Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1318/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Mireli Džoja Petrlić, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d, [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Radnička cesta 50, zastupan po punomoćniku Jakovu Delipetru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 10. travnja 2024. poslovni broj P-475/2021-25, u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 10. travnja 2024. poslovni broj P-475/2021-25.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sklopljenog između UC iz [adresa] i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, **.**.2006., solemniziranom po javnom bilježniku Jagodi Vajdić-Sevšek iz Varaždina 5. prosinca 2006., broj OU-1538/2006-1, kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima ( CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak u dijelu koji glasi:

“ iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 13.454,50 CHF ( slovima: trinaesttisućačetristopedesetčetiri CHF i pedeset C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita”,

zatim se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba čl. 4. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: “ Kamata se obračunava u CHF…”, te se utvrđuje ništetnom odredba čl. 6.2. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: “ Kredit u iznosu od 13.454,50 CHF ( slovima: trinaesttisućačetristopedesetčetiri CHF i pedeset C) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se…. u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…..”

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, isplatiti tužiteljici UC iz [adresa], iznos od 1.673,25 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do konačne isplate i to od dospijeća do 31. prosinca 2007. u visini od 15% godišnje, zatim od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNBa koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 29.prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine:

na iznos od 1,79 eur od 31.10.2008. na iznos od 2,57 eur od 31.12.2008. na iznos od 3,85 eur od 31.01.2009. na iznos od 4,50 eur od 28.02.2009. na iznos od 3,14 eur od 31.03.2009. na iznos od 3,56 eur od 30.04.2009. na iznos od 1,73 eur od 31.05.2009. na iznos od 0,19 eur od 30.06.2009. na iznos od 0,75 eur od 31.07.2009. na iznos od 1,91 eur od 31.08.2009. na iznos od 1,99 eur od 30.09.2009. na iznos od 1,22 eur od 31.10.2009. na iznos od 3,17 eur od 30.11.2009. na iznos od 4,66 eur od 31.12.2009. na iznos od 6,92 eur od 31.01.2010. na iznos od 6,58 eur od 28.02.2010. na iznos od 9,47 eur od 31.03.2010. na iznos od 9,09 eur od 30.04.2010. na iznos od 10,53 eur od 31.05.2010. na iznos od 18,96 eur od 30.06.2010. na iznos od 17,42 eur od 31.07.2010. na iznos od 22,40 eur od 31.08.2010. na iznos od 21,09 eur od 30.09.2010. na iznos od 18,09 eur od 31.10.2010. na iznos od 24,61 eur od 30.11.2010. na iznos od 32,70 eur od 31.12.2010. na iznos od 27,54 eur od 31.01.2011. na iznos od 29,76 eur od 28.02.2011. na iznos od 27,37 eur od 31.03.2011. na iznos od 28,03 eur od 30.04.2011. na iznos od 38,86 eur od 31.05.2011. na iznos od 39,86 eur od 30.06.2011. na iznos od 49,31 eur od 31.07.2011. na iznos od 45,16 eur od 31.08.2011. na iznos od 40,55 eur od 30.09.2011. na iznos od 40,23 eur od 31.10.2011. na iznos od 40,09 eur od 30.11.2011. na iznos od 42,56 eur od 31.12.2011. na iznos od 45,15 eur od 31.01.2012. na iznos od 45,64 eur od 29.02.2012. na iznos od 44,42 eur od 31.03.2012. na iznos od 45,51 eur od 30.04.2012. na iznos od 46,55 eur od 31.05.2012. na iznos od 45,72 eur od 30.06.2012. na iznos od 46,44 eur od 31.07.2012. na iznos od 46,12 eur od 31.08.2012. na iznos od 44,80 eur od 30.09.2012. na iznos od 46,89 eur od 31.10.2012. na iznos od 48,20 eur od 30.11.2012. na iznos od 48,21 eur od 31.12.2012. na iznos od 44,78 eur od 31.01.2013. na iznos od 48,34 eur od 28.02.2013. na iznos od 48,86 eur od 31.03.2013. na iznos od 47,86 eur od 30.04.2013. na iznos od 44,58 eur od 31.05.2013. na iznos od 44,83 eur od 30.06.2013. na iznos od 45,99 eur od 31.07.2013. na iznos od 47,82 eur od 31.08.2013. na iznos od 50,47 eur od 30.09.2013. na iznos od 49,67 eur od 31.10.2013. na iznos od 50,73 eur od 30.11.2013. na iznos od 52,00 eur od 31.12.2013. sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, isplatiti tužiteljici UC iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.056,35 eura sa zateznom kamatom koja teče od 10. travnja 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao i glede odluke o troškovima. U žalbi u bitnome navodi kako sud prvog stupnja niti u jednom dijelu pobijane presude ne obrazlaže na koji je način utvrdio nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe, niti se referira na argumentaciju tuženika koja se odnosi na pitanje valutne klauzule kao zakonom dopuštene i uobičajeno korištene klauzule u ugovorima o kreditu i sličnim pravnim poslovima. Ističe kako je pogrešan stav suda prvog stupnja kojim se utvrđuje da su odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ugovorene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i da uzrokuju značajnu neravnotežu među ugovornim stranama, jer to ne proizlazi iz okolnosti slučaja, jer sud nije na odlučne okolnosti proveo dokaze u parničnom postupku. Tuženik ujedno smatra kako je sud prvoga stupnja pogrešno utvrdio zastaru i pogrešno odredio tijek zateznih kamatna na svaki pojedini iznos. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova tuženiku, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik traži trošak žalbe u iznosu od 250,00 Eur-a uvećano za sudsku pristojbu na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica ističe kako je žalba neosnovana i da je sud prvog stupnja donio zakonitu i pravilnu odluku. Smatra da je žalba izjavljena s ciljem odgađanja pravomoćnosti presude, a ne iz razloga što postoje povrede u presudi koje bi bile opravdane. Ističe kako sud prvog stupnja nije povrijedio niti procesne niti materijalne odredbe zakona, niti presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja. Tužiteljica traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 400,00 Eur-a.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu ovaj sud nalazi da pri njezinu donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/9, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2,07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/23 i 155/23, dalje: ZPP), niti je počinjena bilo koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a). Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Pobijana presuda nije proturječna te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja je izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pa je takvu ocjenu dokaza opravdano prihvatio i ovaj sud drugog stupnja.

6. Suprotno navodima tuženika, tužiteljica ima pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti ugovora kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja. Naime, dvojbu ima li tužiteljica pravo tražiti ništetnost Ugovora koji je između stranaka prestao postojati, razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev- 2868/18 od 12. veljače 2019. godine u kojem rješenju Vrhovni sud navodi da i kada je kredit zamijenjen novim ugovorom o kreditu ili je sklopljen anex to ne znači da je stranka izgubila pravni interes za utvrđenjem ništetnosti jer ništetnost nastupa po samom Zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane prema odredbi čl. 326. st.k 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO). Pravni interes tužiteljice za utvrđenje da je ništetan ugovor je i u tome što tužiteljica nakon utvrđenja ništetnosti ima pravo tražiti i novčanu kompenzaciju koja joj pripada.

7. Dakle, tužiteljica koja je isplatila kredit po navedenom Ugovoru o kreditu i dalje ima pravni interes tražiti utvrđenje ugovora ništetnim jer se ništetnost ugovora sukladno odredbi čl. 22. i 326. ZOO-a utvrđuje ex tunc odnosno u trenutku zaključenja ugovora. Odredbom čl. 326. ZOO-a je propisano da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a ne može se niti osnažiti, niti prema odredbi čl. 148. st. 1. ZOO-a, niti nagodbom stranaka.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u Chf, te da se tuženiku naloži da vrati tužiteljici sve što je tuženik bez osnove stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, pa je tako konačnim tužbenim zahtjevom zahtijevao isplatu iznosa od 1.673,25 Eur-a na ime pretplate s osnove promjene tečaja za valutu Chf, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog mjeseca do isplate.

9. U provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužiteljica 4. prosinca 2006. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj [broj kredita] na iznos od 13.454,50 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca, uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,99 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tužene,

- da je kredit bio za kupnju motornog vozila,

- da je tužiteljica otplatila kredit u cijelosti,

- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženika, među ostalim i tuženika u ovom postupku, pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivni interes i prava potrošača i korisnika kredita tako što su potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/12 od 4. srpnja 2013. u djelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu za koju je vezana glavnica CHF – valutna klauzula,

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 između ostalog odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u djelu kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći o njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica Chf,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke proizlazi da su je visina preplaćenih iznosa na ime na ime valute za Chf na dan isplate kredita iznosila 1.811,79 Eur-a, te da je „negativna tečajna razlika“ iznosila 138,54 Eur-a.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u odnosu na postavljeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba jer se u konkretnom slučaju radi o ugovornim odredbama kojima se povređuju prava potrošača, što je utvrđeno u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi i postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. što ima za posljedicu ništetnost navedenih ugovornih odredaba.

11. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita, te da je ugovoreno da će tužiteljica kredit vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama za vrijeme i na način utvrđen Ugovorom.

12. Za ocjenu valjanosti ugovorenih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 – dalje ZZP) za razdoblje od 6. kolovoza 2007. do kada je taj zakon bio na snazi potom od 7. kolovoza 2007. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) kada je taj Zakon stupio na snagu do 31. prosinca 2008. Odredbom članka 84. ZZP/03 kao i kasnije odredbom članka 99. Zakona propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijenu poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

13. O tome da je u potrošačkom ugovoru o kreditu nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva bez ugovorenih parametara, u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zauzeto je pravno shvaćanje u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa na koju se tužitelj pozvao u svojoj tužbi u skladu s odredbom članka 502. c ZPP-a kojom je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnih presuda kojim su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i kasnije u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

14. S druge strane presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (potvrđenom presudom VSRH broj Rev- 2221/18) utvrđeno je da je između ostalog i tuženik od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali osim posebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

15. Naime, što se tiče valutne klauzule Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u potpunosti prihvatio razloge iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u kojoj je odlučivao o revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik sklapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima, a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njima povrijeđeni kolektivni interesi prava potrošača bile nepošteni i ništetne, utvrđujući da su tužene banke među kojima je ovdje tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošaču u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama postupile suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 6. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) to nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugorova o kreditu s tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu i to na način da je dogovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

16. Sud u svakom pojedinom postupku dužan je raspraviti osnovanost navoda tužbe s aspekta ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Prema odredbi čl. 502. a. ZZP-a udruge, tijela, ustanove organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje su u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno uz uvjete predviđene zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljenim određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanje, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuju ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502. b. ZZP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502. a. ZZP-a dok je čl. 502. ZZP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravo utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a ZZP- a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati.

17. Sukladno odredbi čl. 138. ZZP/03 presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoje ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati interes obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni, iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi. Stoga je sud pravilno utvrdio da je ništetan dio predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u Chf.

19. S druge strane, utvrđujući da je odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa zbog valutne klauzule.

20. Navedeno, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 1111. Z O O - a u svezi s odredbom čl. 323. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužiteljici isplati utuženi iznos plaćen zbog valutne klauzule u Chf.

21. Prilikom odlučivanja o visini zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje te iz istog proizlazi da je visina preplaćenih iznosa na ime valutne klauzule na Chf na dan isplate kredita iznosila 1.811,79 Eur-a te da je „negativna tečajna razlika“ iznosila 138,54 Eur-a, pa je tužiteljica postavila zahtjev za isplatu iznosa od 1.673,25 Eur-a,

22. Sudu u načelu nije dopušteno revidirati nedopuštenu ugovornu odredbu. Naprotiv, stranke su slobodno i nepoštenu ugovornu odredbu same izmijeniti ili zamijeniti, pri čemu ni takva izmjena tada ne smije ukloniti prava potrošača koja mu pripadaju na temelju neobvezujuće prirode zamjene (stare) odredbe, kao što je podnošenje zahtjeva za povrat novca. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda EU kada se neka odredba proglasi nepoštenom i stoga ništavom, na nacionalnom sudu je da se u skladu s čl. 6. st. 1. Direktive vijeća 93/16 EEZ od 5. travnja 1993. u nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima izuzme iz primjene tu odredbu kako ona više ona ne bi imala obvezujuće učinke na potrošača, osim ako se potrošač tome protivi. (vidjeti osobito presudu u premetima C-618/10 odnosno C- 70/17 i C- 179/17). Iz toga slijedi da nacionali sud nije ovlašten mijenjati sadržaj nepoštenih odredbi jer bi u suprotnom bio uklonjen odvraćajući učinak na prodavatelje robe odnosno pružatelja usluge koji nastaje samom neprimjenjivošću takvih nepoštenih odredbi na potrošača (presuda od 21. prosinca 2006. Gutierez Naranjuo i dr. C- 154/15, C-307/15 i C-308/15).Tako je sud EU smatrao da obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kojom se nalaže plaćanje iznosa za koju tvrdi da su neosnovani ima odgovarajući restitucijski učinak u pogledu tih iznosa.

23. Kako se pak imovina tuženika bez osnove povećala, što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem, to je tuženik dužan tužiteljici vratiti ove iznose zajedno s kamatom koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a teče na svaki pojedini mjesečni pretplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja kako je to navedeno u pobijanoj presudi.

24. Nadalje, prema pravnom shvaćanju suda prvog stupnja pokretanjem parničnog postupka, za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, donesene u povodu te tužbe (jednako pravno shvaćanje zauzeto u presudi Vrhovnog suda RH Rev-2245/17, Rev- 3142/18, Rev-1404/18).

25. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu, to proistječe da je tužitelj pravomoćnošću istih saznao za utvrđenje odnosno povredu prava potrošača iz ugovora o kreditu, slijedom čega rok zastare teče od 14. lipnja 2018., to nije nastupila zastara potraživanja vezano uz ugovaranje valutne klauzule, pa prigovor tuženika nije osnovan.

26. Osim toga navedeno pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. prema kojoj čla. 2. b , čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se protivi tumačenje nacionalnog prava prema kojem sudska tužba za povrat iznosa koji su neosnovani uplaćeni na temelju nepoštene odredbe sadržane u ugovoru sklopljen između potrošača i trgovca podliježe roku zastare koji teče od dana kada je taj rok u cijelosti ispunjen, kada za slične tužbe, koje se temelje na pojedinim odredbama nacionalnog prava, taj isti rok počinje teći tek od sudskog utvrđenja osnovanosti tužbe radi utvrđenja nepoštenosti pojedinih odredaba predmetnog ugovora, što je u suprotnosti s načelom ekvivalentnosti.

27. Prigovor svojstva potrošača tužiteljice nije doveden u pitanje ni tijekom postupka, a bući se radi o činjeničnim okolnostima to teret dokaza da suprotno pisanoj ispravi iz koje proizlazi da između stranaka sklopljen ugovor o potrošačkom kreditu, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a leži na tuženiku kao kreditoru. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 3. st. 1. ZZP-a utvrdio da je tužiteljica potrošač jer da je ugovor o kreditu sklopila radi kupnje automobila kao fizička osoba za svoje osobne potrebe, a ne za poduzetničku djelatnost.

28. Na žalbene navode tuženika da je sud neistinito i nepotpuno utvrdio činjenično stanje vezano uz vođenje pojedinačnih pregovora i je li tužiteljica bila dovoljno informirana za navesti je da iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi kako je podigla kredit za kupnju automobila i da su je iz auto kuće poslali u banku, gdje joj je ponuđen već pripremljeni ugovor o kreditu u Chf te je potpisala tipski ugovor koji je sastavio tuženik i ovjerila ga kod javnog bilježnika. Kako je teret dokazivanja o obaviještenosti tužitelja-potrošača na tuženiku, a isti ničim nije doveo u sumnju istinitost iskaza tužiteljice, to je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tužiteljica nije bila pravilno informirana o riziku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu kako prije, tako i za vrijeme sklapanja istog.

29. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika, ističe se kako isti nisu od odlučnog značenja za rješenje ovoga spora.

30. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi čl. 154. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad (Narodne novine, broj 138/23) pravilno obračunao troškove koju su bili neophodni za vođenje postupka.

31. Kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude to je slijedom svega navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

32. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe je odbijen kao neosnovan, jer to nisu nužno potrebni troškovi za vođenje ovog spora.

Osijek, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov