 72,76 eura od 15. kolovoza 2011.

- 66,45 eura od 15. rujna 2011.

- 59,42 eura od 15. listopada 2011.

- 58,88 eura od 15. studenog 2011.

- 58,61 eura od 15. prosinca 2011.

- 62,28 eura od 15. siječnja 2012.

- 66,15 eura od 15. veljače 2012.

- 66,83 eura od 15. ožujka 2012.

- 64,92 eura od 15. travnja 2012.

- 66,49 eura od 15. svibnja 2012.

- 68,01 eura od 15. lipnja 2012.

- 66,70 eura od 15. srpnja 2012.

- 67,64 eura od 15. kolovoza 2012.

do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, da tužitelju ĆS iz [adresa], plati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.224,72 eura sa zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2024. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu sadržajno pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 159/23., dalje ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a.

6. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da su stranke dana 30. lipnja 2005. godine sklopile ugovor o kreditu na iznos od 19.811,37 CHF.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio i da je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF, a prihvaćajući nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka utvrdio je da je tužitelj zbog promjene tečaja u otplatnom razdoblju platio veći iznos od ukupno 1.477,67 EUR-a, s tim da je tužbeni zahtjev postavljen na iznos od 1.463,06 EUR-a.

9. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva. Tužitelj ima status potrošača, u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03., dalje ZZP), jer potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koja nije namijenjena zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a prema rezultatima postupka proizlazi da je tužitelj predmetni ugovor sklopio kao fizička osoba radi kupnje vozila.

10. Pobijana presuda u skladu je s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je utvrđeno da su banke, među kojima i tužena, u navedenim razdobljima povrijedile interes i prava potrošača korisnika kredita, koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, ugovaranjem valute uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, a što je suprotno odredbama ZZP-a i to člancima 81., 82. i 90., te Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 89/09. i 133/09.) i to čl. 96. i 97. Radi se o ugovorima koje je unaprijed formulirala tužena, dok tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj.

11. Odredbom čl. 106. st. 1. ZZP-a propisano je da u postupku zaštite kolektivnih interesa, a u smislu povrede zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP-a presuda obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, u skladu sa čl. 118. ZZP-a.

12. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe na osnovi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a sud je vezan za utvrđenja iz te parnice, dakle, propisan je direktan učinak na pojedinačno pokrenute postupke potrošača.

13. Radi toga su bez pravnih posljedica žalbene tvrdnje kojima se ističe drugačije pravno mišljenje.

14. Tužena banka nije na transparentan način obavijestila potrošača o riziku promjene vezanu za CHF.

15. Pravilno je primijenjena odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05.), jer je zbog promjene tečaja na tuženu prešao dio imovine tužitelja, bez pravne osnove. Na taj način potrošač se dovodi u položaj u kojem je bio prije sklapanja ugovora koji sadrži nepoštene odredbe, a koje ga ne obvezuju.

16. Neosnovani su žalbeni prigovori da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno, jer je to nedvojbeno, ali ništetnost ugovorenih odredbi utvrđena je ne iz razloga što takve ugovorne odredbe nisu dopuštene, nego što nisu jasne i razumljive prosječnom potrošaču.

17. Neosnovan je i prigovor zastare, jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su- IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 30. siječnja 2023. godine, a presuda u postupku kolektivne zaštite postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu, tako da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a. Za istaknuti je i da zastara ne može nastupiti dok traje postupak.

18. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se ističe drugačije pravno mišljenje, jer predstavljaju vlastito i subjektivno pravno mišljenje.

18.1. Neosnovano je i pozivanje tužene na presudu Županijskog suda u Osijeku, poslovni br. Gž-1990/2017-2 od 12. listopada 2017. jer je ta presuda preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni br. Rev- 112/2018-2.

19. Ocjenom odlučnih žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

20. Odluka o trošku postupka pravilna je i zakonita, jer je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak objave presude potreban je trošak u smislu navedenog zakonskog članka, dok su tvrdnje tužene o pogrešnom izračunu troška postupka suprotne rezultatima postupka.

21. S obzirom da ne postoje žalbeni razlozi, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 5. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran