Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1830/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Biserke Trstnjek-Opačak članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice OF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelja EF,OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Frano Gavranić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šeparovć, Špehar i Gavranić j.t.d. u Zagrebu, protiv I-tuženika Auto Zovak d.o.o., [osobni identifikacijski broj], iz Velike Gorice, Vukomerička 4 kojega zastupa punomoćnica Ranka Rukljač, odvjetnica u Zagrebu i II-tuženika Temos nekretnine d.o.o. u stečaju, [osobni identifikacijski broj], Zagreb Škorpikova 22 kojega zastupa punomoćnik Stjepan Brčić odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu I-tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. rujna 2021. poslovni broj: P-6379/20-10., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba I-tuženika se uvažava kao osnovana te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. rujna 2021. poslovni broj: P-6379/20-10 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

II. O troškovima žalbenog i revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. brojem Ovr-3616/17 (ranije Ovr-2985/13) po prijedlogu I. tuženika protiv II. tuženika, u dijelu koji se odnosi na 225/10000 dijela nekretnine (E2)

– stambena zgrada br. 79 površine 210 čm i dvorište površine 514 čm u [adresa] ukupne površine 724 čm, sagrađene na zkč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], koji je neodvojivo povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, u naravi garaža oznake G 2, u podrumu objekta, neto korisne površine 11,65 čm, u etažnom elaboratu označeno plavom bojom, i na 1771/10000 dijela nekretnine (E-6) – stambena zgrada br. 79 površine 210 čm i dvorište površine 514 čm u [adresa] ukupne površine 724 čm, sagrađene na zkč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] u k. o. [katastarska općina], koji je neodvojivo povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, u naravi četverosobni stan oznake S 2, u prizemlju objekta neto korisne površine 88,25 čm, sa pripadajućim otvorenim parkirnim mjestom oznake PM 2 korisne površine 3,13 m2 u nivou prizemlja objekta, sveukupne površine 91,38 čm, u etažnom elaboratu sve označeno plavom bojom.

II. Nalaže se I. tuženiku Auto Zovak d.o.o. isplatiti I. tužiteljici OF i II. tužitelju EF trošak postupka u iznosu 5.087,50 kn, sa zateznom kamatom od 23. rujna 2021. do isplate, u visini stope zatezne kamate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija I-tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbene razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi kako vezano uz predmet spora i činjenicu da bi I-tuženik bio nesavjestan, nepošten i da je zloupotrijebio svoje pravo u trenutku upisa u zemljišne knjige, sud prvog stupnja samo pojedinačno nabraja okolnosti iz drugog spisa kojeg je prednik tužitelja vodio u istoj pravnoj stvari protiv RH, koje nemaju nikakvu poveznicu s I-tuženikom. Ukazuje na odluku Ustavnog suda RH U- III-4381/2013 od 9. ožujka 2016. sukladno kojoj se navedene odredbe ne primjenjuju u odnosu na ovrhovoditelja, jer isti nije stjecatelj prava vlasništva. Ističe kako sud prvog stupnja potpuno neosnovano u odnosu na zakonske odredbe i stvarno činjenično stanje apstraktno zaključuje da je provjerom zk. stanja I-tuženik mogao i imao priliku znati da se knjižno i stvarno stanje razlikuju. Ističe kako se savjesnost mora cijeniti u odnosu na sve strane u postupku. Smatra kako je pogrešno utvrđeno činjenično stanje rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava, pa predlaže da sud drugog stupnja prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu, odnosno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova I-tuženiku. Potražuje i troškove žalbe u iznosu od 1.737,50 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je tuženikova žalba osnovana.

6. U pobijanoj presudi suda prvog stupnja počinjena je bitna povreda parničnog postupka opisana u odredbi čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju žalbenim navodima upozorava I-tuženik. U pobijanoj presudi ostvaren je i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer presuda ne sadrži jasne, logične i neproturječne razloge o činjenicama odlučnim za pravilnu primjenu materijalnog prava. Pravilno I-tuženik u žalbi ističe da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa se stoga za sada ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao treće osobe, za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3616/17 (ranije Ovr-2985/13) po prijedlogu I- tuženika protiv II- tuženika, na nekretnini opisanoj u točki I. izreke pobijane presude. Tužitelji tvrde da na nekretnini koja je predmet ovrhe imaju pravo koje sprječava provedbu ovrhe.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja nespornim je utvrđeno:

- da je prednik tužitelja HF, kao kupac s II-tuženikom - tada Ecos Trgovina d.o.o., kao prodavateljem 13. lipnja 2008. sklopio Predugovor o kupoprodaji nekretnina broj G6.S2. koje su predmet ovog spora, dok je 7. kolovoza 2008. sklopio i Ugovor o kupoprodaji nekretnine broj G6.S2.,

- prednik tužitelja je u svrhu isplate kupoprodajne cijene II-tuženiku s Jadranskom bankom d.d. 22. srpnja 2008. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu za stambene potrebe broj 7110028453, te je Jadranska banka d.d. ujedno s prednikom tužitelja kao korisnikom kredita i s II-tuženikom kao založnim dužnikom 22. srpnja 2008. sklopila Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini,

- nije sporno da je Jadranska banka d.d. isplatila II-tuženiku dio kupoprodajne cijene budući da je preostali dio te cijene II-tuženiku ranije isplatio prednik tužitelja,

-na temelju prijedloga upućenom zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu 19. kolovoza 2008. i rješenja tog suda poslovni broj Z-47902/08 od 21. kolovoza 2008. Jadranska baka d.d. je u zemljišne knjige uknjižila svoje založno pravo „na nekretnini zk. vlasnika Ecos trgovina d.o.o.ˮ

- da je II-tuženik sukladno članku 7. Ugovora o kupoprodaji izdao predniku tužitelja potvrdu od 6. listopada 2008. iz koje proizlazi da je u cijelosti primio ugovorenu cijenu te je navedena potvrda je ovjerena od strane javnog bilježnika Katice Valić 7. listopada 2008.

-prednik tužitelja je mogao odmah nakon izdavanja/ovjere te potvrde podnijeti prijedlog za uknjižbu svog vlasništva u zemljišne knjige, ali da to nije učinio prije pokretanja ovrhe koja se vodi na Trgovačkom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-767/13, a nakon što je u tom postupku 5. srpnja 2013. doneseno rješenje o ovrsi na temelju kojeg je sukladno odredbi čl. 79. st. 1. ranijeg Ovršnog zakona odnosno čl. 84. st. 1. Ovršnog zakona u zemljišnim knjigama 11. srpnja 2013. upisana zabilježba ovrhe, prednik tužitelja se više nije ni mogao upisati kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama,

- nije sporno ni da je tužitelj prema Zapisniku o primopredaji stana G6 S2 od 5. studenoga 2008. u posjedu predmetnih nekretnina,

- da je prednik tužitelja 13. svibnja 2015. podnio II-tuženiku izlučni zahtjev za predmetnu nekretninu i da je stečajni upravitelj udovoljio tom zahtjevu i navedenu nekretninu izuzeo iz stečajne mase II-tuženika kao stečajnog dužnika i izdao tabularnu ispravu za upis u zemljišnu knjigu, ali da se prednik tužitelja nije mogao upisati zbog zabilježbe ovrhe broj Ovr-767/13,

- da je prednik tužitelja platio za predmetnu nekretninu porez na promet 17. veljače 2011.,

- da je I-tuženik svoju ovršnu tražbinu prijavio u stečaju II-tuženika, koja je u cijelosti priznata u iznosu od 247.683,67 kn i svrstana u II. viši isplatni red.

9. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je prednik tužitelja kao treća osoba u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-3616/17 kojeg I-tuženik kao ovrhovoditelj vodi protiv II-tuženika kao ovršenika isticao da ima pravo koje sprječava ovrhu to je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3616/17 od 22. studenog 2017. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako je između stranaka sporno jesu li tužitelji (izvanknjižni) vlasnici predmetnih nekretnina, odnosno imaju li pravo koje sprječava predmetnu ovrhu.

11. Na temelju činjeničnog stanja kako ga je utvrdio sud prvog stupnja, sud prvog stupnja je utvrdio i obrazložio da je pravni prednik tužitelja, prije podnošenja prijedloga za ovrhu imao valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to na temelju pravnog posla prema odredbi čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99,22/00, 73/00, 129/00, 112/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143712 , 152/14, 81/15,94/17, dalje: ZV). S tim u vezi sud prvog stupnja se pozvao i na zauzeto pravno shvaćanja sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018., broj Su-Iv-4/18-4, da „Predmnjevani vlasnik može uspješno štiti svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.“

12. Sud prvog stupnja je u postupku nedvojbeno utvrdio kako je na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini u zemljišnim knjigama pod brojem Z-47902/08 od 18. rujna 2008. upisano založno pravo u korist Jadranske banke d.d. Nadalje je sud utvrdio kako je predmetni Sporazum sklopljen između Jadranske banke d.d. te HF kao korisnika kredita i OF kako solidarnog dužnika i Ecos trgovina d.o.o. kao založnog dužnika.

13. Imajući navedeno u vidu, sud prvog stupnja je zaključio kako I-tuženik kao ovrhovoditelj nije bio u dobroj vjeri i savjestan u trenutku podnošenje prijedloga za ovrhu, jer je provjerom zk stanja mogao i imao priliku znati da ono što je upisano glede vlasništva predmetne nekretnine, različito od stvarnog stanja i da stoga tužitelji imaju pravo koje u konkretnom slučaju sprječava ovrhu na spornoj nekretnini.

14. Ovaj zaključak i utvrđenje suda prvog stupnja se za sada ne mogu prihvatiti kao pravilni. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je sud prvog stupnja zaključio da se HF smatra pretpostavljenim ili predmnijevanim vlasnikom nekretnina koje su predmetom spora, budući je sklapanjem ugovora o kupoprodaji nekretnina i isplatom kupoprodajne cijene u cijelosti, stupanjem u posjed stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, te se sud prvog stupnja ujedno i pozvao na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018., broj Su-Iv-4/18-4, da „Predmnjevani vlasnik može uspješno štiti svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.“

15. Dakle, predmnijevani vlasnik ovdje tužitelji su bili dužni u postupku dokazati da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten ili da je zloupotrijebio svoje pravo. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja nepoštenje i nesavjesnost ovrhovoditelja utvrdio iz činjenica što su tužitelji izvanknjižni vlasnici nekretnina, platili su kupoprodajnu cijenu i porez na nekretnine i u posjedu su iste.

16. Osnovano žalitelj ističe kako su u konkretnom slučaju na njega ne mogu primijeniti odredbe čl. 122. do 125. ZV-a, kao niti pravno shvaćanje Vrhovnog suda od 22. veljače 2018., jer on nije stjecatelj nekretnine niti založni vjerovnik, te da sud prvog stupnja ni na koji način nije cijenio činjenicu da je prednik tužitelja svoje pravo vlasništva na spornim nekretninama propustio upisati u razumnom roku, imajući u vidu da je nekretninu kupio 7. kolovoza 2008., a rješenje o ovrsi je doneseno 5. srpnja 2013.

17. Zbog svega navedenog, obrazloženje i utvrđenja suda prvog stupnja su manjkava, jer sud prvog stupnja nije valjano i dostatno obrazložio nesavjesnost i nepoštenje ovrhovoditelja. Sud nije naveo i obrazložio koje su to specifične okolnosti slučaja prednika tužitelja koje opravdavaju primjenu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda od 22. veljače 2018., odnosno može li se isto primijeniti u konkretnom slučaju imajući u vidu da je to pravno shvaćanje Vrhovni sud zauzeo nakon više od četiri godine od izvršene zabilježbe ovrhe.

18. Slijedom izloženih razloga, a kako je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, pobijanu presudu suda prvog stupnja ukinuti, i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja utvrdit će odlučne činjenice koje su potrebne za utvrđenje je li tužbeni zahtjev osnovan ili nije, odnosno jesu li tužitelji dokazali da je ovrhovoditelj nepošten ili nesavjestan, imajući pri tome u vidu stanje zemljišnih knjiga za sporne nekretnine u trenutku pokretanja ovrhe. Potom će, nakon pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovisno o utvrđenim činjenicama, sud prvog stupnja ocjenom izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti novu i zakonitu odluku za koju će dati jasne, logične i neproturječne razloge.

20. Novom odlukom sud prvog stupnja će, u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima žalbenog i revizijskog postupka.

Osijek, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov