Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1129/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i dr. iz Rijeke, protiv tuženika: 1. DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović i dr. iz Rijeke i 2. ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-883/2021-31 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-883/2021-31 od 12. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se da je DAROVNI UGOVOR od 14. srpnja 2020.g. sklopljen izmeđuprvotuženika DK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u ugovornom svojstvu darodavca, i drugotuženice ŽK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u ugovornom svojstvu daroprimke, predmetom koje je bilo darovanje neodređenog suvlasničkog dijela nekretnine nalazeće u Rijeci, na adresi NK, kućni broj 5, u naravi jednosobnog stana broj 25 nalazećeg na 7. katu zgrade ukupne površine 43,07 m2 i sstojeće od kuhinje, sobe, hodnika, kupaonice sa WC-om i loggie, intabulirane kao kčbr. [katastarska čestica], z. k. uložak [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], ništetan u odnosu na jednu polovinu dijela navedene nekretnine.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci uspostava prijašnjeg

zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na jednu polovinu nekretnine pobliže opisane u točki

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništavosti darovnog govora od 14. srpnja 2002. g. u cijelosti tj. u odnosu na drugu polovinu nekretnine opisane u točki I.

IV. Svaka strana snosi svoj trošak."

2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.

3. Tužiteljica izjavljuje žalbu protiv točke III. i IV. uvodno citirane presude zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. Tuženik izjavljuje žalbu protiv točke I. i II. izreke zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točka 3. ZPP, predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti sukladno žalbenim navodima.

5. Na žalbu tužiteljice odgovorio je tuženik. U odgovoru je porekao u cijelosti žalbene navode tužiteljice te predložio odbijanje njene žalbe.

6. Žalbe stranaka nisu osnovane.

7. Predmet spora čini zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti darovnog ugovora sklopljenog između prvotuženika kao darodavca i tužene kao daroprimateljice 14.7.2020., predmetom kojeg ugovora je bilo darovanje stana u [adresa], na adresi [adresa], u naravi jednosoban stan broj 25 koji se nalazi na sedmom katu zgrade ukupne površine 43,07 m2 upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], odnosno zahtjev za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na predmetnu nekretninu.

8. U postupku među strankama nije bilo sporno da je predmetni stan bračna stečevina tužiteljice i prvotuženika i da trenutno u njemu stanuje majka tužiteljice.

9. U postupku je bilo sporno je li predmetni ugovor ništetn s obzirom na činjenicu da se radi o bračnoj stečevini tužiteljice i prvotuženika, odnosno radi li se o vlastitoj imovini prvotuženika te je konačno sporno je li došlo do prave predaje predmetnog stana drugotuženoj.

10. Suprotno žalbenim prigovorima tužiteljice sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je istoj prethodio nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer se presuda može ispitati te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama te navodi presude nisu u kolizi sa sadržajem isprava i zapisnika koji prilaže spisu.

11. Nadalje, nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupku, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

12. Po provedenom postupku sud prvog stupnja u bitnom utvrđuje kako slijedi:

- da je tužiteljica imala saznanja o izvršenom darovanju predmetnog stana i da se istom nije protivila do podnošenja tužbe – 19.5.2021.;

- da su neosnovani navodi tužiteljice da bi predmetni darovni ugovor trebao biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta te da nije bilo prave predaje u posjed. Naime, da se predaja u posjed ne manifestira samo svakodnevnim korištenjem nekretnine u smislu stanovanja i sl., već da je dovoljno pokazati volju za prihvaćanjem darovanja te predaja ključeva kao znak posjeda ili slično, a o čemu je u konkretnom slučaju riječ;

- da prvotuženik od tužiteljice nije tražio suglasnost u pismenom obliku za sklapanjem pravnog posla darovanja, iako je postojala usmena suglasnost za sklapanje ovog pravnog posla.

13. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja analizirajući i ocijenjujući iskaze parničnih stranaka te svjedoka PK, odvjetnika koji je sastavio predmetni darovni ugovor sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljica imala saznanja o izvršenom darovanju i sa istim se suglasila. Kako, međutim, prvotuženik nije tražio suglasnost u pismenom obliku, ali je postojala usmena suglasnost za poduzimanje spornog pravnog posla, zaključuje da je darovni ugovor ništetan u odnosu na ½ dijela darovane nekretnine kojom tuženik nije mogao slobodno raspolagati bez suglasnosti tužiteljice čime je povrijeđena kogentna odredba članka 37. stavak 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15 i 98/19, 47/20 dalje - ObZ).

14. Stoga je sud smatrao da se radi o djelomičnoj ništetnosti ugovora sukladno odredbi članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje : ZOO). Naime, navedena odredba propisuje da je ništetan onaj ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15. Po ocijeni prvostupanjskog suda predmetni darovni ugovor protivan je odredbi članka 37. stavak 2. ObZ-a, radi čega je trebalo utvrditi darovanje u odnosu na ½ dijela, koja je suvlasništvo tužiteljice, odnosno u navedenom dijelu prihvatiti tuženi zahtjev, a u preostalom dijelu istog odbiti kao neosnovan.

16. Odluku o trošku sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, imajući u vidu uspjeh stranaka u sporu pa je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

17. Gore navedena činjenična utvrđenja odnosno pravne zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud radi čega se žalitelji u cijelosti upućuju na navode pobijane presude.

18. U odnosu na žalbu tužiteljice odgovoriti je da se u žalbi opširno elaboriraju prigovori koje je tužiteljica isticala i tijekom postupka, dakle u bitnom se tvrdi kako tuženik nije imao pisanu suglasnost tužiteljice kao drugog bračnog druga u smislu odredbe članka 37. stavak 2. ObZ-a, radi sklapanja navedenog pravnog posla, odnosno da se kod predmetnog ugovora o darovanju radi o darovanju bez prave predaje u posjed nekretnine drugotužiteljici koja nikada nije vršila posjedovne čine.

19. U odnosu na navedene prigovore odgovoriti je da su paušalni žalbeni prigovori tužiteljica na navedenu okolnost darovanja bez prave predaje u tijeku postupka nije predložila niti jedan dokaz. Ovo posebice kada se ima u vidu da je upravo tužiteljica prije i nakon darovanja dopustila korištenje stana svojoj majci koja i danas stanuje u predmetnoj nekretnini, a iz iskaza drugotužene proizlazi da ista nije uselila u stan, što ne znači da nije izvršena predaja u posjed, odnosno suposjed na neki drugi način. 20. Nadalje, neosnovan je žalbeni prigovor tuženika da je volja parničnih stranaka, odnosno prvotuženika i tužiteljice bila usmjerena na zajedničko poduzimanje spornog pravnog posla sukladno odredbi članka 37. stavak 2. ObZ-a te da zajedničko poduzimanje posla ima jednako značenje kao i pisana suglasnost drugog bračnog druga. Navedeno, u konkretnom slučaju nije utvrđeno u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice, radi čega je sud osnovano za više traženo iznad ½ dijela odbio tužbeni zahtjev tužiteljice tj. u odnosu na suvlasnički dio prvotuženika.

21. Ni ostalim žalbenim prigovorima stranka nije dovedena u sumnju zakonitost ni pravilnost pobijane presude, odnosno odluke o troškovima postupka.

22. Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je odbiti žalbe stranaka kao neosnovane te prvostupanjsku presudu potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka (članak 380. točka 2. ZPP-a).

U Splitu 5. prosinca 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić