Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-940/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-tužiteljice DĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćniku Damiru Babiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Šimi Mrdeži, odvjetniku u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući po žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 23. svibnja 2024. poslovni broj P-2353/2018, u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tužitelja se uvažava kao osnovana, te se ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku od 23. svibnja 2024. poslovni broj P-2353/2018 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtijeva tužitelja koji glasi:
„I.) Utvrđuje se da su tužitelji RĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]) i OĐR (OIB [osobni identifikacijski broj]) suvlasnici, svatko za po ½ dijela i ukupno za cijelo, dijela nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] položene u K. O. [katastarska općina] površine 30 m2 (metra četvornih) označenog brojkama 10-11-21-22-23- 24-10 na Skici mjesta očevida BĐ ing. geod. od dana 30. kolovoza 2022. godine, koja je sastavni dio ove presude.
II.) Nalaže se tuženiku NĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]) da preda tužiteljima u miran i nesmetan vlasnički posjed dio nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] položene u K. O. [katastarska općina] površine 30m2 (metara četvornih) označen brojkama 10-11-21-22-23-24-10 na Skici mjesta očevida BĐ ing. geod. od dana 30. kolovoza 2022. godine, koja je sastavni dio ove presude, te da s istog ukloni sve svoje osobe i stvari, ukloni betonski zid koji je nezakonito izgradio te nekretninu tužitelja vrati u prvobitno stanje, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III.) Nalaže se tuženiku NĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]) da se pod prijetnjom ovršnih mjera ubuduće kloni bilo kakvog ometanja tužitelja u njihovom vlasničkom posjedu nekretnine katastarske čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] položene u K. O. [katastarska općina].
IV.) Nalaže se tuženiku NĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]) naknaditi tužiteljima parnični trošak sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi zatezne kamate koje se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2 Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 47/08, 125/11 i 78/15 koje kamate počinju teći na taj iznos od donošenja presude do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
V. Nalaže se tužiteljima 1.RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. OĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da solidarno naknade parnični trošak tuženiku u iznosu od 3.500,00 € sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude 23. svibnja 2024. godine po stopi od 3 postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja , a za drugo polugodište referentna topa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv ove presude tužitelji je podnijeli pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navode kako pobijana presuda nije pravilna i zakonita jer su u istoj ostvarene brojne zakonske povrede, kontradiktorna, paušalno obrazložena i ničim potkrijepljena. Ističe kako glavni argument suda prvog stupnja predstavlja presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-681/2014 od 20. srpnja 2016., kojom je ovdje tuženik utvrđen vlasnikom sporne nekretnine, ali da je u tom postupku na pasivnoj strani obuhvaćena prednica tužitelja, prodavatelj RĐR, a ne i tužitelji kao upisani vlasnici te nekretnine, pa se stoga na njih ne odnose učinci te presude. ističe kako se sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude poziva na iskaze svjedoka, rođaka tuženika, dok materijalni i personalni dokazi izvedeni po prijedlogu tužitelja, predstavljaju jedino relevantnu osnovu za pravilno odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Predlažu uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tužiteljima, ili podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ali drugom sucu pojedincu. Tužitelji traže trošak žalbe u iznosu od 475,00 Eur-a.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi kako su žalbeni navodi, koji se tiču odlučnih činjenica utvrđenih u provedenom postupku, u suprotnosti s činjeničnim utvrđenjima i izvedenim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim, s obzirom da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo te je stoga pobijana presuda pravilna i zakonita. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u cijelosti.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Osnovano se ukazuje žalbom da su razlozi presude, nejasni i suprotni navodima samih stranaka, te stanju prvostupanjskog spisa.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže da se utvrde suvlasnicima, svatko u ½ dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 30 m2, označene brojkama 10-11-21-22-23-24-10 na skici mjesta očevida Maria Jurasa ing. geod. od 30. kolovoza 2022., te da im tuženik preda u posjed tu nekretninu i ukloni sve svoje osobne stvar kao i betonski zid i nekretninu tužiteljima vrati u prvobitno stanje.
7. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:
- da su tužitelji kao kupci i RĐR, kao prodavatelj, sklopili 29. svibnja 2013. Ugovor o kupoprodaji nekretnina, koji je ovjeren kod javnog bilježnika 7. lipnja 2013., kojim su kupili kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te 94/211 dijela kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 94 m2,
- da je među strankama sporan dio kč. br. [katastarska čestica] u površini od 30 m2,
- da su tužitelji na temelju predmetnog Ugovor o kupoprodaji nekretnina uknjiženi kao vlasnici tih nekretnina u zemljišnim knjigama 2. listopada 2014. broj Z-6491/14,
- da je tuženik ishodio pravomoćnu presudu Općinskog suda u Šibeniku od 20. srpnja 2016. poslovni broj P-681/2014,
- da iz iskaza svjedoka, RĐR, prodavateljice, nedvojbeno proizlazi kako je prodala tužiteljima nekretnine koje naslijedila iza pokojnog supruga, i da joj nije poznato kolika je površina zemljišta koje je prodala i dokle je isto sezalo, te da tužitelje nije uvela u posjed,
- da svjedoci TĐ, LĐ, EĐ iskazuju kako je sporna površina od 30 m2, pripadala prednicima tuženika i nikad nije bila u posjedu prednika tužitelja,
- da je predmetni realni dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini 30 m2, vidljivo fizički zidom odvojen od preostalog dijela nekretnine koji je u vlasništvu tužitelja
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja i očevida te vještačenja po vještaku geodetske struke, sud prvog stupnja je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Naime, sud prvog stupnja je utvrdio kako su tužitelji upisani kao vlasnici cijele kč. br. [katastarska čestica], pa je stoga neosnovan zahtjev za utvrđenjem njihova vlasništva u spornom dijelu te kč.br. u površini od 30 m2. Nadalje je utvrđeno kako je sporni dio nekretnine od 30 m2 pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 20. srpnja 2016. poslovni broj P-681/14 utvrđen kao vlasništvo tuženika i da je u tom postupku na pasivnoj strani sudjelovala prodavateljica RĐR, dok iz ostalih provedenih dokaza proizlazi da tužitelji nisu dokazali da su na valjan način stekli pravo vlasništva dijela sporne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] površine 30 m2, označeno brojkama 10-11-21-22-23-24-10 u skici vještaka Maria Jurasa, ing. geod. i da prodavateljica nije mogla na tužitelje kao kupce prenijeti više prava vlasništva nego li je ona imala. Imajući sve navedeno u vidu sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
9. Tužitelji su istaknuli prigovor povjerenja u zemljišne knjige, jer je prodavatelj RĐR bila upisana kao vlasnik spornih nekretnina u trenutku zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. svibnja 2013.
10. Iz stanja spisa ne proizlazi da je predmetna nekretnina bila društveno vlasništvo, pa da bi vrijedila odgoda primjene ovoga načela do 1. siječnja 2017.
11. Odredbom čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15. i 94/17, dalje: ZV), propisano je da se vlasništvo nekretnine koje je stečeno na temelju zakona, ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri, upisao svoje pravo na nekretninu, dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona, nije bilo upisano. Dakle, potrebno je da je stjecatelj, prilikom stjecanja, bio u dobroj vjeri. Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano, nije potpuno, ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu (čl. 122. st. 1. ZV-a); stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao, niti je s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (čl. 122. st. 2. ZV-a); nedostatak dobre vjere ne može se prebaciti nikome, samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (čl. 122. st. 3. ZV-a).
12. Nadalje, prema odredbi čl. 123. st. 1. ZV-a, stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine, premda to nije bila i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.
13. Slijedom navedenog, na načelo povjerenje u zemljišne knjige može se pozvati onaj tko je nekretninu stekao pravnim poslom od knjižnog vlasnika, vjerujući da je knjižni vlasnik ujedno i stvarni vlasnik. Kako su tužitelji upisani kao vlasnici predmetne nekretnine temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog sa zemljišno knjižnim vlasnikom predmetne nekretnine, kao prodavateljem, mogu se pozivati na ovo načelo. Naime, načelo povjerenja u zemljišne knjige štiti savjesnog stjecatelja nekretnine, koju je stekao u dobroj vjeri, odnosno koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja.
14. Zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja nije utvrđeno da li su tužitelji u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora ili upisa u zemljišne knjige bili savjesni stjecatelji predmetne nekretnine, u smislu naprijed navedenog, a o čemu ovisi osnovanost pozivanja tužitelja na načelo povjerenja u zemljišne knjige.
15. Kako se zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava, žalba je prihvaćena i pobijana presuda ukinuta, sukladno čl. 370. ZPP-a, te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
16. U nastavku postupka sud prvog stupnja će utvrditi naprijed iznijete odlučne činjenice, te će nakon toga donijeti novu odluku.
17. U novoj odluci odlučit će o troškovima postupka uključujući i troškove žalbe.
Osijek, 5.prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Vesna Bjelousov
