Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-14/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Marijanu Sente, odvjetniku u [adresa], protiv tužene Republika Hrvatska, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Slavonska avenija 6, [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice i žalbu tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 6. studenog 2023. poslovni broj: Pr-696/2022-15, u sjednici vijeća održanoj 5.prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 6. studenog 2023. poslovni broj: Pr-696/2022-15, u točkama II. i IV. izreke.

II. Žalba tuženice se uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 6. studenog 2023. poslovni broj: Pr-696/2022-15, preinačava u točki III. izreke i sudi:

1. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 895,54 Eur-a u roku 15 dana.

2. Zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 149,23 Eur-a, odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak žalbe u iznosu od 95,38 Eur-a u roku 15 dana.

IV. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe u iznosu od 143,52 Eur-a, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici bruto iznos od 4.623,59 eur / 34.836,46 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 982,19 kuna / 130,36 eur od 07.06.2017. pa do isplate, - 1.198,13 kuna / 159,02 eur od 06.07.2017. pa do isplate, - 1.255,03 kuna / 166,57 eur od 05.08.2017. pa do isplate, - 1.286,07 kuna / 170,69 eur od 07.09.2017. pa do isplate, - 1.286,05 kuna / 170,69 eur od 06.10.2017. pa do isplate, - 1.286,05 kuna/ 170,69 eur od 06.11.2017. pa do isplate, - 1.311,77 kuna/ 174,10 eur od 09.12.2017. pa do isplate, - 1.311,77 kuna / 174,10 eur od 06.01.2018. pa do isplate , - 1.311,78 kuna / 174,10 eur od 08.02.2018. pa do isplate , - 1.311,76 kuna / 174,10 eur od 09.03.2018. pa do isplate , - 1.302,85 kuna / 175,41 eur od 14.04.2018. pa do isplate , - 1.277,35 kuna / 169,53 eur od 09.05.2018. pa do isplate , - 1.311,77 kuna / 174,10 eur od 12.06.2018. pa do isplate , - 1.311,76 kuna / 174,10 eur od 06.07.2018. pa do isplate , - 1.311,76 kuna/174,10 eur od 04.08.2018. pa do isplate , - 1.317,82 kuna / 174,90 eur od 07.09.2018. pa do isplate , - 1.251,93 kuna / 166,16 eur od 06.10.2018. pa do isplate , - 1.257,93 kuna / 166,96 eur od 10.11.2018. pa do isplate , - 1.248,88 kuna / 165,75 eur od 11.12.2018. pa do isplate , - 1.317,89 kuna / 174,91 eur od 10.01.2019. pa do isplate , - 1.357,39 kuna / 180,16 eur od 09.02.2019. pa do isplate, - 1.316,59 kuna / 174,74 eur od 09.03.2019. pa do isplate - 1.357,43 kuna /180,16 eur od 06.04.2019. pa do isplate, - 1.357,46 kuna / 180,17 eur od 10.05.2019. pa do isplate, - 1.313,12 kuna / 174,28 eur od 08.06.2019. pa do isplate, - 1.357,60 kuna /180,18 eur od 06.07.2019. pa do isplate, - 1.308,33 kuna /173,65 eur od 08.08.2019. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom bruto iznosa od 8.038,21 eur / 60.563,89 kuna sa zatraženim kamatama.

III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 635,90 eur / 4.791,19 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 6. studenog 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1.278,50 eur / 9.632,86 kuna sa zatraženim kamatama."

2. Predmetnu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica i to samo u točkama II. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako je obrazloženje pobijane presude proturječno i izreka je proturječna s obrazloženjem te da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Ističe kako iz činjenice da je poništeno rješenje o rasporedu tužiteljice na niže radno mjesto, proizlazi zaključak da je tužiteljica nedvojbeno trebala biti raspoređena na više radno mjesto i ostvariti pravo na plaću prema višem koeficijentu, pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio i materijalno pravo. S tim u vezi nije niti pravilna odluka o parničnim troškovima. Tužiteljica predlaže uvažiti žalbu i preinačiti točke II. i IV izreke pobijane presude na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužiteljici, odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužiteljica traži trošak žalbe u iznosu od 484,01 Eur.

3. Tuženica je podnijela pravovremenu žalbu i presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o parničnim troškovima u točki III. izreke U žalbi u bitnome navodi kako odluka suda prvog stupnja o trošku nije u skladu s čl. 155. st. 2. ZPP-a te da sud prvog stupnja nije primijenio odredbu čl. 156. st. 1. i 2. ZPP-a, prema kojoj stranka je dužna neovisno o ishodu parnice naknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom. Ističe kako je tužiteljici još u postupku mirnog rješenja spora iz čl. 186.a ZPP-a a i tijekom parničnog postupka ponuđeno sklapanje nagodbe o isplati razlike bruto plaće između koeficijenta 1,523 i koeficijenta 1,746 za razdoblje od 8. svibnja 2017. pa do 30. srpnja 2019., dakle upravo iznos koji je dosudio sud prvog stupnja. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti osporavanu odluku o parničnom trošku na način da se tuženici dosudi parnični trošak razmjerno uspjehu u parnici. Tuženica traži i trošak žalbe u iznosu od 239,90 Eur-a.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud smatra da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Nije osnovan ni istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, i pravilno primijenio materijalno pravo za što je dao jasne razloge, ali je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o parničnim troškovima.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike bruto plaće između koeficijenta 1.523 i koeficijenta 2,134 za razdoblje od 8. svibnja 201. pa do 31. srpnja 2019., odnosno iznosa od 12.669,47 Eur/95.458,11 kn.

8. Prema stanju spisa i činjeničnim utvrđenjima proizlazi:

- da je tužiteljica radila u Ministarstvu državne imovine na radnom mjestu voditelja odjela predlaganja članova skupštine, nadzornih odbora i uprava trgovačkih društava od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku od srpnja 2015., te joj je plaća obračunavana po koeficijentu 1,746,

- da je rješenjem Ministarstva državne imovine od 3. svibnja 2017. tužiteljica s danom 8. svibnja 2017. raspoređena na radno mjesto Višeg stručnog savjetnika u Službi za nestrateška trgovačka društva, Sektor za trgovačka društva, Uprava za trgovačka društva, s plaćom koja se obračunava prema koeficijentu 1,523,

- da je protiv toga rješenja tužiteljica izjavila žalbu, te je isto poništeno rješenjem Odbora za državnu službu od 26. veljače 2021. i predmet dostavio tijelu prvog stupnja na ponovno rješavanje,

- da je sporazumom o prestanku državne službe od 30. travnja 2020. tužiteljici prestala državna služba,

- da je Vlada Republike Hrvatske 26. siječnja 2017. donijela Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva državne imovine (Narodne novine, broj 8/17), na temelju koje je ministar državne imovine 10. travnja 2017. donio Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstava državne imovine,

- da su tim Pravilnikom ukinuta sva radno mjesta predviđena ranijim Pravilnikom, a državni službenici su raspoređeni na nova radna mjesta u Ministarstvu državne imovine.

9. Na temelju prednjih utvrđenja, a polazeći od odredbe čl. 127. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj:92/05, 142/07, 107/07, 27/08, 49/11 150/11, 34/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15, 61/17, dalje ZDS), te Pravilnika o unutarnjem redu od 10. travnja 2017., kao i da je Odbor za državnu službu rješenjem od 26. veljače 2021. poništio rješenje Ministarstva državne imovine od 3. svibnja 2017. o rasporedu tužiteljice na novo radno mjesto, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike bruto plaće za razdoblje od 8. svibnja 2017. pa do 31. srpnja 2019. i to razlike plaće između koeficijenta 1,523 i koeficijenta 1,746 odnosno za isplatu iznosa od 4.623,59 Eur-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće do koeficijenta 2,134 u iznosu od 8.038,21 Eur, odbijen kao neosnovan.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica radila u Ministarstvu državne imovine na radnom mjestu voditelja odjela predlaganja članova skupštine, nadzornih odbora i uprava trgovačkih društava od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku od srpnja 2015., te joj je plaća obračunavana po koeficijentu 1,746 i da je rješenjem Ministarstva državne imovine od 3. svibnja 2017. tužiteljica s danom 8. svibnja 2017. raspoređena na radno mjesto Višeg stručnog savjetnika u Službi za nestrateška trgovačka društva, Sektor za trgovačka društva, Uprava za trgovačka društva, s plaćom koja se obračunava prema koeficijentu 1,523. Nije niti sporno da je rješenje tuženice o raspredu tužiteljice na novo radno mjesto poništeno 26. veljače 2021., a da je tužiteljici sporazumno prestala državna služba 30. travnja 2019. te da je rješenjem Ministarstva državne imovine od 30. svibnja 2019. tužiteljici odobreno korištenje neplaćenog dopusta od 31. srpnja 2019. pa do 30. lipnja 2020.

11. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje kako je rješenje tuženice od 3. svibnja 2017. poništeno, ali da tužiteljica, bez obzira što je ispunjavala uvjete za radno mjesto Viši savjetnik - Specijalist s koeficijentom 2,134, nikad nije rješenjem tuženice raspoređena na to radno mjesto, pa da joj stoga niti ne pripada razlika plaće do tog koeficijenta nego razlika plaća između koeficijenta kojega je imala ranijim rješenjem i koeficijenta po kojem joj je obračunata plaća po poništenom rješenju o rasporedu.

12. Naime, nisu osnovane tvrdnje tužiteljice da bi joj pripadalo pravo na koeficijent 2,134 jer da je tužiteljicu trebalo i bilo jedino moguće rasporedit na mjesto Viši savjetnik – Specijalist s tim koeficijentom. Pravo je tuženice kao poslodavca da organizira proces rada na način za koji smatra da je učinkovit i efikasan. Tužiteljici je ponuđeno radno mjesto koje prema stupnju stručne spreme i vrsti struke odgovara njezinoj kvalifikaciji. To što je riječ o niže rangiranom radnom mjestu s manjom plaćom, ne znači da tužiteljici bez rješenja o rasporedu na bolje, više rangirano radno mjesto pripada i viši koeficijent. Postoji opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u slučaju kada poslodavac, radi uspješnijeg poslovanja vrši reorganizaciju rada i ukine pojedino radno mjesto za koje ocijeni da nije opravdano i za koje nema potrebe. U konkretnom slučaju prestala je potreba za radnim mjestom tužiteljice i poslodavac joj je ponudio drugo radno mjesto. Stoga je postupanje tuženice bila posljedica sveobuhvatnog preustroja tuženice koji se odnosio na sve zaposlenike, a ne samo na tužiteljicu.

13. Iz rješenja Odbora za državnu upravu od 26. veljače 2021., kojim je poništeno rješenje o rasporedu tužiteljice od 3. svibnja 2017. nespornim proizlazi kako je to rješenje poništeno jer rješenje ne sadrži obrazloženje sukladno odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, jer iz rješenja nije moguće utvrditi okolnosti zbog kojih je tužiteljica raspoređena na konkretno radno mjesto. Dakle, rješenje nije poništeno, jer je tužiteljica morala biti raspoređena na radno mjesto s višim koeficijentom, kako to pogrešno tužiteljica smatra i navodi u žalbi.

14. Stoga, imajući navedeno u vidu pravilno je sud prvog stupnja, prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu kao osnovan, dok je u preostalom dijelu pravilno dobio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Pravilno tuženica u žalbi navodi kako sud prvog stupnja nije pravilno odlučio o troškovima postupka. Naime, nesporno je kako je tuženica ponudila tužiteljici sklapanje nagodbe upravo za iznos razlike i za razdoblje koje je tužiteljici pobijanom presudom suda prvog stupnja priznato. Dakle, ne stoji tvrdnja suda prvog stupnja kako je tuženica osporavala osnovu tužbenog zahtjeva. Stoga je u smislu odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a, tužiteljica dužna naknaditi parnični trošak tuženici.

16. Tuženici su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu, zastupanje na ročištu od 16. veljače 2023., od 24. travnja 2023., od 5. listopada 2023. u iznosu od po 199,00 Eur-a, te pristup ročištu od 12. prosinca 2022. u iznosu od 49,77 Eur-a te za sastav podneska od 30. lipnja 2022. u iznosu od 49,77 Eura, odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 895,54 Eur-a. Tuženici nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 12. prosinca 2022. u zatraženom iznosu od 199,00 eur-a, jer je to ročište odgođeno i nije se raspravljalo o glavnoj stvari. Stoga je tuženici za pristup tom ročištu priznat trošak prema Tbr.9.toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u visini od 25 % zatražene naknade. Zahtjev tuženice za parnični trošak u iznosu od 895,54 Eur-a osnovan, dok zahtjev za iznos parničnog troška od 149,23 Eur-a nije osnovan.

17. Stoga imajući navedeno u vidu valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u točkama II. i IV. izreke, te je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. u vezi čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo žalbu tuženice uvažiti kao djelomično osnovanu i preinačiti presudu u točki III. izreke.

18. Budući je tuženica djelomično uspjela sa žalbom to joj pripadaju i troškovi žalbe. Tuženica ja žalbu podnijela samo protiv odluke o parničnim troškovima sadržane u pobijanoj presudi, pa se ima smatrati kao žalba protiv rješenja. Stoga tuženica ima pravo na trošak žalbe prema Tbr.10. toč. 5. Tarife u visini od 50 % odnosno konkretno trošak sastava žalbe u iznosu od 114,45 eur-a. Tuženica je sa žalbom uspjela u visini od 83,34 % pa joj u tom razmjeru i pripadaju troškovi žalbe što od iznosa 114,45 Eur-a čini iznos troškova žalbe od 95,38 Eur-a, koji su priznati tuženici dok je s preostalim zahtjevom u iznosu od 143,52 Eur-a, odbijena kao neosnovanim.

Osijek, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov