Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-270/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Martine Budinski Modronja, u pravnoj stvari tužitelja OH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik CH, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Z1 TELEVIZIJE d.o.o. za djelatnost radija i televizije, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, OIB 93559902375, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Jurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i Mladen Jurić u Osijeku, radi, naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj: Pn- 17/2023-32 od 2. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj Pn-17/2023-32 od 2. veljače 2024.
II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 1.327,36 eur/10.001,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 11. veljače 2023. do isplate (točka I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže objaviti presudu, bez komentara i skraćivanja, u prvom, a najkasnije drugom video emitiranju emisije Bujica (točka II. izreke); te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).
2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom II. i III. izreke, žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 , 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08- odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13,43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači, a podredno da istu u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe te sudske pristojbe za istu.
3. Istu presudu, u dijelu pod točkom I. izreke, pobija i tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači odbijanjem zahtjeva za naknadu štete u cijelosti ili makar umanjenjem dosuđene naknade. Potražuje trošak sastava žalbe te sudske pristojbe za istu.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalbe stranaka su neosnovane.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud ne nalazi da bi ista bila obuhvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, kao niti onom na koju obje stranke svojim žalbama ukazuju (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP).
6.1. Suprotno žalbenim navodima, pobijanu odluku je moguće ispitati, jer su u njoj sadržani jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o ispunjenju pretpostavki za podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete u smislu odredbe članka 22. stavak 3. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22 – dalje: ZM), ispunjenju pretpostavki za odgovornost tuženika za naknadu neimovinske štete u smislu odredbe članka 21. istog Zakona, o tome zašto se počinjena šteta ne može reparirati objavom presude kao oblikom popravljanja štete propisanim odredbom članka 1099. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), kao što su u obrazloženju pobijane odluke dani dostatni razlozi za primjenu odredbe članka 154. stavak 4. ZPP na odluku o troškovima postupka.
7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju nastala objavom neistinitih tvrdnji u informativnoj emisiji – politički talk show Bujica, emitiranoj na Z1 TELEVIZIJI **.**.2022., u prilogu o napadu na povorku hrvatskih svatova u [adresa] (BiH).
8. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:
- da je **.**.2022. u informativnoj emisiji politički talk show Bujica, neposredno nakon uvodnog dijela emisije, emitiran prilog o napadu na povorku hrvatskih svatova u [adresa] iz ... 2022.,
- da je u uvodnom dijelu emisije, njezin urednik i voditelj, kao temu emisije najavio genezu ideologije velikosrpstva,
- da su napadači u emisiji identificirani imenom i prezimenom (ŽH i IH),
- da je tijekom emitiranja predmetnog priloga objavljena fotografija na kojoj su prikazani tužitelj, ČH, ĆH, AH, KH, PH i ŽH, koja je snimljena nekoliko godina prije spornog događaja, za vrijeme održavanja motorijade u [adresa],
- da je u trenutku objave informacije o napadu na povorku hrvatskih svatova ta fotografija zumirana u dijelu gdje je prikazan tužitelj, na način da je ista u tom dijelu postepeno povećavana, da bi na kraju na cijelom ekranu ostao samo uvećan lik tužitelja, uz popratni komentar:“Zanimljivo je da su napadači na hrvatske svatove iz [adresa] u čestim noćnim posjetima Hrvatskoj, što bi svakako trebalo biti zanimljivo našim službama, kada ponovno prijeđu granicu i dođu se zabavljati u neki hrvatski klub sa srpskim cajkama.“,
- da je predmetna emisija putem digitalnih platformi bila dostupna većem broju gledatelja,
- da se tužitelj u roku iz članka 40. stavak 2. ZM obratio tuženiku sa zahtjevom za objavu ispravka objavljenih informacija kojima su u spornoj emisiji povrijeđena njegova prava i interesi, iznoseći u tom zahtjevu sve one činjenice i okolnosti kojima pobija navode iznesene u objavljenoj emisiji, obrazlažući da se potpuno bez osnove i izvan konteksta spornog događaja, objavila fotografija iz događaja koji nema nikakve veze sa tim događajem, na način da se uvećavanjem (zumiranjem) njegova lika na toj fotografiji eksplicite sugeriralo da je on jedan od napadača na povorku, ali i pripadnik i neposredni provoditelj ideologije velikosrpstva,
- da tuženik traženi ispravak nije objavio,
- da je tužitelj u roku od 30 dana od proteka roka za objavu ispravka podnio ovu tužbu,
- da je tužitelj u vrijeme objave spornog članka bio zaposlen kao odvjetnički vježbenik u Osijeku, kod odvjetnika CH,
- da je tužitelj, s obzirom na delikatnost same teme i prirodu posla koji obavlja, u sredini u kojoj živi i radi bilo izložen neugodnostima i prijeziru okoline, da je bio zabrinut kako za svoju osobnu sigurnost, tako i za karijeru obzirom na mogućnost da se protiv njega zbog događaja koji u sebi sadrži i obilježja kaznenog djela pokrene disciplinski postupak.
9. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je na opisani način upravo tužitelj prikazan kao jedan od napadača na hrvatske svatove, koji često posjećuje hrvatske klubove u kojima se puštaju „srpske cajke“ o čemu bi hrvatske službe svakako trebale voditi računa kada bude ponovno prelazio granicu. Prikazujući tužitelja kao pristalicu i provoditelja ideologije velikosrpstva, u kojem duhu je emisija i prikazana, bez da je prethodno provjerio točnost informacija koje objavljuje (je li zumirana osoba – tužitelj jedan od napadača), tuženik je tužitelju prouzročio štetu, jer su mu objavom tih informacija povrijeđeni ugled, čast i dostojanstvo.
9.1. Prvostupanjski sud smatra da tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao postojanje razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 21. stavak 4. ZM, jer iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da su autori OHM i SH imali osnovanog razloga povjerovati da zumiranjem i uvećavanjem tužitelja na spornoj fotografiji zumiraju lik napadača i da su poduzeli sve potrebne mjere za provjeru točnosti objavljenih informacija, jer nisu dokazali da su prije objave spornog priloga provjerili ili makar pokušali provjeriti podatke o identitetu tužitelja i utvrditi ima li tužitelj uopće bilo kakve veze sa napadom na hrvatske svatove, pri čemu nije dokazano niti postupanje u dobroj vjeri.
10. Kako je tužitelju, objavom ovakvih informacija, nastala šteta, jer je isti prikazan kao sudionik spornog napada, što je kod velikog broja gledatelja moglo izazvati osjećaj prijezira i prijekora, a kod tužitelja je izazvalo osjećaj povrijeđenosti, straha i stigmatizacije u društvu, tuženik je obvezan u smislu odredbe članka 21. stavak 1. ZM u vezi članka 1100. ZOO naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 1.327,36 eur/10.001,00 kn.
11. Iako se postupak odgovornosti nakladnika za neimovinsku štetu prosuđuje primjenom općih propisa obveznog prava (ZOO), prvostupanjski sud smatra da se reparacija štete vrši prema odredbama ZM, što ne uključuje objavu presude u smislu odredbe članka 1099. ZOO. Zbog navedenoga, odbijen je tužbeni zahtjev za nalaganje objave pravomoćne presude.
12. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja navode o tome da nije bila ispunjena (procesna) pretpostavka za podnošenje tužbe iz članka 22. stavak 2. ZM jer da tužitelj u zahtjevu za ispravak koji je prethodio podnošenju tužbe nije određeno naznačio u odnosu na koje netočne informacije zahtjeva ispravak niti je naveo koje činjenice želi da tuženik u ispravku iznese kao netočne.
12.1. To stoga što je tužitelj u zahtjevu iznio sve one činjenice i okolnosti kojima pobija navode objavljene u spornoj emisiji (koje je ponovio i u ovoj tužbi) – obrazlažući da se u okviru predmetne emisije bez osnove i izvan konteksta spornog događaja, objavila fotografija iz događaja koji nema nikakve veze sa tim događajem, na način da se uvećavanjem (zumiranjem) njegova lika na toj fotografiji eksplicite sugeriralo da je on jedan od napadača na povorku, ali i pripadnik i neposredni provoditelj ideologije velikosrpstva.
12.2. Kako se pod pojmom ispravak ne misli samo na ispravak u užem smislu (članak 40. stavak 4. ZM), iznošenjem prethodno obrazloženih činjenica i okolnosti kojima tužitelj ukazuje da je metodom uvećavanja fotografije, kojom se nastojalo prikazati napadača na povorku, zumiran upravo njegov lik sugerirajući da se radi o napadaču o kojem se u prilogu govorilo, a i da se potpuno pogrešno komentar kojim je ta fotografija popraćena vezao za njega, umjesto za napadača povorke, zahtjev za ispravak je, protivno žalbenim navodima, sadržavao sve potrebne podatke na temelju kojih je tuženik mogao postupiti i objaviti ispravak.
13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoje razlozi za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 21. stavak 4. ZM, jer tuženik tijekom postupka nije dokazao da su autori spornog priloga imali osnovani razlog povjerovati da su objavljene informacije točne, da su poduzeli sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti i da je postupano u dobroj vjeri, a kada je sporni događaj povezan s tužiteljem u kontekstu provođenja ideologije velikosrpstva povezivanjem priče o napadu s fotografijom na kojoj se tužitelj nalazi, ali se ne odnosi na sporni događaj niti se tužitelj s tim događajem na bilo koji način može povezati, onda je potpuno promašeno pozivanje tuženika da je objavljena informacija proizašla iz vrijednosnih sudova gosta i voditelja emisije.
14. Objavom spornih informacija tužitelju je nanesena šteta, jer je isti prikazan kao predvodnik ideologije velikosrpstva, u kontekstu napada na svatove samo radi isticanja hrvatskih obilježja (zastave), čime je znatno umanjen njegov ugled, čast i dostojanstvo. Osim što je način na koji je tužitelj u spornom članku prikazan objektivno podoban nanijeti štetu, isti je, prema iskazu saslušanih svjedoka ĆH, CH, ČH i VH, ali i iskazu samog tužitelja, ugrozio privatnost, dostojanstvo, ugled i čast tužitelja, što se manifestiralo kako u tužiteljevom privatnom, tako i u poslovnom životu. Osim što se bojao za svoju sigurnost, ali i karijeru, bio je izložen osjećaju srama i poniženosti jer su ga o predmetnom događaju ispitivali bližnji, susjedi, ali i osobe u radnom okruženju (sudu). Stoga je, i prema ocjeni ovog suda, prihvatljiva tvrdnja tužitelja da je takva – negativna reakcija okoline izazvala osobito intenzivnu duševnu bol koja opravdava dosudu pravične novčane naknade najmanje u zatraženom iznosu od 1.327,36 eur.
14.1. Imajući na umu da su u spornom članku prenesene netočne informacije o tužitelju, promašeno je pozivanje tuženika na slobodu izražavanja (govora), jer u konkurenciji dva prava – zaštite tužiteljeva ugleda i časti s jedne strane te prava na slobodu izražavanja tuženika s druge strane – prednost treba dati upravo pravu tužitelja, budući da u okolnostima konkretnog slučaja postoji legitimni cilj miješanja u pravo na slobodu izražavanja.
15. Naslanjajući se na pravno shvaćanje koje je o tom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio u više svojih odluka (primjerice Rev- 1661/2010 od 3. studenoga 2010., Rev-2549/2016 od 15. ožujka 2016.), pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja nalaganjem tuženiku da objavi presudu u smislu odredbe članka 1099. ZOO. To stoga što oštećeniku u parnicama radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti počinjene publikacijom medijskih informacija na dispoziciji stoje samo oni oblici naknade štete normirani ZM kao specijalnim propisom (objava ispravka, alternativno isprika kada objava nije moguća, odnosno isplata pravične novčane naknade sukladno općim obveznopravnim pravilima), ali ne i objava pravomoćne presude.
16. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbe stranaka valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi u odluci o glavnoj stvari (točka I. i II. izreke prvostupanjske presude).
17. Kada se tužitelj podnoseći tužbu u ovoj pravnoj stvari opredijelio za dva oblika reparacije štete (novčani i nenovčani), pri čemu je u sporu uspio samo s jednim (novčanim) zahtjevom, bez obzira na to što je vrijednost predmeta spora određena samo u odnosu na novčani zahtjev, osnovano je prvostupanjski sud, odlučujući o zahtjevima stranaka za naknadu štete, primijenio odredbu članka 154. stavak 4. ZPP.
17.1. Naime, iako tužitelj žalbom sugerira prihvatiti zaključak da je s osnovom tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, ovaj sud navedeno ne može prihvatiti, budući da zahtjev za objavu pravomoćne presude predstavlja poseban (samostalan) zahtjev, koji je u cijelosti ocijenjen neosnovanim, imajući na umu da šteta počinjena publikacijom medijskih dezinformacija ne može reparirati na način predviđen odredbom članka 1099. ZOO.
17.2. Upravo zato što nije riječ o neznatnom dijelu (jednog) zahtjeva, već o posebnom zahtjevu, neosnovano je pozivanje tužitelja na odredbu članka 154. stavak 5. ZPP koja propisuje mogućnost prebacivanja tereta svih troškova na jednu stranku ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.
17.3. Kako tužitelj u konkretnom slučaju nije obvezan na naknadu troškova (tuženiku), neosnovano je njegovo pozivanje na praksu Europskog suda za ljudska prava o povredi prava na pošteno suđenje i prava na mirno uživanje vlasništva zbog obvezivanja stranke koja je djelomično uspjela u sporu da protivnoj stranci naknadi troškove koji znatno premašuju iznos dosuđene štete (prekomjerne troškove).
18. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, potvrditi i odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom III. izreke prvostupanjske presude.
19. Budući da stranke sa žalbama nisu uspjele, odbijeni su njihovi zahtjevi za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP).
Sisak, 5. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić
