Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2865/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice KP, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužiteljice LP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IV-tužiteljice KPS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve na adresi [adresa], koje zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2038/21-122 od 20. lipnja 2024., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj: Pn-2038/2021-127 od 9. srpnja 2024., u sjednici održanoj 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba I-tužiteljice KP, II-tužiteljice SP, III- tužiteljice LP i IV-tužiteljice BP kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu točke V. izreke, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2038/21-122 od 20. lipnja 2024., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj: Pn-2038/2021-127 od 9. srpnja 2024., kojim im nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2038/21-122 od 20. lipnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj: Pn-2038/2021-127 od 9. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da s naslova neimovinske štete pok. TP, isplatiti I. -IV. tužiteljicama naknadu štete u iznosu od 57.867,14 EUR, i to: I-tužiteljici KP, II-tužiteljici SP, III-tužiteljici LP i IV-tužiteljici KPS, iznos od po 14.466,78 EUR svakoj, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. rujna 2010. do isplate, po stopi koja je navedena u izreci presude (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tuženiku da s naslova tuđe pomoći i njege za pok. TP, isplatiti I.-IV. tužiteljicama naknadu štete u iznosu od 4.669,13 EUR, i to: I-tužiteljici KP, II-tužiteljici SP, III-tužiteljici LP i IV-tužiteljici KPS, iznos od po 1.167,28 EUR svakoj, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. svibnja 2019. do isplate, po stopi koja je navedena u izreci presude (točka II. izreke). Također je tom presudom naloženo tuženiku da s naslova izgubljene zarade pok. TP, isplatiti I. -IV. tužiteljicama naknadu štete u iznosu od 7.289,68 EUR, i to: I-tužiteljici KP, II.-tužiteljici SP, III.-tužiteljici LP i IV.-tužiteljici KPS, iznos od po 1.822,42 EUR svakoj, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose i po kamatnoj stopi kako je to specificirano u izreci presude (točka III. izreke). Nadalje je prvostupanjskom presudom naloženo tuženiku da s naslova duševnih boli zbog osobito teškog invaliditeta pok. TP, isplatiti I.-IV. tužiteljicama naknadu štete, i to: I-tužiteljici KP, III-tužiteljici LP i IV-tužiteljici KPS, iznos od po 17.519,41 EUR svakoj te II.-tužiteljici SP, iznos od 11.945,05 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2011. do isplate, po stopi koja je navedena u izreci presude (točka IV. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da naknadi I.-IV. tužiteljicama trošak parničnog postupka u iznosu od 32.032,98 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2024. do isplate (točka V. izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem ispravljena je navedena presuda na način da u točki IV. izreke presude umjesto" Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, OIB 22694857747, s naslova duševnih boli zbog osobito teškog invaliditeta pok. TP, isplatiti I. -IV. tužiteljicama naknadu štete, i to: I.-tužiteljici KP, OIB: [osobni identifikacijski broj], III. -tužiteljici LP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IV. - tužiteljici KPS, iznos od po 17.519,41 EUR svakoj te II.-tužiteljici SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], OIB: [osobni identifikacijski broj], …." treba ispravno stajati: " Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, OIB 22694857747, s naslova duševnih boli zbog osobito teškog invaliditeta pok. TP, isplatiti I.-IV. tužiteljicama naknadu štete, i to: I. -tužiteljici KP, OIB: [osobni identifikacijski broj], III.-tužiteljici LP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IV. -tužiteljici KPS OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od po 17.519,41 EUR svakoj te II. -tužiteljici SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], ….".

3. Protiv te presude žale se obje stranke.

3.1. Navedenu presudu I-tužiteljica, II-tužiteljica, III-tužiteljica i IV-tužiteljica (u daljnjem tekstu: tužiteljice) pobijaju u dijelu točke V. izreke, kojim njima nisu priznati svi zatraženi troškovi postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima i donese nova odluka o troškovima postupka.

3.2. Tuženik navedenu presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3.4. Žalbe nisu osnovane.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju stranke jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpe zbog prometne nesreće koja se desila 4. veljače 2010. u Zagrebu, a u kojoj je sudjelovao prednik tužiteljica sada pok. TP kao pješak i osiguranik tuženika, tako da nije sporan štetni događaj i pasivna legitimacija.

6. Između stranaka nije sporno da je tijekom postupka prvostupanjski sud donio međupresudu poslovni broj Pn-2038/21-107 od 24. veljače 2022., kojom je odlučio o omjeru odgovornosti tuženika za naknadu štete tužiteljicama te je tom odlukom odlučeno da bi tuženik bio odgovoran za naknadu štete nastalu tužiteljicama u omjeru od 20%. Isto tako, između stranaka nije sporno da je ta međupresuda preinačena presudom ovoga suda poslovni broj Gž-646/2022-3 od 3. svibnja 2022. tako što je odlučeno da je tuženik odgovoran za naknadu štete nastalu tužiteljicama u omjeru od 40%, a prednik tužiteljica da je suodgovoran u omjeru od 60%.

6.1. Iz navedenog, kao i iz pravomoćne citirane međupresude u bitnom proizlazi utvrđenja da su i prednik tužiteljica sada pok. TP i osiguranik tuženika svojim ponašanjem pridonijeli nastanku štetnog događaja i da se njihova suodgovornost temelji na odredbi članka 1067. stavku 3. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/23 i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), kojom je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično doprinio nastanku štete, a u vezi s odredbom članka 1064. ZOO-a, kojom je propisano da za štetu od opasne stvari odgovora njezin vlasnik, a što je u ovom slučaju osobno vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika. Ovo iz razloga što je utvrđeno da se krivnja prednika tužiteljica za spornu prometnu nesreću ogleda u tome što je prelazio kolnik protivno odredbama članku 124. stavku 1. i članku 129. stavku 1. te članku 131. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11. i 80/13. – u daljnjem tekstu: ZOSPC), odnosno prelazio je kolnik na mjestu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza, a krivnja osiguranika tuženika ogleda se u tome što nije kočio niti je smanjio brzinu vozila kojim se kretao u trenutku kada je ugledao prednika tužiteljica kao pješaka na kolniku (koji se tada nalazio na sredini kolnika uz središnju razdjelnu liniju), a na kojem su kolniku iz suprotnog smjera nailaze druga vozila, pri čemu je utvrđeno da je mogao uočiti prednika tužiteljica na udaljenosti od 58,6 m i da bi se vozilo zaustavilo pri brzini kojom se kretalo od 47,1 km/h da je vozač poduzeo kočenje.

6.2. Budući da je pravomoćno odlučeno o odgovornosti sudionika predmetne prometne nesreće, to neosnovano tuženik u tom pravcu ponovno u ovom stadiju postupka iznosi žalbene prigovore, jer se o istima u ovoj fazi postupka ne može ponovno odlučivati, pa je tuženik dužan naknaditi tužiteljicama 40% utvrđene naknade štete.

7. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima tvrdi da je pravomoćna međupresuda donijeta tri godine nakon što je preminulo TP i da se utvrđenje o odgovornosti odnosi isključivo za štetu nastalu tužiteljicama, a ne za štetu nastalu pok. TP, odnosno da u predmetnoj parnici nije nikada donesena odluka o odgovornosti tuženika za štetu koja je nastala pok. PP, ističe se, da iz stanja spisa proizlazi da je i sada pok. ĆP podnio tužbu prvostupanjskom sudu, radi naknade neimovinske štete evidentiranom pod poslovnim brojem Pn-576/13., a koja je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn-3624/11-27 od 30. prosinca 2014. spojena s ovim postupkom pokrenutim po tužbi tužiteljica evidentiranom pod tim poslovnim broj Pn-3624/11, tako da se postupak nastavio voditi pod jedinstvenim poslovnim brojem: Pn-3624/11 (list 136 spisa).

7.1. Pritom se ukazuje da je odredbom članka 1105. stavkom 1. ZOO-a, propisano da tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednike samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu.

7.2. Kako iz prethodno navedenog proizlazi da je prednik tužiteljica pok. TP kao oštećenik podnio tužbu prvostupanjskom sudu prije svoje smrti (preminuo je 4. svibnja 2019.) za naknadu neimovinske štete, to se više ne radi o strogo osobnom pravu, zbog čega tužiteljice kao univerzalni sukcesori - nasljednice dolaze u pravni položaj stranke, njihovog prednika koji je umro. Stoga, neosnovano tuženik prigovora da odgovornost sudionika prometne nesreće nije utvrđena i da se navedena međupresuda odnosi isključivo na naknadu štete koju potražuju tužiteljice, a ne i koju je potraživao njihov prednik sada pok. TP.

8. U odnosu na visinu štete prvostupanjski je sud na temelju priložene medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja medicinskih vještaka utvrdio da je prednik tužiteljica pok. TP (rođen 1958.) u štetnom događaju pretrpio teške tjelesne ozljede, i to krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice lijevo čeono-sljepoočno- tjemeno, multipla nagnječenja mozga, krvarenje pod paučinastu ovojnicu, posttraumatski, krvarenje pod tvrdu moždanu ovojnicu, nagnječenje moždanog parenhima i krvarenje pod paučinastu ovojnicu, traumatske naravi, a posljedica toga je bila kompletna oduzetost desnih ekstremiteta, smetnje govora, djelomičnog razumijevanja te inkontinencije stolice i mokrenja, s time što je proveo adekvatno medicinsko liječenje, ali su pored toga zaostale trajne posljedice.

8.1. Prema nalazu i mišljenju vještaka kod prednika tužiteljica su zaostale trajne posljedice, i to smanjenje opće životne aktivnosti od 85-90%, kao što je zbog doživljenih ozljeda trpio i strah, s time što tzv. primarni nije postojao jer je prednik tužiteljica bio u komi, a tzv. sekundarni strah da je proistjecao iz tjelesnih ozljeda i zabrinutosti za ishod liječenja jačeg intenziteta da je trajao osam dana, srednjeg intenziteta trajao je 20 dana i manjeg intenziteta oko četiri mjeseca.

8.2. Prednik tužiteljica je prema nalazu i mišljenju vještaka trpio bolove jačeg intenziteta kumulativno sedam dana (operacija glave, traheotomija, kaniliranje uretre, postavljanje cistostome), srednjeg inteziteta 20 dana, manjeg intenziteta još oko tri mjeseca, kao što je trpio i nelagodu (infuzije, injekcije im. iv, fizikalne procedure, kaniliranje, traheotomiranje i dr.).

8.3. Prema nalazu i mišljenju vještaka predniku tužiteljica bila je potrebna tuđa pomoć i njega nakon izlaska iz bolnice i s rehabilitacije iz toplica u punom opsegu osam sati dnevno uz dva sata stručne pomoći (fizioterapeut, logoped), jer mu je trebala kompletna njega tijela, nabavka i priprava hrane, kompletno hranjenje, okretanje, mijenjanje pelena, podizanje u posjedajući položaj, kao što mu je bila potrebna trajna njega i pomoć osam sati dnevno u punom opsegu (hranjenje, okretanje, izmjena pelena, postavljanje u sjedeći položaj, prevencija dekubitusa i provođenje pasivne fizikalne terapije zbog prevencije kontraktura i dr).

8.4. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je kod prednika tužiteljice bila je prisutna naruženost jakog stupnja (plegija ruke i noge, niže položen desni usni kut, na glavi kranijetomija).

9. S obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjski je sud i po ocjeni ovoga suda, pravilno zaključio da bi na temelju odredbe članka 1100. ZOO-a, predniku tužiteljica zbog povrede prava osobnosti na ime neimovinske štete pripadao ukupan iznos od 144.667,86 eura, jer je taj sud utvrdio da je doživio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pri čemu je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, strahu i smanjenoj životnoj aktivnosti i naruženosti, te cilju kojem služi ta naknada, zbog čega je pravilno taj sud postupio kada je od tog iznosa odbio suodgovornost prednika tužiteljica od 60% i tužiteljicama dosudio ukupni iznos od 57.867,14 eura, odnosno svakoj od po iznos od 14.466,79 eura, pa nije u pravu tuženik kada prigovara da im po ovoj osnovi ne pripada dosuđeni iznos.

9.1. Naime, prednik tužiteljica je u doživio predmetnu nesreću u dobi od 52 godine života, te se zbog zadobivenih višestrukih teških tjelesnih ozljeda liječio, na način što je obavio niz medicinskih pregleda i operativnih zahvata i rehabilitacija, a što su sve bili nužni medicinski zahvati koji su po svojoj prirodi bolni i neugodni. U takvoj situaciji ovaj je žalbeni sud stajališta da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom citiranih odredbi članka 1105. i članka 1100. ZOO i Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., tužiteljicama dosudio pripadajuću naknadu.

9.2. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da tužiteljicama ne pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva tuženiku u mirnom postupku za naknadom, kada je pravilno prvostupanjski sud kamate tužiteljicama dosudio od dana kada je njihov prednik podnio zahtjev tuženiku u mirnom postupku (7. rujna 2010.) primjenjujući odredbe članka 12. stavaka 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – u daljnjem tekstu: ZOOP) i članka 1103. ZOO-a, bez obzira do kada je liječenje njihovog prednika trajalo.

10. Ni ostali žalbeni navodi tuženika ne utječu na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u ovom dijelu.

11. Također je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužiteljicama i imovinsku štetu primjenjujući odredbu članka 1095. stavka 1. ZOO-a, koja se odnosu na tuđu njegu i pomoć i izgubljenu zaradu. Stoga, neosnovano tuženik osporava da im ne bi pripadala tuđa njega i pomoć, a imajući u vidu da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka da je predniku tužiteljica utvrđeno smanjenje životne aktivnosti 85-90% i da mu je trebala svakodnevna tuđa njega i pomoć za hranjenje, okretanje, izmjenu pelena, postavljanje u sjedeći položaj, prevencije dekubitusa i provođenje pasivne fizikalne terapije zbog prevencije kontraktura i dr., zbog čega je pravilno prvostupanjski sud tužiteljicama dosudio i naknadu štete po ovoj osnovi za razdoblje od kada mu je tuđa njega i pomoć trebala (od otpusta prednika tužiteljica s bolničkog liječenja 28. travnja 2011. do njegove smrti 4. svibnja 2019., ukupno osam godina po šest sati, a u odnosu na cijenu jednog sata od 1,99 eura / 15,00 kuna, pri čemu je imao u vidu i činjenicu da mu je bilo priznato pravo na doplatak sa iste osnove), pa je pravilno taj sud postupio kada je svakoj od tužiteljica dosudio iznos od po 1.167,28 eura s kamatama od 4. svibnja 2019. od kada i potražuju, sve pozivom na odredbe članka 1086. ZOO-a jer je tom odredom propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, i članka 12. stavku 1. i 4. ZOOP-a.

12. Pravilno je prvostupanjski sud tužiteljicama dosudio i naknadu štete s osnove izgubljene zarade koja se odnosi na razliku plaće koju bi njihov prednik pok. TP ostvarivao i invalidske mirovne koju je primao, a koja visina među strankama nije bila sporna, jer tužiteljice imaju pravo i na ovu naknadu. Tuženik neosnovano u žalbi tvrdi da tužiteljicama ne pripadaju kamate na ovaj vid štete za razdoblje prije 25. rujna 2017. kada je izrađen dopunski nalaz i mišljenje financijskog vještaka, kada na temelju odredbe članka 1086. ZOO-a, zatezne kamate na iznos izgubljene zarade zbog nemogućnosti nastavka rada uzrokovane predmetnom prometnom nesrećom prednika tužiteljica teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa na ime razlike plaće, a kako je to pravilno prvostupanjski sud i dosudio.

13. U pogledu naknade štete koju tužiteljice potražuju s osnove duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta njihovom prednika, ističe se da je u potpunosti prvostupanjski sud utvrdio sve relevantne okolnosti i za ovaj vid tražene neimovinske štete, zbog čega je taj sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1101. stavak 1. ZOO-a, kada je zaključio da tužiteljicama pripada i pravo na naknadu štete za duševne bolove zbog teškog invaliditeta bliske osobe, u ovom slučaju supruga i oca (koji je tijekom postupka preminuo), pa je pravilno taj sud postupio kada im je dosudio tražene iznose, skupa sa zatraženim kamatama primjenjujući odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, u vezi s odredbom članka 1103. ZOO-a, pri čemu je pravilno cijenio i doprinos njihovog prednika.

13.1. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je u ovom slučaju trebalo raditi distinkciju između djece koja su na odgoju i skrbi roditelja od djece koja su na skrbi, a ne i na odgoju, kada je u ovom slučaju prvostupanjski sud utvrdio da su I-tužiteljica, supruga, i II., III. i IV. tužiteljice, kćerke, pok. TP predmetni štetni događaj i njegove posljedice doživjele "strašno" i da im je isti u cijelosti poremetio obiteljsku i životnu dinamiku, kao što je utvrdio i da između njih postojala čvrsta veza i da su svi skupa u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja živjeli u zajedničkom obiteljskom domaćinstvu i da se ta veza nastavila i održala i nakon što su se II. i III. tužiteljice udale na način što su one svakodnevno dolazile kod svog oca, sada pok. TP i pomagale I-tužiteljici, svojoj mami u skrbi i brizi oko njega.

14. Inače, prvostupanjski je sud za sva navedena činjenična utvrđenja, kao i pravne zaključke u razlozima presude dao valjane i jasne razloge, a daljnjim žalbenim navodima tuženika ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju, pa ih kao takva prihvaća i ovaj sud. U bitnom ti su navodi sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, koji su suprotni pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, pa na pravilnost pobijane odluke ne utječe ni pozivanje tuženika na donesene sudske odluke u drugim predmetima jer se ne radi o istim činjeničnim utvrđenjima kao i u ovom predmetu.

15. U pogledu daljnjih vrlo opširnih žalbenih navode koji se odnose na primjenu Orijentacijskih kriterija od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. za ukazati je na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj tih datuma (5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.), prema kojima se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 29. studenoga 2002. u primjeni ZOO-a, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, a da će se navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (50%) primjenjivati kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede osobnosti i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO-a.

15.1. Kako je u ovom slučaju obvezni odnos nastalo 4 .veljače 2010., dakle, nakon 1. siječnja 2006., to se radi o okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe i tuženik se ne može protiviti primjeni navedenih kriterija, pa su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika usmjereni u tom pravcu, jer su tužiteljice imale legitimno pravo svoj tužbeni zahtjev postaviti prema navedenim kriterijima.

16. Isto tako, i odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i odredbi čanka 155. ZPP-a, u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.), pa je neosnovano pobijaju tužiteljice i tuženik, iz razloga što je prvostupanjski sud prema zatraženim troškovnicima, a u odnosu na vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja svake radnje od strane stranaka zastupanih po punomoćnicima u osobama odvjetnika i prema njihovom uspjehu u parnici, pravilno utvrdio pripadajuće troškove tužiteljicama, pri čemu je imao u vidu spornu osnovu i visinu tražene štete.

17. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbe tužiteljica i tuženika kao neosnovane i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča