Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1495/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CF rođ. C, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Golubiću, odvjetniku u Koprivnici, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d, Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 16. srpnja 2024. poslovni broj:P- 522/2023-18, na sjednici vijeća od 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu od 16. srpnja 2024. poslovni broj:P-522/2023-18 u točkama I., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. Ugovora o [broj kredita] od **.**.2007. sklopljenog između tužiteljice CF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], solemniziranog kod javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina, pod poslovnim brojem OU-105/2007-1 dana 30. siječnja 2007., u dijelu koji glasi:

„Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen Korisniku kredita po isplati kredita“, te u dijelu koji glasi „Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke“ te navedene ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu navedenog u točki I/ izreke u dijelu u kojem je ugovorena valuta u CHF i prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužiteljici CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana isplati iznos od 2.043,42 EUR (dvije tisuće četrdeset tri eura i četrdeset dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: – od dana dospijeća 31.03.2007. na iznos 322,37 eur do dana isplate – od dana dospijeća 13.04.2007. na iznos 11,80 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.05.2007. na iznos 11,80 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.06.2007. na iznos 11,80 eur do dana isplate – od dana dospijeća 13.07.2007. na iznos 11,80 eur do dana isplate – od dana dospijeća 14.08.2007. na iznos 11,80 eur do dana isplate – od dana dospijeća 14.09.2007. na iznos 11,80 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.10.2007. na iznos 11,80 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.11.2007. na iznos 5,43 eur do dana isplate – od dana dospijeća 14.12.2007. na iznos 13,39 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.01.2008. na iznos 13,39 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.02.2008. na iznos 13,39 eur do dana isplate – od dana dospijeća 14.03.2008. na iznos 13,39 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.04.2008. na iznos 13,39 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.05.2008. na iznos 10,24 eur do dana isplate – od dana dospijeća 13.06.2008. na iznos 10,24 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.07.2008. na iznos 10,24 eur do dana isplate – od dana dospijeća 14.08.2008. na iznos 10,24 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.09.2008. na iznos 10,24 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.10.2008. na iznos 10,24 eur do dana isplate – od dana dospijeća 14.11.2008. na iznos 10,24 eur do dana isplate – od dana dospijeća 17.12.2008. na iznos 10,24 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.01.2009. na iznos 10,24 eur do dana isplate – od dana dospijeća 16.02.2009. na iznos 10,24 eur do dana isplate – od dana dospijeća 17.03.2009. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.04.2009. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.05.2009. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.06.2009. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.07.2009. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 14.08.2009. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.09.2009. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.10.2009. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 13.11.2009. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.12.2009. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.01.2010. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.02.2010. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.03.2010. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.04.2010. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 14.05.2010. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.06.2010. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.07.2010. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 13.08.2010. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.09.2010. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.10.2010. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.11.2010. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.12.2010. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 14.01.2011. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.02.2011. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.03.2011. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.04.2011. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 13.05.2011. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.06.2011. na iznos 37,50 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.07.2011. na iznos 37,79 eur do dana isplate – od dana dospijeća 12.08.2011. na iznos 37,79 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.09.2011. na iznos 37,79 eur do dana isplate – od dana dospijeća 14.10.2011. na iznos 37,79 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.11.2011. na iznos 37,79 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.12.2011. na iznos 37,79 eur do dana isplate – od dana dospijeća 13.01.2012. na iznos 37,79 eur do dana isplate – od dana dospijeća 15.02.2012. na iznos 149,14 eur do dana isplate i to: - po stopi od 15% godišnje od 31. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007., - po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., - po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. - od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, - od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, - od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austra d.d. Zagreb da tužiteljici CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana naknadi parnične troškove u iznosu od 1.264,45 EUR (tisuću dvjesto šezdeset četiri eura i četrdeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I/ Odbacuje se dio tužbe radi utvrđenja ništetnosti odredbe članka 9. Ugovora o [broj kredita] od **.**.2007. sklopljenog između tužiteljice CF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], solemniziranog kod javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina, pod poslovnim brojem OU-105/2007 1 dana 30. siječnja 2007. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.“

II/ Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba radi isplate iznosa od 3.956,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama."

3. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u točki I., III. i IV. izreke, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, kao i glede odluke o troškovima. U žalbi u bitnome navodi kako je tužiteljica utemeljila tužbu na presudama Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Smatra kako je teret dokaza na tužiteljici da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe ništetne jer takvo utvrđenje ne proizlazi iz navedenih presuda. Ističe kako je iz odredbi ugovora o kreditu bilo jasno i lako uočljivo te tužiteljici razumljivo da visina anuiteta ovisi o srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća budući je tako izričito ugovoreno. Valutna klauzula ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a nije niti suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik ujedno smatra kako niti odluka o zateznim kamatama nije pravilna i obrazložena. Tuženik navodi kako sud prvog stupnja nije pravilno odlučio o prigovoru zastare, te da je i pogrešna odluka o troškovima. Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova tuženiku, odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu ovaj sud nalazi da pri njezinu donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/9, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2,07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), niti je počinjena bilo koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Pobijana presuda nije proturječna te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja je izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čanka 8. ZPP-a, pa je takvu ocjenu dokaza opravdano prihvatio i ovaj sud drugog stupnja.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu glede valutne klauzule u Chf te za isplatu iznosa s osnova pretplate zbog nepoštenih odredaba predmetnog ugovora zbog valutne klauzule u Chf.

9. U provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili Ugovor o [broj kredita] od **.**.2007. kojim se tuženik obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 26.145,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 60 mjeseci uz kamatu od 5,20 % godišnje koja će se mijenjati temeljem odluke banke,

- da je kredit bio za kupnju motornog vozila,

- da je tužiteljica otplatila kredit u cijelosti,

- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženika, među ostalim i tuženika u ovom postupku, pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivni interes i prava potrošača i korisnika kredita tako što su potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/12 od 4. srpnja 2013. u djelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu za koju je vezana glavnica CHF – valutna klauzula,

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 između ostalog odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u djelu kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći o njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke proizlazi da su je visina preplaćenih iznosa po pojedinim anuitetima za utuženo razdoblje od 31. ožujka 2007. pa do 15. veljače 2012. odnosno razlika između plaćenih anuiteta i visine anuiteta obračunatih po početnom tečaju za CHF koji je bio važeći na dan korištenja kredita u iznosu od 15.396,13 kn odnosno 2.043,42 Eur-a.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u odnosu na postavljeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba jer se u konkretnom slučaju radi o ugovornim odredbama kojima se povređuju prava potrošača, što je utvrđeno u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi i postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. što ima za posljedicu ništetnost navedenih ugovornih odredaba.

11. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita, te da je ugovoreno da će tužiteljica kredit vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama za vrijeme i na način utvrđen Ugovorom.

12. Za ocjenu valjanosti ugovorenih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 – dalje ZZP) za razdoblje od 6. kolovoza 2007. do kada je taj Zakon bio na snazi potom od 7. kolovoza 2007. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) kada je taj Zakon stupio na snagu do 31. prosinca 2008. Odredbom članka 84. ZZP/03 kao i kasnije odredbom članka 99. Zakona propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

13. O tome da je u potrošačkom ugovoru o kreditu nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva bez ugovorenih parametara, u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zauzeto je pravno shvaćanje u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa na koju se tužiteljica pozvala u svojoj tužbi u skladu s odredbom članka 502. c ZPP- a kojom je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnih presuda kojim su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i kasnije u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

14. S druge strane presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (potvrđenom presudom VSRH broj Rev- 2221/18) utvrđeno je da je između ostalog i tuženik od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali osim posebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

15. Naime, što se tiče valutne klauzule Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u potpunosti prihvatio razloge iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u kojoj je odlučivao o revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik sklapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima, a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njima povrijeđeni kolektivni interesi prava potrošača bile nepošteni i ništetne, utvrđujući da su tužene banke među kojima je ovdje tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošaču u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama postupile suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 6. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) to nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugorova o kreditu s tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu i to na način da je dogovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

16. Sud u svakom pojedinom postupku dužan je raspraviti osnovanost navoda tužbe s aspekta ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Prema odredbi čl. 502. a. ZZP-a udruge, tijela, ustanove organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje su u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno uz uvjete predviđene zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljenim određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanje, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuju ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502. b. ZZP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502. a. ZZP-a dok je čl. 502. ZZP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravo utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a ZZP- a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati.

17. Sukladno odredbi čl. 138. ZZP/03 presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoje ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati interes obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni, iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi. Stoga je sud pravilno utvrdio da je ništetan dio predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF.

18. S druge strane, utvrđujući da je odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa zbog valutne klauzule.

19. Navedeno, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 1111. Z O O - a u svezi s odredbom čl. 323. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužiteljici isplati utuženi iznos plaćen zbog valutne klauzule u CHF.

20. Prilikom odlučivanja o visini zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje te iz istog proizlazi da je visina preplaćenih iznosa po pojedinim anuitetima za utuženo razdoblje od 31. ožujka 2007. pa do 15. veljače 2012. odnosno razlika između plaćenih anuiteta i visine anuiteta obračunatih po početnom tečaju za CHF koji je bio važeći na dan korištenja kredita u iznosu od 15.396,13 kn/2.043,42 Eur-a.

21. Sudu u načelu nije dopušteno revidirati nedopuštenu ugovornu odredbu. Naprotiv, stranke su slobodne i nepoštenu ugovornu odredbu same izmijeniti ili zamijeniti, pri čemu ni takva izmjena tada ne smije ukloniti prava potrošača koja mu pripadaju na temelju neobvezujuće prirode zamjene (stare) odredbe, kao što je podnošenje zahtjeva za povrat novca. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda EU kada se neka odredba proglasi nepoštenom i stoga ništavom, na nacionalnom sudu je da se u skladu s čl. 6. st. 1. Direktive vijeća 93/16 EEZ od 5. travnja 1993. u nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima izuzme iz primjene tu odredbu kako ona više ne bi imala obvezujuće učinke na potrošača, osim ako se potrošač tome protivi. (vidjeti osobito presudu u premetima C-618/10 odnosno C- 70/17 i C- 179/17). Iz toga slijedi da nacionali sud nije ovlašten mijenjati sadržaj nepoštenih odredbi jer bi u suprotnom bio uklonjen odvraćajući učinak na prodavatelje robe odnosno pružatelja usluge koji nastaje samom neprimjenjivošću takvih nepoštenih odredbi na potrošača (presuda od 21. prosinca 2006. TF i dr. C- 154/15, C-307/15 i C-308/15).Tako je sud EU smatrao da obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kojom se nalaže plaćanje iznosa za koju tvrdi da su neosnovani ima odgovarajući restitucijski učinak u pogledu tih iznosa.

22. Kako se pak, u konkretnom slučaju imovina tuženika bez osnove povećala, što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem, to je tuženik dužan tužiteljici vratiti ove iznose zajedno s kamatom koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a teče na svaki pojedini mjesečni pretplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja kako je to navedeno u pobijanoj presudi.

23. Nadalje, prema pravnom shvaćanju suda prvog stupnja pokretanjem parničnog postupka, za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, donesene u povodu te tužbe (jednako pravno shvaćanje zauzeto u presudi Vrhovnog suda RH Rev-2245/17, Rev- 3142/18, Rev-1404/18).

24. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu, to proistječe da je tužitelj pravomoćnošću istih saznao za utvrđenje odnosno povredu prava potrošača iz ugovora o kreditu, slijedom čega rok zastare teče od 14. lipnja 2018., to nije nastupila zastara potraživanja vezano uz ugovaranje valutne klauzule, pa prigovor tuženika nije osnovan.

25. Strankama se ukazuje da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zauzeto objedinjeno pravno shvaćanje koje prihvaća i ovaj sud, da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, da tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

26. Osim toga navedeno pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. prema kojoj čl. 2. b , čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se protivi tumačenje nacionalnog prava prema kojem sudska tužba za povrat iznosa koji su neosnovani uplaćeni na temelju nepoštene odredbe sadržane u ugovoru sklopljen između potrošača i trgovca podliježe roku zastare koji teče od dana kada je taj rok u cijelosti ispunjen, kada za slične tužbe, koje se temelje na pojedinim odredbama nacionalnog prava, taj isti rok počinje teći tek od sudskog utvrđenja osnovanosti tužbe radi utvrđenja nepoštenosti pojedinih odredaba predmetnog ugovora, što je u suprotnosti s načelom ekvivalentnosti.

27. Prigovor svojstva potrošača tužiteljice nije doveden u pitanje ni tijekom postupka, a bući se radi o činjeničnim okolnostima to teret dokaza da suprotno pisanoj ispravi iz koje proizlazi da između stranaka sklopljen ugovor o potrošačkom kreditu, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a leži na tuženiku kao kreditoru.

28. Na ostale žalbene navode tuženika da je sud neistinito i nepotpuno utvrdio činjenično stanje vezano uz vođenje pojedinačnih pregovora i je li tužiteljica bila dovoljno informirana za navesti je da je teret dokazivanja o obaviještenosti tužiteljice- potrošača na tuženiku. Tuženik je u odgovoru na tužbu tvrdi kako su zaposlenici tuženika dobili sve informacije koje su prenijeli korisnicima kredita, ali u tom smislu, da je upravo tužitelju dana informacija i obavijest o riziku vezano za valutnu klauzulu u CHF, tuženik nije predložio nikakve dokaze. Dakle, tuženik to ničim nije dokazao, osim paušalnog navođenja, pa je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tužiteljica nije bila pravilno informirana o riziku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu kako prije, tako i za vrijeme sklapanja istog.

29. Žalbeni navodi koji se odnose na tijek zateznih kamata, s tvrdnjom da se tuženik ne može smatrati nepoštenim stjecateljem, također nisu osnovani iz razloga, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, što je tuženik nepošteni stjecatelj činjenicom da je zaključio ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne gore navedenim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i kao takve ništetne, slijedom čega je osnovano sud prvog stupnja naložio tuženiku da zatezne kamate plati od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita.

30. U odnosu na preostale žalbene navode kojima tuženik ponavlja prigovore koje je isticao u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, na koje je sud prvog stupnja u razlozima pobijane presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje presude suda prvog stupnja.

31. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23) pravilno obračunao troškove koju su bili neophodni za vođenje postupka.

32. Kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude to je slijedom svega navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

33. Nepobijano rješenje suda prvog stupnja i točka II. izreke presude ostaju neizmijenjeni.

Osijek, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov